gost plaćena u gotovu

zlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

a ij af ofe

š B
Dubrovnik; 3TJuli 1937

JUbnJIh

Broj 27

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god.

Uredništvo

i administracija:

Kraljice Marije br.

nN

Ko što posije, to i požnje

Pri rješavanju raznih krupnih
pitanja koja su u posljednje vrije-
me kod nas bila na dnevnom
redu, vrlo je primjetljivo sa ka-
kvom su lakoćom i površnošću
ona proučavana, raspravljana i
riješena. Da se ograničimo na
jedno najaktuelnije i najozbiljni-
je: pitanje o konkordatu koji je
doveo do uzbune u našoj javno-
sti, naročito stoga što razne bro-
šire koje su bile izdate i koje
si ga kritikovale, nijesu bile
svakome na domaku, pa se uja-
vnoj štampi o njemu nije moglo
raspravljati. Najveći je nemir iz-
bio u javnosti u posljednjem ča-
su, kad je to pitanje koje se po-
vlačilo godinama, stupilo najpo-
slije u odlučnu fazu pred Nared-
nu skupštinu: da se konkordat
primi, ili odbije. I konkordat je
primljen, pa stoga sada »post
festum«, mi nemamo šta da re-
čemo, nego samo pitamo da li
nije bilo dovoljno vremena u to-
liko godina, đa se to pitanje oz-
biljno prouči, da se otstrani sve
što bi se bilo priječilo povoljnom
rijšenju, pa da se tako isprav-
ljen i usavršen iznese pred Na-
rodnu skupštinu, gotovo više iz
formalnosti, bez ikakve potrebe
teprijatne diskusije, kao što bi
bilo prirodno, kad se radi o ne-
kom pitanju koje se pretpostav=
la da je davno sazreld i uređe-
no od stručnjaka. Ne! — Treba-
loje da se m mašoj narodnoj
Skupštini sankcioniše

netačno odmjerenje sna-
ga naše i protivne strane, ili bo-
"e potejenivanje protivnika imne-
Pridavanje dovoljne važnosti po-
slu Za koji se zalaže naša preve-
lika Širokogrudnost i liberalizam,
Te misleći da eventualne pogre-
Ške koje bi se tek docnije ispo-
“avile, ne daju se, bar za nedo-
8ledno vrijeme ispraviti.

Pa čemu onda hajka na Petra
"Pavla ,kad mnogi koji kritikuju, sa-
MI su krivi što nam u opšte sve
ide natraške, jer nijedno pitanje
nerko da tretiramo onako kako
To zaslužuje. I zašto se sve to
usađa, zašto ljudi koji danas
aki protiv konkordata, nijesu
ze odlučno istupali i iznosili
“Kia razloge za jedno tako  va-
:* Pitanje? Zar su ti ljudi ima-
Make poslova, prečih od ovih koji
: “u našeg naroda? Zar baš tre-
mei da lični interesi imaju
ko nost i da zapostavljaju inte-
pa i države? Da se ba-
Se ia: sve, ispred obezbijeđenja
je as Svojih ambicija? Valja da
ske dos MAE shvaćanje  patriot-
koji užnosti kod mnogih ljudi
mad Se razmeću patriotizmom 1

"Taju se da su neophodno po-

trebiti narodu, kao da bez njih
ni sunce ne bi sjalo, da su ne-
zamjenljivi sa ljudima koji imaju
drukčije shvaćanje o vršenju svo-
je otadžbinske dužnosti i daju
malo drukčijih dokaza o svojoj
ljubavi i odanosti prema svome
narodu i svojoj državi?

Dubrovački je senat nekad dao
uklesati povrh vrata velikog vi-
jeća, velikim slovima riječi: »O b-
liti privatorum publica
curate«, — »Zaboravljujući li-
čne poslove, brinite se za držav-
ne«, Zlatne su to riječi, koje bi
trebalo i danas da se uklešu ne
samo na istaknutom mjestu u
Narodnoj skupštini, nego da ih
usadi u svoje srce svaki naš čo-
vjek, kome je povjerena sudbi-
na otadžbine, kao što su i onda
bile usađene svakom dubrovač-
kom vlastelinu i građaninu. —-
Jer da toga osjećaja nije bilo,
da uz veliki um'1 prefinjenu dr-
žavničku sposobnost, nije bilo i
samopregorijevanja i žarke lju-
bavi za svoju rodnu grudu, ne
bi se Dubrovnik, ta mala, gosto-
ljubiva oaza slobode, kulture i
uglađenosti u cijeloj našoj, onda
zarobljenoj otadžbini, održao kao
slobodna država za preko hiljadu
godina svog slavnog i čestitog
života.

Nego možda ima još jedan uz-
rok zbog koga stradamo u mno-
gim našim pitanjima i stradaće-
mo, bojim se, i dalje, ako se ne
osvijestimo, a to su naši veliki
obziri prema drugome. Mi smo
i saviše obazrivi i susretljivi i
kad to ne bi trebalo, kad je to
očigledno na našu štetu. Mi na
primjer, više puta iz bojazni danam
se ne reče da smo odviše veliki pra-
voslavci, usvajamo svaki predlog
koji nam se nameće sa strane,
ne pazeći na to, da su mnogi
takvi zahtjevi aeizvedljivi i neo-
držljivi, jer se sukobljavaju sa dr-
žavnim ustavom, sa pravima čo-
vjeka, sa ravnopravnošću koja je
svima građanima bez razlike za-
jamčena. Ali mi ipak na sve to
sliježemo ramenima, samo da
dokažemo svoju širokogrudnost
i pretjerani liberalizam. Međutim
onaj koji iskorišćuje tu našu do-
broćudnost, tako je nasrtljiv i
bez  skrupula, da navaljuje sve
većom snagom, sve jačim zahtje-
vima, smatrajući za pravilo, da
u politici ne opstoje obziri.

Mi nećemo da ulazimo sada u
kritiku konkordata. Ranije to ni-
jesmo mogli, i kazali smo zašto,
a sada ne bi imalo smisla, kad
možemo da sa pouzdanjem sače-
kamo dok se izvrši obećanje g.
ministra pretsjednika, da će kroz
kratko vrijeme izložiti svoje aman-
dmane, koji će ispraviti sve ono

što su drugi ljudi iskrivili i da
će tako otstraniti svaki uzrok
neraspoloženja koji vlada u na-
rodu.

Mi to vjerujemo, jer nije mo-

guće ni pretpostaviti da mogu
ostati meispravljene — primjera
radi —— stavke koje se odnose

na prosvjetnu politiku države i
na njenu obavezu, da u školama
gdje su đaci u većini katolici, i
učitelji budu iste vjere. To je
očigledno neka omaška, koja je
potekla od nesavjesnih ljudi ko-
je smo naprijed spomenuli, jer
se tom anomalijom dolazi u op-
rečnost sa državnim ustavom i
međunarodnim  utanačenjima; a
išlo bi se za tim da se jače di-
jelimo po vjeri, širila bi se i
dalje vjerska nesnošljivost, a to
sigurno ne može biti u intenci-
jama vlade, niti bi se tom prak-
som došlo ikad do narodnog
ujedinjenja.

Razmiještanje učitelja u smi-
slu odnosnog člana konkordata,
bilo bi možda još izvedljivo za
učitelje pravoslavne, ili katoličke
vjere. Ali je to jedna  grdna

anomalija i očigledna greška,
koja bi bila na štetu naših uči-
telja muslimanske vjere. Mi zna-
mo da njih ima u velikom broju
i daćeihsvremenom biti još vi-
še, pa gdje ćemo ih sve da _na-
mjestimo, kad je vrlo ograničen
broj škola u kojima bi đaci _ u
većini mogli biti muslimani. Ku-
da bi svioni učitelji muslimani ko-
ji bi po teoriji konkordata  mo-
rali ostati bez mjesta? Njima ne
bi ostajalo drugo, nego ili da se
pokaluđere, ili da odu

Naš je narod preturio_ mnoge
nevolje ne  resignacijom, nego
pametnim odmjerenjem zla koji
mu prijeti i rasuđivanjem  prili-
ka u kojima se nalazi, pa je u

zgodno vrijeme umio da kaže
odlučno svoju poslijednu riječ.

Budimo svijesni toga, pa čekaj-
mo razvitak događaja, sa vjerom
da kako je pravda uvijek bila na
našoj strani, da će biti i ovaj
put i da ćemo svladati sve šio
se priječi našemu narodnom
ujedinjenju i definitivnom  ure-
đenju naše države.

#

Ilarpujapx cpucko-umpabocnabue upkbeTocn.

BAPHABA

Taumo ma nonofi_ y cmjeruBay
uasmeby  Iponiior nmerka u cyooTe
npeMuuyo je norzaBuna CPICKO Ipa=
BocnaBne upkBe [larpujapx Bapuaba.

M axo je xpo3 sali»a Ba mjecena
TEIIKO. GOJIOBAO M Ma za je roToBo
HepjepoBara ura maza y upe6ćoJ,
oneT je TyxHM rac o CMpTA OBOr
BEJIHKOT CuHA Hammera napola 607o
onjekuyo no mujezoj Ham oTauounu,
TEIIKO yuBHjemuo Hau nuo napona
CpllCKO-HpABOCIABNE NpKBe, Koju je y
IBeMY H3FyOHO He CAMO CBOT CIABHOT
PKBEHOT  IOTJIABMINY, HerO M CBor
xepojckor cuma u Bejukor opna 3a
HAPOL HM IpKaBHH Hanpelak M ĆOJBY
6ynyhHocrT.

.CraBuu Ilarpujapx Bonmuo je mmoro
pauyua o cBojoj upkBu 6uo joj je
OTAN, 3amrurauk H Bob. Amu ra y
TOME Huje Humiura cmerano za y Bjep-
Huma  najojmxe cBoje xpumhaHcke
npxBe sugu cBojy ucruucky Gpahy,
ca KojuM ra je BesuBala uckpema
Oparoxa J5y6aB, Kojy je orsopeno y
CBaKOj NpuJmunNu ucrunao u nponoBu-
jezao. Cjekamo ce weroBa IyTa, ka-
na je nocjeruo rog. 1933 y 'cenrem-
6py mjeceny mam ]lyOpoBmuk. Tom
3TOZOM HMAJIH CMO NpHlIHKe na ce
yBjepuMo za mac je moxozuo kao armo-
CTOJL mponoBjenauk: Mupa, />yOaBn,
OparcrBa u Bjepcke  CHOIJBHBOCTH.
Bjepcka TjecorpyanocT uuje My Omu-
Ja nmosHara, um 3aro je jom jaue or-
CKAKAO y CBOjuM BpJIHHAMA, jONI BH-
mie uMIOHOBaO y CBOjOj IIAPOKOTPY/-
Hocru. Mu Cpon Karonunu To cmo
ONMAX youn/im, jep cmo npen co6omM
Buljjezu upaBor u ucrumckor 6oxujer
yrouauka, koju He nosna u mehe Bjep-

cke Mpoxie mMeby Gpahom ucre sjepe
a msuje upkse. He camo To, Beh je
oH uuao u znae; pazuo je za ce oće
npkBe yjezune. [[axme, nočcmarpan ca
uucTO  Bjepckor  TJe/MuTAa  ieroBa
CMpT je BeguKu ryOuTak He camMo sa
HaNIy CPNCKO-NpaBOocIaBHy Opahy Beh
u 3a cBe Karomuke, koja ce 1pxe
XpuCTOBE HAyKE, JByOABH xpunihancke,
u «oja monjejy Bjepe ma 1BHje npkBe
He ynorpe6;eyjy Kao cpencTBo sa
Gparcky Mpxtesy m cBaby. Jep je uc-
TuHa za ce Ilarpujapx BapmaBa Bas-
na uckpeHo monauo bory 3a cjenuibe=
ipe npkaBa Ooxjux, upkaBa xpumhaH-
ckuxX. Cu u Bob cpncKo-IpaBocJaB-
He upkBe, od je nonjennako nujemuo
CBe npkBe, om je Omo Bezuku Bjepcku
H3MUPHTO/6B HM UpujaTeJB CBaKE IpKBE,
jep, kako je ka3uBao u sjepoBao, cse
cy Bjepe nomne oz Bora. AmaneT
Ilarpujapxa BapmaBe, kako je y cBo-
joj Cecjeznu kasao emackon r. np. Hu-
Kojaj BemnmupoBuh, jecr: »Bjepa y
Bora H jenuEcTBo, Tpamraie Henpu-
jaTrepuma u ;»yOaB npema Opaha cBux
Bjepa<. Sa ryOuTKOoM OBAKO BeJMKOT -
nyxa zocrojao je sapujao emuckou
Huxonaj ca pnjeuuma: »Ilmauure jep
je yMpo najBehu zoGpoTBOp Hani, nja-
uure jemo, jep ce oxzamuma pyka
Koja Bac je Gzarocnana, njauu npe-
cromu Beorpaze, ympo je Bzaroyno-
kojemu Ilarpujapx BapnaBa, Anu ne-
MojTe ouajaBaru. On je ocTaBuno cBoj
aMaHerT«..,. :

Sa OBAKBHM  GOXJHM  YTONHHKOM
nujeza he sema cauyBaru  mujeny
yCNoMeHy HM TO me caMo Cpou npa-
BOCJAaBHu Beh u Bjepuuuu  zpyrmx
Bjepa, jep je Ilarpujapx Gao Bermka
u noopa nyma. a i