|
televizije uDubrovniRku |

K RER A di S“ K U
: tas id SV
| m nai ii naa di b NA A
pi z BP RV kick 4 ć

i nagi h Bt

y pr e Kr rdpana j
E »DUBROVNIKĆ | 200)

i i i i zmjera.
i ite? adite sa Radi; | razmjera.
Poznavaoci Mačekovi tvrde, da | A što mi učinismo? Kuda vi vodite? što r pad i E.

je.on konsekventan, i to mu upisuju
u dobro njegovog karaktera, Možda!

Ali on je toliko TVRDOGLAYV pa
čak i onda kad ima krivo! Ako
učini pogrješku, on je nebi grandse-
njerski ispravio, ne, on mada je
svjestan pogrješke, on dalje »dere
svoju kozu« i nitko mu se ne usudi
— prigovoriti da nebi pao u. . ...
nemilost!

Dr. Maček je u posljednje vrijeme
izgubio. mnogo od svoje energije,

ličinama posjedovao.

Razgovarao sam o tome sa jed-
nim obrazovanim doktorom medici-
ne, koji se bavi stručno biologijom
i psihopatologijom, pa _ mi: stručno
tumačio, da se nagli gubitak energi-
je manifestira naročito kod čovjeka,
ako se poslije pedesetih godina ože-
ni sa ženom, koja je dvadeset-tride-
set godina mlađa od njega.

Ta se biološka pojava manifesti-
rala naročito kod Mačeka, jer je to
kod njega isti slučai.

Pauk

Da ustane Stjepan Radić, — da
vidi svoju političku baštinu on bi |
zaplakao skupa s nama, zato muna
današnju obljetnicu njegove tragične
smrti pjevamo:

,USTANI STJEPANE RADIĆU |
HRVATSKA TE ZOVE
DA SPASIŠ BAŠTINU
SVOJU I NAŠU!“

A pošto nažalost ustati nećeš, na
nama je neovisnim, borbenim, svje-
snim i neustrašivim Hrvatima, da
osujetimo upropašćivanje i rasipanje
političke baštine koju nam je osta-
vio genij Hrvatske — Stjepan Radić.

A

U istom broju »Danice« susrećemo
se i sa drugim, jednako  interesant-
nim člankom, koji je vjerojatno,
rađen u redakciji lista. Iz tog članka
vadimo slijedeće:

Radićevom smrću preuzesmo du=
žnost, da povedemo organizirani hr-
vatski narod _u borbi za pravedno
i ravnopravno sudjelovanje u izvr-
šavanju državne vlasti.

| Ništa!
Ništa nismo učinili, priznajmo to!
Radić je prekinuo sa uvjerenjem O
efikasnosti  pasiviteta i smatrao je
| parlament jedinim i isključivim foru-
mom za borbu. [| onda, kada mu
prije tragedije u skupštini rekoše da
ne ide u skupštinu, radi nekih fana-
tika, on je apstinenciju otklonio,
rekavši :
Mogu ubiti mene, ali duha ne

Asja 2 oi | mogu ubiti :
koju je prije — makar u maiim Ro- | s
|

| bašće, da prekopavamo što je pre-

A mi? Mi sa velikim riječima o Ra-
diću ne htjedosmo više u parlame-
nat, i bajajući narodu o skoroj  po-
bjedi Radićeve ideje, natovarismo se
sa frazama i barjacima i krenu-
smo u hrasno i pomno obrađene

kopano, da  zalijevamo što je zali-

| veno, da pljevimo što je opljevljeno,
| da gajimo što je odgajeno, govore-

ći, da radimo u duhu velikog Uči-
telja, da smo preuzeli zadaću pro-
vesti Njegov program i da ćemo
skorom slaviti pobjedu.

Tako mi već, evo, punih devet
godina slavimo Učitelja, izdajemo
njegova dijela, vješamo barjake, kli-
čemo ,Hosana“ njegovom nasljedni-
ku, tvrdeći da će naša apstinencija
riješiti hrvatsko pitanje i da se cio
svijet divi hrvatskoj narodnoj nošnji.

Dakle: Devet godina nismo ništa
učinili !

Radićevo načelo o narodnom je-
dinstvu napustili smo, i dok uvjera-
vamo štampu da su u našem  pro-
gramu državne granice izvan disku-
sije, govorimo narodu o »slobodnoj
Hrvatskoj« i šaljemo u sela korteše,
koji nisu dostojni ni da se poklone
grobu velikoga Učitelja!

Narodnu energiju koju iz hiljadu-
godišnjega sna probudi Stjepan Ra-
dić, trošimo u zabavnim  folkloristi-
čkim paradama i nagovaramo prvo-
borca, da na radost političkih tre-
zvenjaka i dobrih račundžija  zajaši
na bijelca starost svojih godina uz
pratnju svite, koju vode notorni bje-
gunci od posla!

Dunih devet godina sipamo pred
narod prazne riječi i veličamo veli-
Rog pokojnika, osporavajući svako-
me, da pita dobronamjerno zabrinut:

ćevom baštinom? ,

Tvrdeći da je pon po
uvjet uspješne borbe, ne mi
blizu  razložitim pitanjima, e .P
prijetnjom famoznoga izopćenja iz
hrvatsko& naroda.

Mirotvorstvo, koje toliko i
rizira Radićevu demokraciju, di

ž s
nili smo terorom u selu i gradu, Te
zvivši kult ličnosti do pataloških

u besplodnom zanosu romani,“
bučnim paradama punim  brbj“!
pod zastavama u smiješne Narad
važnosti. dne
Besposličari se uvukoše u m
neinteligentni vikači i frazeri, I .
u sela, 1 raznesoše narodu lažne
sine o blizoj pobjedi seljačke q,,
Rracije. Mo.

U ,,Dubrovniku“ od 31 jula do-
nijeli smo članak: »Nasilno zagu-

Ba MU
| Šivanje hrvatske svijesti . U tome

smo članku iznijeli i događaj u
Americi, kako su neki naši za-
veđenjaci, ukihani Austrijanci o-
plakali cara Franju Josipa nakon
godinu i po dana i to na način
koji je bio prava bruka, Taj do-
gađaj, ma kako bio interesantan
za ocjenu na koji se način naš
neuki, naročito seljački svijet za-
vođi, opet s druge strane ne do-
nosi nam, ni kao cjelini narodnoj,
naročitu čast, pa ako smo ga iz-
nijeli, to smo učinili ne baš laka
srca, jer imamo narodnog pono-
sa, već s toga što smo do sada
gledali, kako jednako zavode na-
ivan narod, pa nam je dužnost
bila da zavedenim otvorimo oči
i sa neugodnim nizanjem doga-
đaja.

Ovaj događaj prenijele su iz
našeg lista i neke novine, ali ljudi
koji još i dan-danas jednako u-
porno zavođe naš dobrodušni i
naivni seljački narod, nijesu ni-
nikako mogli progutati naše
pričanje o ovome događaju, jer
im to ne ide u račun i mrsi im
konce daljeg zavođenja neukog
naroda.

Da bi, kako tako, parirali u-

žalost za carem...

a

darac, oni, jer nevješti, čak pre
nose opis tog događaja onak, k
ko smo ga i mi donijeli pa, &
tajući splitski ,Jadr. dnevnu
ovako za svoju veću bruku nad,
vezuju:

Ovu pokladnu šalu poznat
pDubrovnika“, na koji se ing
u Dubrovniku niko i ne osvrt
prenaša glasilo JRZ, beogradski,
,caMoynpaba“, pa je donosim;
mi kao ilustraciju izvjesne štan
pe, kakvim sredstvima misli d.
skočiti hrvatskoj narodnoj borhi
Ali ako ti krugovi vjeruju u svoj
priče gore po njih.

U Dubrovaik će doći ovih dam
predstavnici američkih Hrvata, |
njihove ,,Hrvatske Bratske Zaje
dnice", pa ako ima smjelosti
može uredništvo ,, Dubrovnika
posjetiti ovu delegaciju američkih
Hrvata, da se ma svoje oči uvje
ri, da li su zbilja američki. Hrm:
ti tako politički nezreli 1 hrvat
ski narodno nesvjesni, kako il
glasilo dubrovačkih radikali
želi svojim dokonim pričama di
prikaže.«

Da umirimo dubrovačkog koi
portera splitskog >Jadr. Dnewi
ka<, na njegovu nimalo pismen
i neozbiljnu primjedbu, koju
napisao ili usljed  meznanja il

"

Jedan slučaj

Poznata _ je dobro i našem i |
stranom svijetu televizija i pro- |
Točanstvo seljaka srpskog Matije |
Tarabića iz Kremana  (užički
okrug), koji jena užičkoj čaršiji, |
baš u momentu ubijstva kneza
Mihajla Obrenovića, kao izvan |
sebe počeo vikati : »Ne dajte bra-
ćo! Eno hoće da nam ubiju na-
šega kneza!«

Zatvoriše ga, misleći da on to
viče u grižnji savjesti radi sa-
učesništva u ubistvu kneza Mi-
haila, koje se je zatim obaznalo.
Pušten kao nevin, on je docnije
mnogo čega ispričao što je pred
sobom viđao kao čovjek vidovit,
a to se je kašuje sve obistinilo.
Pisane dokumente o tome čitali
su i kralj Aleksandar Obrenović
i kraljica Draga, — kako to
tvrdi u svom  »Ogledalu« pok.
Pera Todorović, čuveni novinar
i negdašnji vođa radikala, i zgra-
žali se zbog onoga što se je na
njih odnosilo.

Iza okupacije Srbije u minu-
lom velikom svjetskom ratu pro-
ročanstvo njegovo i o sudbini
Srbije posta vrlo aktuelno. Mno-
ge svjetske novine pisale su o
njemu. — I meneje ono, i ako
sam već nešto znao o istome,
jako interesovalo. Želio sam da
znam štogod pobliže i izvjesnije.
Kad dođe u Bari među ostalim

srbijanskim izbjeglicama pok. pro-
ta Milan Đurić, poslanik  užički
1 jedan od glavnih prvaka radi-

kalne stranke, upoznavši se s
,

njim, zamolih ga da mi nešto

pouzdano kaže o tome. I ako

smo za vrijeme njegova boravka
u Bari bili svaki dan zajedno,
ipak od njega ne mogoh o tome
ništa pobliže obaznati. Njegova
gospođa kćerka, koja je bila s
njim, a koju sam najprije bio
poznao u Dubrovniku, reče mi,
da će po tom proročanstvu Srbi-
ja uskrsnuti do tri godine, i da
u to tvrdo vjeruje: i kralji pre-
stolonasljednik 1 Pašić i svi mi-
nistri, i vojska i narod. Nešto
mi tad bijašelakše na srcu. Protu
Milana ispratih na stanicu. On
se oprosti sa mnom i reče mi,
da živ Srbiju neće više vidjeti,
jer da boluje od neizlječive bo-
lesti. Tako je i bilo. Vječni po-
koj neka je duši njegovoj!

Ovo samo uzgred spomenuh
kao uvod, a sad dolazi tek na
red pravi predmet.

Još god. 1898. dolazio sam
često u pok. Antuna  Fabrisa,
urednika lista »Dubrovnika«, ko-
ji je u ono doba stanovao  »Iza
Gospe« u pok. gospođe Kate
Balzani, rečene Koraljezica, maj-
ke gospođe Gjilde ud. Tripković,
Mene je gospođa Kate vrlo do-
bro poznavala, jer je često dola-
zila sa Svojom kćerkom u dućan
mog pok. oca Luke. Ona je zna-
la kako ja mislim i osjećam, te
mi jedan dan reče ove riječi:

»Ja sam tri dana prije no je
udario grom u Gospu, javno go-
vorila da će se to dogoditi, jer
sam sve jasno vidjela, ali to ni-
jesu vjerovali dok se nije obi-
stinilo. i

Još ću ti nešto kazati, što će
te osobito interesati, i dobro za-
pamti i sjeti se  mojijeh riječi.
Znaj, nije daleko čas, kad će se
Dubrovnik osloboditi Austrije, i
ako ja to neću dočekati, u
hoćeš. Ja sam sve vidjela i još
mi je Živo pred očima. Baš kod
polja gruškog vidjela sam srpsku

vojsku, koja je marširala put
grada, uz silno oduševljenje 1
zanosne = poklike

ž razdraganog
naroda. Bila je noć i ružno vri.

jeme. Vojska divna i ugledna
ali što je oficir bio među njima,
stasit i krasan, i danas su mi
oči pune njegova otmenog i po-
E lika !«
. Nijesam bio sretan d =
lima dočekam u o diči
uzornu srpsku vojsku oslobodite
ljicu, ali kad čuh i razumjeh sve
kako su bili dočekani, kud ro-
šli, 1 po kakvu vremenu, dd
mi smu u duši puna uspomena
riječi | pokojne gospođe Kate
UVvjerih se, da opis lika predvo-
ditelja prvog Srpskog odreda pot-
puno odgovara onome što Koa
Pričali o pok. kapetanu I. klase
Milanu Viadanovu Đorđeviću
koji je u našem gradu ostavio
najprijatniju uspomenu,
ljesam, ponavljam, bio
da dočekam SN) odred var.

vojske, ali sam ipak cio, iakt
molo docnije, zatekao u Dubros
niku. Stigao sam u Gruž prvi
parobrodom, koji je krenuo U
Barija za ove. strane. Parobro
je bio malen, more prilično uzn
mireno.  Plovili smo više od %
Sata, sve do albanske obale, ?
zakrećući protiv morskih Stru/
samo da bi izbjegli sudar $S ko
jom od više hiljada podmorski
mina, koje je za vrijeme mi
Austrija bila razasula po Jadi
zu. Pomisao, da je u Dubro"
ku Srpska vojska, razgonila "
je Svaki strah, te nijesam baj?
za mogućnost propasti 1 na
skim  talasima, ako bi slučiji
nagazili na neku austrijsku ni

Ne čudim se popu Đuru?
Poviću, koji je tuberkuloz,
jedva živ, prikupivši sve *
bio pohitao na taj veličanst" i
doček, da sretan i blažen 9%
odmah zatim dušu milost,
Tvoreu i Gospodu. On je pora
van i kundacima isprolama! ,
taoc u ratu, našao najveće si

voljenje Svom plemenito! x
kad je vidio zemaljskog ZI

lja, te uskliknuo miran i 2%
ljan nebeskome: »Sad o
slugu svoga Bože !«
Gospođu Katu ne mađoš ji
đu živima. Ona počiva 14 gr 1
Sv. Križa na Boninovu,, 1
Puta prema kapeli groblja
jeve strane,
Vječni joj

m
Mia pokoj i Ta)
njezinoj.

; of
: Jovica P€