| | Strana 2 činiti izlete naših zemljaka u starom kraju, naše posjete biće sve veće i češće. Već sada se organizuje velika eskurzija u Domovinu iduće godine, jednog od naivećih i najtalentnijih naših pjevačkih društava u Americi; Hrvatskog Pjevačkog Društva ,,Zora“. Ovaj izlet će dopratili veliki broj naše, u Americi rođene omladine. Na pitanje o mogućnostima za A- merički turizam ovim našim Rrajevi- ma, za koje je g. Palandačić žestoko zagrijan 1 pun nade da će se u A- merici razviti interesovanje i da ne- će proći dugo dok Amerikanci bu- du dolazili u brojnim skupovima, kao što sada odlaze po drugim Rrajevima Evrope, on je rekao: — ,Nigdje na sviietu kao u Americi nije razvijena, ozbiljnom propagandom, turistička misao i ljubav za putovanje u stra- ne zemlje. Ove godine narod je pu- tovao u Evropu u takvim brojnim masama, da je bilo teško dobiti mje- sta na ma kojoj lađi što je iz Sjedi- njenih Država polazila. Nešto od to- ga je došlo i u Jugoslaviju ali, sraz- mijerno, vrlo mali broj“. Kada smo g. Palandačića upitali da li ima mogućnosti privući Ame- rički turizam R našoj zemlji, on _ je odgovorio: — ,Postoje sjajne i bo- gate prilike, ali, to ne dolazi bez mnogo rada i požrtvovanja. Ne mo- že to kao iz neba da padne. Druge male i velike Evropske države i nji- hova preduzeća decenijama razumno i energično rade i vode jake turis- tičke propagande, davaju putnicima sve moguće povlastice, brinu se za njihov komfor i čuvaju njihove goste od svake neugodnosti. To treba da u Americi ozbiljno i razumno spro- vedu naši zvanični organi inaša pri- vatna preduzeća, ako se cilja na A- merički turizam, za koji Jugoslavija ima zlatne prilike i u obilju raspo- laže sa svim što za turizam treba, osim dobrih automobilskih cesta i prvoklasnih hotela. Bez usavršenja ove dvije neophodne potrebe teško je i pomisliti na široki zamah Ame- ričkog turizma R našoj zemlji. Na opomenu nedostatnosti potreb- nih novčanih stestava za tako za- mašna preduzeća, kao što su mo- derni hoteli, g. Palandačić je kazao: ,Kada bi se automobilski saobraćaj izgradio i regulisao kao što je po- boljšan i uređen parobrodarski sao- braćaj u ovoj zemlji i, kada bi se »DUBROVNIK« | pokazala dobra volja za saradnju&a Američkim kapitalom, ne bi bilo teš- | ri ko naći novčanih srestava u Ameri- ci za finansiranje i izgradnju moder- nih hotela i mnogo čega drugog što u našoj zemlji treba“. U razgovoru o pitanju kako su A- merikanci u opće raspoloženi prema našem narodu i našoj zemlji g. Pa- landačić je rekao: ,Amerikanci su veoma ljubazno raspoloženi prema nama. Za naš narod poštovanje kao radnike i kao vjerne građane. Oni cijene našu emigraciju mnogo više i radi toga što su za vrijeme one velike depresije naši ise- ljenici tražili-rada i činili mnoge žr- tve, rađe nego primati milostinju. što nije bio slučaj sa mnogim drugim granama doseljenika i dosta rođenih Amerikanaca. U Americi naš je na- rod poznat i priznat samo kao Ju- goslaveni. Oni cijene našu državu i dive se svim onim žrtvama koje je naš narod dao za svoje oslobođenje i Ujedinjenje. Amerikanci poštuju sve takve narode a ne trpe one grupe koje donose svoje plemenske i stran- čarske trzavice i svađu među njima“. Pri zaključku našeg razgovora pi- tali smo, kakve impresije donose sa imaju veliko . oni Američki tu- j na- O u Jugoslaviju, povratiti s1. 27 H aim zadovoljstvom 1 pak njem zbog prirodnih ljepota u .. zemlji. Mnogi vele, da se ne m. dovoljno laskavo da izraze O krasotama i ljepotama naša zemlja ima 1 što živali. Tuže se na nase. ive i pomanjkanje akomoda- cila u našim boljim hotelima, a namiruje oni vele, opće gostoprim stvo i ljubazno raspoloženje našega naroda prema njima. Mnogi i žale da usljed pomanjkanja hotels udobnosti ne mogu duže ostati u na- šim krajevima nego odlaze u druge zemlje, koje raspolažu sa boljim komforom. Ovakav se slučaj dogodio i u mojem društvu na Saturniji, ka- da neki od putnika nijesu mogli do- biti mjesta u hotelima u Dubrovniku, produljili su put sa istom lađom, u Veneciju. Ovo ne bi smjelo da bu- de jer su zadovoljni putnici najbolja a reklama za nas, u stranom svijetu . Nek mas sledine mrtvi, Od davnih davnina, od postan- ka svoga, do najnovijih vremena, narod naš nije preživljavao težih i sudbonosnijih momenata, no ih preživljava baš sada u ovo, u ci- jelom svijetu uopće, najteže doba, Prešavši iz vjekovne podvojeno- sti i ropstva pod tuđinskim vlas- tima i gospodarima u. slobodu i državno i narodno jedinstvo, pro- mijenio je iz temelja stari način života, a u novom još nikako da se snađe, smiri i staloži. Duš- mansku materijalnu silu sad ne sugbija više silom svog samopri- jegora i junaštva, a novim, pre- predenim, podmuklim i vrlo moć- nim dušmanima, koji podržavaju i raspiruju stari dušmanski duh da _us- iznemogao protunarodni, ne može pješao odolijeva, jer kod mos živi rastnvljuju teškim i dugim ratnim patnjama i žrtvama, nespreman je i nemo- ćan da mu se kako treba supro- stavi. U teškim materijalnim pri- likama posljedicama dugog i pre- krvavog rata, razočaran u mno- gom koječem, podao se je ne- kom teškom nemaru, apatiji, ne- povjerenju, u čemu sve gore to- ne islabi, dokstrani dušmaninovim silama i još jačim i opasnijim sretstvima i načinima sve jače nasrću i podrijevaju prekrvavu općenarodnu tečevinu i rade u- prav na tome da nas sasvijem upropaste i unište, bacivši među nas kamen ljute smutnje namje- rom, da se među sobom nemilice “zavadimo, posvađamo 1sataremo. U tom njihovom đavolskom pla- nu, kad bi naši nedostojni, nez- 2 Broj 31 dravi i samoživi elementi slob) dno uspjeli i nekažnjeno Mi dii jaku pomoć, tome bi bila po i dica, da bi đostojni, zdravi, . moprijegorni i najpouzdaniji “ lementi u groznom očaju tolik, izgubili pamet, da bi nesvijegno doprinijeli satiranju svega onoga što su sami i njihovi pretci ,, najstrašnije muke i žrtve Podizali Da ne bi došlo do takvog gro. nog momenta, zdravi elementi Slje. svaku cijenu treba da suzbiju ne,. drave. To se može postići sam, jednodušn: šću, bez koje ne hi bilo nikakve sreće ni uspjeha, Kako pak da se to postigne) Narod je. u ovo vrijeme vidio ; suviše zlijeh slučajeva, razočarao se u mnogima kojima je od pri. je poklanjao svoje povjerenje. nevjera bratska mu je uprav do. dijala, da već uopće malo kome i vjeruje. — U ovakvim teškim momentima jedini je način i spas, da narod okrene svoje misli pred. ratnoj novijoj i daljoj prošlosti, | i da uvijek drži pred očima stra. šne muke, patnje i žrtve za po. stignuće općenarodnih Nek se ugleda u mrtve, nek sli- jedi njihove amanete. Baš oni koji su kroz vjekove davali svoje živote za obnovu države narodne i za milu i zlatnu slobodu, u o- gromnoj većini slučajeva mislili su — ne na sebe, no na potim- stvo. Može li dakle, smije “li to potomstvo prmiti na sebe pre “kogrobnu proklestvo boraca i mu- čenika za n rodne svete ideale? Smije li nar d prost, nepokvaren, najveća i nesavladljiva snaga sva ke države, podleći sili, obijesti, samoživosti pojedinaca ? Smije li. dopustiti da se pogrđuje uspo: mena, profanišu ideali i amaneti vjekovnih boraca i mučenika pret kosovskih i posljekosovskcih ? Smi- je li pustiti da se, kao do sad, drsko, nekažnjivo grde i poni Uspomene_iz Bari-ja : GARIBALDINCI T! ovom gradu, u kom poči- vaju moći sv. Nikole, proveo sam 5 godinai g mjeseca kao pro- gnanik iz Austrije. Teški su to bili časovi moga života, ali je u svoj nesreći, koja me je zadesila, bila i sreća u tome, što se ne zatekoh u Dubrovniku za vrije- me rata, jer bi tad bez sumnje bio i gore prošao, a ko zna bi li bio i iznio živu glavu na ra- menima. Neke od uspomena iz tog italijanskog grada, koje bi mogle interesovati čitaoce ovog lista, iznijeću u kratko, u koli- ko ih burna ruka vremena nije već izbrisala i otrgla mome sje- ćanju. Ovaj ću se put ograničiti na | samo jednu od tijeh uspomena, a docnije će doći na red i neke druge. Počeću sa stogodišnjicom osnivanja nove varoši Bari-ja, i | u vezi s tim — o Garibaldincima, | M»'> nakon moga dolaska u Bari proslavljena je stogodišnjica volaganja kamena temeljca prvoj zgradi nove varoši na uglu šeta- lišta Kavur i Viktora Emanuela (Corso Cavour e Corso Vittorio Emanuele). Bila je jaka ljetna žega, kad je prolazila baš pored | te prve zgrade velika povorka, Među ostalima spazih u njoj i ) idealno čestit čovjek, | | | | | 1 | | | | grupu ljudi sa crvenim košulja- ma. Odmah promislih da su to Garibaldinci,i kad +pitah neke da li su to zbilja oni, dobih po- tvrdu, i tad već bijah na čistu. Tek mi se približiše, skidoh še- šir i stah tako gologlav dok svi: ne prođoše pored mene. Niko ih drugi ne bijaše pozdravio skida- njem kapa. Neki» netalijanac iskazujem toliku po- čast borcima za it 'ninsko uje- dinjenje. a ja ia odgovorih: »9vak ko istinski ljubi svoj na- rod, poštuje i sve prave patriote svakog stranog naroda. Garibal- dinci su se borili i u hercego- vačkom ustenku 1875-78 1 u ra- tu Srbije 1876-77, a to nijedan Srbin ne smije zaboraviti.“ Sa tim svima Garibaldincima vremenom sam se lično upoznao, Prvi je bio Labindo Rossi, jedan rodom iz Toskane. Pok. profesor Antun | Vučetić dao mi je bio pismo na njega, u kom me je njemu bio najto- plije preporučio, kao svom starom prijatelju i poznaniku. Bio je negda jako bogat, a pod starost živio u bijedi i oskudici, samo- | ran, u jednoj sobici, s vjernijem psom, kog je svud o uzici sobom vodio. U kafani ,,Stoppani“ da-' vali su mu razni grunak šećera, Nađe se neko među njima bez- dušan i otrova mu ga u šećeru, Jadna životinja, idući s gospoda- od tu 'pri- | sutnih upitaše, kako da ja. kao | Aaa zi rm, odjednom se srušio mrtva pr“ moru stare luke, nedaleko lj. tne gostione ,Al Posilipo“. —- Među Garibaldincima Bari-ja bio je i jedan ,,lustrascarpe “(čistač o uće). Više puta dao sam mu zarade samo zato jer je bio Ga- ribaldinac. — Baš kad sam na o -ome, spomenuću dva Garibal- (nea po prezimenu od onih, ko- su bili pritekli 1876 u pomoć išem narodu. Jedan se je zvao . erini, a drugi Lazzari. Prvi je ubio revolverom jednog žandarma austrijskog na Dupcu, kad je s ostalima htio da silom spriječi prelaz u Hercegovinu nekim do- brovoljcima, našim i Talijancima a Lazzari je poginuo kao dobro- jac u Srbiji. On je u Dubrov- nozu bio otsio kod pok, Mata Pija (Đurišića). Još ću spome- iti, da su prvi i Potonji Gari- baldinci (kao zasebni odio), do- brevoljci u srpskoj vojsci gom bili; Ugo Coliza, Corvisiert (ako se ne.varam dva brata), Dalna- tinac Lorenzo (Enzo) Poli Spli- ami, 1 još dva tri, čijih se Pre- Zinična ne sjećam. Osim Poli-ja 1 J0š mislim jednog drugoga Je tal .Su poginuli na Višegradu Poii je kao dezerter iz landver | prebjegao bio iz Gruža u Bari > njim sam bio vrlo često ču edno. Talijanska vlada u dini Om ratu nije bila dopustila for- miranje poseb : 1 korpusa, i Lo garibaldinskog nog, i to kapetana Poznano“ | brat našega gospara no ih je priključila re- | dovnoj ital. vojsci. Poznavao san lično i jednog od zadnjih Garr baldinaca, dobrovoljaca u grčko turskom ratu 1897 na Domokosti, — Gjoakina Poli iz Andrije. On se je borio pod sinom Starog Gjusepa — Rieciottijom (ako $ te varam). Tipična figura ugleč nog starca. Nosio je uvijek neki daleko poznati štap, po kom bile urezane razne garibaldinske uspomene. | Dobro bi bilo, u interesu" zajamnih dobrih odnošaja izme đu oba naroda i države, u ini“ resu viteškog priznanja zahvat nosti. međusobne“ pomagačima ! borcima za sveto djelo ujedini nja, kad bi se pribrali svi muž podatci, po mogućnosti sa nI vima svih ovih dobrovoljaca i 17" hovim životopisima, da ostani g spomen potomstvu i našem Li lijanskom. I s naše strane ud je dobrovoljaca u redovima oi baldinaca. Špominjem samo M, iz Herceg Novoga i Dubrovčii, na Rada Dropca, koji ne Živ u redove Garibaldinaca, , ., se utopi u nekoj pogranično, jeci, pa ili se udavi nesretii slučajem, ili pogođen austriji, kuršumima. On je bio ja Antut?. Pok. Rika farmaciste, vrlo zast nog za higijenu našega g!" i : Jovica pero" ideala,