' Topg

aćena u gotovu
laksa pla 3

zlazi svake subote.

pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
| tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
. Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

BOLITBC

E lima

| Dulbroxgtte; 17 Juli 1957.

Broj 25

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukocisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din T-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2

-—="=

Otkada je g. Vlatko dr. Ma-
ček postao vođom hrvatskog ple-
mena ili hrvatskog pokreta, ne-
prekidno je na dnevnom redu
to ZV. »Hrvatsko pitanje“. Na
zborovima i u štampi ponavlja se
jedno te isto: »Nije riješeno hr-
vatsko pitanje“..

Politačari svih stranaka, iđde-
olozi upriješe iz petnih žila da
dokažu istovjetnost: porijekla,
krvi, jezika, običaja, interesa,
sudbine svih triju plemena Srba,
Hrvata i Slovenaca. I što su se
više upinjali da dokažu svoje
tvrdnje, sve to više i upor-
nije ponavljalo senaše opće tra-
ženje: »riješite hrvatsko pitanje!«

Pošto do _ sada još niko nije
otvoreno kazao, što se podrazu-
mijeva pod imenom  »hrvatskog
pitanjać — neka nam ovdje bu-
de dopušteno, da malo promotri-
mo to »pitanje« po njegovim
vanjskim formama kako se one
ispoljavaju u akcijama oko nje-
govog riješenja. ž

Najprije nešto o našem ujedi-
njenju. Svi znamo dobro još od
školskih klupa da su veliki po-
kreti 1 velike ideje bile djela ge-
nijalnih ljudi, rijetkih zaista, ali
stvorenih »udarom nađene iskre
u kamenu<. Ti umni velikani
bili su visoko iznad mase i svo-
jom vidovitošću znali su sagledati
naprijed u vjekove. Zla sudbina
Prati velikane. Rijetki ih shva-
ćaju, a oni skoro nikad ne doži-
Ye ostvarenje svojih ideja i svo-
jih vizija. Njihove ideje uznemire
mnoge; poplaše se za svoje vla-
Site interese i eksistencije i na-
Tavno počnu mutiti, izvrtati, pod-
Valjivati, trovati. Velike ideje
102 tu borbu okrvave se da iz
te krvi najposlije zasjaju najljep-
“m = svjetlošću = pobjedničkog
triumfa.

Velika ideja našeg ujedinjenja
%upala se neizmjernom  drago-
enom krvlju, nažalost i brat-
*om krvlju.
ma znamo koji su faktori ra-
mi. zatruju bratsku ljubav i

“jivost i doveli dotle da brat
sE na brata, smatrajući ga

Jvećim dušmaninom.

No istina i pravda pobijediše!
ka ostadoše i oni faktori što

ahu zlu krv među braćom.
maa pred pobjedom. Boga
hn. i uvukoše duše u se. Osta-

li a Tavi, živi! Shvatiše da su

* Pravom putu 1 naravno

e stari posao u novoj

ini

Prostom

stav] Naivuom narodu pre-

na je sloboda kao teško
tinaa čio nije trebalo:
vjekova aba pa da se stari, kroz

> Strcavani otrovi, još ma-

lo  potpire i dovedu do takove
gluposti, zasljepljenosti, zatrova-
vanosti, da je to postalo skoro
kao neka patološka pojava.
Ovako zatrovana masa traži
vođu u kome ona gleda samo
inkarnaciju svih svojih do kulmi-
nacije dovedenih strasti. U ova-
kovoj psihozi vođu je lako naći.
Ali teško vođi! Vođa je svijestan
ove slijepe elementarne narodne
snage. Ali stoji pred teškim
problemom. Iza sebe vidi plejad-
umnika koji stvoriše ovo  ve-
liko djelo oslobođenja; pred sobom
vidi neizmjerni broj grobova heroja
palih za slobodu; a u daljini vi-
di crnu sliku sudbine. Sta di
radi? To je teško reći! -— Mu-
drost nalaže da sešuti i ostavlja

vremenu da ono izliječi što se
dade liječiti.
Ove su nam se misli namet-

nule posmatrajući vanjske akcije
oko riješenja hrvatskog pitanja.
. Pred očima su nam te akcije.
Šta tu vidimo? Vidimo: intelek-
tualce, sveštenstvo, industrijalce,
trgovce, radnike, seljake. Svak
nešto: odraži..<u tome. hrvat-
skom pitanju. I kad sumirate sve
te tražnje, izlazi: »Hoćemo svi
da dobro živimo bez obzira kako
je ostaloj braći. To nas se ništa
ne tiče. Glavno je da je nama
dobro. A_ ostali nek misle o sebi.«

Vrlo lijepo! Mi naravno nije-
smo braća; jer ne kaže se: Isus
nego Jezus, ne: Jovo nego Ivo!

VATSKO PITANJE

ne:što nego kaj iča, ne: pomoz'Bog
nego hvaljen Isus! itd.

Eto, dakle kao što vidite mi
nijesmo braća.

Nego čujte, što mi mislimo
koji shvaćamo da je to jedna
teška naslijeđena bolest.

Mi velimo: »Vi ste i pored
svega toga naša braća, priznavali
vi to ili ne baš priznavali :«
I kao prava braća koju još

nije zahvatila takova bolest mi
vam  poručujemo da je i nama
isto tako teško kao i vama. Te-
Ško je isto tako cijelom svijetu.
Nije teškoće stvorila ni Srbija,
ni Srbi, ni Beograd.

Srbija je dala sve i uzidala
samu sebe u temelje ove države.
Svih nas tišti i mori ono isto,
što i vas mori.

Ali najveća je naša _ briga
ta, što moramo neprestano,
dok vi vičete  ,riješite hrvat-
sko pitanje“ da branimo i se-
be i vas same od vas samih.

Otrijeznite se jednom! Pođite
stopama i držite se nauke vaših
učitelja, jer vjerujte da »hrvat-
sko« pitanje postoji jedino u to-
liko, koliko ono stvara »narodno«
pitanje, pitanje koje nije potreb-
no i koje jediuo šteti ne samo
vama kao dijelu cjeline, već svima
kao cjelini.

Ovo treba da imaju na umu
vođe, i neka baš oni ne budu
uzročnici, da jednog dana narod
uzdahne: »Velikaši, proklete vam
duše!«

Spasavajmo omladinu

Veliki i grozni svjetski rat,
koji je ćonio onolike silne pro-
mjene u političkom i ekonom-
skom životu naroda, djelovao je
mnogo i na duševno  raspolože-
nje masa, te nije nikakvo čudo,
što se u svim državama ovako
teško osjećajuposljedice njegove.
Od svega što se danas podnosi,
nešto su donijele same sobom
sile prilika, a nečemu su razni
narodi krivi sami sobom, što ni-
jesu znali popraviti i ono što se
je, dok je bilo na vrijeme, lako
bez napora i žrtava dalo dotjera-
ti u red, ili što su iskvarili ono
što nikako nije ni bilo pokvare-
no. Najgore se pak osjećaju po-
sljedice rata, gdje su nastali sa-
svim novi sistemi vladavine i gdje
su se našli okupljeni razni ele-
menti, koji su vjekovima živjeli
odvojeno i u sasvim drugim pri-
likama života, Ovo je baš bio
slučaj kod nas. U nas je bilo
elemenata, koji su za tuđina a
protiv svoga radili više, žešće i
upornije, nego bi taj sam tuđin
za sebe radio, Poslije rata sve
se je moralo zaboraviti i oprostiti

za ljubav domovine, za ljubav
mira i sloge. Izjednačen je bio
onaj koji se borio i žrtvovao za
ideju s onim koji je sve moguće
radio, ne prezajući ni od najgo-
re brutalnosti samo da tu ideju
spriječi i suzbije sve u korist tu-
đina i dušmana.

Mi smo eto sve oprostili, sva

i najgora zlodjela braće  zabora-
vili, u nadi da će. grešnik pri-
znavati grijeh, cijeniti - veliko-

dušje 1 u korist zajedničke  do-
movine i opće narodne države sve
svojim pokajničkim radom ispra-
viti i nadoknaditi tako, da na nj
više niko ne  zažali 1 ne požali
što je izjednačio nevjeru s vje-
rom,  zlotvora s vjernim i požr-
tvovnim sinom naroda.

Ovako radeći mi bi pravom
imali očekivati mir i slogu među
starijom generacijom, a pravi žar
domovinske ljubavi u grudima
mlađeg naraštaja. Ali na žalost
vidimo što—nijesmo ni željeli ni
očekivali, vidimo među starijom
generacijom da se velikodušje
smatra slabošću, a da se među
mlađom pravi duh čiste domo-

vinske ljubavi slabo 1 sačinje, 4
kamo li još da raste i napreduje;
pa joši gore, da se  uvrježuju
ideje sasvim suprotne  nacicnal-
nom duhu i čistoj ljubavi domo-
vinskoj. '

Prvom zlu može se doskočiti
bez velike muke jedino praved-
nom strogošću i nemilosnim ka-
znama prema težini počinjenog
prestupka. Ovom prvom uzročni-
ci su jedini oni elementi koji su
podržavali tuđinsku upravu, a
ona njih branila i potpomagala,
te oni ne mogu da je prežale
ni nakon njezine propasti.

Drugo zlo ima jedini i isklju-
čivi izvor i osnov u nezahvalno-
sti prema zaslužnim i požrtvov-
nim sinovima naroda i otačbine.
U nas je na žalost išlo do tog
stepena, da se je zaslužne i naj-
zaslužnije zanemarivalo, zapostav-
ljalo, i što _ je najgore u korist
dušmana iz prošlosti, nepouzda-
nih u sadašnjosti, tako da su se
u jedan mah činila dva neopro-
stiva, grijeha i pogrješke. Jedno
što se je nezahvalnima oprostilo
zlodjelo prošlosti, a drugo što se
je i nagradilo na štetu pouzda-
nih osoba nedostojnih obzira i
milosti.

Naša omladina, to je nepobitna

i sveta istina, nema sad ni iz
daleka onog žara stare, nesebi-
čne, požrtvovne ljubavi prema

općim idealima. I ako su nekim
dijelom krive tome poratne pri-
like, koje su zahvatile cio svijet
svojim pogubnim uplivom, zaista
pretežnim dijelom krivi su velikom
nacionalnom zlu, kojenas je sna-
šlo tim, što su neke  razvratne
ideje zahvatile dobar dio omladine
oni, koji ne znaju i neće da ra-
zumiju što to znači nezahvalnost
prema pravim iskrenim, zaslužnim,
pouzdanim i  požrtvovnim  sino-
vima domovine i mučenicima za
svetu ideju slobode i ujedinje-
nja.

Nijedan pravi rodoljub neće
ni zahtijeti da mu se plate žrtve
za ideju narodnu, koje se u o-
stalom i ne mogu nikakvim nov-
cem isplatiti, aliima svaki od ta-
kovih pravo ua moralno  prizna-
vanje i na zaradu u slučaju ma-
terijalune potrebe prema trudu
svom i sposobnosti. Oni pak koji
u tome odlučuju u svakom slu-
čaju dužni su najprije misliti na
one koji su se zalagali za opću
stvar i koji bi se opet za istu
založili u potrebi, i to sve prema
veličini rada i žrtve podnesene.
Na grobove zaslužnih ljudi ne
smije zaboraviti i zanemariti onaj,
koji u tom vodi odlučnu riječ,
jer se i grobovi svete nezahval-
nima.

Današnja omladina zna u mno»
go slučajeva vrlo malo o prošlo-
sti narodnoj. Lako bi bilo i