Taksa plaćena u gotovu
GODINA XXIV
E RS TIK E

izlazi svake subote.

Pretvlata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
1 tromjesečno srazmjerno:
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144.—

Pojedini broj din 1--

Broj 34

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukosisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan

1892 god.

Uredništvo

i administracija :

Kraljice Marije br. 2

SVOJ SVOME“

Čudan je mentalitet ,,vođa“ za-
vedenog dijela naše hrvatske bra-
će u mnogim narodnim pitanjima,
pa i u onoj najprostijoj lozinki :
Svoj svome! Njihovo ,,glasil>“
ovako, u jednom svom uvodniku,
piše: ,Staro je i prokušano pra-
vilo, da jedan narod može uspje-
ti samo onda, ako se drži lozin-
ke, ;Svoj svome“! Samo onda,a-
ko bude prema onima, koji su se
sami svojim radom odalečili od
naroda, postupao kao s onima

koji n» pripadaju narodu, poka-

zaće realno shvaćanje narodne
borbe. Takvi su naime elementi
mnogo opasniji od onih, koji ne
pripadaju našemu narodu. Nije fo
nikakva diktatura niti teror odo-
zdo, nego je to dopuštena i
poštena sloboda, jer se niko
ne može prisiliti da podupire svo-
jega protivnika. Ne može se tra-
žiti od Hrvata, da idu na ruku
onima, koji rade proti njihovih
životnih interesa“.

Ovakva  stilizacija tumačenja

lozinke:;,Syoj svome!“ na prvi
mah izgleda gotovo tačna, kad
ona u sebi ne bi krila mnogo

toga što je trebalo jasnije, odre-
đenije 1 dokumentovano da
kaže, a čemu je potreban
mentar.

ko-.

Mi se potpuno slažemo da je-
dan narod može uspjeti samo
onda ako se drži lozinke ,,Svoj
svome!“. Nego treba da nam ,,vo-
đe“ jasno, iskreno i otvoreno ka-
žu, jesmo li mi Srbi, Hrvati 1
Slovenci jedan narod, ili smo
jedan drugome toliko tuđi da se
ne smijemo međusobno pomagati,
te da za nas ne vrijedi uzajamna
lozinka ,,Svoj svome!?“.  Sveki
čestit Srbin, Hrvat i Slovenac,
Svaki pošteni Jugosloven zna i
Vjeruje, da smo jedan narod, a
tri imena grana našeg naroda,
le može niti smije da nas otu-
đuju, ne bar toliko, da lozinku
»Švoj svome!“ provodimo jedan
Prema drugome kao da smo tri
naroda sa tri kontigenta zemalj-
ske kruglje.

Drugo, ,vođe“ bi trebale da
nam jasno i iskreno kažu koji
Su to: Koji su se sami svojim ta-
dom odalečili od naroda? Da
Nijesu to oni čiji razum i pamet
Ne mogu da se pomire jalovom
Politikom nametnutih vođa? Ili
Oni koji neće da se dadu zavesti
»buđenjem“ narodne svijesti na
Način kako bi htjeli ,,vođe“ iz
Pretsoblja i njihovi, na sve stra:
We posijani, trabanti? Ili pak o-
M, koji slušajući glas prošlosti a
"a osnovima historije, ne mogu
neće da se priznaju Hrvati?
li napokon oni koji su se od-
Sojili u srpsko-pravoslavnoj  cr-
Vi hrišćanske vjere? Jesu li o-

se

vo ti elementi, koji su mnogo o-
pasniji, od onih, koji ne pripa-
daju narodu ?

Mi znamo da se kod nas pre-
ma svima pomenutim provodi boj-
kot prema lozinki ,,Svoj svome!'“.
A provodi se jer je, kažu, tako
naređenje. I to oni zovu realno
shvaćanje naredne borbe!

Napokon ,,vođe““ ovako. nebu-
lozno tumačenje lozinke  ,,Svoj
svome!“ opravdavaju sa ciničkim
ispadom da to: nije nikakva dik-
tatura ni terot odozdo, nego je
to dopuštena i poštena sloboda.

Imali smo mi, nažalost, dosta
puta prilike, da se na svoje oči
uvjerimo o toj dopuštenoj i
poštenoj slobodi. Po doktrini
vođa“ svak se je sdm svojim ra-
dom odalečio od naroda ko neće
da ih slijepo sluša u njihovom
nenarodnom učenju i razornom
djelovanju. Svak se je sim svo-
jim radom odalečio od  maroda,
koji, ne slašajući njih, radi kao
dobar i čestit Hrvat, Srbin ili
Slovenac, kao pravi Jugosloven,
za cio jugoslovenski narod, za
njegovog Vladara i za ujedinjenu
domovinu Jugoslaviju. I ovi na-
rodni ,,usrećitelji“, ovi nametnu:
ti ,vođe' navijestiše svima ovima
rat do istrijebljenja, proglasivši
ih ne samo kao svoje protivnike
već kao neke narodne izdajnike.
I sa lozinkom ,,Svoj svome!“ po-
tjeraše brata ma brata, da mu
vinograde siječe, plastove sijena
sagara, kuće pali, sokolske  do-
niove ruši i razbojnički na život

idiše.
* U varošima pod lozinkom ,,Svoj
svome!“ vlada teror ulice. Pro-
“vodi se bezmilosrdni bojkot pro-
(ti svako u ko nije. Hrvat ai
proti din “pravim i česuitim Hr-
vatima, kojima ozbiljnost, dosto-
janstvo i zdrav razum nijesu do-
pustili, niti dali upregnuti se pod
kola vajnih narodnih ousrećitelja“
i ,vođa“. Pod tom istom _ lozin-
kom ne samo da se  bojkotuju
radnje čestitih građana već im se
nasrće na imovinu, razbijaju se
dućani i izlozi, napadaju se po-
jedinci. Kad se ,upriličuju“,,ve-
lebna“ slavlja i nekakvi zborovi,
teror ulice radi punom parom
Obilazi se okolo, silom se name-
ću plemenske zastave i prijeti se
onim koji ih ne bi poslušali sa
obračunavanjem i demoliranjem
radnje.

,Vođama“ je sve ovo poznato,
pa opet ne mogu da se  otresu
svog“ prirodnog cinizma koji ih
prikazuju kao pokvarenjake, već
bez zazora javno kroz svoje ,,gla-
silo“ kažu: ,,Nije to nikakva dik-
tatura niti teror odozdo, nego
je to dopuštena i poštena slo-
boda“.

Da, Bože dobri, kako ti na-
rodni ,,usrećitelji“ zamišljaju pra-
vi feror. odozdo i nedopuštenu i
nepoštenu slobođu !?

A sad zamislite kad bi se o-
vakovim: elementima dala apso-
lutna vlast u ruke, keko bi nas
sve redom Bog pomogao!

Čudan je mentalitet ,,vođa“ za-
vedenog dijela. naše hrvatske
braće!

Žalimo jadni dobrodušni i na-
ivni dio naroda, koji nije zaslu-
žio ovakovu sudbinu, da ga zave-
du i ovako dugo vode današnji
njegovi ,,vođe“. Sva je sreća da
je, iako prilično kasno, počeo
otvarati oći i pomalo se otresati
nametljivaca, koji mu nikakva
dobra već samo štete učiniše i
dušu otrovaše, jer sam uviđa, da
ovakovo provađanje lozinke ,,S5voj
svome!“ nije ni braisko ni _mo-
ralno ni pošteno.

Rano, u utorak jutro, raznijela se
je po gradu tužna vijest, da je u tri
sata i dvadesetdevet minuta zaklopio
zauvijek svoje blage oči Pretsjednik
oslobodilac Masaryk.

Pretsjednik oslobodilac rodio se je
na 7 marta 1850 s. u južnoj Morav-

skoj u siromašnoj porodici. U sebi
spaja slovačko porijeklo (po ocu) i
češko (po materi), te je bio skoro
preteča sinteze obje te grane čeho-
slovačkog naroda. Njegove universi-
tetske studije i početak univerzitetske
karijere vezane su za Beč, nekada
glavni grad hazburške monarhije.
Brakom sobrazovanom Amerikankom
približuje se anglosaskoj kulturi. Kad
je 1882 godine došao kao profesor
filozofije na češki univerzitet u Pragu,
koji je bio centar češkog nacional-
nog i kulturnog života, izaziva oko
sebe naučni i kritički život, u kome
je ne samo organizator, nego i istra-
jan borac za naučnu istinu protiv

predrasuda javnog mnijenja. Počet-

kom dvadesetih godina ulazi u por
litiku, ali se brzo vraća naučnom
radu. Spremivši se učenjem engleske
i ruske filozofije, izgrađuje češku na-
rodonosnu filozofiju i smisao češke
istorije traži u humanitarnoj ideji. U
nizu knjiga, specijalno u knjizi ,,Ceš-
ko pitanje“, izrazio je tu koncepciju,
koja je postala teoretska baza nje-
gove obnovljene političke prakse (za
koju se odlučuje u prvom deceniju
našeg vijeka). Njegova evropska or-
jentacija i specijalno interesovanje za
slavenske narode, naročito za Rusiju
(to interesovanje je izrazio knjigom
»Rusija i Evropa'), dovode ga do
oštre kritike austro-ugarske  spoljne
politike. U političkim procesima pro-
tiv Jugoslavena demaskira nemoral-
nost stava, kojeg je monarhija upo-
trebljavala u svojoj balkanskoj poli-
tici. Tom prilikom posjetio je i naš
Dubrovnik i sastao se sa Perom Cin-
grijom i drugim našim narodnim bor-.
cima. Tako dospijeva u principijelnu
opoziciju protiv monarhije, gubi vje-
ru u njezinu misiju i egzistenciju i
kad je izbio rat, odlazi u inostran-
stvo, da tamo organizira čehoslovačku
borbu protiv nje. Bio je vođa te bor-
be i, kao pretsjednik Cehoslovačkog
narodnog Vijeća, vodećeg organa
čehoslovačke političke emigracije i
čehoslovačkog otpora protiv monar-
hije, radi u Svajcarskoj, Francuskoj,
Engleskoj, Rusiji i Sjedinjenim Drža-
vama sjeverne Amerike. T baš u A-
merici, u emigraciji, njegov rad po-
stigao je vrhunac napora. Krajem
oktobra napustio je Nju-Jork već kao
presjednik republike, jednoglasno 1-
zabran na sjednici revolucionarne
narodne skupštine 14 novembra; po-
slije rata preko Londona, Đariza i
Padove, 20 decembra je slao no-
gom na teritorij slobodne Cehoslo-:
vačke Republike, 21 decembra je sti-
gao u Prag, pred narodnom skupšti-
nom položio je zakletvu i 29 decem-
bra je u narodnoj skupštini pročitao
poslanicu, a u ministarskom savjetu
podnio referat o 4-godišnjoj revolu-
cionarnoj djelatnosti i o principima
kojih se držao i kojih se namjerava
držati kao pretsjednik. b

Ovih principa držao se je do svo-.

“je smrti i Rao pretsjednik 1 Rao filo-

zof i kao pisac raznih dijela velike
vrijednosti.

.Za Velikim Presjednikom oslobo-
diocem duboko i iskreno. žali naš
bratski čehoslovački narod, a ovoj
velikoj boli i tuzi pridružuje se  ju-
goslavenski narod vječno mu blago-
dareći za sve ono što je doprinio
njegovoj slobodi.

Dubrovnik, 15 septembra 1957.

Dr. Vaso Birimiša
Konsul Cehoslovačke Republike

Toija nema niguje u svijetu,
na ne može/i ne smije
ta se to trpi ni kod nas

»Samouprava“ u broju 203 od
10-IX-37 na str. 2 donosi članak
pod naslovom: ,,Nedozvoljene a-
gitacije nekih činovnika“.

. Pisac članka izvještava kako
je na jednoj konferenciji prista-
lica JRZ u Somboru konstatova-
no da su m ovim krajevima  vr-
šene agitacije protiv. današuje
Vlade i da je u tome veliko u-

češće uzimalo baš samo državno

učiteljstvo“. —