| televizije uDubrovniRku | K RER A di S“ K U : tas id SV | m nai ii naa di b NA A pi z BP RV kick 4 ć i nagi h Bt y pr e Kr rdpana j E »DUBROVNIKĆ | 200) i i i i zmjera. i ite? adite sa Radi; | razmjera. Poznavaoci Mačekovi tvrde, da | A što mi učinismo? Kuda vi vodite? što r pad i E. je.on konsekventan, i to mu upisuju u dobro njegovog karaktera, Možda! Ali on je toliko TVRDOGLAYV pa čak i onda kad ima krivo! Ako učini pogrješku, on je nebi grandse- njerski ispravio, ne, on mada je svjestan pogrješke, on dalje »dere svoju kozu« i nitko mu se ne usudi — prigovoriti da nebi pao u. . ... nemilost! Dr. Maček je u posljednje vrijeme izgubio. mnogo od svoje energije, ličinama posjedovao. Razgovarao sam o tome sa jed- nim obrazovanim doktorom medici- ne, koji se bavi stručno biologijom i psihopatologijom, pa _ mi: stručno tumačio, da se nagli gubitak energi- je manifestira naročito kod čovjeka, ako se poslije pedesetih godina ože- ni sa ženom, koja je dvadeset-tride- set godina mlađa od njega. Ta se biološka pojava manifesti- rala naročito kod Mačeka, jer je to kod njega isti slučai. Pauk Da ustane Stjepan Radić, — da vidi svoju političku baštinu on bi | zaplakao skupa s nama, zato muna današnju obljetnicu njegove tragične smrti pjevamo: ,USTANI STJEPANE RADIĆU | HRVATSKA TE ZOVE DA SPASIŠ BAŠTINU SVOJU I NAŠU!“ A pošto nažalost ustati nećeš, na nama je neovisnim, borbenim, svje- snim i neustrašivim Hrvatima, da osujetimo upropašćivanje i rasipanje političke baštine koju nam je osta- vio genij Hrvatske — Stjepan Radić. A U istom broju »Danice« susrećemo se i sa drugim, jednako interesant- nim člankom, koji je vjerojatno, rađen u redakciji lista. Iz tog članka vadimo slijedeće: Radićevom smrću preuzesmo du= žnost, da povedemo organizirani hr- vatski narod _u borbi za pravedno i ravnopravno sudjelovanje u izvr- šavanju državne vlasti. | Ništa! Ništa nismo učinili, priznajmo to! Radić je prekinuo sa uvjerenjem O efikasnosti pasiviteta i smatrao je | parlament jedinim i isključivim foru- mom za borbu. [| onda, kada mu prije tragedije u skupštini rekoše da ne ide u skupštinu, radi nekih fana- tika, on je apstinenciju otklonio, rekavši : Mogu ubiti mene, ali duha ne Asja 2 oi | mogu ubiti : koju je prije — makar u maiim Ro- | s | | bašće, da prekopavamo što je pre- A mi? Mi sa velikim riječima o Ra- diću ne htjedosmo više u parlame- nat, i bajajući narodu o skoroj po- bjedi Radićeve ideje, natovarismo se sa frazama i barjacima i krenu- smo u hrasno i pomno obrađene kopano, da zalijevamo što je zali- | veno, da pljevimo što je opljevljeno, | da gajimo što je odgajeno, govore- ći, da radimo u duhu velikog Uči- telja, da smo preuzeli zadaću pro- vesti Njegov program i da ćemo skorom slaviti pobjedu. Tako mi već, evo, punih devet godina slavimo Učitelja, izdajemo njegova dijela, vješamo barjake, kli- čemo ,Hosana“ njegovom nasljedni- ku, tvrdeći da će naša apstinencija riješiti hrvatsko pitanje i da se cio svijet divi hrvatskoj narodnoj nošnji. Dakle: Devet godina nismo ništa učinili ! Radićevo načelo o narodnom je- dinstvu napustili smo, i dok uvjera- vamo štampu da su u našem pro- gramu državne granice izvan disku- sije, govorimo narodu o »slobodnoj Hrvatskoj« i šaljemo u sela korteše, koji nisu dostojni ni da se poklone grobu velikoga Učitelja! Narodnu energiju koju iz hiljadu- godišnjega sna probudi Stjepan Ra- dić, trošimo u zabavnim folkloristi- čkim paradama i nagovaramo prvo- borca, da na radost političkih tre- zvenjaka i dobrih račundžija zajaši na bijelca starost svojih godina uz pratnju svite, koju vode notorni bje- gunci od posla! Dunih devet godina sipamo pred narod prazne riječi i veličamo veli- Rog pokojnika, osporavajući svako- me, da pita dobronamjerno zabrinut: ćevom baštinom? , Tvrdeći da je pon po uvjet uspješne borbe, ne mi blizu razložitim pitanjima, e .P prijetnjom famoznoga izopćenja iz hrvatsko& naroda. Mirotvorstvo, koje toliko i rizira Radićevu demokraciju, di ž s nili smo terorom u selu i gradu, Te zvivši kult ličnosti do pataloških u besplodnom zanosu romani,“ bučnim paradama punim brbj“! pod zastavama u smiješne Narad važnosti. dne Besposličari se uvukoše u m neinteligentni vikači i frazeri, I . u sela, 1 raznesoše narodu lažne sine o blizoj pobjedi seljačke q,, Rracije. Mo. U ,,Dubrovniku“ od 31 jula do- nijeli smo članak: »Nasilno zagu- Ba MU | Šivanje hrvatske svijesti . U tome smo članku iznijeli i događaj u Americi, kako su neki naši za- veđenjaci, ukihani Austrijanci o- plakali cara Franju Josipa nakon godinu i po dana i to na način koji je bio prava bruka, Taj do- gađaj, ma kako bio interesantan za ocjenu na koji se način naš neuki, naročito seljački svijet za- vođi, opet s druge strane ne do- nosi nam, ni kao cjelini narodnoj, naročitu čast, pa ako smo ga iz- nijeli, to smo učinili ne baš laka srca, jer imamo narodnog pono- sa, već s toga što smo do sada gledali, kako jednako zavode na- ivan narod, pa nam je dužnost bila da zavedenim otvorimo oči i sa neugodnim nizanjem doga- đaja. Ovaj događaj prenijele su iz našeg lista i neke novine, ali ljudi koji još i dan-danas jednako u- porno zavođe naš dobrodušni i naivni seljački narod, nijesu ni- nikako mogli progutati naše pričanje o ovome događaju, jer im to ne ide u račun i mrsi im konce daljeg zavođenja neukog naroda. Da bi, kako tako, parirali u- žalost za carem... a darac, oni, jer nevješti, čak pre nose opis tog događaja onak, k ko smo ga i mi donijeli pa, & tajući splitski ,Jadr. dnevnu ovako za svoju veću bruku nad, vezuju: Ovu pokladnu šalu poznat pDubrovnika“, na koji se ing u Dubrovniku niko i ne osvrt prenaša glasilo JRZ, beogradski, ,caMoynpaba“, pa je donosim; mi kao ilustraciju izvjesne štan pe, kakvim sredstvima misli d. skočiti hrvatskoj narodnoj borhi Ali ako ti krugovi vjeruju u svoj priče gore po njih. U Dubrovaik će doći ovih dam predstavnici američkih Hrvata, | njihove ,,Hrvatske Bratske Zaje dnice", pa ako ima smjelosti može uredništvo ,, Dubrovnika posjetiti ovu delegaciju američkih Hrvata, da se ma svoje oči uvje ri, da li su zbilja američki. Hrm: ti tako politički nezreli 1 hrvat ski narodno nesvjesni, kako il glasilo dubrovačkih radikali želi svojim dokonim pričama di prikaže.« Da umirimo dubrovačkog koi portera splitskog >Jadr. Dnewi ka<, na njegovu nimalo pismen i neozbiljnu primjedbu, koju napisao ili usljed meznanja il " Jedan slučaj Poznata _ je dobro i našem i | stranom svijetu televizija i pro- | Točanstvo seljaka srpskog Matije | Tarabića iz Kremana (užički okrug), koji jena užičkoj čaršiji, | baš u momentu ubijstva kneza Mihajla Obrenovića, kao izvan | sebe počeo vikati : »Ne dajte bra- ćo! Eno hoće da nam ubiju na- šega kneza!« Zatvoriše ga, misleći da on to viče u grižnji savjesti radi sa- učesništva u ubistvu kneza Mi- haila, koje se je zatim obaznalo. Pušten kao nevin, on je docnije mnogo čega ispričao što je pred sobom viđao kao čovjek vidovit, a to se je kašuje sve obistinilo. Pisane dokumente o tome čitali su i kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga, — kako to tvrdi u svom »Ogledalu« pok. Pera Todorović, čuveni novinar i negdašnji vođa radikala, i zgra- žali se zbog onoga što se je na njih odnosilo. Iza okupacije Srbije u minu- lom velikom svjetskom ratu pro- ročanstvo njegovo i o sudbini Srbije posta vrlo aktuelno. Mno- ge svjetske novine pisale su o njemu. — I meneje ono, i ako sam već nešto znao o istome, jako interesovalo. Želio sam da znam štogod pobliže i izvjesnije. Kad dođe u Bari među ostalim srbijanskim izbjeglicama pok. pro- ta Milan Đurić, poslanik užički 1 jedan od glavnih prvaka radi- kalne stranke, upoznavši se s , njim, zamolih ga da mi nešto pouzdano kaže o tome. I ako smo za vrijeme njegova boravka u Bari bili svaki dan zajedno, ipak od njega ne mogoh o tome ništa pobliže obaznati. Njegova gospođa kćerka, koja je bila s njim, a koju sam najprije bio poznao u Dubrovniku, reče mi, da će po tom proročanstvu Srbi- ja uskrsnuti do tri godine, i da u to tvrdo vjeruje: i kralji pre- stolonasljednik 1 Pašić i svi mi- nistri, i vojska i narod. Nešto mi tad bijašelakše na srcu. Protu Milana ispratih na stanicu. On se oprosti sa mnom i reče mi, da živ Srbiju neće više vidjeti, jer da boluje od neizlječive bo- lesti. Tako je i bilo. Vječni po- koj neka je duši njegovoj! Ovo samo uzgred spomenuh kao uvod, a sad dolazi tek na red pravi predmet. Još god. 1898. dolazio sam često u pok. Antuna Fabrisa, urednika lista »Dubrovnika«, ko- ji je u ono doba stanovao »Iza Gospe« u pok. gospođe Kate Balzani, rečene Koraljezica, maj- ke gospođe Gjilde ud. Tripković, Mene je gospođa Kate vrlo do- bro poznavala, jer je često dola- zila sa Svojom kćerkom u dućan mog pok. oca Luke. Ona je zna- la kako ja mislim i osjećam, te mi jedan dan reče ove riječi: »Ja sam tri dana prije no je udario grom u Gospu, javno go- vorila da će se to dogoditi, jer sam sve jasno vidjela, ali to ni- jesu vjerovali dok se nije obi- stinilo. i Još ću ti nešto kazati, što će te osobito interesati, i dobro za- pamti i sjeti se mojijeh riječi. Znaj, nije daleko čas, kad će se Dubrovnik osloboditi Austrije, i ako ja to neću dočekati, u hoćeš. Ja sam sve vidjela i još mi je Živo pred očima. Baš kod polja gruškog vidjela sam srpsku vojsku, koja je marširala put grada, uz silno oduševljenje 1 zanosne = poklike ž razdraganog naroda. Bila je noć i ružno vri. jeme. Vojska divna i ugledna ali što je oficir bio među njima, stasit i krasan, i danas su mi oči pune njegova otmenog i po- E lika !« . Nijesam bio sretan d = lima dočekam u o diči uzornu srpsku vojsku oslobodite ljicu, ali kad čuh i razumjeh sve kako su bili dočekani, kud ro- šli, 1 po kakvu vremenu, dd mi smu u duši puna uspomena riječi | pokojne gospođe Kate UVvjerih se, da opis lika predvo- ditelja prvog Srpskog odreda pot- puno odgovara onome što Koa Pričali o pok. kapetanu I. klase Milanu Viadanovu Đorđeviću koji je u našem gradu ostavio najprijatniju uspomenu, ljesam, ponavljam, bio da dočekam SN) odred var. vojske, ali sam ipak cio, iakt molo docnije, zatekao u Dubros niku. Stigao sam u Gruž prvi parobrodom, koji je krenuo U Barija za ove. strane. Parobro je bio malen, more prilično uzn mireno. Plovili smo više od % Sata, sve do albanske obale, ? zakrećući protiv morskih Stru/ samo da bi izbjegli sudar $S ko jom od više hiljada podmorski mina, koje je za vrijeme mi Austrija bila razasula po Jadi zu. Pomisao, da je u Dubro" ku Srpska vojska, razgonila " je Svaki strah, te nijesam baj? za mogućnost propasti 1 na skim talasima, ako bi slučiji nagazili na neku austrijsku ni Ne čudim se popu Đuru? Poviću, koji je tuberkuloz, jedva živ, prikupivši sve * bio pohitao na taj veličanst" i doček, da sretan i blažen 9% odmah zatim dušu milost, Tvoreu i Gospodu. On je pora van i kundacima isprolama! , taoc u ratu, našao najveće si voljenje Svom plemenito! x kad je vidio zemaljskog ZI lja, te uskliknuo miran i 2% ljan nebeskome: »Sad o slugu svoga Bože !« Gospođu Katu ne mađoš ji đu živima. Ona počiva 14 gr 1 Sv. Križa na Boninovu,, 1 Puta prema kapeli groblja jeve strane, Vječni joj m Mia pokoj i Ta) njezinoj. ; of : Jovica P€