Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Nustrakju Din 144— Pojedini broj din 1'-- ui ji u \ Li š o2bik s3f la Dubrovnik, 26 Juni 1937 4 SAVA > JSA i Broj 22 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din T7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik == : DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 Dubrovnik, 26 juna 1937 | hoće, kako će se tome naći lije- Naša unutrašnja sređenost koja je zaokupila ponajbolje naše po- litičare, nije za posljedne dvije godine koraknula ni pedalj od onoga na čemu je bila na samom početku. Ona je prošla razne fa- ze intenzivnijeg 1 slabijeg rada, irošeći vrijeme u razne sastanke, sjednice, debatiranja, razne nacr- teit. d, a ne postigavši ništa, što bi se moglo ma i izdaleka nazvati nekim uspjehom. Ona je čak posljednom rezolucijom bivše demokratske stranke, zapala u ne- ki ćor-sokak, iz koga nema dru- gog izlaza, nego napuštanje igre. Ona je jedna neriješena partija šaha, koja je već u početku bila pogriješena, koju nije nikako tre- balo ni započinjati na onoj osno- vi, pa se stoga u daljem svom razvijanju sve više zaplitala, dok nije došla do završne faze, do remi“, ili do nemogućnosti da je odbor bivše demokratske strau- ke riješi, da zamršeno klupko odmota. Glavni odbor bivše demokrat- ske stranke otstupajući od prin- cipa narodnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca, — principa na kome je stvorena ova naša država, — porušio je odjednom sve nađe koje je neko u nj po- lagao, da će uspjeti u velikom preduzeću. G. Davidović je u svo- joj rezoluciji rekao da on i nje- gova stranka ne nalaze više je- dnorodnost našega naroda, da o- ni nijesu više za jedinstvo — u- nitarističko uređenje, dok jei stari demokratski program pred- viđao unitarističko uređenje sa širokim samoupravama. I najpo- slije dozvoljavajući na sve jade da Srbi — Hrvati — Slovenci po Rrvi i po jeziku i po po- vezanosti sudbine imaju sve uslove za stvaranje jedne šire du- hovne zajednice, da to bude za- datak poznijih naraštaja kako će se to ostvariti. Drugim riječima odbor bivše demokratske stranke, priznajući nemogućnost riješenja hrv. pitanja na osnovi na kojoj je ono postavijeno, biva na odri- canju narodnog jedinstva, nalazi ovako jedan vrlo zgodan 1 komo - dan način, da skine s vrata jed- nu veliku brigu, jedno teško bre- me koje nije za njegova leđa, pa da se za sada priznanjem po- stojanja triju narodnih individu- aliteta, ili bolje triju naroda 1 Prihvaćanjem složene države, kur- tališe belaja koji mu je zadao to- liko glavobolje bez ikakva uspje" ha, a docnije kad se maš troime ni narod još više otuđi i odijeli jedan od drugoga, kada jaz koj! je od našeg dušmanina vrlo vješ- tim načinom stvoren i potkrijep- ljen postane još dublji, kada ne- čiji zahtjevi budu još smjeliji i napadniji, onda neka se brine ko | | ka i konačno urediti državu. Pre- ima tome traži se da to uređenje države bude neko vječito za nas pitanje na dnevnom redu; da ne budemo nikad imati mita u svo- joj kući, nego da sve svoje sna- ge utrošimo oko pitanja koje se dobrim dijelom našom krivnjom ovako razmahalo i zaoštrilo, aza koje se ne preduzimlju nikakve mjere, da se ono na ma koji na- čin svrši, da ne bude i dalje predmet opšteg uzbuđenja, nere- da, nepodnošljive agitacije i za- postavljanja prečih državnih po- slova. Mi ne pridajemo ovoj rezolu- ciji odbora bivše demokratske stranke veću važnost nego što o- na sama zaslužuje. Ona je tako neozbiljna i tako | nesrećna u samim svojim motivacijama i novim teorijama o ,,raznorodno- sti“, da ne bi trebalo o njoj ni riječi da se progovori. Ali mito činimo iz razloga što je naša javnost sita i presita lakrdija, pa nalazi da bi bilo vrijeme da se s $njim svrši. Da se na ovo osvrnemo pri nudio nas je i članak g. Milana Grola, člana odbora bivše demo- kratske stranke, u jednom od po- sljednih brojeva »ilomuTuke“. On kaže prije svega, da kad se u jednoj situaciji koja traži riješenja hoće da zna što treba činiti, treba najprije znati šta ko hoće. “To je taman ono što imi odavna tražimo, pa nijesmo još u stanju da budemo s tim na čistu, jer onaj koji je dužan da to čisto i bistro reče, izmotava se i okreće razgovor o tome. G. Grol govori nekako s visine ii ma i on manu, da kad hoće da daje savjete dvjema zavađenim stranama, svaljuje krivnju zavađe podjednako na jednu i na drugu stranu, da im ne bude krivo, a on da se ne ogriješi o objektiv- nost. Ali to je pogrešan sistem, jer ma taj se način daje potstre- ka onome koji je na krivom pu- tu, da ustraje i dalje sa većom snagom u svojim neopravdanim zahtjevima, a omalovažava se o- noga koji istinu govori 1 ima pravo da se brani. On opravdava posljedice za- ključka do koga je došao g. Lju- ba Davidović u svojoj rezoluciji, ali ne govori da li je opravdan i uzrok, koji je naveo g. Davi- dovića, da sa takom lakoćom ot- stupi i od svojih principa i ide- ala o narodnom jedinstvu. G. Grol zaboravlja pri tome da jei on sukrivac g. Davidovićevog za- ključka, jer je stvoren jednoglas- nim sudom odbora bivše demo- kratske stranke. Jedna velika bolest koja se privriježila kod nas i koja je po- stala kronična, jest ta, da se sva- ko naše narodno pitanje vodi sa | velikim obzirima, dagse ne bi- smo zamjerili da govorimo pristranosti, fanatizma, ili mržnje, pa radi tih pustih obzira, puštamo da se stvari pretresaju i po novinama i na javnim mje- stven život“ mogao obezbjediti | Hrvatima samo zato što onitako iz | čak | hoće — bez ikakva opravđanja — ina tlu na kome oni hoće | kad u našoj državi nema grani stima bez ikakva prigovora, žr- tvujući tako maše najbolje misli | i najopravđanije razloge neistini, neispravnom mišljenju i neoprav- danim zahtjevima i iluzijama pro- tivne strane. Mi smo dakle i neiskreni, mi lažemo sami sebei druge, dok prava istina ostaje i dalje zatrepana, kao žerava pod pepelom. ž Ko je kriv nezadovoljstvu jednog dijela Hrvata u ovoj državi? Ako nije Srbija koja je zagazila u rat da ih oslobodi i ujedini sav ju- goslovenski narod pod jednim imenom, odričući se i svog in- dividualiteta, svoje države, ime- na, zastave i svakog obilježja pri- jašuje nezavisne, slobodne i ona- ko slavne svoje države; ako ona nije za to kriva, onda su krivi sami Hrvati, što su, recimo (o- pet iz velikih obzira) pristali da se sadruže sa Srbijom. U ime če- ga, u ime kojih prava su mogli da prekroje versajski ugovor pre- ma svojim zahtjevima? Je li, ili nije istina da se o tome nije za- mišljalo ni sa hrvatske strane, jer je jugoslovenski odbor radio za stvaranje nezavisne države jed- noga, jedinstvenoga naroda Srba, Hrvata i Slovenaca? Je li,ili ni- je istina, da kad Hrvati ne bi bili ma to pristali, nije im osta- jalo drugo, nego da potpadnu o- pet pod tuđina koji je to uporno tražio, jer o formaciji neke dru- ge, ili treće zasebne države, nije moglo biti ni govora? I zašto danas kad smo u za- jednici, u kojoj su svakome gra- đaninu obezbijeđena sva prava, sloboda vjere, mišljenja i t. d,, Hrvati mogu da traže nešto mi- mo druge ravnopravne građane ? Pa ako to nijesmo, ako se pravi neka razlika među nama, neka se reče u čemu se ona _ sastoji, da se listom odstrani, pretpostav- ljajući da može biti pogrešaka u administrativnom obziru, ali u principu mi ih ne nalazimo, Kad dakle svi mi uživamo jed- naka prava, kako može jedan dio braće Hrvata tražiti neki izuzetni položaj koji ne bi smje- li tražiti i drugi? Otstupati od narodnog jedinstva i proglasiti se drugim narodom samo da se po- stigne taj izuzetni položaj, to bi bilo nedozvoljeno sretstvo koje ne može ničim da se opravda, ako oni zaista vole i priznaju ovu državu kako kažu. To bi bio falsifikat i ispred historije i is- pred sadašnjosti, jer hrvatski na- rod ne misli onako kako misle oni koji hoće da ga zastupaju. Pitamo g. Grola, kakav se ,,svoj- | ca, ni ograničenog teritorija, 1 kome svaki od nas može da sloa bodno živi i radi. Beograd je na- kao i njihov, Zagreb njihov kao |i naš, Hrvata ima po cijeloj dr- žavi, oni su tako pomiješani sa Srbima, da bi bilo nemoguće o- dijeliti ih, isto kao ni Srbe od Hrvata, a jedna taka seoba na- roda u velikom stilu, bila bi i sa materijalne strane neizvedljiva. Granice pak koje Hrvati za- mišljaju prema teoriji nekadašnje Austrije, mi ne priznajemo, jer su se one oslanjale na sili i na razjedinjavanju našega naroda, koji sada ujedinjen politički, tra- ži i duhovno ujedinjenje. I zato će naš narod koji je preturio mnoge teže stvari, zaista naći načina da riješi i ovo pitanje. Naš je narod bez razlike za spo- razum, ali on traži da mu se iz- nese istina pred oči, a neda mu se iz ma kojih razloga i obzira, krije zlo koje mu prijeti. | Izgleda da su ljudi oko bivše demokratske stranke zaboravili, a hrvatski političari nijesu još stekli uvjerenje, da Srbija nije zagazila u posljedne ratove samo da sebe odbrani i oslobodi, nego da oslobodi i ujedini svu našu neslobodnu braću; da je Jugo- slovenski odbor sastavljen 1915 g. većinom iz političara i javnih radnika iz jugoslov. zemalja pod Austrijom, radio u inostranstvu za osnivanje nezavisne države Srba, Hrvata i Slovenaca, sto- jeći ma stanovištu da je to pje- dan isti narod“; i da Srbija ni- je žrtvovala sebe stvarajući ovu državu zato da je neko sutra proda na doboš. Izgleda da neki ljudi ne shva- ćaju, pa stoga i ne pridaju ni- kakve važnosti očuvanju države na onoj visini ugleda i snage, na koju su je moćni naši savez- nici i čitav kulturni svijet sagle- dali i sa oduševljenjem pozdra- vili pri njenom stvaranju; i đa mi ne smijemo davali tome svi- jetu povoda da posumnja u našu ozbiljnost shvaćanja da je ,,salus reipublicae suprema lex“. Svako najmanje zastranjivanje od toga principa i zadiranje u osnovne zakone i temelje naše države, zaudara pomalo na veleizdaju, koja se u drugim mnogo većim zemljama plaća glavom, a kod nas je to samo predmet besko- načnih razgovora i prepiranja, koja se samo tolerišu. Hrvatski politički krugovi me- đutim, kažu da su zadovoljni sa- danjim stavom demokratske stran- ke, smatrajući da je to samo je= dan Rorak bliži ostvarenju nji-