qk plaćena u gotovu
GODINA XXIV |;
> PENA

izlazi svake subote.

pretplata u Jugoslaviji Din. -
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144.—

Pojedini _broj din 1-

419

LET SEBI i u ček

4
4 '/ Dubrovnik, 4 Septembar 1937

1

Broj 32

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik

: DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan

1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br.

Zbog konkordata

Nema primjera u istoriji svi-
jeta, koliko se braća jedne krvi
i jednog jezika mogu da prego-
ne, kao Srbi i Hrvati. Za našu
svađu koja je ozbiljno počela
pred šesdeset godina pa do oslo-
bođenja, mi smo se žalili na Au-
striju, da je ona kriva svemu zlu;
jer da nje nije bilo, ne bismo se
ni mi ovako hvatali za gušni
podmetali. nogu jedan drugome.
"Fo je donekle tačno. Ali kad se
malo razmislimo, kad  ispitamo
malo bolje i našu prošlost i sav-
jest našu, možda ćemo maći da
je još meko uzrok naše nesreće,
pa da od toga stvorimo pouku
za našu bližu budućnost. Jer Au-
strija je bila i prošla, nemamo

sad šta više da je objeđujemo, ni .

da od nje tražimo; a naša se me-
đusobna svađa ipak nastavlja, čak
bi se reklo sa većim elanom ne-
go ikad. A_ politički se događaji
međutim, potstrekani egoističnim
umišljenjem preuređenja svijeta,
mijenjaju munjevitom brzinom.
Veliki narodi i države zabrinuti
su za svoju budućnost i grozni-
čavo se muče kako će da otklo-
ne katastrofu koja prijeti čitavo-
me čovječanstvu, pa nećemo valj-
da ni mi čekati da nas vrijeme
i događaji pregaze, dok se ova-
ko po komodu međusobno kolje-
mo i iscrpljujemo našu snagu.
Nego iz iskustva koje smo stekli
iz našeg dojakošnjeg narodnog
života pod tuđinom, trebalo bi
da priberemo naše misli, pa ođ-
redimo druge direktive našemu
zajedničkom životu i malo druk-
čiji, bar čovječniji naš međusobni
odnos. Inače kako ćemo oprav-
dati ispred historije i ispred svi-
Jeta koji vodi nekog računa o
nama, da nije sama Austrija bila
uzrok našcj neslozi? Austrija je
kao osvajačka država, Bosnom
tudirektno podmetnula kamen
Smutnje između nas jednokrvne
braće. Zato je sa Bosnom i za-
Pečatila za uvijek svoj istorijski
život i značaj držive koja se neš-
to broji. Ali da je kod nas bilo
drukčijeg shvaćanja okupacije Bo-
Se i Hercegovine, mi jojime
bismo bili pali na lijepak da se
Zato svađamo i da je tim bolje
Podržavamo i utvrđujemo, nego
Prozrijevši njene prave namjere,
bili bismo već onda jedan dru-
&ome stisnuli bratsku ruku.
Bosna! — "Ta nesrećna zemlja
Nekad pod vizantijskom vlasti, 12-
Morena intrigama mađarskih kra-

Jeva još za vrijeme Kulina bana“

koje se i danas spominje u ua-
odu kao najsrećnije njeno doba),
“rađala je naročito pridolaskom
ogumila, koje je Nemanja pro-
'Jerao iz svoje zemlje, a koji su
J% zadali mnogo jada zbog na-

|

srtljivosti i vjerske nesnošljivosti
rimskog pape, koji je od Kulina
tražio da očisti zemlju od ,,jeresi“,
inače da će mu po svom određe-
nju mađarski kralj oteti zemlju.
Oslabljena borbama koje su u 1-
me Hristove vjere za punih 250
godina vodili mađarski vladari sa
Srbima u Bosni, mučena fanatiz-
mom katoličkih sveštenika, koji
su silom i papinim blagoslovom
odvodili bogumile i pravoslavce
u katoličku vjeru, potpala je ko-
načno pod vlast mađera, koji su
razdijelili zemlju među svoje ve-
likaše.

Tako nesrećnim životom, izne-
možena vjerskim borbama, živje-
la je ova jaćna zemlja, dok joj
ne svanuše -srećniji dani za vla-
de bana Tvrtka, jedinog srpskog
vladara, koji je bio mogao okupiti
Srbe u jednu cjelinu i oduprijeti
se najezdi Turaka i Bojazita, da
ga nije zatekla smrt prije vreme-
na. Nastaje zatim jedna duga,
mračna noć ropstva, kroz koju
bi pokatkud sijevnuo bljesak gro-
ma, uz nadiranje oluje, koja se
lagana, ali stalno približavala. Do
tada, historija je zabilježila, da
su se dvije oprečne sile, dvije i-
deologije koje su jedna drugu
isključivale, — Turčini papa —,
našle barabar u istrijebljenju srp-
skoga naroda u Bosni. Dok nije
nastupio treci siledžija, Austrija,
čija je namijera bila da taj narod
dotuče i zakopa, da nije bilo
srpske svijesti, koja u nametnu-
toj neravnoj borbi, jednim zama-
hom sruši dvije carevine i izmi-
jeni sudbinu svome narodu.

Šta su mislili Hrvati kad je
Austrija okupacijom Bosne-Her-
cegovine stala nogom na Balkan?
Uljuljaninjenim lažnim obećanjem
da će sa zauzetim zemljama stvo-
riti veliku Hrvatsku, da_ će za-
vladati cijelim Balkanom, da će
Hrvati zamijeniti Srbe koji da će
nestati za lica svijeta, zar _ ništa
nije moglo da ih od toga razu-
vjeri? Ali je Hrvate moglo bar
uvjeriti, kao što je sav svijet sa
divljenjem uvjerilo, šta je srpska
svijest, šta je srpski narod. U pr-
kos njegova vjekovnog stradanja
i svih nesreća koje su ga prati-
le, on nije nikad klonuo duhom,
nego — kao junak — uvijek je
znao snositi svaki nacionalni po-
raz i prikupljati snagu za novi
ustanak, za novu odmazdu. Nje-
ga je borba za slobodu i pravo-
slavnu vjeru koja ga je u toj bor-
bi krijepila, do te mjere čeličila
i zanosila, da je samo to spaja-
nje plemenitih osjećaja, moglo
da stvori od njega heroja, kak-
vog sretamo samo u legendarnim
pričama davno izumrlih vjekova
i preživjelih marođa. On je u

I danas se

ropstvu najbolje pokazao
otpornu snagu, ustalački
i čežnju za slobodom, kad je bez
ičije pomoći, gotovo bez oružja,
golim šakama, šumadijski seljak
oborio silnog dušmanina, izvoj-
štio slobodu i stvorio svoju ne-
zavisnu državu.

Narod koji je sa toliko borbe
i samopregorijevanja umio da iz-
vrši ovako velika djela, nema če-
ga da se boji za svoju budućnost.
Njemu sigurno ne mogu da im-
ponuju nikakve zadjevice zavid-
nika sa strane, ni neozbiljni proh-
tjevi i prkos u svojoj kući, jer
su ovo potonje, ostatci davnih
stremljenja, koja, dok su nicala
iz nevolje, pod jarmom tuđina,
mogla su biti opravdana: danas
su apsurd. —

Još manje može da mu oslabi
otpornu snagu, ma kako vješto
namještena borba zbog konkor-
data, ili druge  smicalice. Nije
borba protiv konkordata nastala
iz potrebe da se srpsko-pravoslav-
na vjera i crkva od njega odbra-
ne, jer to su svetinje koje naš
narod nosi u svojoj duši 1u svom
srcu, odakle mu ih niko ne mo-
že istrgnuti. Nego zbog toga što
su neke netačnosti u njemu  da-
vale povoda mišljenju da će biti
povrijeđena i zapostavljena neka
narođna i crkvena prava, izbilo

|
|
|
|
|

a nap ENE LEZI EKE ERE

svoju | je neko neraspoloženje u narodu,
duh i |

koji pošto je stekao uvjerenje da
će vlada držeći se načela ravno-
pravnosti, ispraviti spomenute ne-
tačnosti u konkordatu, sa pouz-
danjem čeka konačno povoljno
uređenje toga pitanja.

Treba samo požaliti držanje
naše braće i njihovoga vođe dr.
Mačeka u ovom poslu. . Njegov
organ ,,Hrvatski dnevnik“ kaže
pda su akciju protiv konkordata
poveli veliko - srpski šovinistički
krugovi iz mržnje prema  kato-
ličkoj crkvi i vjeri, kojoj od Hr-
vata ne prijeti nikakva opasnost“.
Možda hoće da ovom apsurdnom
i neosnovanom tvrdujompepravda
svoje Otklanjanje sudjelovanja u
konkordatu, pa je konačna pri-
mjedba ispala deplasirana i neu-
kusna, ako je po logičnoj deđduk-
ciji ,,Hrvatski dnevnik“ ciljao na
Srbe, kao na neku opasnost.

Dok se jedan dio Hrvata bude
držao ovako nastranih tvrdnja,
nećemo se nikad razumjeti; a
bilo bi vrijeme da između osta-
loga, zabacimo sve, pa i ovakve
beskorisne zadjevice i da bez ob-
zira na ma koje vjerske konkor-
date, stvorimo jedan sami logični
i pravedni sporazum, jedan  je-
dinstveni, toliko potrebni konkor-
dat srca i međusobne ljubavi i
poštovanja.

a

Upoznavajmo se

Rekao je jednom prilikom ču-
veni italijanski državnik Massimo
d Azeglio rakon italijanskog uje-
dinjenja: ,,Stvorili smo Italiju, sad
treba da stvorimo Italijance“.

Htjeli, ne htjeli, i mi moramo
reći: ,,Stvorili sma Jugoslaviju,
a sad treba da. stvorimo = Jugo-
slavene!“ Više, ili manje cio svi-
jet se dodiruje u nekim glavnim
tačkama, i sav je u stvari jedan
predio, kako kaže italijanska po-
slovica; otutto il mondo un pa-
ese'.

Veliki ljudi u ' zgodnim —mo-
mentima mogu pokrenuti mase
narodne 1 iskoristiti ih za velike
ideale, ali one bez svojih pokre-
tača i vođa ne bi same po sebi
nikad ništa velika 1 uzvišena po-
stigle. Ni mnogo godina nakon
ujedinjenja mase se ne mogu la-
ko prilagoditi novom stanju stva-
ri i izmijenjenim prilikama živo-
ta. Tako i danas postoji uItalijine-
ka otuđenost između onih iz gornje
ionih iz donje Italije. Sicilijanci
i sad reknu: ,,Oni tamo iz Ita-
lije“ — kao da oni š ne  pripa-
daju s njima zajedno istoj drža-
vi. Da i ne spominjemo druge
države, dosta je kad uzmemo za
primjer samu, u nacionalnim po-
slima najjedinstveniju Njemačku.
Bavarac, Virtember-
žanin i drugi osjećaju nešto raz-
ličito od ostalih članova  ujedi-

i

"starih i novih dušmana,

sve više i bolje!

njene Njemačke. I u velikim u-
jedinjenim narodima još igraju
zuatnu ulogu tradicije prošlosti
negdašnjeg samostalnog života
pojedinih njihovih krajeva, pa
čak i same vjerske razlike. Nek
posluži za primjer Irska prema.
ostalim djelovima Engleške.

Od svih naroda na svijetu koji
su postigli svoje ujedinjenje, ni-
čiji djelovi nijesu bliži jedan dru-
gome, ni po jeziku ni po karak-
ternim svojim osobinama od na-
ših. Ni velika udaljenost među-
sobna, ni vjekovi života u sasvim
suprotnim prilikama, nijesu mogli

izmijeniti suštinu onoga što je
svima zajedničko, ali to jedan

dio, zaveden i naopako odgojen,
neće i ne može da slivati, razu-
mije i cijeni po pravoj važnosti
i značaju.

Mi stoga vidimo danas mnoge
žalosne pojave, i često se u čudu
pitamo: ,,Ma šta je ovo?! Jesmo
li mi jedan narod, jesmo li mi
braća, da li ćemo uz državno i-
kad postići i pravo i čisto na-
rodno jedinstvo?!“, Govoreći ta-
ko, misleći na taj način, mi sme-
ćemo s uma, da su i samitvorci
našeg ujedinjenja s nedovoljnim
poznavanjem pojedinih djelova
narodnih 1 prilika međusobnih,
: razlika
koje nas dijele, u koliko i na
koji način, pristupili ovako  ve-