' Topg aćena u gotovu laksa pla 3 zlazi svake subote. pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje | tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, . Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- BOLITBC E lima | Dulbroxgtte; 17 Juli 1957. Broj 25 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukocisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din T- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 -—="= Otkada je g. Vlatko dr. Ma- ček postao vođom hrvatskog ple- mena ili hrvatskog pokreta, ne- prekidno je na dnevnom redu to ZV. »Hrvatsko pitanje“. Na zborovima i u štampi ponavlja se jedno te isto: »Nije riješeno hr- vatsko pitanje“.. Politačari svih stranaka, iđde- olozi upriješe iz petnih žila da dokažu istovjetnost: porijekla, krvi, jezika, običaja, interesa, sudbine svih triju plemena Srba, Hrvata i Slovenaca. I što su se više upinjali da dokažu svoje tvrdnje, sve to više i upor- nije ponavljalo senaše opće tra- ženje: »riješite hrvatsko pitanje!« Pošto do _ sada još niko nije otvoreno kazao, što se podrazu- mijeva pod imenom »hrvatskog pitanjać — neka nam ovdje bu- de dopušteno, da malo promotri- mo to »pitanje« po njegovim vanjskim formama kako se one ispoljavaju u akcijama oko nje- govog riješenja. ž Najprije nešto o našem ujedi- njenju. Svi znamo dobro još od školskih klupa da su veliki po- kreti 1 velike ideje bile djela ge- nijalnih ljudi, rijetkih zaista, ali stvorenih »udarom nađene iskre u kamenu<. Ti umni velikani bili su visoko iznad mase i svo- jom vidovitošću znali su sagledati naprijed u vjekove. Zla sudbina Prati velikane. Rijetki ih shva- ćaju, a oni skoro nikad ne doži- Ye ostvarenje svojih ideja i svo- jih vizija. Njihove ideje uznemire mnoge; poplaše se za svoje vla- Site interese i eksistencije i na- Tavno počnu mutiti, izvrtati, pod- Valjivati, trovati. Velike ideje 102 tu borbu okrvave se da iz te krvi najposlije zasjaju najljep- “m = svjetlošću = pobjedničkog triumfa. Velika ideja našeg ujedinjenja %upala se neizmjernom drago- enom krvlju, nažalost i brat- *om krvlju. ma znamo koji su faktori ra- mi. zatruju bratsku ljubav i “jivost i doveli dotle da brat sE na brata, smatrajući ga Jvećim dušmaninom. No istina i pravda pobijediše! ka ostadoše i oni faktori što ahu zlu krv među braćom. maa pred pobjedom. Boga hn. i uvukoše duše u se. Osta- li a Tavi, živi! Shvatiše da su * Pravom putu 1 naravno e stari posao u novoj ini Prostom stav] Naivuom narodu pre- na je sloboda kao teško tinaa čio nije trebalo: vjekova aba pa da se stari, kroz > Strcavani otrovi, još ma- lo potpire i dovedu do takove gluposti, zasljepljenosti, zatrova- vanosti, da je to postalo skoro kao neka patološka pojava. Ovako zatrovana masa traži vođu u kome ona gleda samo inkarnaciju svih svojih do kulmi- nacije dovedenih strasti. U ova- kovoj psihozi vođu je lako naći. Ali teško vođi! Vođa je svijestan ove slijepe elementarne narodne snage. Ali stoji pred teškim problemom. Iza sebe vidi plejad- umnika koji stvoriše ovo ve- liko djelo oslobođenja; pred sobom vidi neizmjerni broj grobova heroja palih za slobodu; a u daljini vi- di crnu sliku sudbine. Sta di radi? To je teško reći! -— Mu- drost nalaže da sešuti i ostavlja vremenu da ono izliječi što se dade liječiti. Ove su nam se misli namet- nule posmatrajući vanjske akcije oko riješenja hrvatskog pitanja. . Pred očima su nam te akcije. Šta tu vidimo? Vidimo: intelek- tualce, sveštenstvo, industrijalce, trgovce, radnike, seljake. Svak nešto: odraži..<u tome. hrvat- skom pitanju. I kad sumirate sve te tražnje, izlazi: »Hoćemo svi da dobro živimo bez obzira kako je ostaloj braći. To nas se ništa ne tiče. Glavno je da je nama dobro. A_ ostali nek misle o sebi.« Vrlo lijepo! Mi naravno nije- smo braća; jer ne kaže se: Isus nego Jezus, ne: Jovo nego Ivo! VATSKO PITANJE ne:što nego kaj iča, ne: pomoz'Bog nego hvaljen Isus! itd. Eto, dakle kao što vidite mi nijesmo braća. Nego čujte, što mi mislimo koji shvaćamo da je to jedna teška naslijeđena bolest. Mi velimo: »Vi ste i pored svega toga naša braća, priznavali vi to ili ne baš priznavali :« I kao prava braća koju još nije zahvatila takova bolest mi vam poručujemo da je i nama isto tako teško kao i vama. Te- Ško je isto tako cijelom svijetu. Nije teškoće stvorila ni Srbija, ni Srbi, ni Beograd. Srbija je dala sve i uzidala samu sebe u temelje ove države. Svih nas tišti i mori ono isto, što i vas mori. Ali najveća je naša _ briga ta, što moramo neprestano, dok vi vičete ,riješite hrvat- sko pitanje“ da branimo i se- be i vas same od vas samih. Otrijeznite se jednom! Pođite stopama i držite se nauke vaših učitelja, jer vjerujte da »hrvat- sko« pitanje postoji jedino u to- liko, koliko ono stvara »narodno« pitanje, pitanje koje nije potreb- no i koje jediuo šteti ne samo vama kao dijelu cjeline, već svima kao cjelini. Ovo treba da imaju na umu vođe, i neka baš oni ne budu uzročnici, da jednog dana narod uzdahne: »Velikaši, proklete vam duše!« Spasavajmo omladinu Veliki i grozni svjetski rat, koji je ćonio onolike silne pro- mjene u političkom i ekonom- skom životu naroda, djelovao je mnogo i na duševno raspolože- nje masa, te nije nikakvo čudo, što se u svim državama ovako teško osjećajuposljedice njegove. Od svega što se danas podnosi, nešto su donijele same sobom sile prilika, a nečemu su razni narodi krivi sami sobom, što ni- jesu znali popraviti i ono što se je, dok je bilo na vrijeme, lako bez napora i žrtava dalo dotjera- ti u red, ili što su iskvarili ono što nikako nije ni bilo pokvare- no. Najgore se pak osjećaju po- sljedice rata, gdje su nastali sa- svim novi sistemi vladavine i gdje su se našli okupljeni razni ele- menti, koji su vjekovima živjeli odvojeno i u sasvim drugim pri- likama života, Ovo je baš bio slučaj kod nas. U nas je bilo elemenata, koji su za tuđina a protiv svoga radili više, žešće i upornije, nego bi taj sam tuđin za sebe radio, Poslije rata sve se je moralo zaboraviti i oprostiti za ljubav domovine, za ljubav mira i sloge. Izjednačen je bio onaj koji se borio i žrtvovao za ideju s onim koji je sve moguće radio, ne prezajući ni od najgo- re brutalnosti samo da tu ideju spriječi i suzbije sve u korist tu- đina i dušmana. Mi smo eto sve oprostili, sva i najgora zlodjela braće zabora- vili, u nadi da će. grešnik pri- znavati grijeh, cijeniti - veliko- dušje 1 u korist zajedničke do- movine i opće narodne države sve svojim pokajničkim radom ispra- viti i nadoknaditi tako, da na nj više niko ne zažali 1 ne požali što je izjednačio nevjeru s vje- rom, zlotvora s vjernim i požr- tvovnim sinom naroda. Ovako radeći mi bi pravom imali očekivati mir i slogu među starijom generacijom, a pravi žar domovinske ljubavi u grudima mlađeg naraštaja. Ali na žalost vidimo što—nijesmo ni željeli ni očekivali, vidimo među starijom generacijom da se velikodušje smatra slabošću, a da se među mlađom pravi duh čiste domo- vinske ljubavi slabo 1 sačinje, 4 kamo li još da raste i napreduje; pa joši gore, da se uvrježuju ideje sasvim suprotne nacicnal- nom duhu i čistoj ljubavi domo- vinskoj. ' Prvom zlu može se doskočiti bez velike muke jedino praved- nom strogošću i nemilosnim ka- znama prema težini počinjenog prestupka. Ovom prvom uzročni- ci su jedini oni elementi koji su podržavali tuđinsku upravu, a ona njih branila i potpomagala, te oni ne mogu da je prežale ni nakon njezine propasti. Drugo zlo ima jedini i isklju- čivi izvor i osnov u nezahvalno- sti prema zaslužnim i požrtvov- nim sinovima naroda i otačbine. U nas je na žalost išlo do tog stepena, da se je zaslužne i naj- zaslužnije zanemarivalo, zapostav- ljalo, i što _ je najgore u korist dušmana iz prošlosti, nepouzda- nih u sadašnjosti, tako da su se u jedan mah činila dva neopro- stiva, grijeha i pogrješke. Jedno što se je nezahvalnima oprostilo zlodjelo prošlosti, a drugo što se je i nagradilo na štetu pouzda- nih osoba nedostojnih obzira i milosti. Naša omladina, to je nepobitna i sveta istina, nema sad ni iz daleka onog žara stare, nesebi- čne, požrtvovne ljubavi prema općim idealima. I ako su nekim dijelom krive tome poratne pri- like, koje su zahvatile cio svijet svojim pogubnim uplivom, zaista pretežnim dijelom krivi su velikom nacionalnom zlu, kojenas je sna- šlo tim, što su neke razvratne ideje zahvatile dobar dio omladine oni, koji ne znaju i neće da ra- zumiju što to znači nezahvalnost prema pravim iskrenim, zaslužnim, pouzdanim i požrtvovnim sino- vima domovine i mučenicima za svetu ideju slobode i ujedinje- nja. Nijedan pravi rodoljub neće ni zahtijeti da mu se plate žrtve za ideju narodnu, koje se u o- stalom i ne mogu nikakvim nov- cem isplatiti, aliima svaki od ta- kovih pravo ua moralno prizna- vanje i na zaradu u slučaju ma- terijalune potrebe prema trudu svom i sposobnosti. Oni pak koji u tome odlučuju u svakom slu- čaju dužni su najprije misliti na one koji su se zalagali za opću stvar i koji bi se opet za istu založili u potrebi, i to sve prema veličini rada i žrtve podnesene. Na grobove zaslužnih ljudi ne smije zaboraviti i zanemariti onaj, koji u tom vodi odlučnu riječ, jer se i grobovi svete nezahval- nima. Današnja omladina zna u mno» go slučajeva vrlo malo o prošlo- sti narodnoj. Lako bi bilo i