|
|

Strana 2

činiti izlete naših zemljaka u starom
kraju, naše posjete biće sve veće i
češće. Već sada se organizuje velika
eskurzija u Domovinu iduće godine,
jednog od naivećih i  najtalentnijih
naših pjevačkih društava u Americi;
Hrvatskog Pjevačkog Društva ,,Zora“.
Ovaj izlet će dopratili veliki broj
naše, u Americi rođene omladine.

Na pitanje o mogućnostima za A-
merički turizam ovim našim Rrajevi-
ma, za koje je g. Palandačić žestoko
zagrijan 1 pun nade da će se u A-
merici razviti interesovanje i da ne-
će proći dugo dok Amerikanci bu-
du dolazili u brojnim skupovima, kao
što sada odlaze po drugim Rrajevima
Evrope, on je rekao: — ,Nigdje na
sviietu kao u Americi nije razvijena,
ozbiljnom propagandom, turistička
misao i ljubav za putovanje u stra-
ne zemlje. Ove godine narod je pu-
tovao u Evropu u takvim brojnim
masama, da je bilo teško dobiti mje-
sta na ma kojoj lađi što je iz Sjedi-
njenih Država polazila. Nešto od to-
ga je došlo i u Jugoslaviju ali, sraz-
mijerno, vrlo mali broj“.

Kada smo g. Palandačića upitali
da li ima mogućnosti privući Ame-
rički turizam R našoj zemlji, on _ je
odgovorio: — ,Postoje sjajne i bo-
gate prilike, ali, to ne dolazi bez
mnogo rada i požrtvovanja. Ne mo-
že to kao iz neba da padne. Druge
male i velike Evropske države i nji-
hova preduzeća decenijama razumno
i energično rade i vode jake  turis-
tičke propagande, davaju putnicima
sve moguće povlastice, brinu se za
njihov komfor i čuvaju njihove goste
od svake neugodnosti. To treba da
u Americi ozbiljno i razumno spro-
vedu naši zvanični organi inaša pri-
vatna preduzeća, ako se cilja na A-

merički turizam, za koji Jugoslavija
ima zlatne prilike i u obilju raspo-
laže sa svim što za turizam treba,
osim dobrih automobilskih cesta i
prvoklasnih hotela. Bez  usavršenja
ove dvije neophodne potrebe teško
je i pomisliti na široki zamah Ame-
ričkog turizma R našoj zemlji.

Na opomenu nedostatnosti potreb-
nih novčanih stestava za tako za-
mašna preduzeća, kao što su mo-
derni hoteli, g. Palandačić je kazao:
,Kada bi se automobilski saobraćaj
izgradio i regulisao kao što je po-
boljšan i uređen parobrodarski sao-
braćaj u ovoj zemlji i, kada bi se

»DUBROVNIK« |

pokazala dobra volja za saradnju&a

Američkim kapitalom, ne bi bilo teš- | ri

ko naći novčanih srestava u Ameri-
ci za finansiranje i izgradnju moder-
nih hotela i mnogo čega drugog što
u našoj zemlji treba“.

U razgovoru o pitanju kako su A-
merikanci u opće raspoloženi prema
našem narodu i našoj zemlji g. Pa-
landačić je rekao: ,Amerikanci su
veoma ljubazno raspoloženi prema
nama. Za naš narod
poštovanje kao radnike i kao vjerne
građane. Oni cijene našu emigraciju
mnogo više i radi toga što su za
vrijeme one velike depresije naši ise-
ljenici tražili-rada i činili mnoge žr-
tve, rađe nego primati milostinju. što
nije bio slučaj sa mnogim drugim
granama doseljenika i dosta rođenih
Amerikanaca. U Americi naš je na-
rod poznat i priznat samo kao Ju-
goslaveni. Oni cijene našu državu i
dive se svim onim žrtvama koje je
naš narod dao za svoje oslobođenje
i Ujedinjenje. Amerikanci poštuju sve
takve narode a ne trpe one grupe
koje donose svoje plemenske i stran-
čarske trzavice i svađu među njima“.

Pri zaključku našeg razgovora pi-
tali smo, kakve impresije donose sa

imaju veliko .

oni Američki  tu-
j na-

O u Jugoslaviju, povratiti s1. 27
H aim zadovoljstvom 1 pak
njem zbog prirodnih ljepota u ..
zemlji. Mnogi vele, da se ne m.
dovoljno laskavo da izraze O
krasotama i ljepotama
naša zemlja ima 1 što
živali. Tuže se na nase.
ive i pomanjkanje akomoda-
cila u našim boljim hotelima, a
namiruje oni vele, opće gostoprim
stvo i ljubazno raspoloženje našega
naroda prema njima. Mnogi i
žale da usljed pomanjkanja hotels
udobnosti ne mogu duže ostati u na-
šim krajevima nego odlaze u druge
zemlje, koje raspolažu sa boljim
komforom. Ovakav se slučaj dogodio
i u mojem društvu na Saturniji, ka-
da neki od putnika nijesu mogli do-
biti mjesta u hotelima u Dubrovniku,
produljili su put sa istom lađom, u
Veneciju. Ovo ne bi smjelo da bu-
de jer su zadovoljni putnici najbolja

a
reklama za nas, u stranom svijetu .

Nek mas sledine mrtvi,

Od davnih davnina, od postan-
ka svoga, do najnovijih vremena,
narod naš nije preživljavao težih
i sudbonosnijih momenata, no ih
preživljava baš sada u ovo, u ci-
jelom svijetu uopće, najteže doba,
Prešavši iz vjekovne podvojeno-
sti i ropstva pod tuđinskim vlas-
tima i gospodarima u. slobodu i
državno i narodno jedinstvo, pro-
mijenio je iz temelja stari način
života, a u novom još nikako da
se snađe, smiri i  staloži.  Duš-
mansku materijalnu silu sad ne
sugbija više silom svog samopri-
jegora i junaštva, a novim, pre-
predenim, podmuklim i vrlo moć-
nim dušmanima, koji podržavaju

i raspiruju stari dušmanski duh

da _us-
iznemogao

protunarodni, ne može
pješao odolijeva, jer

kod mos živi rastnvljuju

teškim i dugim ratnim patnjama
i žrtvama, nespreman je i nemo-
ćan da mu se kako treba supro-
stavi. U teškim materijalnim pri-
likama posljedicama dugog i pre-
krvavog rata, razočaran u mno-
gom koječem, podao se je ne-
kom teškom nemaru, apatiji, ne-
povjerenju, u čemu sve gore to-
ne islabi, dokstrani dušmaninovim
silama i još jačim i opasnijim
sretstvima i načinima sve jače
nasrću i podrijevaju  prekrvavu
općenarodnu tečevinu i rade u-
prav na tome da nas  sasvijem
upropaste i unište, bacivši među
nas kamen ljute smutnje namje-
rom, da se među sobom nemilice
“zavadimo, posvađamo 1sataremo.
U tom njihovom đavolskom pla-
nu, kad bi naši nedostojni, nez-

2

Broj 31

dravi i samoživi elementi slob)
dno uspjeli i nekažnjeno Mi dii
jaku pomoć, tome bi bila po i
dica, da bi đostojni, zdravi, .
moprijegorni i najpouzdaniji “
lementi u groznom očaju tolik,
izgubili pamet, da bi nesvijegno
doprinijeli satiranju svega onoga
što su sami i njihovi pretci ,,
najstrašnije muke i žrtve Podizali
Da ne bi došlo do takvog gro.
nog momenta, zdravi elementi

Slje.

svaku cijenu treba da suzbiju ne,.

drave. To se može postići sam,
jednodušn: šću, bez koje ne hi
bilo nikakve sreće ni uspjeha,
Kako pak da se to postigne)
Narod je. u ovo vrijeme vidio ;
suviše zlijeh slučajeva, razočarao
se u mnogima kojima je od pri.
je poklanjao svoje povjerenje.
nevjera bratska mu je uprav do.
dijala, da već uopće malo kome
i vjeruje. — U ovakvim teškim
momentima jedini je način i spas,
da narod okrene svoje misli pred.

ratnoj novijoj i daljoj prošlosti, |

i da uvijek drži pred očima stra.
šne muke, patnje i žrtve za po.
stignuće  općenarodnih
Nek se ugleda u mrtve, nek sli-
jedi njihove amanete. Baš oni
koji su kroz vjekove davali svoje
živote za obnovu države narodne
i za milu i zlatnu slobodu, u o-
gromnoj većini slučajeva mislili
su — ne na sebe, no na potim-
stvo. Može li dakle, smije “li to
potomstvo prmiti na sebe pre

“kogrobnu proklestvo boraca i mu-

čenika za n rodne svete ideale?
Smije li nar d prost, nepokvaren,
najveća i nesavladljiva snaga sva
ke države, podleći sili, obijesti,

samoživosti pojedinaca ? Smije li.

dopustiti da se pogrđuje uspo:
mena, profanišu ideali i amaneti
vjekovnih boraca i mučenika pret
kosovskih i posljekosovskcih ? Smi-
je li pustiti da se, kao do sad,
drsko, nekažnjivo grde i poni

Uspomene_iz Bari-ja :

GARIBALDINCI

T! ovom gradu, u kom  poči-
vaju moći sv. Nikole, proveo sam
5 godinai g mjeseca kao pro-
gnanik iz Austrije. Teški su to
bili časovi moga života, ali je u
svoj nesreći, koja me je zadesila,
bila i sreća u tome, što se ne
zatekoh u Dubrovniku za vrije-
me rata, jer bi tad bez sumnje
bio i gore prošao, a ko zna bi
li bio i iznio živu glavu na ra-
menima. Neke od uspomena iz
tog italijanskog grada, koje bi
mogle interesovati čitaoce ovog
lista, iznijeću u kratko, u koli-
ko ih burna ruka vremena nije
već izbrisala i otrgla mome sje-
ćanju.

Ovaj ću se put ograničiti na |

samo jednu od tijeh uspomena,
a docnije će doći na red i neke
druge. Počeću sa stogodišnjicom

osnivanja nove varoši Bari-ja, i |
u vezi s tim — o Garibaldincima, |

M»'> nakon moga dolaska u
Bari proslavljena je stogodišnjica
volaganja kamena temeljca prvoj
zgradi nove varoši na uglu šeta-
lišta Kavur i Viktora Emanuela
(Corso Cavour e Corso Vittorio
Emanuele). Bila je jaka ljetna

žega, kad je prolazila baš pored |

te prve zgrade velika povorka,

Među ostalima spazih u njoj i

) idealno čestit čovjek,

|

|

|
|

|
1
|
|
|
|

grupu ljudi sa crvenim  košulja-
ma. Odmah promislih da su to
Garibaldinci,i kad +pitah neke
da li su to zbilja oni, dobih po-
tvrdu, i tad već bijah na čistu.
Tek mi se približiše, skidoh še-

šir i stah tako gologlav dok svi:

ne prođoše pored mene. Niko ih
drugi ne bijaše pozdravio skida-
njem kapa. Neki»

netalijanac iskazujem toliku  po-
čast borcima za it 'ninsko uje-
dinjenje. a ja ia odgovorih:
»9vak ko istinski ljubi svoj na-
rod, poštuje i sve prave patriote
svakog stranog naroda. Garibal-
dinci su se borili i u hercego-
vačkom ustenku 1875-78 1 u ra-
tu Srbije 1876-77, a to nijedan
Srbin ne smije zaboraviti.“

Sa tim svima Garibaldincima
vremenom sam se lično upoznao,
Prvi je bio Labindo Rossi, jedan
rodom iz
Toskane. Pok. profesor Antun

| Vučetić dao mi je bio pismo na

njega, u kom me je njemu bio najto-
plije preporučio, kao svom starom
prijatelju i poznaniku. Bio je
negda jako bogat, a pod starost
živio u bijedi i oskudici, samo-

| ran, u jednoj sobici, s vjernijem

psom, kog je svud o uzici sobom

vodio. U kafani ,,Stoppani“ da-'

vali su mu razni grunak šećera,
Nađe se neko među njima bez-
dušan i otrova mu ga u šećeru,
Jadna životinja, idući s gospoda-

od tu 'pri- |
sutnih upitaše, kako da ja. kao |

Aaa zi
rm, odjednom se srušio mrtva
pr“ moru stare luke, nedaleko

lj. tne gostione ,Al Posilipo“. —-

Među Garibaldincima Bari-ja bio
je i jedan ,,lustrascarpe “(čistač
o uće). Više puta dao sam mu
zarade samo zato jer je bio Ga-
ribaldinac. — Baš kad sam na
o -ome, spomenuću dva Garibal-
(nea po prezimenu od onih, ko-
su bili pritekli 1876 u pomoć
išem narodu. Jedan se je zvao
. erini, a drugi Lazzari. Prvi je
ubio revolverom jednog žandarma
austrijskog na Dupcu, kad je s
ostalima htio da silom spriječi
prelaz u Hercegovinu nekim do-
brovoljcima, našim i Talijancima
a Lazzari je poginuo kao dobro-
jac u Srbiji. On je u Dubrov-
nozu bio otsio kod pok, Mata
Pija (Đurišića). Još ću spome-
iti, da su prvi i Potonji Gari-
baldinci (kao zasebni odio), do-
brevoljci u srpskoj vojsci gom
bili; Ugo Coliza, Corvisiert (ako
se ne.varam dva brata), Dalna-
tinac Lorenzo (Enzo) Poli Spli-
ami, 1 još dva tri, čijih se Pre-
Zinična ne sjećam. Osim Poli-ja
1 J0š mislim jednog drugoga Je
tal .Su poginuli na Višegradu
Poii je kao dezerter iz landver |
prebjegao bio iz Gruža u Bari
> njim sam bio vrlo često ču
edno. Talijanska vlada u dini
Om ratu nije bila dopustila for-

miranje poseb : 1
korpusa, i Lo garibaldinskog

nog, i to kapetana Poznano“

| brat našega  gospara

no ih je priključila re- |

dovnoj ital. vojsci. Poznavao san
lično i jednog od zadnjih Garr
baldinaca, dobrovoljaca u grčko
turskom ratu 1897 na Domokosti,
— Gjoakina Poli iz Andrije. On
se je borio pod sinom Starog
Gjusepa — Rieciottijom (ako $
te varam). Tipična figura ugleč
nog starca. Nosio je uvijek neki

daleko poznati štap, po kom

bile urezane razne garibaldinske
uspomene. |

Dobro bi bilo, u interesu"
zajamnih dobrih odnošaja izme
đu oba naroda i države, u ini“
resu viteškog priznanja zahvat
nosti. međusobne“ pomagačima !
borcima za sveto djelo ujedini
nja, kad bi se pribrali svi muž
podatci, po mogućnosti sa nI

vima svih ovih dobrovoljaca i 17"

hovim životopisima, da ostani g
spomen potomstvu i našem Li
lijanskom. I s naše strane ud
je dobrovoljaca u redovima oi
baldinaca. Špominjem samo M,
iz Herceg Novoga i Dubrovčii,
na Rada Dropca, koji ne
Živ u redove Garibaldinaca, , .,
se utopi u nekoj pogranično,
jeci, pa ili se udavi nesretii
slučajem, ili pogođen austriji,
kuršumima. On je bio ja
Antut?.
Pok. Rika farmaciste, vrlo zast
nog za higijenu našega g!" i
: Jovica pero"

ideala,