Strana 2 »DUBROVNIK« Ž mo krnuja polovica, ta kruja po- lovica bila je objelođanjena u švim najpoznatijim novinama svi- jeta, od kojih veliki broj popra- tiše ga uvodnim člancima. Sav kulturni svijet protrnu trncima grozote, čitajući muke našega narode. Švajcarski socijaliste odlučiše na glavnoj skupštini da se tužbe Dra Tresića ispitaju pred budu- ćim svjetskim sudištem. Pjesnici | raznih naroda i jezika uzeše za predmete svojih pjesama razne grozovite prizore iz toga govora. Iotom se govoru raspravlja po svijetu, u diplomatskim krugovi- ma i u novinama. Austrijsko mi- nistarstvo vanjskih posala vidjelo se je prisiljenim, da demantuje Činjenice toga govora u holan- deskim novinama, da se opravda od svojih zločina pred uljuđenim svijetom. Na to je Dr. Ante Tre- sić Pavičić odgovorio svojim dru- gim govorom na 21 februara 1918, koji je još snažniji, još junačkiji nego prvi. On je po- tvrdio sve št? je u prvom govo- ru izrekao i požalio što nije mogao da izuese potpuru groznu istinu, sav martirologij našega troimenog naroda. I kao što je u prvom govoru podvrgao pra- vednoj kritici nutaruju politiku austro-ugarske monarhije, tako jeu ovom drugom podvrgao strogoj kritici njezinu vanjsku politiku. Oba su ova govora uze- ta iz dna duše našega naroda. Sve muke, sve bijede, sve prita- jane misli, sve želje, sve nađe, svi prigušeni bijesi Srba, Hrvata i Slovenaca, sve to iz njih go- voti, vapi, kipi, reži. U tim go- vorima je sva duša naše države, svi krikovi muka njezina naroda, jer se ona baš u ovo doba rađa iz utrobe olujna vremena«..... A sad prelazimo na neka glav- nija mjesta iz toga Tresićeva govora: »Netom je buknuo rat, poče i oluja iskorenjivanja svih jugo- slavenskih rodoljuba. Nastade u cijeloj zamlji takav jauk i lelek, takova grozota, ko kada bukne kuga . .. . Što je bilo narodno probuđeno,. svjesno i pošteno, to je bilo uapšeno, konfinovano, utamničeno, upropašteno, osuđe- no, pogublieno; što odveć. mla- do ili staro smrti glađu izloženo; a ostalo prestravljeno, demoralizo- vano, beščašćeno«... Dalje kaže: ,,Kada sam ja, na- kon tromjesečnog tamnovanja u Mariboru, bio po prvi put pre- slušan od nekog auditora, reče mi on: ,Ja ne znam čime Vas okrivljuju, to ćete lako razumjeti, ako pomislite, da smo samo u Dalmaciji. Istri, Kranjskoj uap- sili preko 5000 ljudi.“ Sada pro- mislite koliko ih je uapšeno u Bosni, Hercegovini, Slavoniji i Južnoj Ugarskoj*'?... Mi ćemo ovdje napomenuti, da se u ovaj broj mora uračuna- ti i evakuisano stanovništvo bez razlike sa granice, gdje se je ratovalo s talijancima. U ime njihovih ,, apostolskih“ veličan- stva careva Franje Josifai Karla i na ruskoj granici tako je više kiljada ruske narodnosti a austr. državljana bez razlike doba ispo- la satjerano u groblje ili druga mjesta i tu bez milosti mitralje- zima postrijeljano, od kojih su mnogi i još živi bili zemljom . psovkama mađarske fukare, zatrpani. To ne bi rađili ni Hu- ni, ni Avari, ni Vandali, ni ni- kakav svjetski mi samo Austrijanci, za kojim i sad. na našu žalost i svoju sramotu neki naši — teško uzdišu! — Čast neka je i poštovanje onoj našoj braći Hrvatima i Slovencima, koji su bili zatvoreni, mučeni, trpani u logore i na razne druge fiačine progonjeni. Njihov je broj relativno bio vrlo malen prema onom golemom broju Srba, ne samo iz svih gradova i varoši, no iiz malih palanaka i sela, kako iz Austro-Ugarske monar- hije, Bosne i Hercegovine, tako i iz okupirane Srbije i Crne Go- re. Relativno je bio vrlo malen broj smaknutih Hrvata i Slove- naca prema ogromnom broju po- gubljenih Srba i Srpkinja. Nije nikakva čuda, kad Austrija nije imala punog pouzdanja ni u ge- nerala Svetozara Borojevića, glav- nog komandanta na italijanskom frontu, samo zato jer je bio —- Srbin! Silne hiljade Srba ostavile su mučeničke svoje kosti u našoj zemlji i u tuđem kraju, kao žrtve sistematskih uništavanja i istreb- ljavanja. Tresić nastavlja: »Kada nas ukrcaše u Splitu na parobrod na stotine, pomiješane sa razbojnici- ma ncigore vrsti, kada nas od- vedoše na Rijeci put kolodvora, po takvoj kiši da ni najmanje parče platna me ostade na nama suho; kada moradosmo tri dana i četiri noći putovati preko Za- greba i Budima do Maribora u gnusnim kolima, bez kruha, bez vode, bez spavanja, izvrgnuti kao srpski sužnjevi; izloženi udarcima kundaka i kletvama mađarskih obijesnih vojnika, tada mnogi od užasa poludješe i ja vidjeh svo- jim očima jednog nesretnika, gdje skoči kroz prozor vlaka, što no je najvećom brzinom jurio, u tamu noćii smrti. Nakon tih četi- riju besnenihi noći zatvoriše nas u neku jahaonicu, iz koje suna- kon malo dana izvezli preko 100 kola konjskog đubreta. Na tom dubretu smo mi morali spavati, skoro zadušeni od smrađa konj- ske urine. Mi morasmo gledati je se vojnici ohrkavaju (hrču, pljuju) u kotao u kojem su nam nosili juhu“... »Mnogo užasnija je bila sudbi- na zatvorenih u Mostara, u Do- boju, u Aradu... U Mostaru spavahu bijednici u nekoj podzemnoj prostoriji na golom tlu, gomilice pomiješani sa lupežima, razbojnicima i Ci- ganima. Glasoviti čabar je bio uvijek prepun, te je natapao tlo na kojemu je trebalo kretati se, pače spavati i jesti. Ali najužasniji u ovom pešteru bio je njegov čuvar, zloglasni stražmeštar Gašpar Šolir (Scho- lier). Taj čovo, oboružan zaku- častim željeznim štapom, što ga je mazivao »Kronpriz« (,,presto- lonasljednik'; — mislio je na nadvojvodu Franca Ferdinanda 1 na osvetu, zbog njegova ubijstva), posjećivaše = nesretnike — mnogo češće nego oni željahu, da mlati ćoravo svojim ,,Kronpricom“ po glavama i ramenima. Mlazovi krvi Šikahu jadnicima niz obraz. Su- višejespominjati njegove bestijalne psovke i grdnje i njegovu soton- sku dreku i nabrekivanje. Samo novcem se je moglo za čas umi- riti bijes ovog Kerbera (psa) i začepiti mu gubicu. Među ovim bijednicima bijahu i Rinda Ra- dulović, urednik(mostarskog),,Na- roda“, te pravoslavni pop Tihi (Tichy), koji kašnje podlegoše u Aradu zlostavljanjima ovog zvi- jera. Pošto je otkidao gladnima od svoje hrane, to razljuti Šolira i on ga izmlati svojim ,Kronprincom'' tako ne- milo, da se je onesviješten sru- šio. Pod udarcima tekla je. krv niz njegova. ramena i niz prsi, sa kojih mu ,,Konprincova“ kva- ka otrgnula dobar komad kože. . . x *1,. 4 On poginu kao pravi mučenik ..,. (nastaviće 5e) 3Hauaj pana Jyropaca Benmaxu yCckpuneu 360p u npBu koH- rpec JyrocJaBeHCKOF paiuuukor_caBesa NperTCTaBIbajy HECYMEBHBO HMNOZAHTHY maHnudqecrauujy Hamer cBujecnor Ha- IMOHAJIHOT PALHAMTBA, MauudbeCTanu= jy jezHor BeJmuKor pajiiuukor r1oxkpera KakBa nuje sanamhena y Hantoj 3eMJBH. 1o najćome nokasyje za je y panuu- UKUM MACAMA, HApouuTo nocJmje crpo= Boljema y x«uBoT smauajaux couujaJ- nux pebopmu og crpane Baje r. Ip. Munama CrojagunoBuha, = orBopeHo najsefie monjepet»e y OBy opraHusanu= jy, na Ty zexu oCjamivepe mro je oBaj skauajuu pajuHuuKu4 rnioKpeT 3axBa= THO TaKO BEJIuKE pa3šmjepe. Ilokasano ce ma je name cBujecno paHumTBo HAmIIO NyT KojuM Tpe6a za uje sa pjemaBaie CBUX CBOjux mpoOjiema, 3a CrBapate jejnue cHaxe opramusa= nuje kpo3 kojy le molin kopucno u npenano ua zjena ua kopucrT 3ajenuu- UKUX HAUMOHAJIEHX M IPXKABHBX KHTE- peca. ; TIpeko 40.000 panuuukux nenerara y Beorpany je namo nokašsa o zaHa= NIHHM PACITOJIOKEE:HMA PAJIHHUKUX MA= Cca y CBM Kpajeuma 3eMJB€, OHUX panuux ;eynu koju cy csujecuu rora na y cBojoj orau6uHu. Mory mafin x/be- 6a u 3apaze, Jeynu Koja 3najy na ke CBOjuM TPynoM H CBOjOM CAPAJLIBOM nonpuuujeru ja1ay M KOHCOJIMJOBA= 1by mnpumuxa y uamoj 3ajenuuukoj xy- hu. peko oBora orpomuor 6poja cBo- jux npercTasuuKa jyrocIaBencku pai cBujer je noxasao ma onoauyje cBe one nenorpe6ne crpame penenre, koju uurnje Hucy HuKOME KOPHCTUJIM, HUTH CY CTBOpHIu yc7oBe 3a noGomuase KUBOTA pajumukor crazexa. Konrpec Jyropaca zao je noTBpny u npusnaie pany OHux eynu Kojucy nokasamu ja Ham panuu cBujeT opramusoBaH y je= JlHy mangonanny pazanuky opramm3a= nujy MOXe Na CTBOpH CBe yCImoBe aa cBoj nanpenak u 3a noGo/irawe Bora XKHBOTA. Jyropac naHac upercraBia Hecym= IBHBO jelHY BCJHKY HAUHOHAJIHY CTBap, jenuy orpomHy cHary, koja je y cTa- Iby IA Ce IIONYXBATH HC CAMO BeJIM= KOF NOCIA Ha OPFaHH30Bai>y Hanier PAJANIITBA, HETO H Na NpuxBATH GOp= Oy ca cBuma ouma Koju cBojum pa- NOM OTCTpaByjy IAXEBY PAJEMUKHX PENOBA OL IBUXOBOF NpaBOr moCJA, xmernefiu na ux yBeuy y BPT/Or BeJm- KHX 3AIJIETA, TP3ABHIA, HEpaja u He= cpelie. Y csome zocazaniveM pany Jyropac umao je ua us.px«u 3aucTa jenuy orpoMuy 6op6y. H je mopao na ycnocTaBea u kpujenu uamuonanay CBMjeCT y IMpOKAM PAJHUM macama, Na ux orprue menog yranaja pasopaux ezeMeHAaTa, KOJ CY y NOCIKENEMM FO- NuHaMa CBOjHM NONJ3eMHUM pALOM y= .cuujesanu na napouuTo mely omna/uw- Hy yHecy jenaH Texax Nyx m Hesnpa= BO pacnonoxewe, Y murasy cy naxre Oure XMbAJLE IBYICKUX 1ynla, sa Koje ce Jyropac cBecpiuo 1 mcxpemo 60= puo 4 To nporuB jemiora nojiMykior u Geckpyry1osnor uporamuaka, OBa 6op6a usucxuBaza je MHoro crpiube- iba, BOBE M /bYĆABH POEMA pajHuuKAM > glavnim patriotskim, Tihi iz milosrđa. Broj 18 E HE či LEE 2. macama. Jyropac je ca cBojaum unano. BUMA HMAO TE IByOABH_y uCTPAjHOCIH u od je dame paiuuimiTBo 3a jenu penaTuBHO KPATKO BpMjeME ycnuo za NOBPATH BA NpaBH NyT M Ua ra Opra. uusyje y jemo CHAXHO M BEJIMKO Kono, Panumuku NeMarolmka npoduTepu ua. ry6unu cy cBaKy NoZpiuky y panuue UKHM PEJOBUMA, OHH CY OCTANU Ycam- JeHU, TAKO NA ZaHAC OHM, KAO U Ta- KO3ZBAHH MHTEPHAIMOHAJNIH IIPEKO HX, He MOry a yTHuy Ha name pajuuu= TBO H ZA ra Tpyjy CBojuM HeucKpeHuu u neosGupuum oGefiavuma Koja uu caMu He MHCIC Na MCUyHE. Konrpec Jyropaca rokasao je na ce y HAIIOj 3eM/bu NOIIJIO jeluuM noćpum u ucnpaBHuM nyTeM y Noreny pje= maBaia cormujanuux npoGzema, Taj Kohrpec je Irpyxuo BeJm«y carucdak= uujy conujanoj. nozuTmnu nanamie Brage u imynuMa KOju noMa%*y u Bo- ne Jyropac u Taxo omoryfiaBajy ma Hal pajIHHUKU CTAJIEX NOCTAHE 3zaHCTA jenan moha u cnaxau dakTop y uje- IOKYIIHOM. FANHOHAJIHOM XKHBOTY, IITO je najGomu m najraunuju oka3 ma je Jyropac jegua norpeća u jenma memu- HOBHOCT. mom Pabirci Od kmetstva da slobode. — »Jugosl. Lloyd« od 26 aprila donosi pod gornjim naslovom članak _pri- godom 90-te godišnjice, koja je pa- dala 25 aprila, kada je hrvatski ban Jelačić 1848 9, objavio manifest, ko- jim se ukida seljačko Rmetstvo. »Kod nas se slavi sva sila. koje- kakvih više ili manje vrijednih histo= rijskih datuma i ličnosti, — kaže »].L.« — a kako izgleda, nekako su nam najdraži oni, koji nas potsijeća- vaju na poraze i nevolje ili na li- čnosti, kojima su zvučniji predikati nego li istinska djela i značenja. Ži- vimo još u nekoj romantici iz sredi- ne prošloga vijeka; koja afirmaciju deRlamatorskog narodnjaštva drži političkim, ekonomskim i Ruiturnim karaRte- rima pojedinaca i naroda. A da se te karakteristike održe što duže, potrebni su opijumi makar neke pro- šle velikaške slave, veličine, sjaja i bučnih titula, kakvima se naša šira publika opija još i danas u svojim maštanjima i mišljenjima, naročito Rad se veže oko beznačajnih ruše- vina kojekakvih dvoraca i kula, kad se s užitkom odijeva u srednjevje- kovna ili muzejska odijela, te kad izabire onu lektiru, u Rojoj je ne- osporno najbolje uspjela mnogo po- štovana gdja Marija Jurić-Zagorka. Pa kad je nažalost tako, onda je jasno, da sjećanje na ovakav hi- storijski događaj kao što je Je- lačićevo ukidanje kmetstva—mo- ra izblijediti. Ovo sjećanje bi bat na čas moglo potamniti onaj sjaj, veličinu i titule, koje se kod nas sla- ve, a koje sug.bile uvjetovane baš time, što je seljak tj. narod bio kmet i smet !< Vođa Hrvata nije ni Hrvat. — U članku: »Vođa« je upropastio ener- giju hrvatskog naroda, zagrebačka »Nezavisnost« od 25 aprila, izmedu ostalog, kaže: Tako je mjesto borbe Hrvata za slobodu nastala najprije prikrivena a poslije otvorena borba između samih hrvatskih redova. Ovim je prebačeno težište borbe za slobodu hrvatskog naroda na međusobnu borbu, koja je Hrvate na- pravila neopasnim i omogućila pri: biranje protivnika, koji će danas — sutra svoju snagu moći bacati 1\ protiv nas. Situacija je opet okrenu; la protiv Hrvata, zahvaljujući ,vođi sada pretsjedniku i njegovim doušni: cima. s Zbog ovakvog rada ,,vođe“, rije- šili su se protivnici opasnog jedi stva čitavog hrvatskog naroda. tog snosi Rk krivnju sam dr. Maček: Razlog ovakvom držanju nalazim manje u lošem političkom odgoju dobivenom od pohk. učitelja, avijati: čara, slavjanofila Stjepana Radića, a više činjenici što dr. Maček nije Hrvat po krvi. Poznato je, da ie njegov otac rađeni i školovani Slo“ venac, koji je svojeg sina kao inte: lektualac odgojio u slovenskom na“ todnom duhu“