aćena u gotovu lazi svake subote. pretplata u Jugoslaviji Din. g godišnje. Polugodišnje | tromjesečno srazmjerno; .. strane zemlje Din 96, 4 s Englesku, Ameriku i kustralju Din 144— pojedini broj din 1- | EU I L esnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P KR Dubrovnik, 29 Januara 1958 DANI Broj 4 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. ISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. ETE joči Sv. Vlaka sada i prije trideset godina Gledajući oko sebe ovu mi- gernos= poznatih elemenata, koji vate svaku priliku a DAVI Onu ja je nama pravim Dubrovča- ima najsvetija — da siju mi- nju i svađu među narodom, da sojim destruktivnim djelovanjem diže svemu i svakomu samo ne isto narodnoj stvari, a pogotovo xonoj za kojom se kriju daju- i joj biljeg hrvatski, i time kom- romituju to časno ime jednog lijela našeg naroda, naša borba w ovakvim elementima nije sa- mo posljednjeg datima. Sa njima imo se borili 1 prije rata i, pri ndno, ostadosmo na istim lini- jama : oni da ruše sve što je 1is- inski narodno a mi da branimo izidlamo. I kad naš rad izgradi lsazida ideale za. koje se bori- imo, zbog kojih baš najače stra- smo od onih elemenata koji mm za vječno sjećanje ostaviše &pomenu 1914 godine, opet se wđosmo prisiljeni da se sa nji- ita ponovo borimo, e da bi sa- iivali ovu našu krvavo stečenu obodu. Ali, da ovi Povakovi elementi i Dubrovniku nijesu. pravi Du- ovčani, najbolji je dokaz baš lihovo djelovanje prilikom naj- Nčanijeg i najsvetijeg dana sva- bg pravog Dubrovčanina, pro“ ve Sv. Vlaha. I Dubrovčani su * kao svukuda u svijetu, u jav- om radu dijelili na više strana- i pa dolazili i do jačih sukoba, 4 dan Sv. Vlaha svi su jednako Movali, 1 sve njih je taj dan sa- ipljao u jedno kolo, u kome Nisčezavale "sve mržnje, i sa Pima bi zavladao mir i ljubav. Ku elementi, za pravi Du: 3 a tuđa i neobična soja, ra | 24% protivno, oni mjesto mi: “Iljubavi na dan Sv. Vlaha Stoje i rade da izazovu mržnju dorbu. Ko je pre i Dubrovčanin mora , da Pp avi u rovčanji e kime <o misli 1 zaključuje 1 da E sebe sve one koji a aš ovog velikog dana na bratobilačku borbu. vodeći u uspomenu prosla: agta Sv. Vlaha još pred pe Ea ecenija i dovodeći uo e PoE i današnje prilike, bd tl na odmet ako prenese: to igi dio članka ,,Sv. Vlaho , ho M ioSome pristoji i danas: ,9St0- korni dakle godina, keko Du- ik čuva to jedino |nasljet- E s l Svoje nekadašnje slobode. 7 Vafa. Ali kroz dugi ha: Stotine godine nije se i. veliki dan pominjao i slavio ddnakim osjećajem i dužnim (N KANMNĆ g . . ia ui sujem, Po izgubljenoj slo: > . je: 1 "to je bio svečan dau xoj! \ kolijevkom, Gi dau je vrijeđao JOS nezaraštenu ranu; | sama svečanost (| S11 zatomi bol je morala da ugu- Kia Svakog Dubrov- ćanina, te ju je čao, Naricanje i tuga, što ih je dan Sv. Vlaha sobom donosio Pomalo su isčezavali, te od stare svećanosti pune osjećaja, postala | je obična crkvena svečanost, ko- | Joj se je 1 grad pridružio. Posljednih decenija, kad je u Dubrovniku bijesnila nerazložita i bratoubilačka borba Srbai Hr- vata, sinovi negdašnje republike Su i zaboravili pravi značaj Sv. Vlaha, te od dana opomene, po- uke i sjećanja napraviše dan rugla, mržnje i svađe. Dan Sv. Vlaha nije više vrijedio ka pax | ragusina, kad je morala da isče- zue svaka nesloga i razdor, već se je upotrijebio kao najzgodniji dan, kada se je u najjačoj mjeri | iskaljivala politička strast. Posljednje godise dovele su nas, i Srbe i Hrvate, do samospo- znaje, nesretna borba je jenjala i prestala, i na dan Sv. Vlaha Klicalo se je slozi nekada zava« dene braće Srba i Hrvata. A ove godine, poslije stotinu godina zakopane slobode, Du- na taj dan osje- | brovčani moraju da svi bez ra- alike mišljenja dokažu da je Ovo dan pax ragusina; dan mira, brat- stva i slobode“. Evo ovako smo pisali pred tri | puna decenija, a ovako možemo | da završimo i danas, ali... Oni Hrvati, koji se duhovno formiraju i politički odgajaju je- dino strastvenim, upravo vjerni- čkim čitanjem novina, letaka i knjiga HSS, te slušanjem govora | isključivo na sastancima i zboro- bili su se zaveli tako daleko, da PM-a takvi nošenje ka ima vrlo mnogo, — sigurno se osjećaju vrlo nesretni u Jugo- goslaviji i mrze je. Kako da ne zamrze tu siroticu, kad o njoj kroz dvadeset godina čitaju i slu- šaju samo zlo!“ Ovako je g. Ante Kovač za- počeo svoj članak u ,,Jugosl. No- vinama“ i tačno prikazao time i naše elemente koji mrze ovu si- | i .. . . i roticu Jugoslaviju, pa da joj na- pakoste truju narod, zavađaju ga | inazlo uckaju i u onaj dan, | kog su naši stari i mi s njima proglasili kao dan mira i ljuba- vi i čega se vjerno i dan danas | li (zelene boje) glasovnice itali- držimo. Prof. Kosto Kulišić \ | I Don Jakob prof. Grupković (Jedan zaboravljeni Kulturni radnik, nacionalni borac i filantrop) Jedan od najpoznatijih Srba, kao borac za nacionalna prava 1 i kao nacionalno kulturni rad- nik pored don Ivana Stojanovića, Pera Budmanija, dr. Antuna Du- glresi, dr. lanjata'BaKotića, Antuna . Fabrisa Stijepa Castrapellii drugih, ističe se. don Jakob Grupković. Pored svoje agilnosti u srpskoj | stranci, isticao se je i čovjeko- ljubivim djelima, osabito prema stradalim u političkoj borbi 1 | prema bjeguucima u golemom siromaštvu. I ako sam nekoliko dana po- slije njegove suru gode 1911 iz- nio u Sarajevskoj »Cprickoj Pu- jeuu« njegova rodoljubiva djela u korist narodnih pravica, ipak osjećdm dužnost, da ovom prili- kom poslije preko od 25 godina od njegove smrti, nešto iscrpnije prikažem rodoljubiva djela ovog borca 1 velikog filantro- ijetko : 2 Odina poslije njegove smrti koja ga je snašla dne 4 febru- 1 god. u Splitu, dobio skih njegovih: prijatelja saopštenje ovog sadržaja :| 1 osamđesetoj godini svog vii skroman, čestit 1 pošten, ljubi- telj prava i istine zbog dao sva- kako stradao, Srbin osjećajem i preminuo jutros u don Jakob Grup: ara 191 sam od u starina Zoru, starim ković, umirovljeni profesor. — Vrlom pokojniku, utješitelju naše Siročadi, vječni mir i pokoj! — Prijatelji.“ Evo ukratko što znamo o nje- govom životu. Don Jakob (kršte« no ime bilo mu je Antun)rođen je u Plivi neretvanske krajine u Dalmaciji 23 maja 1833 god. Kad se je izobrazio za svešteni- čki čin (možđa u kojem mana- stiru, a sva je prilika u omiškom sjemeniškom bogoslovlju), luđeri se i postade brat mana- stira Male braće u Sinju. Vri- jedno je spomenuti, da su braća u tom manastiru uz don Jakoba Grupkovića bili rodoljubi fra- njevci; Ofac oimun Milinović, ka- , snije Primas Serbiae u crnogor- skom = Baru; Ofac Konstantin Matas, docnije svjetovni svešte- nik i direktor državne gimnazije , | li su uhapšeni i odvedeni u Za- | dar i tu kao politički krivici za- njevci (To je bilo sredinom XIX | u Dubrovniku i — Otac A. e- linović te drugi rodoljubivi fra- vijeka od 1860 g. i slijedećih godina, kada se je fra Grupković javio i ispoljio kao dušom odan u agilnoj i požrtvo- | vanoj borbi za narodna prava) Italijanstvo je vladalo gotovo n svim krajevima Dalmacije, gdje nije bio kompaktan srpsko-p ra- voslavni živalj. Valja znati da je italijanski jezik bio službeni je- zik u svim nadleštvima pa i u samoupravnim te u svim škola« | Sabor, u Sinju zaka- | Jakob | | mjena političkog pravca ne oslo- ma čak i u osnovnim. Izuzetak su bile srpsko-pravoslavne konfe- sionalne škole. Kad su se poče- li birati poslanici u dalmatinski prodre velikom većinom talijanski kandidat. Za- to je nastala živa borba i agita- | cija u Dalmaciji među narodnja- | cima e da bi | narodnih | saborsku izbornu što više prodrlo kandidata za nastajnu periodu, koja je imala biti nakon šest godina. Kad prvog izbora bilo je izabra- no od 43 poslanika I3 njih koji su bili od narodne (srpsko-hrvat- ske) stranke. Kada su se u proljeće g. 1866 obavljali izbori, u Kninu je bilo trojica ubijenih a ranjenih ne- kolicinja žandarma. Vojska je bi- la izmarširala iz tvrđavice vrh Knina i bila je spremna da puca u uzbunjeni narod, koji je bio gnjevan i razdražen na žandar- me, jer su na zapovijed žestokog Italijana, ondašnjeg pretora Urši- ća, (kojeg je vlast onda bila isto- vremeno i sudačka i policajna), cijepali izbornicima narodne stran- ke glasovnice (modre boje) ipri: ječili im pristup u izbornu salu, dok sw one izbornike koji su ima- jausko - autonomaške, pripuštali da slobedno glasuju. To žandarsko nasilje izazvalo je protunasilje. Narod je jurišio na zgradu Preture, polomio nam“ ještaj, pocijepao spise i zvanične knjige. Pretur Uršić jedva je spa- sio glavu utekavši kroz jednu sporednu kapiju. Don Jakob čim je čuo za te grozne događaje, dolazi iz Sinja u Knin, pohodi ranjenike 1 tješi ih; raspituje za porodice poginulih, da ih _poho- dii da ih utješi. Ali pre nego će se uputiti da ih pohodi, sa- kuplja u Kninu i u okolini od rodoljuba novčane priloge - da pruži novčanu pomoć siročadi po- ginulih, a prvi je svoju posljed- nu ušteđenu paru dao njima. U isto doba bilo je pri ovim izborima u Drnišu i u Stonu kr- vavih okršaja. Šest najuglednijih građana kninskih, među kojima: dt. Lovto Monti advokat, Pane Sablić poslanik na Saboru dal- matinskom i sin mu Spiro trgo- vac, Anto Fumiš- veleposjednik i Aleksa Katić opštinski tajnik, bi- držani u pritvoru aa nekoliko mjeseca, dok ih pad ministarstva klerikalno-feudalne stranke i pro- bodi zatvora. Ovaj politički pokret u Dal- maciji i krvave borbe god. 1866 urodiše proganjanjem narodnih prvaka: profesori dr. Mifio Klaić i don Ivan Danilov budu svrgnu- ti sa svojih katedra; upravitelj dubrovačke gimnazije Pulić bude premješten u Trento. Slična sud-