Taksa plaćena u gotovu GODINA. XXIV izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- Broj 24 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. 2 BuRačima i larmadžijama Više je puta sa vodećih mjesta naglašeno, da u našoj državi, — u kojoj je svakome državljaninu bez razlike imena i svakom pri- padniku raznih narodnih manjina zajamčena potpuna sloboda miš- ljenja, kretanja, vjere, jezika 1t. d, — treba da se svak u tom obziru osjeća zadovoljan. I zaista zakoni su tu koji štite svačije prava i koji ne dopuštaju da se oni ikome krnje, ili uskraćuju; pa stoga se velika većina naroda u principu ne nalazi povrijeđena, ni spriječena u vršenju tih svo- jih prava. Ali to je u principu. U koliko se pak praksa razliku- je od teorije, to je drugo pita- nje, koje ne tangira zakone; ner go pošto ima umišijenih nezado- voljenika u ovoj državi, koji ne- maju nikakvih opravdanih razlo- loga da se ma na što žale, a pošto se još nijesu otresli starih vremena, u kojima su uživali raz- na beneficija imeki privilegovani položaj nad drugima, danas se upinju kako će taj izgubljeni, iznimni polažaj povratiti 1 zadr- žati ga i dalje na štetu drugih. Oni se čak odriču i jednorodstva sa braćom, pa traže u našoj dr- žavi položaj nekog heterogenog naroda, traže od prilike odnošaj koji su nekad imali Mađari nas- pram Austrije. Njihovo je dakle nezadovoljstvo neopravda- no i umišljeno, dok s druge stra. ne ono stvara zaista opravdano nezadovoljstvo kod drugog dijela naroda, zato što se iz neosnova- 10g velikog obzira prema prvima, zanemaruju prava drugih, koji ne traže ništa, nego da ih se pusti živjeti u miru, da kao lojalnim građanima koji vrše svoje dužno- sti, budu im poštovanai njihova, opštim državnim zakonima jamčena prava. Razularenim bu- kačima u kojima vlada još austrij- ski duh i koji zloupotrebljuju hrvatsko ime u svoje egoistične, Protinarodne svrhe, pušta se fa do mile volje provociraju, da Svakim ZA- Pikose, da vrijeđaju, da zaluđuju Prostu svjetinu, klerikalnom žes- tinom i nasrtljivošću srednjeg vi- Jeka, opravđavajućitobesprimjerno Svoje djelovanje, krivo shvaćenom slobodom, po kojoj je svakoj gra- ti našega naroda dopušteno, da Se kulturno razvija. I u ime to- ga, treba da drugi dio naroda snosi sve blagodati širenja te nji- Ove bajne, uprav zavodljive kul- i Ali tu slobodu treba shva- titi cum mica salis“, sa zrnom Soli, ili sa mrvom zdravog fazu- Ma. — Prozelitizam nije dopuš- ten ni narodnosni, kao ni vjer- “ki; a nema prava pozivati se ua srestvima služe kako će da | raduje taj njegov aforizam, narodnost, ni nametati svoja kri» va mišljenja o njoj drugome, ko- Ji se za svoju narodnost vjekovi- ma borio, stradao i ginuo, koji je pod tuđinom snosio sve one intamne prohtjeve jedne razma-. žene i privilegovane kaste, koja je sa tuđinskom vladom dijelila šićar narodne patnje i stradanja i gospodovala nad jednim ple- menitim i junačkim narodom. Nema prava učiti drugoga koje je marodnosti i kojim imenom da se krsti, ko ni sam nema o na- rodnosti ni pojma, ko je ne raz- likuje i ne poštuje, kome su pojmovi o jednokrvnosti i jedno- rodnosti mutni i prevrtljivi. Ove misli upravljamo ,,Hrvat- skom Dnevniku“, koji priznaje ipak da ,,svaka sloboda i akcija, treba da bude disciplinovana, jer se inače ide u anarhiju“. — Nas ali ne kad se odnosi samo na dru- goga, ane, u prvom redu, na njegove sumišljenike. Ta ne tre- ba da oni budu u svemu iznimka, jer kad se nađe neko pa im ka- že da kod nas nema ni za koga iznimaka, jer da smo svi ravno- pravni građani koji treba da po- Štuju zakone, ne treba da se bu- ne, nego neka razumiju da drža- vu treba poštovati, pa i ako dr- žava mnogo puta gleda kroz pr- ste neke anomalije i neka skre- tanja s puta zdrava razuma i pristojnosti, ne znači da to_mo- ra uvijek biti. Sve do stanovite granice, inače može država da preduzme — što je sasvim pri- rodno — i jače mjere, ,,da se vlasi ne prejedu mesa“. Zatone- ka se ne čudi, ako je ovih dana čuo da je u Sarajevu neko poz- vao Herceg-Bosnu, Sumadiju i Crnu Goru, da povodom hrvat- skih zahtjeva tresnu nogom ire- ku: ,neću i ne dam“! Da bog- | me! I ne samo Bosna, Šumadija i Crna Gora, nego će sva zem- lja ponoviti odlučnijim glasom u Sarajevu izgovorene riječi; pa a- ko neko i bičem zamahne da fi- južne po vazduhu, neka se zato ne plaši, jer bukačima i larmdži- jama vjerovatno neće trebati ja- čih mjera. Kulturne i vjerske razlike prema rasno-jezičnoj zajednici Jedan mjesni listić piše na ne- kom mjestu i ovo; ,,Mentalitet »Dubrovnikov'“ koji je u izvjes- noj perioći: bio zahvatio jedan dio dubrovačke inteligencije, zna- či samo jednu kratku i bezna- čajnu epizodu u historiji dubrov- nika, kratku i beznačajnu, jer se je osnivala ma praznim rasno-je- zičnim predrasudama ne obazi- rući se nikako na pretsudne kulturne i vjerske faktore“. Ne upuštajući se za sada u o- no, na što cilja ovaj listić, glašavanio samo, da ovako mogu pisati u ovo posljednje poratno 1 kad se vidi i sluša da do na= iuddđ čuje nijesu za nju stradala, koja imaju pred očima sve drugo, samo ne narodne in- terese. Mi se osvrćemo na < samo stoga, što bi neki od čitaoca to- ga listića, ne znajući s ih KTA sla imaju, mogli prom kad se tu onako veliča i iznos pad, da su i pisci onog članka pozobali svu mudrost zapadnu... Nijedan pametan i dobromisleći | Hrvat meće se ponositi tuđim kulturama, jer su njemačka i ma- mađarska (u koliko iova postoji) a Hrvatskoj odnarođivale inteli- h |ti presudni vjerski faktori i u sa 4 i me | koje je ipak u vezi genciju, kao ni talijanskom u Dal- maciji, koja je tamo vršila istu funkciju, dok je prosti narod i na jednoj i na drugoj strani os- tao glup i neprosvijećen. Te kul- ture samo su bile na zator ideje narodne i doprinosile tome, da su mase bile i ostale besvijesno oruđe dušmanske politike. Ko pak ikoliko ljubi svoj na- | rod, ko mu želi sreće i napretka ko misli na budućnost njegovu, može li u doba narodnog i dr- žavnog jedinstva dijeljenjem po vjeri razdvajati ono što je sjedi- njeno i kopati još. dublje onaj nesretni jaz svake naše vjekovne su nam dubli uaj- i dušmani ?! nesreće, koji k ci gori Ko uvijek hvali iiznosi Zapad i sve zapadno, mogu li tome bi- samim granicama države, ili srce vuče i preko njih — prema Zapadu?! Ostavljajući mašim svijesuim čitaocima da o svemu ovom pro- sude, šta sve ovo znači 1 za _či- čiti na neko drugo razlaganje, za ovim. Preporoditelj hrvatski Ljude- vit Gaj pisao je, da u Srba »Qd oltara do čobana ništa biti ne može što ne bi narodno _ bilo..... koji su nama (t. j. Hrvatima) od starine sve sačuvali, a kojimami malo, ili sasvim ništa glede sa- se iđe, mi ćemo se ograni- | | svajalačke moga narodnoga života dati ne možemo“... Mi ćemo tome još i ovo nađodati: ,,Ti isti Srbi, da se u političkim poslima nijesu otresli tutorstva jednovjernih Bi- zantinaca, te zaslugam sv. Save osnovali nezavisnu svoju crkvenu hijerarhiju, bili bi i bez bizan- tijske kulture, — koje se oni ni- jesu nikako držali, no se služili umnim tvorevinama njenim ma- nje no se danas svaki čovjek slu- ži tvorevinama umnim svih naro- da svijeta u koliko pozna njiho- ve jezike; — propali i politički i narodnostvo bez nade i moguće nosti uskrsnuća, a njihova pro- past bila bi uzrokom i definitivne propasti Hrvata“. > Sveti Sava je iz rana bio uo- čio golemu opasnost po srpsku državnu i narodnosnu ideju, ne samo od vizantijske kulture, no i od vjerske zavisnosti od cari- gradskih patrijarha. Srbi u drža- vi Nemanjića bili su pravoslavne vjere kaogod i Grci- Vizantijci, ali Srbima je za državu i narod- nosnu ideju prijetila ne manja o- pasnost —- od istovjernih Grka no od drugih inovjernih naroda, Zbog toga Sveti Sava je u zgod- nom momentu teškom mukom dao prvi osnov samostalnosti srp- ske crkve, čime je učinio najveću uslugu srpskoj državnoj ideji i omogućio, da kosovska katastrofa ne bude uzrok konačne propesti srpskog naroda i njegove ideje državne. Sv. Sava je bio i prvi začetnik srpske književnosti i prosvjete. Centralizacijom dobro organizovane crkvene uprave na- rodne, koja je još od svog. po: , četka bila najmoćniji ustuk sva- koj tuđinštini, rušeći sve što je protudržavno i protunarodno, sv. Sava je nadomještao ono, što se drukčije nije moglo postići zbog decentralizacije državne uprave. Sv. Sava, kao začetnik pravog i vječnog jedinstva svijeh Srba pravoslavne vjere, postigao je bio putem narodne hijerarhije ono što nije kadra bila da postigne | ni sva moć i slava Dušanove o- politike. Uspomena najslavnijeg cara srpskog Dušana Silnog ne bi sama po sebi bila nikako kadra da kroz duge vje- kove najstrašnijeg iskušenja u ljutom ropstvu dušmanskom, 0- čuva narodu junački duh, ulije nepokolebivu vjeru u obnovu sta- re slave i veličine, i u srce. na- roda usadi čvrst i nesalomljiv ponosi samopouzdanje, već bi ga šta više baš radi razmaka od same 34 godine od smrti Duša- nove do tužnog i krvavog Koso- va, ili od najveće slave do naj- strašnije propasti, dovela bila do klonulosti i očajanja, da nije bi= lo još i'od prije moralne. sile Svetosavske crkve srpske, koja je baš u doba qmajtežih nesreća i zapreka razvila bila do najvišeg