qk plaćena u gotovu GODINA XXIV |; > PENA izlazi svake subote. pretplata u Jugoslaviji Din. - 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144.— Pojedini _broj din 1- 419 LET SEBI i u ček 4 4 '/ Dubrovnik, 4 Septembar 1937 1 Broj 32 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik : DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. Zbog konkordata Nema primjera u istoriji svi- jeta, koliko se braća jedne krvi i jednog jezika mogu da prego- ne, kao Srbi i Hrvati. Za našu svađu koja je ozbiljno počela pred šesdeset godina pa do oslo- bođenja, mi smo se žalili na Au- striju, da je ona kriva svemu zlu; jer da nje nije bilo, ne bismo se ni mi ovako hvatali za gušni podmetali. nogu jedan drugome. "Fo je donekle tačno. Ali kad se malo razmislimo, kad ispitamo malo bolje i našu prošlost i sav- jest našu, možda ćemo maći da je još meko uzrok naše nesreće, pa da od toga stvorimo pouku za našu bližu budućnost. Jer Au- strija je bila i prošla, nemamo sad šta više da je objeđujemo, ni . da od nje tražimo; a naša se me- đusobna svađa ipak nastavlja, čak bi se reklo sa većim elanom ne- go ikad. A_ politički se događaji međutim, potstrekani egoističnim umišljenjem preuređenja svijeta, mijenjaju munjevitom brzinom. Veliki narodi i države zabrinuti su za svoju budućnost i grozni- čavo se muče kako će da otklo- ne katastrofu koja prijeti čitavo- me čovječanstvu, pa nećemo valj- da ni mi čekati da nas vrijeme i događaji pregaze, dok se ova- ko po komodu međusobno kolje- mo i iscrpljujemo našu snagu. Nego iz iskustva koje smo stekli iz našeg dojakošnjeg narodnog života pod tuđinom, trebalo bi da priberemo naše misli, pa ođ- redimo druge direktive našemu zajedničkom životu i malo druk- čiji, bar čovječniji naš međusobni odnos. Inače kako ćemo oprav- dati ispred historije i ispred svi- Jeta koji vodi nekog računa o nama, da nije sama Austrija bila uzrok našcj neslozi? Austrija je kao osvajačka država, Bosnom tudirektno podmetnula kamen Smutnje između nas jednokrvne braće. Zato je sa Bosnom i za- Pečatila za uvijek svoj istorijski život i značaj držive koja se neš- to broji. Ali da je kod nas bilo drukčijeg shvaćanja okupacije Bo- Se i Hercegovine, mi jojime bismo bili pali na lijepak da se Zato svađamo i da je tim bolje Podržavamo i utvrđujemo, nego Prozrijevši njene prave namjere, bili bismo već onda jedan dru- &ome stisnuli bratsku ruku. Bosna! — "Ta nesrećna zemlja Nekad pod vizantijskom vlasti, 12- Morena intrigama mađarskih kra- Jeva još za vrijeme Kulina bana“ koje se i danas spominje u ua- odu kao najsrećnije njeno doba), “rađala je naročito pridolaskom ogumila, koje je Nemanja pro- 'Jerao iz svoje zemlje, a koji su J% zadali mnogo jada zbog na- | srtljivosti i vjerske nesnošljivosti rimskog pape, koji je od Kulina tražio da očisti zemlju od ,,jeresi“, inače da će mu po svom određe- nju mađarski kralj oteti zemlju. Oslabljena borbama koje su u 1- me Hristove vjere za punih 250 godina vodili mađarski vladari sa Srbima u Bosni, mučena fanatiz- mom katoličkih sveštenika, koji su silom i papinim blagoslovom odvodili bogumile i pravoslavce u katoličku vjeru, potpala je ko- načno pod vlast mađera, koji su razdijelili zemlju među svoje ve- likaše. Tako nesrećnim životom, izne- možena vjerskim borbama, živje- la je ova jaćna zemlja, dok joj ne svanuše -srećniji dani za vla- de bana Tvrtka, jedinog srpskog vladara, koji je bio mogao okupiti Srbe u jednu cjelinu i oduprijeti se najezdi Turaka i Bojazita, da ga nije zatekla smrt prije vreme- na. Nastaje zatim jedna duga, mračna noć ropstva, kroz koju bi pokatkud sijevnuo bljesak gro- ma, uz nadiranje oluje, koja se lagana, ali stalno približavala. Do tada, historija je zabilježila, da su se dvije oprečne sile, dvije i- deologije koje su jedna drugu isključivale, — Turčini papa —, našle barabar u istrijebljenju srp- skoga naroda u Bosni. Dok nije nastupio treci siledžija, Austrija, čija je namijera bila da taj narod dotuče i zakopa, da nije bilo srpske svijesti, koja u nametnu- toj neravnoj borbi, jednim zama- hom sruši dvije carevine i izmi- jeni sudbinu svome narodu. Šta su mislili Hrvati kad je Austrija okupacijom Bosne-Her- cegovine stala nogom na Balkan? Uljuljaninjenim lažnim obećanjem da će sa zauzetim zemljama stvo- riti veliku Hrvatsku, da_ će za- vladati cijelim Balkanom, da će Hrvati zamijeniti Srbe koji da će nestati za lica svijeta, zar _ ništa nije moglo da ih od toga razu- vjeri? Ali je Hrvate moglo bar uvjeriti, kao što je sav svijet sa divljenjem uvjerilo, šta je srpska svijest, šta je srpski narod. U pr- kos njegova vjekovnog stradanja i svih nesreća koje su ga prati- le, on nije nikad klonuo duhom, nego — kao junak — uvijek je znao snositi svaki nacionalni po- raz i prikupljati snagu za novi ustanak, za novu odmazdu. Nje- ga je borba za slobodu i pravo- slavnu vjeru koja ga je u toj bor- bi krijepila, do te mjere čeličila i zanosila, da je samo to spaja- nje plemenitih osjećaja, moglo da stvori od njega heroja, kak- vog sretamo samo u legendarnim pričama davno izumrlih vjekova i preživjelih marođa. On je u I danas se ropstvu najbolje pokazao otpornu snagu, ustalački i čežnju za slobodom, kad je bez ičije pomoći, gotovo bez oružja, golim šakama, šumadijski seljak oborio silnog dušmanina, izvoj- štio slobodu i stvorio svoju ne- zavisnu državu. Narod koji je sa toliko borbe i samopregorijevanja umio da iz- vrši ovako velika djela, nema če- ga da se boji za svoju budućnost. Njemu sigurno ne mogu da im- ponuju nikakve zadjevice zavid- nika sa strane, ni neozbiljni proh- tjevi i prkos u svojoj kući, jer su ovo potonje, ostatci davnih stremljenja, koja, dok su nicala iz nevolje, pod jarmom tuđina, mogla su biti opravdana: danas su apsurd. — Još manje može da mu oslabi otpornu snagu, ma kako vješto namještena borba zbog konkor- data, ili druge smicalice. Nije borba protiv konkordata nastala iz potrebe da se srpsko-pravoslav- na vjera i crkva od njega odbra- ne, jer to su svetinje koje naš narod nosi u svojoj duši 1u svom srcu, odakle mu ih niko ne mo- že istrgnuti. Nego zbog toga što su neke netačnosti u njemu da- vale povoda mišljenju da će biti povrijeđena i zapostavljena neka narođna i crkvena prava, izbilo | | | | | a nap ENE LEZI EKE ERE svoju | je neko neraspoloženje u narodu, duh i | koji pošto je stekao uvjerenje da će vlada držeći se načela ravno- pravnosti, ispraviti spomenute ne- tačnosti u konkordatu, sa pouz- danjem čeka konačno povoljno uređenje toga pitanja. Treba samo požaliti držanje naše braće i njihovoga vođe dr. Mačeka u ovom poslu. . Njegov organ ,,Hrvatski dnevnik“ kaže pda su akciju protiv konkordata poveli veliko - srpski šovinistički krugovi iz mržnje prema kato- ličkoj crkvi i vjeri, kojoj od Hr- vata ne prijeti nikakva opasnost“. Možda hoće da ovom apsurdnom i neosnovanom tvrdujompepravda svoje Otklanjanje sudjelovanja u konkordatu, pa je konačna pri- mjedba ispala deplasirana i neu- kusna, ako je po logičnoj deđduk- ciji ,,Hrvatski dnevnik“ ciljao na Srbe, kao na neku opasnost. Dok se jedan dio Hrvata bude držao ovako nastranih tvrdnja, nećemo se nikad razumjeti; a bilo bi vrijeme da između osta- loga, zabacimo sve, pa i ovakve beskorisne zadjevice i da bez ob- zira na ma koje vjerske konkor- date, stvorimo jedan sami logični i pravedni sporazum, jedan je- dinstveni, toliko potrebni konkor- dat srca i međusobne ljubavi i poštovanja. a Upoznavajmo se Rekao je jednom prilikom ču- veni italijanski državnik Massimo d Azeglio rakon italijanskog uje- dinjenja: ,,Stvorili smo Italiju, sad treba da stvorimo Italijance“. Htjeli, ne htjeli, i mi moramo reći: ,,Stvorili sma Jugoslaviju, a sad treba da. stvorimo = Jugo- slavene!“ Više, ili manje cio svi- jet se dodiruje u nekim glavnim tačkama, i sav je u stvari jedan predio, kako kaže italijanska po- slovica; otutto il mondo un pa- ese'. Veliki ljudi u ' zgodnim —mo- mentima mogu pokrenuti mase narodne 1 iskoristiti ih za velike ideale, ali one bez svojih pokre- tača i vođa ne bi same po sebi nikad ništa velika 1 uzvišena po- stigle. Ni mnogo godina nakon ujedinjenja mase se ne mogu la- ko prilagoditi novom stanju stva- ri i izmijenjenim prilikama živo- ta. Tako i danas postoji uItalijine- ka otuđenost između onih iz gornje ionih iz donje Italije. Sicilijanci i sad reknu: ,,Oni tamo iz Ita- lije“ — kao da oni š ne pripa- daju s njima zajedno istoj drža- vi. Da i ne spominjemo druge države, dosta je kad uzmemo za primjer samu, u nacionalnim po- slima najjedinstveniju Njemačku. Bavarac, Virtember- žanin i drugi osjećaju nešto raz- ličito od ostalih članova ujedi- i "starih i novih dušmana, sve više i bolje! njene Njemačke. I u velikim u- jedinjenim narodima još igraju zuatnu ulogu tradicije prošlosti negdašnjeg samostalnog života pojedinih njihovih krajeva, pa čak i same vjerske razlike. Nek posluži za primjer Irska prema. ostalim djelovima Engleške. Od svih naroda na svijetu koji su postigli svoje ujedinjenje, ni- čiji djelovi nijesu bliži jedan dru- gome, ni po jeziku ni po karak- ternim svojim osobinama od na- ših. Ni velika udaljenost među- sobna, ni vjekovi života u sasvim suprotnim prilikama, nijesu mogli izmijeniti suštinu onoga što je svima zajedničko, ali to jedan dio, zaveden i naopako odgojen, neće i ne može da slivati, razu- mije i cijeni po pravoj važnosti i značaju. Mi stoga vidimo danas mnoge žalosne pojave, i često se u čudu pitamo: ,,Ma šta je ovo?! Jesmo li mi jedan narod, jesmo li mi braća, da li ćemo uz državno i- kad postići i pravo i čisto na- rodno jedinstvo?!“, Govoreći ta- ko, misleći na taj način, mi sme- ćemo s uma, da su i samitvorci našeg ujedinjenja s nedovoljnim poznavanjem pojedinih djelova narodnih 1 prilika međusobnih, : razlika koje nas dijele, u koliko i na koji način, pristupili ovako ve-