gost plaćena u gotovu zlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- a ij af ofe š B Dubrovnik; 3TJuli 1937 JUbnJIh Broj 27 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. nN Ko što posije, to i požnje Pri rješavanju raznih krupnih pitanja koja su u posljednje vrije- me kod nas bila na dnevnom redu, vrlo je primjetljivo sa ka- kvom su lakoćom i površnošću ona proučavana, raspravljana i riješena. Da se ograničimo na jedno najaktuelnije i najozbiljni- je: pitanje o konkordatu koji je doveo do uzbune u našoj javno- sti, naročito stoga što razne bro- šire koje su bile izdate i koje si ga kritikovale, nijesu bile svakome na domaku, pa se uja- vnoj štampi o njemu nije moglo raspravljati. Najveći je nemir iz- bio u javnosti u posljednjem ča- su, kad je to pitanje koje se po- vlačilo godinama, stupilo najpo- slije u odlučnu fazu pred Nared- nu skupštinu: da se konkordat primi, ili odbije. I konkordat je primljen, pa stoga sada »post festum«, mi nemamo šta da re- čemo, nego samo pitamo da li nije bilo dovoljno vremena u to- liko godina, đa se to pitanje oz- biljno prouči, da se otstrani sve što bi se bilo priječilo povoljnom rijšenju, pa da se tako isprav- ljen i usavršen iznese pred Na- rodnu skupštinu, gotovo više iz formalnosti, bez ikakve potrebe teprijatne diskusije, kao što bi bilo prirodno, kad se radi o ne- kom pitanju koje se pretpostav= la da je davno sazreld i uređe- no od stručnjaka. Ne! — Treba- loje da se m mašoj narodnoj Skupštini sankcioniše netačno odmjerenje sna- ga naše i protivne strane, ili bo- "e potejenivanje protivnika imne- Pridavanje dovoljne važnosti po- slu Za koji se zalaže naša preve- lika Širokogrudnost i liberalizam, Te misleći da eventualne pogre- Ške koje bi se tek docnije ispo- “avile, ne daju se, bar za nedo- 8ledno vrijeme ispraviti. Pa čemu onda hajka na Petra "Pavla ,kad mnogi koji kritikuju, sa- MI su krivi što nam u opšte sve ide natraške, jer nijedno pitanje nerko da tretiramo onako kako To zaslužuje. I zašto se sve to usađa, zašto ljudi koji danas aki protiv konkordata, nijesu ze odlučno istupali i iznosili “Kia razloge za jedno tako va- :* Pitanje? Zar su ti ljudi ima- Make poslova, prečih od ovih koji : “u našeg naroda? Zar baš tre- mei da lični interesi imaju ko nost i da zapostavljaju inte- pa i države? Da se ba- Se ia: sve, ispred obezbijeđenja je as Svojih ambicija? Valja da ske dos MAE shvaćanje patriot- koji užnosti kod mnogih ljudi mad Se razmeću patriotizmom 1 "Taju se da su neophodno po- trebiti narodu, kao da bez njih ni sunce ne bi sjalo, da su ne- zamjenljivi sa ljudima koji imaju drukčije shvaćanje o vršenju svo- je otadžbinske dužnosti i daju malo drukčijih dokaza o svojoj ljubavi i odanosti prema svome narodu i svojoj državi? Dubrovački je senat nekad dao uklesati povrh vrata velikog vi- jeća, velikim slovima riječi: »O b- liti privatorum publica curate«, — »Zaboravljujući li- čne poslove, brinite se za držav- ne«, Zlatne su to riječi, koje bi trebalo i danas da se uklešu ne samo na istaknutom mjestu u Narodnoj skupštini, nego da ih usadi u svoje srce svaki naš čo- vjek, kome je povjerena sudbi- na otadžbine, kao što su i onda bile usađene svakom dubrovač- kom vlastelinu i građaninu. —- Jer da toga osjećaja nije bilo, da uz veliki um'1 prefinjenu dr- žavničku sposobnost, nije bilo i samopregorijevanja i žarke lju- bavi za svoju rodnu grudu, ne bi se Dubrovnik, ta mala, gosto- ljubiva oaza slobode, kulture i uglađenosti u cijeloj našoj, onda zarobljenoj otadžbini, održao kao slobodna država za preko hiljadu godina svog slavnog i čestitog života. Nego možda ima još jedan uz- rok zbog koga stradamo u mno- gim našim pitanjima i stradaće- mo, bojim se, i dalje, ako se ne osvijestimo, a to su naši veliki obziri prema drugome. Mi smo i saviše obazrivi i susretljivi i kad to ne bi trebalo, kad je to očigledno na našu štetu. Mi na primjer, više puta iz bojazni danam se ne reče da smo odviše veliki pra- voslavci, usvajamo svaki predlog koji nam se nameće sa strane, ne pazeći na to, da su mnogi takvi zahtjevi aeizvedljivi i neo- držljivi, jer se sukobljavaju sa dr- žavnim ustavom, sa pravima čo- vjeka, sa ravnopravnošću koja je svima građanima bez razlike za- jamčena. Ali mi ipak na sve to sliježemo ramenima, samo da dokažemo svoju širokogrudnost i pretjerani liberalizam. Međutim onaj koji iskorišćuje tu našu do- broćudnost, tako je nasrtljiv i bez skrupula, da navaljuje sve većom snagom, sve jačim zahtje- vima, smatrajući za pravilo, da u politici ne opstoje obziri. Mi nećemo da ulazimo sada u kritiku konkordata. Ranije to ni- jesmo mogli, i kazali smo zašto, a sada ne bi imalo smisla, kad možemo da sa pouzdanjem sače- kamo dok se izvrši obećanje g. ministra pretsjednika, da će kroz kratko vrijeme izložiti svoje aman- dmane, koji će ispraviti sve ono što su drugi ljudi iskrivili i da će tako otstraniti svaki uzrok neraspoloženja koji vlada u na- rodu. Mi to vjerujemo, jer nije mo- guće ni pretpostaviti da mogu ostati meispravljene — primjera radi —— stavke koje se odnose na prosvjetnu politiku države i na njenu obavezu, da u školama gdje su đaci u većini katolici, i učitelji budu iste vjere. To je očigledno neka omaška, koja je potekla od nesavjesnih ljudi ko- je smo naprijed spomenuli, jer se tom anomalijom dolazi u op- rečnost sa državnim ustavom i međunarodnim utanačenjima; a išlo bi se za tim da se jače di- jelimo po vjeri, širila bi se i dalje vjerska nesnošljivost, a to sigurno ne može biti u intenci- jama vlade, niti bi se tom prak- som došlo ikad do narodnog ujedinjenja. Razmiještanje učitelja u smi- slu odnosnog člana konkordata, bilo bi možda još izvedljivo za učitelje pravoslavne, ili katoličke vjere. Ali je to jedna grdna anomalija i očigledna greška, koja bi bila na štetu naših uči- telja muslimanske vjere. Mi zna- mo da njih ima u velikom broju i daćeihsvremenom biti još vi- še, pa gdje ćemo ih sve da _na- mjestimo, kad je vrlo ograničen broj škola u kojima bi đaci _ u većini mogli biti muslimani. Ku- da bi svioni učitelji muslimani ko- ji bi po teoriji konkordata mo- rali ostati bez mjesta? Njima ne bi ostajalo drugo, nego ili da se pokaluđere, ili da odu Naš je narod preturio_ mnoge nevolje ne resignacijom, nego pametnim odmjerenjem zla koji mu prijeti i rasuđivanjem prili- ka u kojima se nalazi, pa je u zgodno vrijeme umio da kaže odlučno svoju poslijednu riječ. Budimo svijesni toga, pa čekaj- mo razvitak događaja, sa vjerom da kako je pravda uvijek bila na našoj strani, da će biti i ovaj put i da ćemo svladati sve šio se priječi našemu narodnom ujedinjenju i definitivnom ure- đenju naše države. # Ilarpujapx cpucko-umpabocnabue upkbeTocn. BAPHABA Taumo ma nonofi_ y cmjeruBay uasmeby Iponiior nmerka u cyooTe npeMuuyo je norzaBuna CPICKO Ipa= BocnaBne upkBe [larpujapx Bapuaba. M axo je xpo3 sali»a Ba mjecena TEIIKO. GOJIOBAO M Ma za je roToBo HepjepoBara ura maza y upe6ćoJ, oneT je TyxHM rac o CMpTA OBOr BEJIHKOT CuHA Hammera napola 607o onjekuyo no mujezoj Ham oTauounu, TEIIKO yuBHjemuo Hau nuo napona CpllCKO-HpABOCIABNE NpKBe, Koju je y IBeMY H3FyOHO He CAMO CBOT CIABHOT PKBEHOT IOTJIABMINY, HerO M CBor xepojckor cuma u Bejukor opna 3a HAPOL HM IpKaBHH Hanpelak M ĆOJBY 6ynyhHocrT. .CraBuu Ilarpujapx Bonmuo je mmoro pauyua o cBojoj upkBu 6uo joj je OTAN, 3amrurauk H Bob. Amu ra y TOME Huje Humiura cmerano za y Bjep- Huma najojmxe cBoje xpumhaHcke npxBe sugu cBojy ucruucky Gpahy, ca KojuM ra je BesuBala uckpema Oparoxa J5y6aB, Kojy je orsopeno y CBaKOj NpuJmunNu ucrunao u nponoBu- jezao. Cjekamo ce weroBa IyTa, ka- na je nocjeruo rog. 1933 y 'cenrem- 6py mjeceny mam ]lyOpoBmuk. Tom 3TOZOM HMAJIH CMO NpHlIHKe na ce yBjepuMo za mac je moxozuo kao armo- CTOJL mponoBjenauk: Mupa, />yOaBn, OparcrBa u Bjepcke CHOIJBHBOCTH. Bjepcka TjecorpyanocT uuje My Omu- Ja nmosHara, um 3aro je jom jaue or- CKAKAO y CBOjuM BpJIHHAMA, jONI BH- mie uMIOHOBaO y CBOjOj IIAPOKOTPY/- Hocru. Mu Cpon Karonunu To cmo ONMAX youn/im, jep cmo npen co6omM Buljjezu upaBor u ucrumckor 6oxujer yrouauka, koju He nosna u mehe Bjep- cke Mpoxie mMeby Gpahom ucre sjepe a msuje upkse. He camo To, Beh je oH uuao u znae; pazuo je za ce oće npkBe yjezune. [[axme, nočcmarpan ca uucTO Bjepckor TJe/MuTAa ieroBa CMpT je BeguKu ryOuTak He camMo sa HaNIy CPNCKO-NpaBOocIaBHy Opahy Beh u 3a cBe Karomuke, koja ce 1pxe XpuCTOBE HAyKE, JByOABH xpunihancke, u «oja monjejy Bjepe ma 1BHje npkBe He ynorpe6;eyjy Kao cpencTBo sa Gparcky Mpxtesy m cBaby. Jep je uc- TuHa za ce Ilarpujapx BapmaBa Bas- na uckpeHo monauo bory 3a cjenuibe= ipe npkaBa Ooxjux, upkaBa xpumhaH- ckuxX. Cu u Bob cpncKo-IpaBocJaB- He upkBe, od je nonjennako nujemuo CBe npkBe, om je Omo Bezuku Bjepcku H3MUPHTO/6B HM UpujaTeJB CBaKE IpKBE, jep, kako je ka3uBao u sjepoBao, cse cy Bjepe nomne oz Bora. AmaneT Ilarpujapxa BapmaBe, kako je y cBo- joj Cecjeznu kasao emackon r. np. Hu- Kojaj BemnmupoBuh, jecr: »Bjepa y Bora H jenuEcTBo, Tpamraie Henpu- jaTrepuma u ;»yOaB npema Opaha cBux Bjepa<. Sa ryOuTKOoM OBAKO BeJMKOT - nyxa zocrojao je sapujao emuckou Huxonaj ca pnjeuuma: »Ilmauure jep je yMpo najBehu zoGpoTBOp Hani, nja- uure jemo, jep ce oxzamuma pyka Koja Bac je Gzarocnana, njauu npe- cromu Beorpaze, ympo je Bzaroyno- kojemu Ilarpujapx BapnaBa, Anu ne- MojTe ouajaBaru. On je ocTaBuno cBoj aMaHerT«..,. : Sa OBAKBHM GOXJHM YTONHHKOM nujeza he sema cauyBaru mujeny yCNoMeHy HM TO me caMo Cpou npa- BOCJAaBHu Beh u Bjepuuuu zpyrmx Bjepa, jep je Ilarpujapx Gao Bermka u noopa nyma. a i