Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXIV

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

| I
i “<.

\o\b 1437 41

Dubrovnik, 19 Juni 1957

x

Broj 21

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukogisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2

=a

Svaki narod, dok još nije u
stanju, da se sam sobom razvija
u svim granama ljudskoga na-
pretka i civilizacije, može, a i
mora da se okoristi tvorevinama
kulture nekog stranog sebi su-
sjednog, većeg i naprednijeg na-
roda, koji više odgovara njego-
vim potrebama, ćudi i običajima.
Glavno je da takav narod, upu-
ćen na tuđu kulturu, osjeća u se-
bi jačinu svog duha narodnog i
da se na osnovu tog duha razvi-
ja, oslanjajući se gdje mu treba
i koliko mu treba na tuđinsku
kulturu. Bez te jačine narodnog
duha u sebi svaki narod, prihva-
tajući tuđu kulturu, propada i
mora da propadne.

I Dubrovnik je, isprva radi
unutarnjih veza, a docnije i radi
mnogih spoljašnjih prilika u ko-
jima se je nalazio, bio prinuđen
držati se zapadne kulture.

Netom je pak u Dubrovniku
naš narodni elemenat stekao
prevlašt nad elemestom  ronian-
skim, prvih osnivača našega gra-
da, i tek su u krug vlastele ušli
irsinovi našega naroda, sve se
je više romanski elemenat gubio
i iščezavao, te i opasnost  poli-
tička i narodnosna od zapadne
kulture postojala je sve manja,
u koliko se je naš narodni ele-
menat še jačao i umnožavao.

Dubrovački oci domovine, o-
sjećajući se nacionalno jačim,
raspolagali su i tolikom  politič-
kom svijesti da su, ostajući ida-
lje pod uplivem zapadne kultu-
re, naseljavali meke svoje, od ku-
ge čisto opustjele, krajeve samo
našim narodnim elementom i to
jedino iz istočnih srpskih kraje-
Va, a nikako pak ni narodnim iz
Dalmacije, a kamo li zapadnim i
tuđinskim uopće. Jednom je po-
mor bio toliki, da je skoro tre-
ćina ukupnog broja dubrovačkog
naroda bila pokošena bičem ku-
ge, pa i tad suti preteški gu-
bitci bili nmadomješteni novim
srpskim elementima, kao što to
Potvrđuju nepobitni istorijski do-
kumenti.

Zapadna kultura je za dubrov-
nik bila samo navrtak na slovin-
Sko deblo, koje je svoje životue
sokove crpilo iz najbližeg  srp-
Skog zaleđa. To je zaleđe jedino
dalo mogućnost, da ta zapadna
kultura ne samo ne bude opasna
za narodnosnu ideju u Dubrov-
niku, već i da nadopuni ono što
je falilo ostalim djelovima  ga-
šeg naroda koji su robovali Tur-
cima. “Tako je bliže i dalje du-
brovačko srpsko zaleđe opet in-
direktno pomagalo i drugim dje-
lovima našeg naroda, a preko
Dubrovnika, da ih mneprosvijeće-
ne, zanemarene, bez probuđenog

Zapadna kultura i Dubrovnik |

duha narodnog, ta ista zapadna | dojilja, učiteljica Dubrovnika i |
kultura ne odnarodi i upropasti | DalmAcije, nigda mati. Ne uzgo- |

za opću stvar narodnu.

Da nije bilo tog bližeg 1 da-
ljeg zaleđa, Dubrovnik bi po sa-
moj italijanskoj kulturi bio tali-
janskiji od Zadra, pa i samog
Trsta i Pulja (Pole).

Nešto velikim trgovinskim ve-
zama s tim zaleđem, a mnogo
više čestim i obilnim naseljava-
njem, slovinski elemenat posta
nepredobitan, izdržljiv i otporan
u tolikoj mjeri, da nije morao
imati nimalo straha _ od  upliva
zapadne kulture. U Dubrovniku
je tako državna politika znala
iskoristiti narodni elemenat u o-
brani od odnarođenja, što u dal-
maciji nije bio slučaj, jer su tu-
đe vlasti bile na upravi zemlje,
te je prosti narod ostao krajnje
neprosvijećen bez ikakve ideje
narodne, a prosvijećeni dio bio
je i suviše odnarođen baš  sres-
tvom te zapadne kulture. Srbima,
i u doba ropstva Turcima; osta
bijaše jak ponos slavne prošlosti,
a Turci ne mogahu ugušiti narod-
nu ideju no je, šta više, sami _i
nehote buđahu i sve više raspi-
rivahu.

Zgodno je ovdje prenijeti ne-
ke riječi pok. kanonika dekana
Don Ivana Stojanovića iz njego-
ve , Dubrovačke književnosti“.
On na str, 192 te knjige piše
ovako:

,Kad se spomenemo,
Marin Gundulić, prvi  utemelji-
telj jezuvitske crkve i zavoda
školskoga (sad bnica vojnička),
tri godine poučavao u sloviaskom
jeziku nadvojvodu  Toskanskoga
Ferdinanda Ill. i ostale zbog nji-
hova saveza s Dubrovnikom, i da
su se jezuviti, i ako pridošlice
iz Italije, tako bili pogodili s
mjesnijem prilikama, da su ,,du-
brovački« predavali klasične nau-
ke, te da je O. Delabella izdao
čak i prvu gramatiku slovinsku
i razgovore duhovne u cistomu
jeziku dubrovačkom (drugu gra-
matiku objelodanio je kašnje Ap-
pendini, također Italijanac), i da
se je u školi samo naški  govo-
rilo, što potvrđuje i sam Galjuf
riječima: ,,In schola illyrice lo-
quebamur'“, — nije ni malo
čudno, zašto se prostu puku a
osobito ženama  zabranjivalo u
staro doba učenje italijanskog
jezika (politika, da narod ne do-
đe u tješnji dodir sa susjednijem
Mlečićima). Ališpo neprekidnom
odnošaju s Italijom, jezik se  i-
talijanski ipak uvuče u građan-
stvo, da pođe za rukom svakom
pitomom Dubrovčaninu, da ga
zna i govori, jer je taj jezik pr-
vi proizvod klasicizma grčko-ta-
lijanskoga. Italija je bila dakle

da je

|

|

jeziku, |
svoju

jiti se umno u svome
znači pogrditi i prezirati
mater“.

Ko može dakle isticati danas
neki ,zapadnjački karakter Du-
brovnika“? Onaj koji ne poštuje
prošlost Dubrovnika. Onaj kojiu
sadašnjosti ne cijeni slobodu na-
rodnu. Koji skrajnjom neblago-
darnošću odvraćaju onima, koji
su za tu, pravim Dubrovčanima
pzlatnu i milu slobodu“, najstra-
šnije žrtve podnijeli. Oni koji se
ne brinu za budućnost ni Du-
brovnika ni ostalih djelova našeg
naroda...

Dužnosti
HRISTOVOG PASTIRA

Odmiču dani tuge i žalosti,
koja je zadesila rodno mjesto, —
nacionalni Dubrovnik — i cijeli
Ovaj kraj do najjužnijih granica,
smrću jednog velikog čovjeka,
jednog rijetkog patriote, a još
rjeđeg crkvenog dostojanstvenika:
katoličkog episkopa dr. Frana
Ućelini. Ona je odjeknula širom
cijele naše zemlje sa dužnim pi-
jetetom, sa iskrenim žalovanjem
cijelog našeg naroda bez razlike
vjere, sa poštovanjem i  prizna-
njem rijetkih vrlina uma i srca,

koje su resile ovog zaista  iza-
branog i zaslužnog crkvenog
pastira. A to je poštovanje i

priznanje izraženo nepodijeljeno
od najuzvišenijeg mjesta u našoj
državi, od pretstavnika naže dr-
žavne vlasti i raznih kulturnih
ustanova, pa do osjećanja najpris-
nije sinovlje ljubavi, skromnog i
radišnog lopudskog ribara.
Prirodna je pojava koja nasta-
je kod mnogih pri ovakim  de-
presijama duha, da traže načina
kako da se priberu, da nađu li-
jeka svome bolu i da kao za
naknadu, nađu neku utjehu, koja
bi im održala nadu, da ih  sud-
bina nije sasvim napustila. Ali
kad se obazru i sagledaju pus-
toš oko sebe, ta nada bježi i
nestaje istom naglom brzinom
kojom im je i sinula, pa zapre-
pašćeni i razočarani ispred neu-
klonjive realnosti, ne nalaze li-
jeka, ne nalaze ustuka. Jer upo-
ređujući one koji su nas za na-
uvijek ostavili, sa živima koje i-
mamo pred očima, nastaje  pita-
nje, zašto mnogi  visokopoloženi
ljudi koje priroda nije nađarila
naročitim umom, ni nekim  du-
ševnim sposobnostima, ne nalaze
za potrebno, pa ni za svoju duž-
nost, da se ugledaju na one, koji
bi trebalo da im služe kao  pri-

mjeri, kao učitelji, kao putovođe

po neravnim i nestalnim putevi-
ma života, kao dobra knjiga ko-
ja će im razagnati mnogu tamu,
mnoge predrasude i poučiti ih
naročito u onim vrlinama, koje
im nedostaju, pa da tako steče-
nim znanjem budu od koristi i
sebi i drugome, te da na rastan-
ku svoga života svaki može čis-
tom savjesti kazati: otpusti bože
slugu svojega, jer sam savjesno
upotrebio svoj život na dobro i
sreću ljudi, držeći se tačno tvoje
svete zapovijedi.

I nikakvo upoređenje koje se
nameće, ne može da izdrži: sa
jedne strane imamo pred nama
dokončan jedan dug i častan ži-
vot, ispunjen savjesnim radom i
kao božjeg ugodnika i kav čo-
vjeka koji je siromah iz naroda
nikao, za narod živio i siromah
umro; koji je za života služeći
se vjerno  Hristovom naukom,
propovijedao mir i ljubav bratsku,

držeći se narodne, — što
je isto kao i božje — riječi:
»brat je mio, koje vjere bio“.—
Sa druge strane pak, mi  naila-

zimo na sasvim oprečne primje-

re, koji se nikako ne slažu sa
veličanstvenom Hristovom  nau-
kom prave ljubavi. Mjesto nje,

širi se nebratski snošaj, ubrizga-
vanje mržnje, provociranjei vrije-
đanje najvećih nacionalnih  sve-
tinja, zavodeći i zaluđujući neo-
buzdanu i neodgovornu svetinju
do tog stepena, da je to došlo
već do paroksizma koji bi treba-
lo liječiti dok je još na vrijeme,
sa malo jačim drastičnijim sret-
stvom, obzirom na akutnost bo-
lesti.

Episkopu Ućelini, ni kao naj-
izrazitijemu i najskrupoloznijemu
tumaču  najsuptilnije katoličke
dogmatike, ni kao vrsnom komen-
tatoru Danteovog ,,Pakla“, nije
ni najmanje smetalo, da iskreno
voli svog pravoslavnog srpskog
brata i da tu fjubav usadi u sr-
ce svojih vjernih, jer je to Hri-
stova nauka. Čak glavna njegova
zapovijed. Njemu nije smetala
pravoslavna vjera koju je uvijek
poštovao, javno priznajući da je
i katolička i pravoslavna, samo
jedna vjera a da su dvije cr-
Rve. Popovi su — rekao je on
— učinili dvije vjere, ali narod
neće da zna za naše  popovske
razlike. Mi pak laici, znamo i sa-
mi, da je pravoslavna vjera, Hri-
stova vjera, kao i katolička; od
grešnih ljudi docnije razdvojena,
ali i ispred Hrista i ispred Bo-
ga nerazlučiva, jednako priznata
i jednako važeća. Bogu je mila
samo ona vjera, koja je krotka i
umilna, kao što je i Hristos bio
krotak i umilan; koja je široko-
grudna i koja prašta, kao što je
i Hristos praštao. — Jer on ne-
ma i ne može imati veze sa vje-
rom, koja bi u sebi gajila klicu
ratobornosti i  intranzigentnosti,