Taksa plaćena u gotovu
GODINA. XXIV

izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

Broj 24

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija :

Kraljice Marije br. 2

BuRačima i larmadžijama

Više je puta sa vodećih mjesta
naglašeno, da u našoj državi, —
u kojoj je svakome državljaninu
bez razlike imena i svakom pri-
padniku raznih narodnih manjina
zajamčena potpuna sloboda miš-
ljenja, kretanja, vjere, jezika 1t.
d, — treba da se svak u tom
obziru osjeća zadovoljan. I zaista
zakoni su tu koji štite svačije
prava i koji ne dopuštaju da se
oni ikome krnje, ili uskraćuju;
pa stoga se velika većina naroda
u principu ne nalazi povrijeđena,
ni spriječena u vršenju tih svo-
jih prava. Ali to je u principu.
U koliko se pak praksa razliku-
je od teorije, to je drugo pita-
nje, koje ne tangira zakone; ner
go pošto ima umišijenih nezado-
voljenika u ovoj državi, koji ne-
maju nikakvih opravdanih razlo-
loga da se ma na što žale, a
pošto se još nijesu otresli starih
vremena, u kojima su uživali raz-
na beneficija imeki privilegovani

položaj nad drugima, danas se

upinju kako će taj izgubljeni,
iznimni polažaj povratiti 1 zadr-
žati ga i dalje na štetu drugih.
Oni se čak odriču i jednorodstva
sa braćom, pa traže u našoj dr-
žavi položaj nekog heterogenog
naroda, traže od prilike odnošaj
koji su nekad imali Mađari nas-
pram Austrije. Njihovo je
dakle nezadovoljstvo neopravda-
no i umišljeno, dok s druge stra.
ne ono stvara zaista opravdano
nezadovoljstvo kod drugog dijela
naroda, zato što se iz neosnova-
10g velikog obzira prema prvima,
zanemaruju prava drugih, koji ne
traže ništa, nego da ih se pusti
živjeti u miru, da kao lojalnim
građanima koji vrše svoje dužno-
sti, budu im poštovanai njihova,
opštim državnim zakonima
jamčena prava. Razularenim bu-
kačima u kojima vlada još austrij-
ski duh i koji  zloupotrebljuju
hrvatsko ime u svoje egoistične,
Protinarodne svrhe, pušta se fa
do mile volje provociraju, da
Svakim

ZA-

Pikose, da vrijeđaju, da zaluđuju
Prostu svjetinu, klerikalnom žes-
tinom i nasrtljivošću srednjeg vi-
Jeka, opravđavajućitobesprimjerno
Svoje djelovanje, krivo shvaćenom
slobodom, po kojoj je svakoj gra-
ti našega naroda dopušteno, da
Se kulturno razvija. I u ime to-
ga, treba da drugi dio naroda
snosi sve blagodati širenja te nji-
Ove bajne, uprav zavodljive kul-
i Ali tu slobodu treba shva-
titi cum mica salis“, sa zrnom
Soli, ili sa mrvom zdravog fazu-
Ma. — Prozelitizam nije dopuš-
ten ni narodnosni, kao ni vjer-
“ki; a nema prava pozivati se ua

srestvima služe kako će da |

raduje taj njegov aforizam,

narodnost, ni nametati svoja kri»
va mišljenja o njoj drugome, ko-
Ji se za svoju narodnost vjekovi-
ma borio, stradao i ginuo, koji
je pod tuđinom snosio sve one

intamne prohtjeve jedne razma-.

žene i privilegovane kaste, koja
je sa tuđinskom vladom dijelila
šićar narodne patnje i stradanja
i gospodovala nad jednim ple-
menitim i junačkim narodom.
Nema prava učiti drugoga koje
je marodnosti i kojim imenom da
se krsti, ko ni sam nema o na-
rodnosti ni pojma, ko je ne raz-
likuje i ne poštuje, kome su
pojmovi o jednokrvnosti i jedno-
rodnosti mutni i prevrtljivi.

Ove misli upravljamo ,,Hrvat-
skom Dnevniku“, koji priznaje
ipak da ,,svaka sloboda i akcija,
treba da bude disciplinovana, jer
se inače ide u anarhiju“. — Nas
ali
ne kad se odnosi samo na dru-
goga, ane, u prvom redu, na
njegove sumišljenike. Ta ne tre-
ba da oni budu u svemu iznimka,
jer kad se nađe neko pa im ka-
že da kod nas nema ni za koga

iznimaka, jer da smo svi ravno-
pravni građani koji treba da po-
Štuju zakone, ne treba da se bu-
ne, nego neka razumiju da drža-
vu treba poštovati, pa i ako dr-
žava mnogo puta gleda kroz pr-
ste neke anomalije i neka skre-
tanja s puta zdrava razuma i
pristojnosti, ne znači da to_mo-
ra uvijek biti. Sve do stanovite

granice, inače može država da
preduzme — što je sasvim pri-
rodno — i jače mjere, ,,da se

vlasi ne prejedu mesa“. Zatone-
ka se ne čudi, ako je ovih dana
čuo da je u Sarajevu neko poz-
vao Herceg-Bosnu, Sumadiju i
Crnu Goru, da povodom  hrvat-
skih zahtjeva tresnu nogom ire-
ku: ,neću i ne dam“! Da bog-

| me! I ne samo Bosna, Šumadija

i Crna Gora, nego će sva zem-
lja ponoviti odlučnijim glasom u
Sarajevu izgovorene riječi; pa a-
ko neko i bičem zamahne da fi-
južne po vazduhu, neka se zato
ne plaši, jer bukačima i larmdži-
jama vjerovatno neće trebati ja-
čih mjera.

Kulturne i vjerske razlike
prema rasno-jezičnoj zajednici

Jedan mjesni listić piše na ne-
kom mjestu i ovo; ,,Mentalitet
»Dubrovnikov'“ koji je u izvjes-
noj perioći: bio zahvatio jedan
dio dubrovačke inteligencije, zna-
či samo jednu kratku i bezna-
čajnu epizodu u historiji dubrov-
nika, kratku i beznačajnu, jer se
je osnivala ma praznim rasno-je-
zičnim predrasudama ne obazi-
rući se nikako na pretsudne
kulturne i vjerske faktore“.
Ne upuštajući se za sada u o-
no, na što cilja ovaj listić,
glašavanio samo, da ovako mogu
pisati u ovo posljednje poratno

1 kad se vidi i sluša
da do

na=

iuddđ

čuje

nijesu za nju
stradala, koja

imaju pred očima
sve drugo, samo ne narodne in-

terese.

Mi se osvrćemo na < samo
stoga, što bi neki od čitaoca to-
ga listića, ne znajući s ih

KTA

sla imaju, mogli prom kad
se tu onako veliča i iznos
pad, da su i pisci onog članka
pozobali svu mudrost zapadnu...

Nijedan pametan i dobromisleći |

Hrvat meće se ponositi tuđim
kulturama, jer su njemačka i ma-
mađarska (u koliko iova postoji)
a Hrvatskoj odnarođivale inteli-

h

|ti presudni vjerski faktori i u
sa
4

i me

| koje je ipak u vezi

genciju, kao ni talijanskom u Dal-
maciji, koja je tamo vršila istu
funkciju, dok je prosti narod i
na jednoj i na drugoj strani os-
tao glup i neprosvijećen. Te kul-
ture samo su bile na zator ideje
narodne i doprinosile tome, da
su mase bile i ostale besvijesno
oruđe dušmanske politike.

Ko pak ikoliko ljubi svoj na-

| rod, ko mu želi sreće i napretka

ko misli na budućnost njegovu,
može li u doba narodnog i dr-
žavnog jedinstva dijeljenjem po
vjeri razdvajati ono što je sjedi-
njeno i kopati još. dublje onaj
nesretni jaz svake naše vjekovne
su nam dubli uaj-
i dušmani ?!

nesreće, koji

k ci

gori
Ko uvijek hvali iiznosi Zapad
i sve zapadno, mogu li tome bi-

samim granicama države, ili
srce vuče i preko njih — prema
Zapadu?!

Ostavljajući mašim  svijesuim
čitaocima da o svemu ovom pro-
sude, šta sve ovo znači 1 za _či-

čiti na neko drugo razlaganje,
za ovim.
Preporoditelj hrvatski Ljude-
vit Gaj pisao je, da u Srba »Qd
oltara do čobana ništa biti ne
može što ne bi narodno _ bilo.....
koji su nama (t. j. Hrvatima) od
starine sve sačuvali, a kojimami
malo, ili sasvim ništa glede sa-

se iđe, mi ćemo se ograni- |

| svajalačke

moga narodnoga života dati ne
možemo“... Mi ćemo tome još i
ovo nađodati: ,,Ti isti Srbi, da
se u političkim poslima nijesu
otresli tutorstva jednovjernih Bi-
zantinaca, te zaslugam sv. Save
osnovali nezavisnu svoju crkvenu
hijerarhiju, bili bi i bez bizan-
tijske kulture, — koje se oni ni-
jesu nikako držali, no se služili
umnim tvorevinama njenim ma-
nje no se danas svaki čovjek slu-
ži tvorevinama umnim svih naro-
da svijeta u koliko pozna njiho-
ve jezike; — propali i politički
i narodnostvo bez nade i moguće
nosti uskrsnuća, a njihova pro-
past bila bi uzrokom i definitivne
propasti Hrvata“.
> Sveti Sava je iz rana bio uo-
čio golemu opasnost po srpsku
državnu i narodnosnu ideju, ne
samo od vizantijske kulture, no
i od vjerske zavisnosti od cari-
gradskih patrijarha. Srbi u drža-
vi Nemanjića bili su pravoslavne
vjere kaogod i Grci- Vizantijci,
ali Srbima je za državu i narod-
nosnu ideju prijetila ne manja o-
pasnost —- od istovjernih Grka
no od drugih inovjernih naroda,
Zbog toga Sveti Sava je u zgod-
nom momentu teškom mukom
dao prvi osnov samostalnosti srp-
ske crkve, čime je učinio najveću
uslugu srpskoj državnoj ideji i
omogućio, da kosovska katastrofa
ne bude uzrok konačne propesti
srpskog naroda i njegove ideje
državne. Sv. Sava je bio i prvi
začetnik srpske književnosti i
prosvjete. Centralizacijom dobro
organizovane crkvene uprave na-
rodne, koja je još od svog. po: ,
četka bila najmoćniji ustuk sva-
koj tuđinštini, rušeći sve što je
protudržavno i protunarodno, sv.
Sava je nadomještao ono, što se
drukčije nije moglo postići zbog
decentralizacije državne uprave.
Sv. Sava, kao začetnik pravog
i vječnog jedinstva svijeh Srba
pravoslavne vjere, postigao je bio
putem narodne hijerarhije ono
što nije kadra bila da postigne

| ni sva moć i slava Dušanove o-

politike. Uspomena
najslavnijeg cara srpskog Dušana
Silnog ne bi sama po sebi bila
nikako kadra da kroz duge vje-
kove najstrašnijeg iskušenja u
ljutom ropstvu dušmanskom,  0-
čuva narodu junački duh, ulije
nepokolebivu vjeru u obnovu sta-
re slave i veličine, i u srce. na-
roda usadi čvrst i nesalomljiv
ponosi samopouzdanje, već bi
ga šta više baš radi razmaka od
same 34 godine od smrti Duša-
nove do tužnog i krvavog Koso-
va, ili od najveće slave do naj-
strašnije propasti, dovela bila do
klonulosti i očajanja, da nije bi=
lo još i'od prije moralne. sile
Svetosavske crkve srpske, koja je
baš u doba  qmajtežih nesreća i
zapreka razvila bila do najvišeg