Taksa plaćena u gotovu GODINA XXIV PERE I Izlazi svake subote. Pretolata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje ritromjesečno srazmjerno: za strave zemlje Din 96'- za Englesku, Ameriku i Australiju Pin 144— Pojedini broj din 1 M mai, Ria nau] r 1957 Broj 35 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Ruko, i-i se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije pr Tuđim iragom U našoj prostranoj, liberalnoj j naprednoj državi, kao i usvim drugim kulturnim državama svi- jeta, sloboda i kult vjere zajam- čena je svakome državljaninu i tuđinu koji u njoj živi, u n jši- rem smislu. I do take mjere, da ona jedna između kardinalnih ta- čaka našega ustava koja tu slo- bodu vjere naglasuje, mogla bi — tako da srečemo::— 1 azostati iz ustava, toliko je u srpskom narodu prirođena ravnodušnost i ujedno poštovanje prema svakoj tuđoj vjeri. On zna da je svaka vjera osnovana na moralnim prin- cipima i da je svaka pred Bo- gom jednaka, jer je svaka izraz duše koja u nj vjeruje, a _ da su sve vjere samo razne forme, po kojima se taj izrazispoljava, kao što su i razni jezici na kojima razni narodi uzdižu molitvu Bo- gu, a svaka je molitva — ako nije farizejska — od Boga dobro primljena, jer su Bogu svi naro- di jednaci, nema za njega privi- legovanih, ni odabranih naroda. Da umirimo osjetljivost nekih dogmatičara koji se bez razloga bune na avako prirodno shvaća- nje vjere, neka budu uvjereni da smo mi Srbi svi dobri hristjani, samo shvaćamo vjeru na nekoj realnijoj osnovi, što nam vjeru još jače utvrđuje, dok razne kle- rikalne teorije koje se me slažu sa evanđeljem, zaluđuju i podiv- ljaju narod. I kad mu se name- ću uprizgavanjem mržnje na svo- ga bližnjega, čak ima svoga bra- t2, one su mu još o odvratnije i ne može dobrovoljno da ih pri- ma. One su zato na štetu same vjere, jer se narod pomalo osvješ- ćuje i buni protiv takih teorija koje ne mogu biti od Boga, jer Bog ne trpi mržnju, ni laži, ni Itrige, ni klevete; jer zna daje Og sušta pravda 1 dobrota pre- ma svim ljudima — kao svome stvoru — i da ni jednoj vjeri ne Priznaje patent za spasavanje duša. .Svak ima pravo da čuva svoju Vjera, da je poštuje i ne dA ni- čome da je vrijeđa ili hoće da JO] naškodi; ali treba da to isto Pravo i dužnost i drugima priz- Ta. A oklevetati drugoga, da mu % ujega tobože prijeti bojazan “a Svoju vjeru, dok je protivno Sina, to je Rao po onoj priči o "iku, koji je objeđivao jagnje A mu muti vodu; to je hipokri- ličan izgovor, samo da oprav- 2 Svoju nasrtljivost u vjerskoj tao Pogandi. A te smicalice, te ke 1ntrige i provokacije, maš Od neće nikome dopustiti. On je do krajnosti tolerantan, "Isto tako i otporan protiv sva: te ko ima smjelosti da dira u govu vjeru, u njegove svetinje, | | | | | | | | | u njegove tradicije. Njegovo pek samoljublje 1 narodni ponos, dali su dovoljuo dukaza kako on te svetinje umije da čuva i da ih od svakoga nametnika odbrani. Daće ih i unaprijed, svakom pri- likom, kad se nekome bude proh- tjelo da ga na to izazove. Stare metode nekadanje Aus trije s njom su i propale, pa će propasti 1 svačije druge, koje se za njom budu povodile. Austrija je zamišljala prevlast nad cijelim svijetom iz grandomanije, ubije- đena da je svojim aristokratskim gospodstvom usrećivala narode, koji su imali sreću da joj budu izmećari. Sa tim njenim mentali- tetom slagala se potpuno i crkva, koja pod okriljem austrijskog o- ružja, zamišljala je također osva- janje bližeg i daljeg svijeta, nu- deći mu za žrtvu njegove sa- vjesti 1 odricanje “pradjedovske vjere, — ropstvo i život vječni. I tako su se te dvije prisne sile medđusobuo slagale i podržavale, da se uprav nije znalo podržava li car crkvu, ili crkva cara. Ali te suse ideje ita pogubna politika preživjele; a ako se_ ua žalost još ponegdje pojavljuju, 0- ne su ipak osuđene na propast, jer svijet otvara oči, svijet na- preduje i neće nikako da ide na- traške, u srednji vijek. Sve dola- zi s vremenom. Nas međutim ni- malo ne iznenađuje ova čežnja za starinom, ovo podgrijavanje slatkih uspomena; nego nas buni nastrano držanje jednog dijela naše braće Hrvata u svakom pi- tanju koje se tiče Srba, kao da štetne posljedice nekog neuspje- ha kod Srba neće osjetiti i oni sami. Nabacivanje hrvatskih lis- tova da su u pitanju konkordata Srbi pokazali intoleranciju protiv katoličke crkve, io su insinuaci- je koje pobuđuju smijeh i žalje- nje. Naša braća neće tim podva- lama, ni za dlaku smanjiti odium koji su stekli i na strani zbog njihova neslaganja sa Srbima i mržnje protiv svoje braće 1 pra- voslavne vjere. Tu mržnju pokazali su i upi- tanju konkordata, za koju kažu dase za nj dezinteresuju, a s druge strane navaljuju na Srbe zbog njihove protivnosti konkor- datu. Nije pametno ulaziti u ras- pravljanje ma kog pitanja koje ne interesuje i koje se nije bar toliko proučilo, da se prema nje- mu može uzeti“ neko - sdređeno stanovište. Stoga bi bilo _ doslje- dno, da se oni sasvim ratosiljaju konkordata i puste braću da sa- mi o njemu raspravljaju. Za in- terese katoličke crkve ne bi tre- bilo da se toliko ešofiraju, jer je isključeno da od konkordata mo- že katolicizani da ima Štete; a | jom potpuno slagala, pa se kad bi je i imao, našao bi se ko bi ga branio, ne bi baš bila po- treba da se, recimo, ,Obzor“ stavlja u pozu i ulogu nekog , Osservatore Romano“ ida se po- kaže tako netaktičan i nelojalan naspram srpske braće. Braneći konkordat sa toliko topline, Hr- vati dokazuju da to rade, jer dr- že da je na štetu Srba, a to je jedan dokaz više njihove mržnje, njihovog neprijateljskog raspolo- ženja protiv svoje braće, koje im sugestioniše klerikalizam, taj glav- ni naš neprijatelj : uzrok našega neslaganja, Istina je da nema više Austri- je; ali je ostala neka njena ku- ma, koja je oponaša u svim nje- nim ambicijama, Ona se služi u političkom i vjerskom smislu, is- tom onom politikom i iStim o- nim metodama kojim se služila i Austrija, a podržavana je istom onom silom koja se i s Austri- obe opet međusobno podržavaju. O- pet je našla vreća zakrpu. Ali ništa zato. Mi smo svi jedan na- rod, slobodan u slobodnoj mašoj državi, u kojoj ćemo živjeti sa- druženi u bratskoj ljubavi, na vječita vremena. Mi smo na Bal- kanu. Neka se ovaj dio Hrvata i svi drugi tamo amo, obazru po toj zemlje. “pase se uvjeriti da je Srbija ue samo = centar Jugoslovenstva, nego čitavog Balkana, a Balkan je po prevashodstvu pravoslavni i takav še ostati dok bude svije- ta i vijeka. Neka Hrvati ne daju povoda mišljenju da oni podlije- žu tuđim vjerskim intrigama. Ne- ka poštuju vjeru svoje braće, jer drug» se vd ujih ne traži; i ne- ka dadu dokaza da su se u_na-- cionalnom smislu potpuno osvi- jestili 1 da ne misle dalje ići sta- rim tuđim“ tragom. Sve ovo ne služi na čast Primamo iz pomorskih krugo- va ovaj aktuelni članak: Kod nas kao da se za nikakvu stvar ne misli nešto unaprijed. Kod nas treba prvo da se nešto strašna dogodi pa tek onda da pokazujemo na sve manjkavosti. Da i to ne pomaže. Već se je više puta dogodilo nesreća na moru, koje nijesu morale da bu- du onako teške samo da je kod nas ona organizacija koja vlada u drugim pomorskim državama. S toga kada se kod nas dese slučajevi nesreća, onda svak pa i štampa ustane. Ali taj revolt pokazuje se da je osnovan na ne- poznavanju pravog reda, pa sto- ga se dolazi do krivih zaključa- ka i neprirodnih opažanja. Tako, prilikom = posljednje = katastrofe Margarete Storbek, pisale susve novine, ali to pisanje u mnogim od njih pokazalo je, da pisci od- nosno dopisnici hoće da tretira- ju o stvarima o kojim nemaju pojma. Na pr. čitamo o ovome doga- đaju dopis u splitskom _,,Novo Doba“. Pisac članka potpuno o- pravdano konstatuje žalosnu či- njenicu, da u Dubrovniku nema čamca za spasavanje, ali uz to netačno tvrdi, da su prije rata lučke kapetanije imale ,,odgova- rajuće“ motore i čamce na ve- sla, te da su isti ,,redovito dobro pršili svoju dužnost“. Ovo je baš netačno, jer, prvo, lučki prije rata bili su uređeni austrij- skim birokratskim sistemom, kog smo nažalost preuzeli i mi. Prije rata lučka kapetanija u Dubrovniku imala je ,,čamčinu“ (barkun) sa šest vesala, čvrsto građen i dovoljno sposoban za odolijevanje jačim valovima. Pa, uredi , pokraj sveg toga, pred nekoliko godina, pred samom lukom, na obali Pločama utopiše se tri o- sobe, stranci, jednako odneseni od valova kao što se je dogodi- lo pred malo dana Margareti Storhek. Tada iz grada niko ni- . je ni pokušao da odmah poteče u pomoć, Čak lučki poslužnici, koje kod nas nepravilno nazivlju »Pilotima“, spriječili su tada jed- nom odvažnom pomorcu da iz- vesla iz luke. Za pomorca, kape- tana nema zapreka kada je pita- nje spasavanja ljudskih života, jer je onikroz svoj život gledao bezbroj puta smrti u oči, Tako- ve je svijest i savjest pomoraca, koji po 20 do 30 godina nepre- stano boj biju sa valovima mor- skim svih mora. A da se je do- gađalo i da se i danas ovako do- gađa razlog je, što su se onda lučki poslužnici regrutirali ma bilo odakle, pa nijesu ni mogli da imaju pomorskog odgoja, već jedino toliko koliko je dovoljno za lučkog poslužnika ili stražara. I ako su neki od njih imali 3 ili 4 godine prakse plovljenja po moru, poslije više godina službo- vanja u uredu oni su izgubili o- naj pomorski odgoj sa kojim su počeli, Danas je još gore, jer se lučki stražari regrutuju čak iz bivših ugljenara (koji su plovili lađom moguće 2—3 godine kao uglje- nari) bez gotovo ikakvih pomor- skih sposobnosti, jer cvi nemaju ni pojma o moru. S toga, sve i kada bi lučka kapetanija imala propisni čamac za spasavanje, to opet ne bi ništa vrijedilo kad nema sposobnih ljudi koji bi vr- šili potpunu dužnost u teškim