pisa plaćena u gotovu :

PLODINA XXV.

izlazi svake stibote.

pretplata u Jugoslaviji. Din.
43. godišnje. Polugodišnje
| tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96,
ži Englesku, Ameriku 1
Australiju Din M4.

Pojedini broj din 1-

JUBNONA

m ,

Dubrovnik, 18 juna 1958

Broj 24

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

==

m sa x
Vlasnik, izdavačiarednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan

1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

UH SVE

ri

Dosljednih dana i baš o Duhovima,
kako priča stanovita hrvatska štampa,
gčekivali su se u hrvatskom narodu
geki važni politički događaji. Kakve
si prirode oni morali biti, ne zna
ge, tek je pozitivno to, da ni »du-

elikasni za prosvijetljenje. umova,
nesu bili u stanju da donesu želje-
nog rezultata. Sjem u dva-tri mjesta
_ kaže se — održale su se —
g neke skupštine, na jednoj
od kojih govotio je čak i dr. Ma-
ček. Šta više, on je u nekom odluč-
nom i dobro smišljenom momentu,
morao da ode i u Beograd, da po“
sjeti svoje drugove u Ujedinjenoj
opoziciji. Pa ako nijesu ovo ti važ-
ni događaji koji su se iščekivali, ne
znamo zaista šta bi drugo moglo
biti, jer se sve priča u nekoj nebu-
loznoj formi, naročito o tajanstvenom
pohodu dr. Mačeka u Beograd, .Ro«
ji le naviješten već od dužeg vre-
mena, Na taj se smišljeni način pune
stupci hrvatskih novina, da ih narod
u uzbuđenju čita bez predaha i da
vjeruje da sve što se u svijetu do-
gađa išto se sa  zabrinutošću ra-
spravlja, ne može ni iz daleka da
interesuje Rao vijesii o imaginarnim
naduvanim hrvatskim događajima.
emu služi ovo naduvanje i za-
luđivanje prostog svijeta, to je uprav
ono što svak pita, Ro ne zna da su
ito demagoška sretstva ljudi koji

se nameću narodu za svoje
sračunate ciljeve. I da bolje
dže narod u uzbuni, oni mu

pričaju kako se propustilo do sada
već nekoliko vrlo povoljnih politi-
čkih prilika za ozbiljnu“neku akciju
ada se ti momenti iako lako ne
Wraćaju, pa zato traže od naroda
da ih sluša, da im se sljepački pre-
dana milost i nemilost, kako ga
novi događaji (opet iz carstva nji-
hove fantazije) ne bi našli nespremna.
Ali Rraj svih lakrdija kojima setvi-
taju narod, oni se nalaze u nekoj
tjeskobi, konstatujući da nažalost od
nekog doba ne postoji više ona
jednodušnost koja je ranije vladala
U hrvatskom narodu da je nasiupi“
la neka reakcija, neko popuštanje
Narodnog oduševljenja: koje se iz-
todilo čak u oštru borbu protiv vo"
da HSS i SDK. I oni su tome čude!
mi se nipošto ne čudimo, nego
nalazimo da je to prirodan proces,
dosljedna konsekvencija svakog de-
magoškog zaludivanja naroda. Jer“
Narod. nije. stoka, nego je prostodu-
šan i lako se daje zavoditi od sva“.
koga, koga drži da je bolji | pamet:
Niji od njega. Ali sve ;
i ča. ad je ipak bistar 1
Pošten u svom rasuđivaniu; 91 5
udi i hoće da misli svojom glavom,
dne da mu drugi nameću svoju šup-

novski blagdani« inače tako važni i

do stanovi“ |

lje teorije o narodu i državi, da ga
zasljepljuju svojom veličinom i silom.
Ne treba zato da se braća žale ni
na Stjepana Radića, kao da je to-
bože njegova taktika bila kriva, što
nije razvio u zgod 0: vrijeme svoju
veliku političku snagu za ostvaranje
narodnih zahtjeva. Ovo je takođe
sye naduvenost i nelogičnost, jer ni-
je ni Stjepan Radić imao svagda
snage da se hvata u koštac sa zdra-
vim razumom i da suzbija osjećaj
pravde Roji ipak još vlada u svi-
jetu.

Stjepan Radić bio je veliki čovjek,
ali i veliki fantast. On nije bio re-
alan političar koji je morao imati
pred očima državu, njenu Rkonsolida-
ciju i jedinsivo naroda; negoje pre-
nebregavajući i jedno i drugo, ira-
žio republiku i autonomiju za Hrvat-
sku. On nije znao što je narod, niti
je shvaćao potrebu njegova ujedi-

njenja; njegovi su pojmovi bili u tem 155

Ka '
pogledi mutni, jer je ponekad ipak |
priznavao da su Srbi i Hrvati jedan |
narod. On je rđavo iskoristio svoj
talenat kojim je mogao da u-
Spješno posluži i državi i na-
rodu, da se nije zanosio šimerama
veličine koje je naslijedio od pređaš-
njih svojih sunarodnjaka i narod-
nih vođa, ostavljajući za nesreću te |
imere u nasljedstvo onima boji za |
njim dolaze, koji će vjerovatno i
dalje nastavljati da unesrećuju hr- |
vatsku braću revendikacijama  pra-
VA koja ne postoje, dok se jednog |
dana »sveti Duh« u obliku ognjenih |
jezika ne spusti na njihove glave
ine urazumi ih, da oni nemaju ni-
Rakvih prava, koja sa srpskim nije-
su identična i da ne postoje nikakva
u opšte, ni narodna/ni socijalna, ni
ma koja druga prava, koja im bra-
Srbi nijesu svojom krvi već ot-
pili 1 za vječita vremena  obez-

Kad je ono god. 1929 naš ve-
liki i neumrli kralj Aleksandar I
odredio, da se naše stare troboj-
nice spreme uz najveće sveča-
nosti u muzej i dade samo jed:
na zastava za jedinstvenu državu
Jugogoslaviju, svi svijesni sinovi
ove države, bilo to Slovenci, Sr-
bi ili Hrvati, odobrili su ovu ve“
liku Njegovu odluku.

[ tako je bilo. do dolaska g.
Stojadinovića na vlast. On je pu-
sHo da seviz toga. muzeje opet
izvadi. hrvatska trobojnica i vješa
kuda treba i ne treba. Ja visoko
cijenim ogroman rad g. dr. Sto-
jadinovića. za dobro maše države,
ali ovo mu jako i:
ma onoj: jednaka braća jednake
kape Niti Srbi, niti Slovenci
nigdje ne izvješaju svojih I
va samo imi Hrvati, vješamo 1
čak konju na rep. ž

Ovih dana bio samu Zagrebu,
tamo se slavila posveta temelj-
nog  xamena za Dom gospodar-
ske sloge. Bože kamo sve nisu
vješali svetu nam hrvatsku tro-
bojku. Mnogi ljudi crne 1 ai
duše na svoje su grudi metali
ovu mašu trobojku, da njome.
kriju sramotu, što su prije ši:
od. krunom Sv. Stjepana. qa
tu trobojku nisu izvjesili 12 ju
bavi do Hrvatske, već iz mržnje
spram naše Jugoslavije.

zamjeram, pra- |

Jedan narod,
jedna država,
jedna zasiava

2 Ša:
Odmah poslije ove slave u
grebu bio sam u Nišu. Sav grad

u trobojkama, jer su očekivali
drage Turske goste. Dobro sam
pazio, ali nisam nigdje vidio niti
jedne srpske zastave, već samo
državne i turske. Sve željezničke
stanice do Beograda bile su de-
korirane samo državnim iturskim
zastavama. Nigdje niti jedne Srp-
ske. Isto u Beogradu, Bio bi ra-
dostan, da sam barem jednu srp-
sku tamo našao, mogao bih ba-
rem donekle naše ljude ispričati,
ali nigdje. |
Dolazi mi sada pitanje zašto |
smo baš samo mi Hrvati takovi |
izazivači. Kao da to nije naša
|

|

država, kao da smo u njoj neka |
manjina, a ne gospodari isto kao |
Srbi i Slovenci. I kada oni sie
diraju svojih predratnih zastava iz
muzeja, zašto smo samo mi ne-
što posebnoga. To vrijeđa ostalu
braću, kada hoćemo mi imati
neka veća prava od njih, pa da
opet dođe do đumbusa kao onda
dok smo jošte bili »Monogram-
staad«.

Imađe dosta Hrvata, koji isto
misle kao i ja ali se ne usude
prigovarati današnjim vođama za-
vedenog hrvatskog naroda, da ne
budu proglašeni izdajicama, pla-
ćenicima naroda i da ne bude
nad njima proglašen bojkot.

Žalosno je da danas naš narod
više vjeruje kojekakovim novope-
čenim patriotim,nego ljudima ko-
ji su u prošlosti dali pola svoga

života u službu narodu i bili u
pokojnoj Austriji više u zatvoru
nego na slobodi. Kada sam se
vratio sa puta po lijepoj našoj
Jugoslaviji pošao sam u Zagreb
u prvostolnu crkvu i vruće molio;

| Veliki Bože rasvijetli našemu na-

rodu pamet pa da složno u za-
grljaju sa braćom poradi sve na
sreću, korist i veličinu drage nam
zajedničke domovine Jugoslavije!

Hrvct Jugosloven.

| (»Virovitičan:)

Haiuia oMJAaA#HA

Hama oMnajiHa KaKO CpliCKA TAKO,
XpBATCKA M CIOBCHAYKA, y TIPONIJOCTA
je usspmuna cBojy y1ory u myxuocT
OHAKO KAKO CE TO MOTO CAMO NOKE=
J6ETM, CA MHOTO IOXPTBOBAIA HM IBY=
ĆaBu, najyhu  BeJuke u muoroćpojne
XPTBE 3a  OCTBApAibe  HALROHAJIHHX
uneana, Ta omnaguna Cuna je u uuu=
uujarop u HOCMJIAL  MHOTHX BEJIAKMX

u samamuux npernyfia . mujene uanuje |

Koja cy zara omure «Kopucie pe3y/=
Tare. HukO He CyMIbA la H NaHAaNIHA
HaWa OMJIaJuHA MMA HCTE TE  KBAJIH-

TeTe, a je oua ny6oxo Hanuonajna
u ga u ce6u Hocu. BeJmuKy KuBOTHY
cuary koja he y naTum  MOMEeHTUMA

Mohu ga ce NOTNYHO KOpHCHO HMCKO=
pucru y cnyži6u semme u nanuje.
TO He Tpeća na cCyMi»ajy HH OHM pO=
muTeu u upujareeu  omranuue Koju
znanac c ocoćurom GpuroM nocMaTpa-
jy Pax NaHani»ux OMJAJuHCKHX reH€-
panja y Besu ca nacrojaw»eM  KOMy=
HuCTA Na Ty OMJANHEY 3aTpyjy CBO-
juM He3snpaBuM u mreTium ujejama.
MebyTuu, gaHamiy OMJAaJIUHy Tpe=
Ga usGnuxe ynosnaTu, ra he ce Bu-
njera ga Beh mamac KOMyHHCTH He
MOry Na Bole ycnjemuy nponaranny
y oMzanuuu Kao mro je TO MOxJa
6uao panuje, Hehe mofin u3 rora pa=
3IOTA MITO zaHac uma Ko na Bonu
o Toj omnanunu 6pury, uro je Jyro-
cmaBencka Panukanna_ 3ajenauua no-
CBETHIA  MJAZAM  HapamTajuma nyHy
naxwy, nacrojefiu na Mx moJaTuuku
BACIIHTABA, JA HM OTBOpH OuH H za
uM NoKkaxe nNyT Kojim Tpeća na uy,
ako ene nmoopa ceću u nujenome
cBome Hapojy. Heocnopuo za cy
KOMYHHCTHUKH AFuTaTOpH H ZPyIH Te-
CTPYKTABHH CJeMCHTH CBY CBOjy ILA-
iy  oOpakamu  mapouuTo  oMnajunu,
xezehu na namoj Haduju O1y3My e=
He najćome cuare. CmarTpano ce a
TO Pa30pHO mejcrTBO Hapouuro  Tpeća
CIIPOBOJUTH KOJ AKANEMCKE OMJIAUHE.
Ilocroju  3aČnygma Kako  akajemcka
OMJIAJUHA NJIMBA y IJBEBHYAPCKUM BO=
nama, Mebyruu, &poj Te saBenede o=
MJAJMHE H€ TpeĆA HH y KOME CJIyuajy
npenjei»uBaTu, noniTo ce Mopa 3maTu
u TO Ja Cy Ce OMJAJHHILH IBEBUHAPU
ymjema yBujek na cniom Hamefiy, na
ce WCTHUy Yy CBHMA MOMCHTUMA H CBH-
Ma MamuecTanujuMa u za 6y1y TO=
JIKO arpecusnu ga ce uecrTo zgoćujao