Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- | I i “<. \o\b 1437 41 Dubrovnik, 19 Juni 1957 x Broj 21 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukogisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 =a Svaki narod, dok još nije u stanju, da se sam sobom razvija u svim granama ljudskoga na- pretka i civilizacije, može, a i mora da se okoristi tvorevinama kulture nekog stranog sebi su- sjednog, većeg i naprednijeg na- roda, koji više odgovara njego- vim potrebama, ćudi i običajima. Glavno je da takav narod, upu- ćen na tuđu kulturu, osjeća u se- bi jačinu svog duha narodnog i da se na osnovu tog duha razvi- ja, oslanjajući se gdje mu treba i koliko mu treba na tuđinsku kulturu. Bez te jačine narodnog duha u sebi svaki narod, prihva- tajući tuđu kulturu, propada i mora da propadne. I Dubrovnik je, isprva radi unutarnjih veza, a docnije i radi mnogih spoljašnjih prilika u ko- jima se je nalazio, bio prinuđen držati se zapadne kulture. Netom je pak u Dubrovniku naš narodni elemenat stekao prevlašt nad elemestom ronian- skim, prvih osnivača našega gra- da, i tek su u krug vlastele ušli irsinovi našega naroda, sve se je više romanski elemenat gubio i iščezavao, te i opasnost poli- tička i narodnosna od zapadne kulture postojala je sve manja, u koliko se je naš narodni ele- menat še jačao i umnožavao. Dubrovački oci domovine, o- sjećajući se nacionalno jačim, raspolagali su i tolikom politič- kom svijesti da su, ostajući ida- lje pod uplivem zapadne kultu- re, naseljavali meke svoje, od ku- ge čisto opustjele, krajeve samo našim narodnim elementom i to jedino iz istočnih srpskih kraje- Va, a nikako pak ni narodnim iz Dalmacije, a kamo li zapadnim i tuđinskim uopće. Jednom je po- mor bio toliki, da je skoro tre- ćina ukupnog broja dubrovačkog naroda bila pokošena bičem ku- ge, pa i tad suti preteški gu- bitci bili nmadomješteni novim srpskim elementima, kao što to Potvrđuju nepobitni istorijski do- kumenti. Zapadna kultura je za dubrov- nik bila samo navrtak na slovin- Sko deblo, koje je svoje životue sokove crpilo iz najbližeg srp- Skog zaleđa. To je zaleđe jedino dalo mogućnost, da ta zapadna kultura ne samo ne bude opasna za narodnosnu ideju u Dubrov- niku, već i da nadopuni ono što je falilo ostalim djelovima ga- šeg naroda koji su robovali Tur- cima. “Tako je bliže i dalje du- brovačko srpsko zaleđe opet in- direktno pomagalo i drugim dje- lovima našeg naroda, a preko Dubrovnika, da ih mneprosvijeće- ne, zanemarene, bez probuđenog Zapadna kultura i Dubrovnik | duha narodnog, ta ista zapadna | dojilja, učiteljica Dubrovnika i | kultura ne odnarodi i upropasti | DalmAcije, nigda mati. Ne uzgo- | za opću stvar narodnu. Da nije bilo tog bližeg 1 da- ljeg zaleđa, Dubrovnik bi po sa- moj italijanskoj kulturi bio tali- janskiji od Zadra, pa i samog Trsta i Pulja (Pole). Nešto velikim trgovinskim ve- zama s tim zaleđem, a mnogo više čestim i obilnim naseljava- njem, slovinski elemenat posta nepredobitan, izdržljiv i otporan u tolikoj mjeri, da nije morao imati nimalo straha _ od upliva zapadne kulture. U Dubrovniku je tako državna politika znala iskoristiti narodni elemenat u o- brani od odnarođenja, što u dal- maciji nije bio slučaj, jer su tu- đe vlasti bile na upravi zemlje, te je prosti narod ostao krajnje neprosvijećen bez ikakve ideje narodne, a prosvijećeni dio bio je i suviše odnarođen baš sres- tvom te zapadne kulture. Srbima, i u doba ropstva Turcima; osta bijaše jak ponos slavne prošlosti, a Turci ne mogahu ugušiti narod- nu ideju no je, šta više, sami _i nehote buđahu i sve više raspi- rivahu. Zgodno je ovdje prenijeti ne- ke riječi pok. kanonika dekana Don Ivana Stojanovića iz njego- ve , Dubrovačke književnosti“. On na str, 192 te knjige piše ovako: ,Kad se spomenemo, Marin Gundulić, prvi utemelji- telj jezuvitske crkve i zavoda školskoga (sad bnica vojnička), tri godine poučavao u sloviaskom jeziku nadvojvodu Toskanskoga Ferdinanda Ill. i ostale zbog nji- hova saveza s Dubrovnikom, i da su se jezuviti, i ako pridošlice iz Italije, tako bili pogodili s mjesnijem prilikama, da su ,,du- brovački« predavali klasične nau- ke, te da je O. Delabella izdao čak i prvu gramatiku slovinsku i razgovore duhovne u cistomu jeziku dubrovačkom (drugu gra- matiku objelodanio je kašnje Ap- pendini, također Italijanac), i da se je u školi samo naški govo- rilo, što potvrđuje i sam Galjuf riječima: ,,In schola illyrice lo- quebamur'“, — nije ni malo čudno, zašto se prostu puku a osobito ženama zabranjivalo u staro doba učenje italijanskog jezika (politika, da narod ne do- đe u tješnji dodir sa susjednijem Mlečićima). Ališpo neprekidnom odnošaju s Italijom, jezik se i- talijanski ipak uvuče u građan- stvo, da pođe za rukom svakom pitomom Dubrovčaninu, da ga zna i govori, jer je taj jezik pr- vi proizvod klasicizma grčko-ta- lijanskoga. Italija je bila dakle da je | | jeziku, | svoju jiti se umno u svome znači pogrditi i prezirati mater“. Ko može dakle isticati danas neki ,zapadnjački karakter Du- brovnika“? Onaj koji ne poštuje prošlost Dubrovnika. Onaj kojiu sadašnjosti ne cijeni slobodu na- rodnu. Koji skrajnjom neblago- darnošću odvraćaju onima, koji su za tu, pravim Dubrovčanima pzlatnu i milu slobodu“, najstra- šnije žrtve podnijeli. Oni koji se ne brinu za budućnost ni Du- brovnika ni ostalih djelova našeg naroda... Dužnosti HRISTOVOG PASTIRA Odmiču dani tuge i žalosti, koja je zadesila rodno mjesto, — nacionalni Dubrovnik — i cijeli Ovaj kraj do najjužnijih granica, smrću jednog velikog čovjeka, jednog rijetkog patriote, a još rjeđeg crkvenog dostojanstvenika: katoličkog episkopa dr. Frana Ućelini. Ona je odjeknula širom cijele naše zemlje sa dužnim pi- jetetom, sa iskrenim žalovanjem cijelog našeg naroda bez razlike vjere, sa poštovanjem i prizna- njem rijetkih vrlina uma i srca, koje su resile ovog zaista iza- branog i zaslužnog crkvenog pastira. A to je poštovanje i priznanje izraženo nepodijeljeno od najuzvišenijeg mjesta u našoj državi, od pretstavnika naže dr- žavne vlasti i raznih kulturnih ustanova, pa do osjećanja najpris- nije sinovlje ljubavi, skromnog i radišnog lopudskog ribara. Prirodna je pojava koja nasta- je kod mnogih pri ovakim de- presijama duha, da traže načina kako da se priberu, da nađu li- jeka svome bolu i da kao za naknadu, nađu neku utjehu, koja bi im održala nadu, da ih sud- bina nije sasvim napustila. Ali kad se obazru i sagledaju pus- toš oko sebe, ta nada bježi i nestaje istom naglom brzinom kojom im je i sinula, pa zapre- pašćeni i razočarani ispred neu- klonjive realnosti, ne nalaze li- jeka, ne nalaze ustuka. Jer upo- ređujući one koji su nas za na- uvijek ostavili, sa živima koje i- mamo pred očima, nastaje pita- nje, zašto mnogi visokopoloženi ljudi koje priroda nije nađarila naročitim umom, ni nekim du- ševnim sposobnostima, ne nalaze za potrebno, pa ni za svoju duž- nost, da se ugledaju na one, koji bi trebalo da im služe kao pri- mjeri, kao učitelji, kao putovođe po neravnim i nestalnim putevi- ma života, kao dobra knjiga ko- ja će im razagnati mnogu tamu, mnoge predrasude i poučiti ih naročito u onim vrlinama, koje im nedostaju, pa da tako steče- nim znanjem budu od koristi i sebi i drugome, te da na rastan- ku svoga života svaki može čis- tom savjesti kazati: otpusti bože slugu svojega, jer sam savjesno upotrebio svoj život na dobro i sreću ljudi, držeći se tačno tvoje svete zapovijedi. I nikakvo upoređenje koje se nameće, ne može da izdrži: sa jedne strane imamo pred nama dokončan jedan dug i častan ži- vot, ispunjen savjesnim radom i kao božjeg ugodnika i kav čo- vjeka koji je siromah iz naroda nikao, za narod živio i siromah umro; koji je za života služeći se vjerno Hristovom naukom, propovijedao mir i ljubav bratsku, držeći se narodne, — što je isto kao i božje — riječi: »brat je mio, koje vjere bio“.— Sa druge strane pak, mi naila- zimo na sasvim oprečne primje- re, koji se nikako ne slažu sa veličanstvenom Hristovom nau- kom prave ljubavi. Mjesto nje, širi se nebratski snošaj, ubrizga- vanje mržnje, provociranjei vrije- đanje najvećih nacionalnih sve- tinja, zavodeći i zaluđujući neo- buzdanu i neodgovornu svetinju do tog stepena, da je to došlo već do paroksizma koji bi treba- lo liječiti dok je još na vrijeme, sa malo jačim drastičnijim sret- stvom, obzirom na akutnost bo- lesti. Episkopu Ućelini, ni kao naj- izrazitijemu i najskrupoloznijemu tumaču najsuptilnije katoličke dogmatike, ni kao vrsnom komen- tatoru Danteovog ,,Pakla“, nije ni najmanje smetalo, da iskreno voli svog pravoslavnog srpskog brata i da tu fjubav usadi u sr- ce svojih vjernih, jer je to Hri- stova nauka. Čak glavna njegova zapovijed. Njemu nije smetala pravoslavna vjera koju je uvijek poštovao, javno priznajući da je i katolička i pravoslavna, samo jedna vjera a da su dvije cr- Rve. Popovi su — rekao je on — učinili dvije vjere, ali narod neće da zna za naše popovske razlike. Mi pak laici, znamo i sa- mi, da je pravoslavna vjera, Hri- stova vjera, kao i katolička; od grešnih ljudi docnije razdvojena, ali i ispred Hrista i ispred Bo- ga nerazlučiva, jednako priznata i jednako važeća. Bogu je mila samo ona vjera, koja je krotka i umilna, kao što je i Hristos bio krotak i umilan; koja je široko- grudna i koja prašta, kao što je i Hristos praštao. — Jer on ne- ma i ne može imati veze sa vje- rom, koja bi u sebi gajila klicu ratobornosti i intranzigentnosti,