Strana 2 Da nije bilo te stare svetosav- ske književnosti srpske, ne bi se na Obodu (u Crnoj Gori) za vri- jeme Ivana Crnojevića god. 1484 bila osnovala štamparija srpska još u ono doba, kad ne bijaše Štamparije ni u Oksfordu, ni u Kembridžu, pa ni u Edinburgu; sedam godina nakon prve štam- pane knjige u Londonu, a 16 i- za prve štampane u Rimu; — ne bi bilo srpskih Šštamparija: u Beogradu, Rujnu, Skadru, Mrk« šinoj Crkvi, Miloševi i Goraždu, koje, i ako se ne mogoše održati u onim teškim i očajnim vreme- nima i prilikama, no se knjige iskidaše za ubojne fišeke, a slova štamparije sališe u puščana zrna — održaše u narodu svijest, po- nos slave i veličine, te ideju bratstva i zajednice. Baš zato se Srbi i održaše u najstrašnijim prilikama. Da je bilo njihovih »praznih rasnoje- zičnih predrasuda«, ne bi se mi danas ponosili, starom dubrovače kom književnošću, jer bi se _ po »pretsudnim kulturnim i vjerskim faktorima« naš grad bio potpu- no odnarodio i za nacionalnu stvar sasvijem propao, i to me samo on i sva njegova bliža i dalja okolina, već bez sumnje i cijela Dalmacija. A što pak da rečemo o čuve- nom Dušanovu zakoniku? To je najveći kulturni spomenik sred- njevjekovne države srpske, kad se je pod silnim udarcima Du- šanove vojničke sile iz temelja ljuljala moćna vizantijska impe- rija. Dušan Silni se zaista tad ni- je obazirao na nikakve vizantij- ske ,pretsudne kulturne i vjer- ske faktore“. U Austro-Ugarskoj počinje pre- poiod Srba kud i kamo prije preporoda Hrvata. Već god. 1768 izdaje Zaharija Orfelin u Mleci- ma prvi periodični književno-na- učni žurnal »Slaveno-srpski Ma- gazin«. Filozof narodni i Kara- đorđev prvi ministar prosvjete Dositije Obradović već 1785 sa- svijem jasno i svijesno govori o jedinstvu Srba triju vjera i ras- pravlja o književnom jeziku, ko- ji treba da se zaveđe. Godine 1791 počinju u Beču prve srp- ske političke novine. God. 1768 dovršio je arhimandrit Jovan Ra- jić (a Štampao 17945) svoju ve- liku istoriju Srba, u kojoj je o buhvatio i Hrvate i Bugare. God. 1792 osnovana je bila srpska g umnazija u Karlovcima, a ona u Novom Sadu g. iS1:. Učite- ljište u Somboru je bilo osnova- no I81r1, a Tekelijin zavod u Budimpešti 1839. »Matica Srp- ska«, prva u Slovenstvu, osniva se 1826. Vuk Karadžić štampa »Srpski rječnik« već god. 1818. »Društvo Srpske Slovesnosti« osniva se g. 1842. Društvo za teatar počinje u Srba već 1813 godine. Jak duhom, silan tradicijama prošlosti, prožet svetim amane tima pradjedovskim, svijestan 1- deje i poziva budućnosti diže se srpski narod pod vođom Velikim Karađorđem na ustanak gd. 1804. To je bio pojav, kako re- če čuveni mađžarski državnik 1 pisac srpske istorije Venijamin Kalaj, »kome drugog ravna _ ne može da pokaže istorija svijeta«. Pod unukom Karađorđevim osve- ćuje se i oslobađa Kosovo a pod A LA »DUBROVNIEĆ dau go i. oj praunukom njegovim ujeđinjuju | u zajedničku državu Srbi, Hrvati i Slovenci. Ovaj i ovakav Istok bio je u tijesnoj vezi sa razvojem Dubrov- nika, bilo to milo ili ne nekim zapadnjacima, Kad su sretuo savladani vanj- ski dušmani ni unutrašnji neće moći dugo odolijevati zdravoj svi- jesti i poštenom srcu ujedinjene braće. Vođe i narod Sa skrivenim željama i proh- tjevima vođa braće Hrvata može se uporediti jedna francuska pri- ča koja bi mogla istodobno da bude ne samo zanimljjva nego i poučna. I to baš u našem kon- kretnom slučaju. To je lijepa i poznata priča o kozi gospodina Segena od slavnog francuskog romansijera Alfonsa Dodea. Do- de priča kako je g. Segen imzo mnogo koza, ali su one sve bje- | žale u šumu, i — tamo nestaja- le, Najzad je on nabavio jednu lijepu veliku kozu koju je mno- go zavolio i dugo je čuvao. Če- sto je razgovarao s njom, lijepo je hranio, njegovao i upozoravao na opasnosti. koje bi je čekale u suviše velikoj slobodi i samostal- nosti. Predočavao joj je stalno sudbinu njezinih prethodnica. Koza je neko vrijeme slušala ri- ječi i savjete svogi gospodara. Ali jednoga dana, dok je na li- vadi bila vezana, a g. Segena nije bilo kraj nje, otrgne se, i pobjegne u šumu. U početku sva srećna, koza:je radosno trčala šumom i livadama, dišući svježi gorski zrak i uživajući u ljepoti slobodne prirode. ,,Nikad se više neću vratiti g. Segenu“, mislila je ona. ,,U slobodi prirode je meoge, mnogo ljepše“. Sati su prolazili, dan je izmicao. G. Se- gen je iz doline dozivao Svoju kozu, trubio je u svoj rog,ali se ona nije odazivala, mada je čula glas i trubu svoga gospodara. Naveče, kad je zahladilo, ona se počela tresti. A svaki Šušanj je plašio. Kad je čula još i posljed. nji poziv g. Segena, htjela je da se vrati. Ali nije mogla. Nije znala puta; a u tom momentu se pojavila još jedna opasnost: u polumraku su se iz šikare po: javila dva svijetleća oka vuka o kome joj je gospodar tako često pričao, a ona mu odgovarala da «bi lako svršila s njim. Sad_me- đutim, kad je nastupila teška stvarnost, kroz njeno tijelo su prošli srsi; zadrhtala je u ovoj divljoj osamljenosti, i htjela je da pojuri prema mjestu odakle je dolazio glas gospodareve tru- be. Ali je sve bilo kasno. Vuk je skočio za njom. 1, htjela ne htjela, morala je koza stupiti u borbu s vukom. Bila je ona odi- sta neobično snažna i okretna. I vuk je imao mnogo posla i mu- ke s njom. Cijelu noć se vodila ogorčena borba. A kad je svita- lo, koza g. Segena_ je malaksa- vala. Po prirodi stvari njen pro- tivnik je bio jači, i — pobijedio je... Kao 1 koza g. Segena, ivo- đe hrvatskog dijela našeg naro- da danas teže za jednom punom sobodom. Oni propagiraju hr- vatsku kulturu, ekonomsku 1 po- litičku samostalnost, što znači da traže apsolutno samostalan život Na Đ. t U | sebnog narodnog 11v , . Mima a hrvatskoga dijela našeg naroda. Oni traže sada, istina, tu punu slobodu navodno u granicama o- ve države. Ali šta znači tražiti pE : ba kove beneficije priznanj 2 i invidualiteta i O RV OJ o sa Broj i [ga ovoga. On neće dozvoliti akoja živoja moJEo noj mladoj državi koja je stvore na dobrim dijelom Ba ruševina- ma jedne, nekad moćne, ali raz norodne, heterogene Austrije. Šta znači sve ovo tvrdoglavo ko- čenje napretka, modernizovanja 1 normalnog sređivanja unutrašnjih i spoljašnjih prilika naših, Nije to teško pogoditi. »Mi ćemo naj- prije iznuditi priznanje hrvatske historiske kulturne 1 političke individnalnosti. Onda ćemo pa osnovu toga pristupiti formalnom pogađanju oko preuređenja dr- žave na feđerativnoj, odnosno konfeđerativnoj bazi; doći će za- tim personalna unija, i a o zad potpuna samostalnost , re- zonnju vođe. Doći će dakle ona samostalnost koja je posljednji cilj tih ,narodnili vođa“. ,,9uve- zenu Hrvatsku hoćemo“, ponav- ljaju često zvane i nezvane ,,vo- đe narodne“, ne misleći mi mo- menta o ogromnoj težini izgovo- renih riječi. Ti, politički mahom sitni, ljudi, ideolozi momentanog oduševljenja, neđozreli političari koji negiraju sva velika imena prošlosti vlastitog svog naroda, imena ljudi koji su čeznuli ira- dili na oslobođenju i ujedinjenju stvaranja 0 svih triju plemena, ,marodni za- stupnici“ bez širokih pogleda, is- toriskih perspektiva i moći stvar- nog sagledanja presjeka buduć- nosti, -— postaju izdajnici, vele- izdajnici ne samo velikog jugo- slovenskog naroda i države, ne- go i hrvatskog dijela našeg ma- roda koji je vjekovima govorio šta želi i hoće, a_I9gI8 kazao svoju posljednju riječ. Siroki slo- jevi hrvatski su isuviše mudri, rvati su dovoljno pametni da neće nasjesti politički neukim ljudima koji pokušavaju da ga odvedu u ambis. Hrvatski dio našega naroda je dovoljno svlje- stan, poučen teškim istoriskim iskustvom svojim, i neće se dati zavesti uza sav sjaj i zvučnost riječi o nekim fantastičnim i, zdravom razumu nedokučivim, ostvarenjima koja negiraju cijelu tu mukotrpnu prošlost narodnu. I onaj zavedeni dio hrvatskog di- jela našega naroda postepeno se rashlađuje, smiruje, otvara svoje trezvene oči, 1 počinje da raz- mišlja svojom glavom. On _ poči- nje da misli o tom da li bi i u slobodnoj suverenoj Hrvatskoj mo- rao da plaća porez, da li bi mo- rao da služi vojsku, da ji bi 1 tamo morao da poštuje sve za- kone koje bi mu propisala gos- poda »vođe«. Pomišlja već taj Svijet 10 tom da ne bi ti na- meti i obaveze postale možda ve- če 1 jače, da li bi odgovornost njegovih vođa bila možda manja Počinju jače reileksije seljaka g tome da li je bolje živjeti uma- loj državici, ili (privremeno) ma- njoj samostalnoj jedinici držav- noj koja teži za potpunim izdva- Janjem, a koju kao gladna zvijer čeka za svoj plijen neka di a I van njenih granica, ili S. a živjeti u ovako veli- J zemlji ujedinjenog naroda koja je postala centar pažnje svih evropskih. si moe in pskih sila" Hrvatski seljak razmišlja zrelo, i svijestan je sve- | krajnjih granica. | ali istinito: Beogradska» | U svojim stupcima štamp što to neće dozvoliti ni sla čki ni srpski seljak, da "Yen stavljaju carinske i druge ho jere, da ga odvajaju od on Ti kojim je jedno isto, makar *! taj otpor stajao i x, u Možda nije daleko momenat pi će progovoriti cijeli ovaj ći s kojim se često politički ng; pismenije vođe“ igraju kao <a vrbovim jišćem u polju gdje gov krvavi znoj 1 muka teku u tocima kroz vijekove, a vre to miješane i s krvlju bezbroja sinova sva tri brata koji sed vali svoje živote za jednu ish deju — vođilju: za oslobođej i ujedinjenje sve jednokryy jednorodne braće, bez razlike, vjeru 1 pleme. Uskoro će prog voriti naša sela, planine i pol i kazaće onim harangerima i, vodnicima da se maknu s py istorije, da se uklone ispred hl jice svjesnih i osviještenih doljuba koji će povesti cijeliy jedinjeni narod jednoj ljeptyi boljoj budućnosti. Jer neće ( zvoliti da ih snađe sudbina ky gospodina Segena... 25. E odoće li se obaviti prosla 500-gorlišnjice Dubrovačke gimnazije Nedavno je u »Pravdi“ izašao jedan potrebi proslave 500-godišniji dubrovačke gimnazije, iz pera. dubrovačkog dopisni! pomenutog lista. Mi bi se sli li sa člankom i ovim pitanji da u njemu nema jednog odlu ka koji razotkriva još jednon: lje i misli onih koji zakulis rade i o kojima često gov it u našem listu; nalazi se ti | dan odlomak koji stvarno u" nijaturi pretstavlja osnovntić vođilju onih zbog kojih je 11 stala proslava ovog velikog i bileja 1935 godine. Od rijei riječi stoji u članku napisti ovo: , To je dragocen kuli kapital koji bi se u svakoj Ć goj sredini koristio, jer Su I još uvek potrebni moralni L tali da se izdvojimo iz ONć ne o kojoj se često u Strdi svetu s prezirom govor Tako navodno piše dubro# dopisnik beogradske »Pra koji je istodobno dopisnik taljina velikohrvatskog nji skog dnevnika“. Zanim pr bilo znati i čuti koja je t0 #% o kojoj se u | stranom “ prezirom često govori“, 1 i ima da se izdvoji iz te i Mi koji smo navikli 14 i dnevne ovakove ispade na fikovanih »zapadnjaka“ m razumijemo cijelu stvar: A šteta što to ne razumiji Kk ji im daju mogućnosti * | raju ovakve ideje u svojina vima. Cudno je to faristl velika sloboda i drskost “, nje ovakovih stvari u . onih protiv kojih su 0/4 tno upućene. Neobavijet“ čudna dobronamjernost , i jednog lista koji svakak? Shvatio koliko težak nap? što je njegovo, pušta u svoga lista, iskorišćen? a Nevj*