aćena U gotovu XV pl gs bote. ta u Jugoslaviji Din. dišnje. Polugodišnje g S mješečno srazmjerno; ić trane zemlje Din 96'-, 4 "Englesku, Ameriku i 4 ju Din 144.— plazi svake | nelpla g- 20 j hustrali pojedini broj din 1- E o, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ Pp. Dubrovnik, 15 Januara 1938 DUBNOINIK Broj Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. KRISTO Osnovan 1892 god. : x d Ki ja u ka Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. n I Jagrebački list Obzor oko- o se je posljednih dana u tri na naš list sa toliko že- A nedosljednosti ko nelogične pornosti, da je zbilja teško s im ozbiljno raspravljati. Jedan 4 naziva nas dubrovačke Srbe lako zvani Srbi — katolici“, a gi dan ni toliko, nego . kaže \smo skup nekoliko ljudi, ko- u životu dalmatinske Hrvatske .znače išta, da ne pretstav- amo nikoga, a da smo nekad ii štićenici stranke J.N.S. > | Prije svega ,, Obzor“ treba da sha |U skatolike koji žive ne samo na okadanjem teritoriju dubrovačke wmblike, nego gdjegod ih ima našoj državi, jer jeza sve nas, ifava jedno teritorije. Sjem toga iamo simpatije i priznanjai kod mogih umnih i uglednih Hrva- ikoji misle svojom glavom i i podliježu teorijama = Mačeko- iu, pa eto ni »Obzorovim«, a lise ponosimo njihovim priz- injem 1 odobravanjem naše poli- ile, koja je za svakog razumnog Meka jasna i poštena. Zalosno je da jedan list koji smatra da pretstavlja elitu đanstva i hrvatske inteligen- je da je odraz tisućuljetne ntske_ kulture i prosvjetitelj mtskoga naroda, ne može još e prilagodi običaju kultur- ljudi, da treba svakome po- , š ši. vati Svoje narodno, kao 1 vjer- 4 0 osjećanje, pa bilo to neko- a Po ćudi, ili ne; 1 da razumi“ ida specijalno mi Dubrovčani, Ylajući se u naše stare koji U svakom pogledu davali lek- drugome, nemamo potrebe Nas iko, ma u čemu poučava, manje kojoj narodnosti spa- “Mo, da smo dakle mi Dubrov- Ni po onome što m nauci mo- Ki naših starih da steče- | COvoljni sami sebi, jer dok su Vbzor“ ljudi hodili, R * 1 njegovi M ojuse vraćali. “Priznavanje Srba katolika odn Obzorove i cijele nje- ke “.matinske Hrvatske, ne oo nikako skloniti da pro: |; mo naše uvjerenje da smo pa bili katolici, ili pravo- E. ožemo samo požaliti da h da Još ai REG hk rdom koji ponizuje sva= o“ PE čovjeka, da se Mae a ljele po vjeri, dok. ima- kn oTuge atribute koji il čl ku narodom. To je taka g ha a ća su uto ubijeđeni, di) * Smatraju da su kulturni dr: 680 se drže tvrdo toga Koe ta neke npve >re: hi e teorije«, po kojoj bi či- MO-katolički Hrvati morali m da mi pretstavljamo sve Sr-, |.te ljude postati odabrani elemenat, — sa- Mo 12 mržnje prema svojoj pra- voslavnoj braći. Ali oni ne pred- viđaju da će im se to grozno osveti u dogledno vrijeme, ka- ko narod progleda malo bolje i vidi da gase jezavodiloi varalo. sou do tada bude golicalo | pijeskanje naših starih bogomo- o ljaka i povlađivanje proste svje- tine, mi im nećemo kvariti to zadovoljstvo. Respice finem. ; Neka zna »Obzor« da mi ni- jesmo nikad zapodijevali prepi- ranje s Hrvatima, nego smo se uvijek dobrim razlozima samo branili od njihovih nasrtaja kao i danas; niti smo ikad silom na- metali drugome srpsko ime. Pod Austrijom zaista ne, jer je hr- vatstvo bilo pod zaštitom austrij- ske policije, pod kojom je uži- val? neko »noli me tangere«; a sad pogotovo ne u našoj oslobo- đenoj državi, jer samo tim što .smo oslobođeni i ujedinjeni, mi smo postigli sve što smo željeli; a prkos jednog dijela maše bra- će, njihove šimere, buncanje ,i stvaranje novi država bez naro- da, nije drugo nego duševna bo- lest ljudi kojima ni najvještiji psihijatar ne nalazi lijeka. Zato treba pussšti do volje božje, da viču i galame, kad 1 tako nijesu, recimo, pogibeljni po društvo. A vrijeme, zdrav ra- zum i pravda, učiniće svoje. Neka »Obzor“ zna da mi mi- jesmo nikad spadali, pa ni da- nas ne spadamo mikakvoj stran- ci. Iznad. svega zato što mimo naše srpske narodnosti, srpskog imena i slavne srpske prošlosti, sa kojom se naša dubrovačka prošlost, povezana nerazdvojnim ri, € nalaze uvaženja samo zato, što spadaju stanovitoj stranci. Ovako, držimo da je neodvisnost čovjeka najizrazitija, kad je iz- van stranaka neki Kao i Obzor“ hoće da nas drže za Pa ako , Jeftićegce, drugi opet šaljivdžije krvnim srodstvom i nedjeljivom | sudbinom, sljubila trajnom, ni- kad nepomućenom vezom brat- ske ljubavi i poštovanja, — sve , nam je drugo, pai stranačke | međusobne razmirice, bilo sasvim | smo uvijek javno isti- | cali naše. srpstvo i njim. se po- nosili, pa nećemo ni da spome- nemo koliko smo pod Austrijom zato stradali, da , Obzor“ ili ko drugi ne pomisli da se junačimo, ravno. Mi da tim stečemo zasluga; nego neka zna da nijesmo nikad ni za dlsku otstupali od svog principa i svojih ideala, nego uvijek išli pravim piiom, bez ikakvih trećih namjera, m ličnih ambicija, a zasluge smo prepu- stili onima koji su nas za vrije: me rata gurali na vješala. Mi ne spadamio mi danas ni- kakvoj stranci, jer držimo da: smo ovako, slobodniji da rečemo uvijek, bez obzira prema ikome, pravu istinu; jer mnogo puta ljudi koji sa najboljim namjera: ma hoće da koriste opštoj stva: za ,pofovce“, ,borbaše“, itd., mi sliježemo ramenima i puštamo da nas svak po svom ćeifu krsti kako hoće, < mi se držimo samo načela: sve za narod, Kralja i državu. Mi ne iznosimo nikakve ne- istine ni podvale, ne trujemo javno mišljenje lažima, ne ,,izo- bličujemo povijest“, kako se fino izrazuje ,,Obzor“, ne navodeći ni jedan takav slučaj, kojim bi smo še bili ogriješili. Naprotiv mi se držimo tačno historije, kad smo izazvani da se i njom poslužimo; pa ako im ona mno- go ne laska, mi im nijesmo kri- vi. Bilo bi praktičnije da ,,Ob- | zor““ ne zalazi mnogo u hrvat- Sku politiku. za vrijeme Austri- je, o njihovim osjećanjima i tež- njama prije i za vrijeme rata, jer nam ,,Obzor' ne može. poz reći ono što je jednom svečano iz- javio, da se Hrvati uzdaju u moć austrijskog oružja. A mi će mo rađe prećutati sve ostalo, nego da nam se predbaci, da mi izazivljemo. Mi žalimo takođe, što je Star- Čević rano legao u grob sa ,,za- vjetnom misli“ —> kako kaže »Obzor“ ,,o uskrisenju hrvatske države“. Jer ma koliko smo mu mogli željeti da poživi dok se ta njegova ,,zavjetna misao ne ispuni, on bi bio dočekao i Ma- tuzalemove godine, a da se ,,u- skrisenje“ ipak još ne bi bilo ostvarilo bez srpske misli i srp- skog oružja. I mada je Star- čević mrzio i čak negirao Srbe, nama bi ipak bilo milo da se oa danas nalazi među živima, (jer smo uvjereni da bi mu sree zaigralo, kad bi na banskom dvoru u Zagrebu, mjesto ma-: džarske zastave, ugledao kako se ponosno vije naša državna trobojnica, koju su pobjedonosni bijeli orli zasađili. I još nešto. Ona »Obzorova« fraza, da je Starčević imao neku »zavjetnu misao o uskrisenju hr- vatske države“ izgleda nam pret- jerana, naduvena i deplasirana. Mi vjerujemo da je Starčević mrzio Austriju. To je razumlji- vo. Ali on je bio i neprijatelj Srba, on je čak dokazivao da Srba nema, da ne | postoje na svijetu. I kao maksimum njego- ve širokogrudnosti i tolerancije prema njima, on ih je smatrao za Hrvate i propovijedao : je in- tegralno jugoslovenstvo pod hr- vatskim imenom. Pitamo ua koji NIMA KOJIN SMETAMO je način, kojim sretstvom, čijom pomoći mislio da -će- srušiti Au- striju;j sa kime da bar zapodjene neku ozbiljnu akciju, pa ako je i ne izvede, da bar nešto zapo- čne dok je u životu, a da drugi nastavi i dokrajči ko zna kad. Jer on je znao da Austrija nije kuća od karata, znao je kakva je to sila, da se. za takav pot- hvat hoće 1 silne, dobro izvjež- bane vojske i; moćnih saveznika. | Znao je kako je svršio onaj ko- | yupaBEux Tujera u npuBaTHux liko patriotski toliko i nepromi- šljeni, nesračunati pokušaj Evge- na Kvaternika, koji je poginuo, može se reći, na pravdi Boga. Pa dobro, Starčević je mogao željeti koliko je hotio, ali samo željeti, da propane Austrija; mo- gao je, ako je hotio, žrtvovati i svoj život za tu ideju kao i nje- gov nesrećni drug, ali to su sve sporadični = pokušaji = pojedinih ljudi, plahe i velikedušne naravi kao Kvaternik, ili vrlo neozbilj- ne kao Starčević. Od takih poku- šaja, do ,,zavjetne misli“, dalek je put. Zavjetnu misao treba da ima narod; a mogao je imati samo onaj narod, u kome je od vjekova nikla misao oslobođenja, koji se vjekovima borio i ginuo za svoju slobodu i tim dokazao djelom, da je dostojan slobode, narod koji je u prvom ustanku za oslobođenje imao za vođu besmrtnog Karađorđa Pelrovića, kojemu je naš genijalni pjesnik vladika Petar Petrović Njegoš posvetio kao ocu domovine svoj divni »Gorski vijenac“, pa na kraju posvete kliknuo : »......blagorostvom Srpstvo diše! bježi grdna kletvo s roda, zavjet Srbi ispuniše! Dag H 3RNOCNeHOCT KOJI Ht Kana ce nmperzenajy CTAaTHcTnuKu nollarnu “o. 6pojy sanocrenux pazau- KA y 32M/bH \H Opojy Ocurypanux pajliuka u Kaja ce menocpe/no cMarpajy HaBeCT#NMOHH PAZOBK Koju ce M3BOjJe Ha CBE CTpaHe, ona ce 10- Guja jacna. c)u«Ka KOJIUKO je yauieHo 3a uocibejwe nBuje. mono rogane y Hanloj 36MJBA HA IPHBPEIHOM HNOJH- 34Iby CBHX:APYIITBEHHX POAOBA, IO- IITO Ce HA OCHOBy samocjema Koje ce gaje Moxe Hajoope za yTBPAH dunancnjeka cara 1pxaBe, camMo- JIMIA, Cpenunom oBe rogue Ouro je 3amo- czeno npeko 120.000 pazuuka Buule nero y mcro Bpujeme upuje nsuje ro- nue. Osa orpomna pasnuka naj60/e noka3yje y KOJIHKO je BeTuKOM OGu- My OBe FOJHH& NOBehaHa AKTHBHOCT y manioj 3emieu. Cem Tora, 3BanuuHu u3Bjemiraju y Nnocpeiaum mjecenuma noKa3uBa1u cy za Opoj mesanocnemux paAnuka npemama jegsa uu&py oz No-