Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV E RS TIK E izlazi svake subote. Pretvlata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje 1 tromjesečno srazmjerno: za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144.— Pojedini broj din 1-- Broj 34 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukosisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija : Kraljice Marije br. 2 SVOJ SVOME“ Čudan je mentalitet ,,vođa“ za- vedenog dijela naše hrvatske bra- će u mnogim narodnim pitanjima, pa i u onoj najprostijoj lozinki : Svoj svome! Njihovo ,,glasil>“ ovako, u jednom svom uvodniku, piše: ,Staro je i prokušano pra- vilo, da jedan narod može uspje- ti samo onda, ako se drži lozin- ke, ;Svoj svome“! Samo onda,a- ko bude prema onima, koji su se sami svojim radom odalečili od naroda, postupao kao s onima koji n» pripadaju narodu, poka- zaće realno shvaćanje narodne borbe. Takvi su naime elementi mnogo opasniji od onih, koji ne pripadaju našemu narodu. Nije fo nikakva diktatura niti teror odo- zdo, nego je to dopuštena i poštena sloboda, jer se niko ne može prisiliti da podupire svo- jega protivnika. Ne može se tra- žiti od Hrvata, da idu na ruku onima, koji rade proti njihovih životnih interesa“. Ovakva stilizacija tumačenja lozinke:;,Syoj svome!“ na prvi mah izgleda gotovo tačna, kad ona u sebi ne bi krila mnogo toga što je trebalo jasnije, odre- đenije 1 dokumentovano da kaže, a čemu je potreban mentar. ko-. Mi se potpuno slažemo da je- dan narod može uspjeti samo onda ako se drži lozinke ,,Svoj svome!“. Nego treba da nam ,,vo- đe“ jasno, iskreno i otvoreno ka- žu, jesmo li mi Srbi, Hrvati 1 Slovenci jedan narod, ili smo jedan drugome toliko tuđi da se ne smijemo međusobno pomagati, te da za nas ne vrijedi uzajamna lozinka ,,Svoj svome!?“. Sveki čestit Srbin, Hrvat i Slovenac, Svaki pošteni Jugosloven zna i Vjeruje, da smo jedan narod, a tri imena grana našeg naroda, le može niti smije da nas otu- đuju, ne bar toliko, da lozinku »Švoj svome!“ provodimo jedan Prema drugome kao da smo tri naroda sa tri kontigenta zemalj- ske kruglje. Drugo, ,vođe“ bi trebale da nam jasno i iskreno kažu koji Su to: Koji su se sami svojim ta- dom odalečili od naroda? Da Nijesu to oni čiji razum i pamet Ne mogu da se pomire jalovom Politikom nametnutih vođa? Ili Oni koji neće da se dadu zavesti »buđenjem“ narodne svijesti na Način kako bi htjeli ,,vođe“ iz Pretsoblja i njihovi, na sve stra: We posijani, trabanti? Ili pak o- M, koji slušajući glas prošlosti a "a osnovima historije, ne mogu neće da se priznaju Hrvati? li napokon oni koji su se od- Sojili u srpsko-pravoslavnoj cr- Vi hrišćanske vjere? Jesu li o- se vo ti elementi, koji su mnogo o- pasniji, od onih, koji ne pripa- daju narodu ? Mi znamo da se kod nas pre- ma svima pomenutim provodi boj- kot prema lozinki ,,Svoj svome!'“. A provodi se jer je, kažu, tako naređenje. I to oni zovu realno shvaćanje naredne borbe! Napokon ,,vođe““ ovako. nebu- lozno tumačenje lozinke ,,Svoj svome!“ opravdavaju sa ciničkim ispadom da to: nije nikakva dik- tatura ni terot odozdo, nego je to dopuštena i poštena sloboda. Imali smo mi, nažalost, dosta puta prilike, da se na svoje oči uvjerimo o toj dopuštenoj i poštenoj slobodi. Po doktrini vođa“ svak se je sdm svojim ra- dom odalečio od naroda ko neće da ih slijepo sluša u njihovom nenarodnom učenju i razornom djelovanju. Svak se je sim svo- jim radom odalečio od maroda, koji, ne slašajući njih, radi kao dobar i čestit Hrvat, Srbin ili Slovenac, kao pravi Jugosloven, za cio jugoslovenski narod, za njegovog Vladara i za ujedinjenu domovinu Jugoslaviju. I ovi na- rodni ,,usrećitelji“, ovi nametnu: ti ,vođe' navijestiše svima ovima rat do istrijebljenja, proglasivši ih ne samo kao svoje protivnike već kao neke narodne izdajnike. I sa lozinkom ,,Svoj svome!“ po- tjeraše brata ma brata, da mu vinograde siječe, plastove sijena sagara, kuće pali, sokolske do- niove ruši i razbojnički na život idiše. * U varošima pod lozinkom ,,Svoj svome!“ vlada teror ulice. Pro- “vodi se bezmilosrdni bojkot pro- (ti svako u ko nije. Hrvat ai proti din “pravim i česuitim Hr- vatima, kojima ozbiljnost, dosto- janstvo i zdrav razum nijesu do- pustili, niti dali upregnuti se pod kola vajnih narodnih ousrećitelja“ i ,vođa“. Pod tom istom _ lozin- kom ne samo da se bojkotuju radnje čestitih građana već im se nasrće na imovinu, razbijaju se dućani i izlozi, napadaju se po- jedinci. Kad se ,upriličuju“,,ve- lebna“ slavlja i nekakvi zborovi, teror ulice radi punom parom Obilazi se okolo, silom se name- ću plemenske zastave i prijeti se onim koji ih ne bi poslušali sa obračunavanjem i demoliranjem radnje. ,Vođama“ je sve ovo poznato, pa opet ne mogu da se otresu svog“ prirodnog cinizma koji ih prikazuju kao pokvarenjake, već bez zazora javno kroz svoje ,,gla- silo“ kažu: ,,Nije to nikakva dik- tatura niti teror odozdo, nego je to dopuštena i poštena slo- boda“. Da, Bože dobri, kako ti na- rodni ,,usrećitelji“ zamišljaju pra- vi feror. odozdo i nedopuštenu i nepoštenu slobođu !? A sad zamislite kad bi se o- vakovim: elementima dala apso- lutna vlast u ruke, keko bi nas sve redom Bog pomogao! Čudan je mentalitet ,,vođa“ za- vedenog dijela. naše hrvatske braće! Žalimo jadni dobrodušni i na- ivni dio naroda, koji nije zaslu- žio ovakovu sudbinu, da ga zave- du i ovako dugo vode današnji njegovi ,,vođe“. Sva je sreća da je, iako prilično kasno, počeo otvarati oći i pomalo se otresati nametljivaca, koji mu nikakva dobra već samo štete učiniše i dušu otrovaše, jer sam uviđa, da ovakovo provađanje lozinke ,,S5voj svome!“ nije ni braisko ni _mo- ralno ni pošteno. Rano, u utorak jutro, raznijela se je po gradu tužna vijest, da je u tri sata i dvadesetdevet minuta zaklopio zauvijek svoje blage oči Pretsjednik oslobodilac Masaryk. Pretsjednik oslobodilac rodio se je na 7 marta 1850 s. u južnoj Morav- skoj u siromašnoj porodici. U sebi spaja slovačko porijeklo (po ocu) i češko (po materi), te je bio skoro preteča sinteze obje te grane čeho- slovačkog naroda. Njegove universi- tetske studije i početak univerzitetske karijere vezane su za Beč, nekada glavni grad hazburške monarhije. Brakom sobrazovanom Amerikankom približuje se anglosaskoj kulturi. Kad je 1882 godine došao kao profesor filozofije na češki univerzitet u Pragu, koji je bio centar češkog nacional- nog i kulturnog života, izaziva oko sebe naučni i kritički život, u kome je ne samo organizator, nego i istra- jan borac za naučnu istinu protiv predrasuda javnog mnijenja. Počet- kom dvadesetih godina ulazi u por litiku, ali se brzo vraća naučnom radu. Spremivši se učenjem engleske i ruske filozofije, izgrađuje češku na- rodonosnu filozofiju i smisao češke istorije traži u humanitarnoj ideji. U nizu knjiga, specijalno u knjizi ,,Ceš- ko pitanje“, izrazio je tu koncepciju, koja je postala teoretska baza nje- gove obnovljene političke prakse (za koju se odlučuje u prvom deceniju našeg vijeka). Njegova evropska or- jentacija i specijalno interesovanje za slavenske narode, naročito za Rusiju (to interesovanje je izrazio knjigom »Rusija i Evropa'), dovode ga do oštre kritike austro-ugarske spoljne politike. U političkim procesima pro- tiv Jugoslavena demaskira nemoral- nost stava, kojeg je monarhija upo- trebljavala u svojoj balkanskoj poli- tici. Tom prilikom posjetio je i naš Dubrovnik i sastao se sa Perom Cin- grijom i drugim našim narodnim bor-. cima. Tako dospijeva u principijelnu opoziciju protiv monarhije, gubi vje- ru u njezinu misiju i egzistenciju i kad je izbio rat, odlazi u inostran- stvo, da tamo organizira čehoslovačku borbu protiv nje. Bio je vođa te bor- be i, kao pretsjednik Cehoslovačkog narodnog Vijeća, vodećeg organa čehoslovačke političke emigracije i čehoslovačkog otpora protiv monar- hije, radi u Svajcarskoj, Francuskoj, Engleskoj, Rusiji i Sjedinjenim Drža- vama sjeverne Amerike. T baš u A- merici, u emigraciji, njegov rad po- stigao je vrhunac napora. Krajem oktobra napustio je Nju-Jork već kao presjednik republike, jednoglasno 1- zabran na sjednici revolucionarne narodne skupštine 14 novembra; po- slije rata preko Londona, Đariza i Padove, 20 decembra je slao no- gom na teritorij slobodne Cehoslo-: vačke Republike, 21 decembra je sti- gao u Prag, pred narodnom skupšti- nom položio je zakletvu i 29 decem- bra je u narodnoj skupštini pročitao poslanicu, a u ministarskom savjetu podnio referat o 4-godišnjoj revolu- cionarnoj djelatnosti i o principima kojih se držao i kojih se namjerava držati kao pretsjednik. b Ovih principa držao se je do svo-. “je smrti i Rao pretsjednik 1 Rao filo- zof i kao pisac raznih dijela velike vrijednosti. .Za Velikim Presjednikom oslobo- diocem duboko i iskreno. žali naš bratski čehoslovački narod, a ovoj velikoj boli i tuzi pridružuje se ju- goslavenski narod vječno mu blago- dareći za sve ono što je doprinio njegovoj slobodi. Dubrovnik, 15 septembra 1957. Dr. Vaso Birimiša Konsul Cehoslovačke Republike Toija nema niguje u svijetu, na ne može/i ne smije ta se to trpi ni kod nas »Samouprava“ u broju 203 od 10-IX-37 na str. 2 donosi članak pod naslovom: ,,Nedozvoljene a- gitacije nekih činovnika“. . Pisac članka izvještava kako je na jednoj konferenciji prista- lica JRZ u Somboru konstatova- no da su m ovim krajevima vr- šene agitacije protiv. današuje Vlade i da je u tome veliko u- češće uzimalo baš samo državno učiteljstvo“. —