plaćena u gotovu MSDINA XXV | PS I zlazi svake subote, pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; strane zemlje Din 96'., Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— pojedini broj din i Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIC P. KRISTO JUROM Broj 17 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. prigodom 30 -gotišnjice smrti Dra Valtazara Bogišića Nijedno malo mjesto, u svem našem narodu i državi, nije dalo onoliki broj vrijednih i na .dale- ko proslavljenih sinova svojih, kao maš slavni i po _ rodoljublju čuveni Cavtat. Svaki je od njih na različitom polju nauke i umje- tnosti stekao golemih zasluga i proslavio sebe i svoj narod. Me- ću njima po raznovrsnosti, zama- šnosti i vrijednosti svojih djela prvo mjesto zauzimlje u cijelom svijetu čuveni Dr. Valtazar (Bal- do) Bogišić, od čije se je smrti, koja ga je zadesila na Rijeci, 24 ovog mjeseca navršilo punih 30 godi- na. On je bio rijetka i grandio- ma pojava, zaslužan na polju i- storije i filologije, a najzaslužni- ji pak na polju pravničkih nau- ka, kao veliki zakonodavac i re- formator. Rijetkom marljivošću iistrajnošću on je sa- ovlađivao sve prepone i išao pra- P vo velikom cilju kom ga je ođ- ređila bila majka priroda i vje- čni nebeski promisao, odbijajući sve i najpovoljnije ponude, koje bi ga bile svrnule na drugu stra- nu, da ih je prihvatio. Kao što je Vuk Karadžić, ot- krivši stranom svijetu bogatstvo i ljepotu naših narodnih pjesama, uzdigao pred najkulturnijim na- rodima svijeta umne sposobnosti i duševne vrline našeg prostog i primitivnog naroda, tako je i Bogišić proslavio naš narod, ot- krivši veliku vrijednost i značaj iz našeg narođa i žive u njemu, koje odgovara njegovoj ćudi, ka- takteru i potrebama; u kom se ogleda svijest njegova zadružnog života, shvatanje reda i pravice; koje najbolje očituje njegovu Zre- lost i sposobnost za miran i slo- Dodan život među ostalim naro dima i sposobnost njegovu za ve: liki kulturni napredak i sjajnu ! Sretnu budućnost. : Pravnom radu vodila misao, < treba ispitivati narodne pravne običaje i dovoditi ih u sklad sa modernim potrebama, prema prv likama zemlje, te ma njima osnt Vati cio zakonođavni rad, STavnju“ jući ih s običajima drugih naroda. adi novih puteva kojima je 0" Bišić bio pošao, radi novih po gleda koje je u tom radu bio “auzeo, cio kulturni svijet jebio obratio veliku pažnju tom novom Načinu kodifikacije i njezinom tuktoru. On je bio sastavio 1 es za opisivanje ki Sbičaja koji žive u narodu » 2 J* bilo prevedeno na Sve slave“ ske jezike, i po čemu su se ra- vnali i slavenski i strani učenja- ci. Bogišićevo djelo ,,Zbornik sa- : danjih pravnih običaja u Južnih Slavena“ bilo je baza za razne znamenite strane rasprave o Ju- energijom, - običajnog prava, koje je poteklo | Njega je u cijelom njegovom. žnim Slavenima. On je tim svo- jim radom otklonio mnoge dota- dašnje krive pojmove, greške i o vii u stvaranju pravnih o- redaba. “Od svih njegovih pravničkih djela najznamenitije je ,,Crnogor- ski imovinski zakonik“. Da ni- šta nije drugo uradio, taj bi sam zakonik bio dovoljan, da dopri- nese vječnu slavu njegovu ime- nu. Kad je on 1888 g. stupio u kre- post, ruski car Aleksandar III dade Bogišiću naslov i stepen pravog državnog savjetnika s pravom na- sljednog ruskog plemstva. Taj zakonik, čuven u cijelom svijetu, bio je preveden ma pet stranih jezika. Bogišić se je bavio i pra- vnom povijesti Dubrovnika, pisa- nim zakonima na slavenskom ju- gu, a njegov pravnički rad pro- tezao se je ne samo na Crnu Goru, no i na Rusiju i Bugar- sku. Napisao je studiju o običaj- nom pravu u Rusa, zbog čega je mnogo putovao po Kavkazu i 0- stalim krajevima Rusije. To je bilo prvo djelo. koje je. upozna- lo zapadnu Evropu, sa pravnim istraživanjima u Rusa. Bogišić je kao profesor upo- redne povjesti prava slavenskih naroda na sveučilištu u Odesi, pa doenije kao ministar | pravde u Crnoj Gori, upotpunio svoj golemi i preznameniti rad u ko- rist slavenskog prava 1 nauke, Nije ovdje naša zadaća da iz- nosimo cio životopis Bogišićev 1 nabrajamo njegove goleme it ge, odličja i članstvo mnogobroj- nih svjetskih akađemija i nau- očnih ustanova. Spomenućemo je- dino, da je u jesen 1876, po u- pustvu ruske vlade i posrestvom: ruskog | konsula u Dubrovniku Konstantina Petkovića pristupio bio u našem gradu ,, Ustrojstvu privremene zemaljske uprave o Hercegovinu“. Na žalost taj co rad bi uzaluđan, jer ne bi usvo- en predlog ruskog ministra 12“ je poslova kneza Gorčako- onomiju Bosne i Her cegovine, i zle uspomene dvo ća. na berlinskom kongresu Co“ za okupaciju ovih na maja ove godine tu- 30-godišnjice smrti žni pomeni i 49 # sina. Ono svog velikog Bogiši- , ču- | dokazuje činjenica, | omice od oca va, uz neuveli spomen slavnih djela njegovih, i dva vidljiva znaka poštovanja i zahvalnosti: njegovu veliku biblioteku i — spomenik koji mu je podiglo. Od svega drugog najveći je spo- menik, koji su vrli i rodoljubni Cavtaćani sačuvali svom slavnom | mještahinu, njegov veliki amanet, uz amanete još i drugih velikih Cavtaćana: Ljudevita Vuličevića | i profesora Luka Zore. sa, pod naslovom »Moja mati«, naš slavni Ljudevit Vuličević ka- že o svom rodnom mjestu ove riječi; »Cavtat, srpski cvijet, divo- tno cavti pored srpskog Dubro- pnika«. I zaista Cavtat je pravi cvijet i po svojoj prirodnoj lje- poti i po slavnim sinovima svo- jim: Bogišiću, Vuličeviću, Zori, Bukovcu, i osim živih, časnih i uzornih rodoljuba, još i“ po neda- vno preminulim srpskim i jugo- slavenskim rodoljubima: Matu Vragolovu, Vlahu Rajičeviću, An- tunm Bratiću, Andru Beniću, An- drušku Miljanu i drugima. Cav- tat je bio i pod. Austrijom na dostojnoj visini, a ostao je takav i danas pod našom narodnom dr- žavom: častan, dosljedan, posto- jan. Kao mjesto na primorju Hercegovine, ponosan je bio u- vijek svojim srpskim porijeklom i nikad se nije otuđivao od bra- će, koja su kao prestavnici jedi- ne prave i spasonosne ideje na- rodne izdržala sva moguća isku- šenja i borbe s dušmanima na- rodnim i svojom = zaveđenom braćom, i na kraju postigla pre- golemim žrtvama najveći uspjeh i cilj svete zavjetne misli: slobo- U svom remek-djelu stila i je- | du i ujedinjenje cjelokupnog na- zika, punu žara, osjećaja i zano- | : : | ba narodnog preporoda svi pravi | i dostojni sinovi grada šeg naroda. Kao što su se u do- Dubro- vnika, jaki umom i političkom zrelošću, imajući u srcu cio na- rod i jugoslavensku zajednicu, priznavali Srbima, ponosili srp- skim porijeklom, u Srbiji odmah uočili budući maš narodni Pije mont, te sa ostalim Srbima ra- dili na ostvarenju jugoslavenskih ideala; tako su i u Cavtatu, ne samo prvaci, no može se reći i cio narod osjećali i osjećaju, ka- ko je pok. Mato Vragolov bio odredio da se ukrešena njegovu nadgrobnu ploču (»Srcem Srbin“). Slava neka je velikom Srbinu i Jugoslavenu Valtazaru Bogišiću, a čast i poštovanje isvim ostalim i mrtvim i živim rodoljubnim Cavtaćanima! Dr. Valtazar Bogišić 18354 = 1908 Valtazar Bogišić, rođen u Cav- tatu 20 decembra 1834, kao sin imućnih roditelja, svršio je, na izričiti i neopozivi zahtjev svog | strogog oca Vlaha, viđenog eko- noma i trgovca, u. rodnom mje- | stu, prvo osnovnu školu a zatim | zeku ondašnju privatnu školu, | koja bi odgovarala otprilike da- | : ra | zreda liceja sv. Katarine docnije našnjoj građanskoj školi a u ko- joj se učilo i nešto iz nauke o morskoj plovidbi, te se po tom odao očevu pozivu. Ovo sve i ako je gorio od.želje za naukom i višim obrazovanjem, što najbolje da je on, kri- poslije svršenih prije rečenih škola, pohađao ine- ku vrstu niže gimnazije u Cav- tatu, koju je držao ondašnji cav- tatski paroh-dekan, a kasniji ši- benski i dubrovački biskup I. | položi | ito ne namjerom da nije nikako popuštala. On je da- lje produžavao svojim rečenim privatnim učenjem, a u isto do- ba se stao da sprema kako bi dovršio redovnim putem negdje na strani svoje školovanje. U tom cilju, ode u drugoj polovini 1858 u Mletke, gdje je stao da posje- ćuje predavanja posljednjeg ra- Marca Foscarini. Ovdje _ 1859 g. s redovitim đacima s vr- lo dobrim uspjehom ispit zrelo- sti a po tom se krene za Beč, gdje se upiše u pravni fakultet ga svrši diplome radi, već da temeljito izuči prava a osobito da se bavi njegovom istorijom. U Beču je slušao prava oba prva semestra a zatim je prešao u Berlin, gdje | je slušao treći, dok je četvrtu, Zafron, još je učio pored toga | sam i neke žive jezike, kao fran- | pa se bavioi cuski i njemački ) programe niže predmetima izvan gimnazije, a to, razumije se, u koliko su mu dopuštali domaći poslovi. G. 1856 umre nenadno Bogi- šiću otac, a tim nasta i obrt u načinu njegova života, jer njego- va čežnja za višim obrazovanjem pošto je prethodno slušao neko- liko predavanja u Parizu, proveo Miinchenu a odavde pošao pono- vo vo svršetku godine u Beč i ovdje položio prvi državni ispit. U Giessenu je prije propisanog pravničkog quadrienniuma, god. 1862 položio rigorosum i postao doktor filozofije. Iz pravnih na- uka je doktorirao god. 1864 u Beču, =.