aćena U gotovu
XV

pl

gs

bote.

ta u Jugoslaviji Din.
dišnje. Polugodišnje
g S mješečno srazmjerno;
ić trane zemlje Din 96'-,
4 "Englesku, Ameriku i
4 ju Din 144.—

plazi svake

| nelpla
g- 20

j hustrali

pojedini broj din 1-

E

o, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ Pp.

Dubrovnik, 15 Januara 1938

DUBNOINIK

Broj

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

KRISTO

Osnovan 1892 god.

: x d Ki ja u ka
Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br.

n

I

Jagrebački list Obzor oko-
o se je posljednih dana u tri
na naš list sa toliko že-
A nedosljednosti ko nelogične
pornosti, da je zbilja teško s
im ozbiljno raspravljati. Jedan
4 naziva nas dubrovačke Srbe
lako zvani Srbi — katolici“, a
gi dan ni toliko, nego . kaže
\smo skup nekoliko ljudi, ko-
u životu dalmatinske Hrvatske
.znače išta, da ne pretstav-
amo nikoga, a da smo nekad
ii štićenici stranke J.N.S. >

| Prije svega ,, Obzor“ treba da

sha

|U

skatolike koji žive ne samo na
okadanjem teritoriju dubrovačke
wmblike, nego gdjegod ih ima
našoj državi, jer jeza sve nas,
ifava jedno teritorije. Sjem toga
iamo simpatije i priznanjai kod
mogih umnih i uglednih Hrva-
ikoji misle svojom glavom i
i podliježu teorijama = Mačeko-
iu, pa eto ni »Obzorovim«, a
lise ponosimo njihovim  priz-
injem 1 odobravanjem naše poli-
ile, koja je za svakog razumnog
Meka jasna i poštena.

 Zalosno je da jedan list koji
smatra da pretstavlja elitu
đanstva i hrvatske  inteligen-
je da je odraz  tisućuljetne
ntske_ kulture i prosvjetitelj
mtskoga naroda, ne može još
e prilagodi običaju kultur-
ljudi, da treba svakome po-

,

š

ši.

vati Svoje narodno, kao 1 vjer-
4

0 osjećanje, pa bilo to neko-
a Po ćudi, ili ne; 1 da razumi“
ida specijalno mi Dubrovčani,
Ylajući se u naše stare koji
U svakom pogledu davali lek-

drugome, nemamo potrebe
Nas iko, ma u čemu poučava,
manje kojoj narodnosti spa-
“Mo, da smo dakle mi Dubrov-
Ni po onome što m nauci mo-
Ki naših starih da steče-

| COvoljni sami sebi, jer dok su

Vbzor“ ljudi hodili,

R

* 1 njegovi
M ojuse vraćali.
“Priznavanje Srba katolika
odn Obzorove i cijele nje-
ke “.matinske Hrvatske, ne
oo nikako skloniti da pro:
|; mo naše uvjerenje da smo
pa bili katolici, ili pravo-
E. ožemo samo požaliti da
h da Još ai REG
hk rdom koji ponizuje sva=
o“ PE čovjeka, da se
Mae a ljele po vjeri, dok. ima-
kn oTuge atribute koji il čl
ku narodom. To je taka
g
ha a ća su uto ubijeđeni,
di) * Smatraju da su kulturni
dr: 680 se drže tvrdo toga
Koe ta neke npve >re:
hi e teorije«, po kojoj bi či-

MO-katolički Hrvati morali

m da mi pretstavljamo sve Sr-,

|.te ljude

postati odabrani elemenat, — sa-
Mo 12 mržnje prema svojoj pra-
voslavnoj braći. Ali oni ne pred-
viđaju da će im se to grozno
osveti u dogledno vrijeme, ka-
ko narod progleda malo bolje i
vidi da gase jezavodiloi varalo.
sou do tada bude golicalo
| pijeskanje naših starih bogomo-
o ljaka i povlađivanje proste svje-
tine, mi im nećemo kvariti to
zadovoljstvo. Respice finem.
; Neka zna »Obzor« da mi ni-
jesmo nikad zapodijevali  prepi-
ranje s Hrvatima, nego smo se
uvijek dobrim razlozima samo
branili od njihovih nasrtaja kao
i danas; niti smo ikad silom na-
metali drugome srpsko ime. Pod
Austrijom zaista ne, jer je hr-
vatstvo bilo pod zaštitom austrij-
ske policije, pod kojom je uži-
val? neko »noli me tangere«; a
sad pogotovo ne u našoj oslobo-
đenoj državi, jer samo tim što
.smo oslobođeni i ujedinjeni, mi
smo postigli sve što smo željeli;
a prkos jednog dijela maše bra-
će, njihove šimere, buncanje ,i
stvaranje novi država bez naro-
da, nije drugo nego duševna bo-
lest ljudi kojima ni najvještiji
psihijatar ne nalazi lijeka. Zato
treba pussšti do volje
božje, da viču i galame, kad 1
tako nijesu, recimo,  pogibeljni
po društvo. A vrijeme, zdrav ra-
zum i pravda, učiniće svoje.
Neka »Obzor“ zna da mi mi-
jesmo nikad spadali, pa ni da-
nas ne spadamo mikakvoj stran-
ci. Iznad. svega zato što mimo
naše srpske narodnosti, srpskog
imena i slavne srpske prošlosti,
sa kojom se naša dubrovačka
prošlost, povezana nerazdvojnim

ri,

€ nalaze uvaženja samo zato,
što

spadaju stanovitoj stranci.
Ovako, držimo da je neodvisnost
čovjeka najizrazitija, kad je iz-
van stranaka neki Kao
i Obzor“ hoće da nas drže za

Pa ako

, Jeftićegce, drugi opet šaljivdžije

krvnim srodstvom i nedjeljivom |
sudbinom, sljubila trajnom, ni-
kad  nepomućenom vezom  brat-
ske ljubavi i poštovanja, — sve ,
nam je drugo, pai stranačke |
međusobne razmirice, bilo sasvim |
smo uvijek javno isti- |
cali naše. srpstvo i njim. se po-
nosili, pa nećemo ni da spome-
nemo koliko smo pod Austrijom
zato stradali, da , Obzor“ ili ko
drugi ne pomisli da se junačimo,

ravno. Mi

da tim stečemo zasluga; nego
neka zna da nijesmo nikad
ni za dlsku otstupali od svog

principa i svojih ideala, nego
uvijek išli pravim piiom, bez
ikakvih trećih namjera, m ličnih
ambicija, a zasluge smo prepu-
stili onima koji su nas za vrije:
me rata gurali na vješala.
Mi ne spadamio mi danas ni-
kakvoj stranci, jer držimo da:
smo ovako, slobodniji da rečemo
uvijek, bez obzira prema ikome,
pravu istinu; jer mnogo puta
ljudi koji sa najboljim namjera:

ma hoće da koriste opštoj stva:

za ,pofovce“, ,borbaše“, itd., mi
sliježemo ramenima i puštamo
da nas svak po svom ćeifu krsti
kako hoće, < mi se držimo samo

načela: sve za narod, Kralja i
državu.
Mi ne iznosimo nikakve ne-

istine ni podvale, ne trujemo
javno mišljenje lažima, ne ,,izo-
bličujemo povijest“, kako se fino

izrazuje  ,,Obzor“, ne navodeći
ni jedan takav slučaj, kojim bi
smo še bili ogriješili. Naprotiv

mi se držimo tačno historije,
kad smo izazvani da se i njom
poslužimo; pa ako im ona mno-
go ne laska, mi im nijesmo kri-

vi. Bilo bi praktičnije da ,,Ob- |

zor““ ne zalazi mnogo u hrvat-

Sku politiku. za vrijeme Austri-
je, o njihovim osjećanjima i tež-
njama prije i za vrijeme rata,
jer nam ,,Obzor' ne može. poz
reći ono što je jednom svečano iz-
javio, da se Hrvati uzdaju u
moć austrijskog oružja. A mi
će mo rađe prećutati sve ostalo,
nego da nam se predbaci, da mi
izazivljemo.

Mi žalimo takođe, što je Star-
Čević rano legao u grob sa ,,za-
vjetnom misli“ —> kako kaže
»Obzor“ ,,o uskrisenju hrvatske
države“. Jer ma koliko smo mu
mogli željeti da poživi dok se
ta njegova ,,zavjetna misao ne
ispuni, on bi bio dočekao i Ma-
tuzalemove godine, a da se ,,u-
skrisenje“ ipak još ne bi bilo
ostvarilo bez srpske misli i srp-
skog oružja. I mada je Star-
čević mrzio i čak negirao Srbe,

nama bi ipak bilo milo da se
oa danas nalazi među živima,
(jer smo uvjereni da bi mu

sree zaigralo, kad bi na banskom
dvoru u Zagrebu, mjesto ma-:
džarske zastave, ugledao kako
se ponosno vije naša državna
trobojnica, koju su pobjedonosni
bijeli orli zasađili.

I još nešto. Ona »Obzorova«
fraza, da je Starčević imao neku
»zavjetnu misao o uskrisenju hr-
vatske države“ izgleda nam pret-
jerana, naduvena i deplasirana.
Mi vjerujemo da je Starčević
mrzio Austriju. To je razumlji-
vo. Ali on je bio i neprijatelj
Srba, on je čak dokazivao da
Srba nema, da ne | postoje na
svijetu. I kao maksimum njego-
ve širokogrudnosti i tolerancije
prema njima, on ih je smatrao
za Hrvate i propovijedao : je in-
tegralno jugoslovenstvo pod hr-
vatskim imenom. Pitamo ua koji

NIMA KOJIN SMETAMO

je način, kojim sretstvom, čijom
pomoći mislio da -će- srušiti Au-
striju;j sa kime da bar zapodjene
neku ozbiljnu akciju, pa ako je
i ne izvede, da bar nešto zapo-
čne dok je u životu, a da drugi
nastavi i dokrajči ko zna kad.
Jer on je znao da Austrija nije

kuća od karata, znao je kakva
je to sila, da se. za takav pot-
hvat hoće 1 silne, dobro  izvjež-

bane vojske i; moćnih saveznika.

| Znao je kako je svršio onaj ko-

| yupaBEux Tujera u npuBaTHux

liko patriotski toliko i nepromi-
šljeni, nesračunati pokušaj Evge-
na Kvaternika, koji je poginuo,
može se reći, na pravdi Boga.
Pa dobro, Starčević je mogao
željeti koliko je hotio, ali samo
željeti, da propane Austrija; mo-
gao je, ako je hotio, žrtvovati i
svoj život za tu ideju kao i nje-
gov nesrećni drug, ali to su sve
sporadični = pokušaji = pojedinih
ljudi, plahe i velikedušne naravi
kao Kvaternik, ili vrlo neozbilj-
ne kao Starčević. Od takih poku-
šaja, do ,,zavjetne misli“, dalek
je put. Zavjetnu misao treba da
ima narod; a mogao je imati
samo onaj narod, u kome je od
vjekova nikla misao oslobođenja,
koji se vjekovima borio i ginuo

za svoju slobodu i tim dokazao
djelom, da je dostojan slobode,
narod koji je u prvom ustanku
za oslobođenje imao za vođu

besmrtnog Karađorđa Pelrovića,
kojemu je naš genijalni pjesnik
vladika Petar Petrović Njegoš
posvetio kao ocu domovine svoj

divni »Gorski vijenac“, pa na
kraju posvete kliknuo :
»......blagorostvom  Srpstvo

diše! bježi grdna kletvo s roda,
zavjet Srbi ispuniše!

Dag H 3RNOCNeHOCT KOJI Ht

Kana ce nmperzenajy  CTAaTHcTnuKu
nollarnu “o. 6pojy sanocrenux pazau-
KA y 32M/bH \H  Opojy Ocurypanux
pajliuka u Kaja ce menocpe/no
cMarpajy HaBeCT#NMOHH  PAZOBK Koju
ce M3BOjJe Ha CBE CTpaHe, ona ce 10-
Guja jacna. c)u«Ka KOJIUKO je yauieHo
3a uocibejwe nBuje. mono rogane y
Hanloj 36MJBA HA IPHBPEIHOM  HNOJH-
34Iby CBHX:APYIITBEHHX POAOBA, IO-
IITO Ce HA OCHOBy  samocjema Koje
ce gaje Moxe Hajoope za  yTBPAH
dunancnjeka cara  1pxaBe, camMo-
JIMIA,
Cpenunom oBe rogue Ouro je 3amo-
czeno npeko 120.000 pazuuka Buule
nero y mcro Bpujeme upuje nsuje ro-
nue. Osa orpomna pasnuka naj60/e
noka3yje y KOJIHKO je BeTuKOM  OGu-
My OBe FOJHH&  NOBehaHa AKTHBHOCT
y manioj 3emieu. Cem Tora, 3BanuuHu
u3Bjemiraju y Nnocpeiaum mjecenuma
noKa3uBa1u cy za Opoj mesanocnemux
paAnuka  npemama  jegsa uu&py oz

No-