Taksa plaćena u gotovu | GODINA XXV ia E TI Izlazi svake subote, pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96", za Fnglesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1:- lili LT RSG ORO EGA Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIC PK Dubrovnik, 14 maja 1958 PONA Broj 19 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. RISTO Osnovan 1899 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. -_— »žla navika jedna muka, a odvika dvije muke“ Stanovitoj hrvatskoj štampi treba priznati dvije stvari: upor- nost u podržavanju nekih svojih nastranih ideja koje nikako nije- su prihvatljive, ne priznavajući gikakve razloge sa _ protivne stra- ne, — i namjerno iskrivljavanje, ili namještanje raznih događaja i momenata u našem javnom ži- sotu onako, kako mogu bolje da posluže tim njenim idejama ira- mim tezama. A sve su, ili bar većinom, na bazi neke umišljene veličine i superiornosti koja ne može nikoga ća očara i uvjeri, nego samo pobuđuje smijeh, ne- godovanje i sažaljenje. “Primjera rađi, navodimo jedno »Obzorovo« izlaganje, koje zbog svoje bujne fantazije, oštre logike, besprim- ojerme dosljednosti i nedostižne smjelosti, daje primjera kako se jedna istina, vješto izvrnuta i | pretstavljena na svoj način, može dovesti do apsurda. ,,Obzor“ je kazao da su sva dokumenta i akta koja su prethodila progla- šenju države Srba-Hrvata-Slovenm- ca, počivala na načelu sporazuma i demokratskog uređenja države. To je tačno, nema zbora. Ali dedukcije koje , Obzor“ iz toga izvodi, vrlo su originalne i fra- pantne. ,,Jer“ — kaže dalje — uHrvati, Slovenci i prečanski Sr- bi nijesu na maču pobijeđeni i Pripojeni predratnoj Srbiji. I ka- ko nije bilo u ovom pogledu po- bjeditelja ni pobijeđenih, jasno je da se samo na temelju spora- zuma mogla proglasiti nova dr- žava Srba-Hrvata- Slovenaca. I šbilja, bez pristanka Jugoslaven- škog odbora i kasnije Naroduog Vijeća, nije se moglo doći do no- ve države“. — u . Ono ,,zbilja“ vrijedi zlata, vri- Jedi taman koliko i dobar muhur na nekoj begovoj tapiji. Nego tko je,,Obzora“ izdala pamet, mi emo mu napomenuti da je Sr- bija vodila rat s Austrijom, da Od nje oslobodi i ujedini svoju faću Hrvate, Slovence i prečan- ke Srbe, a ne da s njima boj dije. I Srbija je u dva maha po- tukla do nogu austrijsku vojsku; Ba da je na tome svršilo, da ni- "a drugo nije uradila, ona je “mo tim sjajnim pobjedama ko- Psu zadivile svijet i pravom svo- št Oružja, oslobodila svoju braću “dobila rat. Da je Srbija bila "adahnuta ,svetim egoizmom , 3 Je htjela iznevjeriti se svojim Yeznicima, ona je mogla da ŠOvori s. Austrijom separatsn e koji joj je bio ponuđen ii dose gotovo na početku rata; 1, letna svojoj zadanoj riječi, bhil nastavila rat do konačne te Jede svojih saveznika, Za Spa“ Uje čovječanstva koje je 81e7: nulo U krvi. I ispila je junački mučeničku čašu, izdržala je svo- ju Golgotu kako nije nijedan narod prije nje, sakupila je po- sljednje ostatke vojske koju je popunila novim redovima, pa je jednim orijaškim | je tražio za Srbiju izlazak na mo- Te i zato je predlagao da joj se ustupi sva obela sa ostrvima od | ušća Krke do crnogorske granice, Svoje junačke | naletom svojih heroja, uz pomoć | saveznika probila Solunski front, zadala posljednji udarac neprija- telju, i slom centralnih sila bio je potpun. I dok je u tom očaj- nom momentu Austrija još imala odvažnosti da ponudi separatan | mir i da car Karlo objavi onaj famozni manifest svojim narodi- ma, obećavajući im feđeralizaciju Austrije, srpska je vojska već bila stigla na Savu, DunaviDri- nu sa svojim pobjedonosnim za: stavama, goneći i tamaneći pred sobom izbezumljene neprijatelj- ske čete. I rat koji je trajao pu- ne četiri godine promjenjljivom i sumnjivom srećom i progutao milijone ljudi, završio se je sla- yom ovjeučanom pobjedom Srbi- je, a na ruševinama silne Austri- je, zasjala je pravda, ujedinjenje Srba-Hrvata-Slovenaca u kralje- vinu Jugoslaviju, koju je pro- glasio regent Aleksandar, naš blaženopočivši Kralj Ujedinitelj 1 decembra IgIB g. Ovako bar pišu ,,kujige indži- jele“, a događaji koji se ovako u njima nižu, nijesu od pamti- vijeka, nego ih i mi svi, hvala Bogu, znamo. Zna ih i ,Obzor“ vrlo dobro, nego hoće da brka pojmove. Ou zna da gdje ima pobjeditelja, ima i pobijeđenih; ali neka se ne boji za Hrvate, nijesu oni bili pobijeđeni, niti osu mogli biti, jer nijesu oni bili država, nego je država bila Austrija s kojom se Srbija borila ma smrt i život, i koju je Srbija skršila, a Het vati kao i svi narodi koji su pod Austrijom živjeli, bili su njem robovi, koji su pod komandom da pucaju ne na brata, oca svoga da je bio koje je srpska vojska koliko je više mo- razumije li morali nego i na slučaj, a ipak šteđela ki gla. Je li ovo jasno, Obzor“ naški? Sporazum koji se tražio za pro“ glašenje naše države, nije dirao u legitimnost prava Srbije nad po- bijeđenom Austrijom, niti je ko to pravo osporavao jer 1muje ni mogao, nego u londonskim su se pregovorima raspravljale, a londonskim paktom trebalo je da se. i odrede kompenzacije Italiji za. njenu intervenciju u ratu. Italija je tražila mnogo, a saveznici Sui ulagali svoje prie vore. Sazonov Je odlučno 0 im da joj se ustupi Dalmacija. On a ostala sjeverna obala sa ostrvi- ma, da pripadne Hrvatskoj, ali ne kao budućoj neodvisnoj državi, nego bez obzira kojoj će dr- žavi Hrvatska biti docnije do- dijeljena. A to stoga što Sazo- nov nije hotio da spomene, dn će Hrvatska docnije biti sjedi- njena sa Srbijom. Sonnino ta- kođe nije dao da se išta prijed odredi o sudbini Hrvatske, jer je imao u vidu mogućnost da se Ugarsku odvoji od Austri- Sve ovo pak što smo napisali, svedi se na misao i samog »Ob- zora« »da se odnosi između Sr- | ba-Hrvata-Slovenaca mogu (a mi osnivati samo sporazumu“, kažemo moraju) na međusobnom Pokušaja je za to bilo do sada dovoljno, ali su svi ostali bez uspjeha. Zašto? Jer nije dovoljno | samo pristajati na ideju sporazu- | ma, ako su uslovi toga sporazu- | ma pogrešni, nemogući.Razlog tre- una- | ba priznati za razlog, koji sasvim opravdano zahtijeva da ga se i poštuje i postupi onako kako on nalazi za dobro. A otstupati od razloga je bezumlje. Ministar Svetozar Stanković kazao je tu | skoro na zboru u staroi Kaniži, je, pa da se Ugarskoj pridruži Rijeka s Hrvatskom. A to su | bile ujedno i aspiracije Mađar- ske, zbog nienog izlaska na more preko Hrvatske i Rijeke, koje su imale da posluže budućoj ne- zavisnoj Velikoj Ugarskoj. Ovo je bilo 1915 g., prije ulaska Ita- lije u rat. Ali ni onda, ni doc- nije sve do proklamacije naše uje- dinjene države Srba-Hrvata-Slo- naca, da slučajno nije Hrvatska i sama željela da se pridruži slo- bodnoj Srbiji, odnosno Jugosla- viji, ona nije mogla drugo da bira, nego da li će da potpane pod Italiju, ili pod Mađarsku. Druga kombinacija nije nikako mogla da dođe do izražaja, uza sve brige i nastojanja raznih od- | bora i pojedinih njihovih člano- | va koji su podmetali klipove Sr- biji, a danas se ističu kao veli- ke patriote, sa pretenzijom ure- đenja države na svoj poznati na- | pravdi, 1 da je pretsjednik vlade g dr. Stojadinović insistirao da dođe do sporazuma sa g. dr. Mačkom, pokazujući najbolju volju za to. Ali da do sporazuma nije došlo, jer su zahtjevi g. dr. Mačka bili takovi, da ih nijedna vlada ne bi mogla prihvatiti. Uzrok je dakle vjerovatno uvijek onaj isti: neće braća da se otresu svojih starih predrasuda i privilegija. Osi samo o sporazumu mnogo govore, for- me radi, ali ne misle ozbiljno, nego zavode i bune narod, da krivnju za neuspjeh sporazuma, svale opet na Srbe. A _ bilo bi krajnje vrijeme da se predomisle i da se jednom uvjere, da sve njihove želje treba da budu o- snovane na zdravu razumu i na pa bilo im to ponekad i neprijatno, inače svaki će po- kušaj sporazuma ostati negativan | kao i doslije, po onoj našoj na- čin. I ovo bilježe »knjige indži- | jele«. | se 1 smirili! rodnoj riječi: kako mirili, tako i Neustrašivi olas protestu u naikritičnije dobu Govoreći o mučenicima u _Mo- staru Tresić nastavlja: »Kašnje su ovi jadnici promaknuti bili na gornje bojeve, gdje bijahu za- tvoreni oni, koji bjehu određeni za taoce. Taoc i veleizdajnik bi- jahu sinonimi. Obični razbojnici i potajni umornici bijahu mnogo bolje viđeni. Za taoce odabirahu | samo najotmenije i najnaobraže- nije. Rijetki odigraše ovu ulogu, iznijevši iz nje živu glavu. Na zapovjed nekog oficira doveli bi ih sa gornjeg poda u dvor, te predali dvojici do zuba naoruža- nih muslimana. Oficir bi ih po sata poučavao, nabrajajući im sve slučajeve u kojima moraju taoca ubiti, Čuje li se najmanji šušanj, zabodi mu bajonetu u srce. Čuje li se gdje u šumi puenjava, pro- sviraj mu lubanju tanetom. Khe- ne li lijevo, ubij ga, makne li se desno, raskasapi ga. Musli- manska pratnja nije nimalo tre- bala takova osokoljivanja. Taoci se birahu po noći. Gro- zovita obrazina stražmeštra Šoli- ra, praćena bajunetama, kao mrt- vačkim duplijerima, ušuljala bi se mučke, da tigarskim pogledi- ma tražiiizbire žrtve. Ne osjeća- hu užasnijom grozotom Odisejevi druzi u Polifemovoj pećini prste one nakaze, koji pipanjem traži- jahu tovnije, nego ovi jadnici užarene oči toga krvnika. Mnogi u jednoj samoj noći od užasa po- sijediše; jučer cvatni mladići, da- nas gronuli starci. Ko je htio, da za nekoliko dana produži ovaj tužan život, morao je kretnjama ruku pokazati koliko je banki spreman žrtvovati, Izbor za ta- oca bio je skoro istovjetan sa smrtnom osudom. Na stotine ih tako poginu .. . Iz Mostara od- vedoše bijednike u Arad, gdje