pisa plaćena u gotovu : PLODINA XXV. izlazi svake stibote. pretplata u Jugoslaviji. Din. 43. godišnje. Polugodišnje | tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96, ži Englesku, Ameriku 1 Australiju Din M4. Pojedini broj din 1- JUBNONA m , Dubrovnik, 18 juna 1958 Broj 24 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. == m sa x Vlasnik, izdavačiarednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. UH SVE ri Dosljednih dana i baš o Duhovima, kako priča stanovita hrvatska štampa, gčekivali su se u hrvatskom narodu geki važni politički događaji. Kakve si prirode oni morali biti, ne zna ge, tek je pozitivno to, da ni »du- elikasni za prosvijetljenje. umova, nesu bili u stanju da donesu želje- nog rezultata. Sjem u dva-tri mjesta _ kaže se — održale su se — g neke skupštine, na jednoj od kojih govotio je čak i dr. Ma- ček. Šta više, on je u nekom odluč- nom i dobro smišljenom momentu, morao da ode i u Beograd, da po“ sjeti svoje drugove u Ujedinjenoj opoziciji. Pa ako nijesu ovo ti važ- ni događaji koji su se iščekivali, ne znamo zaista šta bi drugo moglo biti, jer se sve priča u nekoj nebu- loznoj formi, naročito o tajanstvenom pohodu dr. Mačeka u Beograd, .Ro« ji le naviješten već od dužeg vre- mena, Na taj se smišljeni način pune stupci hrvatskih novina, da ih narod u uzbuđenju čita bez predaha i da vjeruje da sve što se u svijetu do- gađa išto se sa zabrinutošću ra- spravlja, ne može ni iz daleka da interesuje Rao vijesii o imaginarnim naduvanim hrvatskim događajima. emu služi ovo naduvanje i za- luđivanje prostog svijeta, to je uprav ono što svak pita, Ro ne zna da su ito demagoška sretstva ljudi koji se nameću narodu za svoje sračunate ciljeve. I da bolje dže narod u uzbuni, oni mu pričaju kako se propustilo do sada već nekoliko vrlo povoljnih politi- čkih prilika za ozbiljnu“neku akciju ada se ti momenti iako lako ne Wraćaju, pa zato traže od naroda da ih sluša, da im se sljepački pre- dana milost i nemilost, kako ga novi događaji (opet iz carstva nji- hove fantazije) ne bi našli nespremna. Ali Rraj svih lakrdija kojima setvi- taju narod, oni se nalaze u nekoj tjeskobi, konstatujući da nažalost od nekog doba ne postoji više ona jednodušnost koja je ranije vladala U hrvatskom narodu da je nasiupi“ la neka reakcija, neko popuštanje Narodnog oduševljenja: koje se iz- todilo čak u oštru borbu protiv vo" da HSS i SDK. I oni su tome čude! mi se nipošto ne čudimo, nego nalazimo da je to prirodan proces, dosljedna konsekvencija svakog de- magoškog zaludivanja naroda. Jer“ Narod. nije. stoka, nego je prostodu- šan i lako se daje zavoditi od sva“. koga, koga drži da je bolji | pamet: Niji od njega. Ali sve ; i ča. ad je ipak bistar 1 Pošten u svom rasuđivaniu; 91 5 udi i hoće da misli svojom glavom, dne da mu drugi nameću svoju šup- novski blagdani« inače tako važni i do stanovi“ | lje teorije o narodu i državi, da ga zasljepljuju svojom veličinom i silom. Ne treba zato da se braća žale ni na Stjepana Radića, kao da je to- bože njegova taktika bila kriva, što nije razvio u zgod 0: vrijeme svoju veliku političku snagu za ostvaranje narodnih zahtjeva. Ovo je takođe sye naduvenost i nelogičnost, jer ni- je ni Stjepan Radić imao svagda snage da se hvata u koštac sa zdra- vim razumom i da suzbija osjećaj pravde Roji ipak još vlada u svi- jetu. Stjepan Radić bio je veliki čovjek, ali i veliki fantast. On nije bio re- alan političar koji je morao imati pred očima državu, njenu Rkonsolida- ciju i jedinsivo naroda; negoje pre- nebregavajući i jedno i drugo, ira- žio republiku i autonomiju za Hrvat- sku. On nije znao što je narod, niti je shvaćao potrebu njegova ujedi- njenja; njegovi su pojmovi bili u tem 155 Ka ' pogledi mutni, jer je ponekad ipak | priznavao da su Srbi i Hrvati jedan | narod. On je rđavo iskoristio svoj talenat kojim je mogao da u- Spješno posluži i državi i na- rodu, da se nije zanosio šimerama veličine koje je naslijedio od pređaš- njih svojih sunarodnjaka i narod- nih vođa, ostavljajući za nesreću te | imere u nasljedstvo onima boji za | njim dolaze, koji će vjerovatno i dalje nastavljati da unesrećuju hr- | vatsku braću revendikacijama pra- VA koja ne postoje, dok se jednog | dana »sveti Duh« u obliku ognjenih | jezika ne spusti na njihove glave ine urazumi ih, da oni nemaju ni- Rakvih prava, koja sa srpskim nije- su identična i da ne postoje nikakva u opšte, ni narodna/ni socijalna, ni ma koja druga prava, koja im bra- Srbi nijesu svojom krvi već ot- pili 1 za vječita vremena obez- Kad je ono god. 1929 naš ve- liki i neumrli kralj Aleksandar I odredio, da se naše stare troboj- nice spreme uz najveće sveča- nosti u muzej i dade samo jed: na zastava za jedinstvenu državu Jugogoslaviju, svi svijesni sinovi ove države, bilo to Slovenci, Sr- bi ili Hrvati, odobrili su ovu ve“ liku Njegovu odluku. [ tako je bilo. do dolaska g. Stojadinovića na vlast. On je pu- sHo da seviz toga. muzeje opet izvadi. hrvatska trobojnica i vješa kuda treba i ne treba. Ja visoko cijenim ogroman rad g. dr. Sto- jadinovića. za dobro maše države, ali ovo mu jako i: ma onoj: jednaka braća jednake kape Niti Srbi, niti Slovenci nigdje ne izvješaju svojih I va samo imi Hrvati, vješamo 1 čak konju na rep. ž Ovih dana bio samu Zagrebu, tamo se slavila posveta temelj- nog xamena za Dom gospodar- ske sloge. Bože kamo sve nisu vješali svetu nam hrvatsku tro- bojku. Mnogi ljudi crne 1 ai duše na svoje su grudi metali ovu mašu trobojku, da njome. kriju sramotu, što su prije ši: od. krunom Sv. Stjepana. qa tu trobojku nisu izvjesili 12 ju bavi do Hrvatske, već iz mržnje spram naše Jugoslavije. zamjeram, pra- | Jedan narod, jedna država, jedna zasiava 2 Ša: Odmah poslije ove slave u grebu bio sam u Nišu. Sav grad u trobojkama, jer su očekivali drage Turske goste. Dobro sam pazio, ali nisam nigdje vidio niti jedne srpske zastave, već samo državne i turske. Sve željezničke stanice do Beograda bile su de- korirane samo državnim iturskim zastavama. Nigdje niti jedne Srp- ske. Isto u Beogradu, Bio bi ra- dostan, da sam barem jednu srp- sku tamo našao, mogao bih ba- rem donekle naše ljude ispričati, ali nigdje. | Dolazi mi sada pitanje zašto | smo baš samo mi Hrvati takovi | izazivači. Kao da to nije naša | | država, kao da smo u njoj neka | manjina, a ne gospodari isto kao | Srbi i Slovenci. I kada oni sie diraju svojih predratnih zastava iz muzeja, zašto smo samo mi ne- što posebnoga. To vrijeđa ostalu braću, kada hoćemo mi imati neka veća prava od njih, pa da opet dođe do đumbusa kao onda dok smo jošte bili »Monogram- staad«. Imađe dosta Hrvata, koji isto misle kao i ja ali se ne usude prigovarati današnjim vođama za- vedenog hrvatskog naroda, da ne budu proglašeni izdajicama, pla- ćenicima naroda i da ne bude nad njima proglašen bojkot. Žalosno je da danas naš narod više vjeruje kojekakovim novope- čenim patriotim,nego ljudima ko- ji su u prošlosti dali pola svoga života u službu narodu i bili u pokojnoj Austriji više u zatvoru nego na slobodi. Kada sam se vratio sa puta po lijepoj našoj Jugoslaviji pošao sam u Zagreb u prvostolnu crkvu i vruće molio; | Veliki Bože rasvijetli našemu na- rodu pamet pa da složno u za- grljaju sa braćom poradi sve na sreću, korist i veličinu drage nam zajedničke domovine Jugoslavije! Hrvct Jugosloven. | (»Virovitičan:) Haiuia oMJAaA#HA Hama oMnajiHa KaKO CpliCKA TAKO, XpBATCKA M CIOBCHAYKA, y TIPONIJOCTA je usspmuna cBojy y1ory u myxuocT OHAKO KAKO CE TO MOTO CAMO NOKE= J6ETM, CA MHOTO IOXPTBOBAIA HM IBY= ĆaBu, najyhu BeJuke u muoroćpojne XPTBE 3a OCTBApAibe HALROHAJIHHX uneana, Ta omnaguna Cuna je u uuu= uujarop u HOCMJIAL MHOTHX BEJIAKMX u samamuux npernyfia . mujene uanuje | Koja cy zara omure «Kopucie pe3y/= Tare. HukO He CyMIbA la H NaHAaNIHA HaWa OMJIaJuHA MMA HCTE TE KBAJIH- TeTe, a je oua ny6oxo Hanuonajna u ga u ce6u Hocu. BeJmuKy KuBOTHY cuary koja he y naTum MOMEeHTUMA Mohu ga ce NOTNYHO KOpHCHO HMCKO= pucru y cnyži6u semme u nanuje. TO He Tpeća na cCyMi»ajy HH OHM pO= muTeu u upujareeu omranuue Koju znanac c ocoćurom GpuroM nocMaTpa- jy Pax NaHani»ux OMJAJuHCKHX reH€- panja y Besu ca nacrojaw»eM KOMy= HuCTA Na Ty OMJANHEY 3aTpyjy CBO- juM He3snpaBuM u mreTium ujejama. MebyTuu, gaHamiy OMJAaJIUHy Tpe= Ga usGnuxe ynosnaTu, ra he ce Bu- njera ga Beh mamac KOMyHHCTH He MOry Na Bole ycnjemuy nponaranny y oMzanuuu Kao mro je TO MOxJa 6uao panuje, Hehe mofin u3 rora pa= 3IOTA MITO zaHac uma Ko na Bonu o Toj omnanunu 6pury, uro je Jyro- cmaBencka Panukanna_ 3ajenauua no- CBETHIA MJAZAM HapamTajuma nyHy naxwy, nacrojefiu na Mx moJaTuuku BACIIHTABA, JA HM OTBOpH OuH H za uM NoKkaxe nNyT Kojim Tpeća na uy, ako ene nmoopa ceću u nujenome cBome Hapojy. Heocnopuo za cy KOMYHHCTHUKH AFuTaTOpH H ZPyIH Te- CTPYKTABHH CJeMCHTH CBY CBOjy ILA- iy oOpakamu mapouuTo oMnajunu, xezehu na namoj Haduju O1y3My e= He najćome cuare. CmarTpano ce a TO Pa30pHO mejcrTBO Hapouuro Tpeća CIIPOBOJUTH KOJ AKANEMCKE OMJIAUHE. Ilocroju 3aČnygma Kako akajemcka OMJIAJUHA NJIMBA y IJBEBHYAPCKUM BO= nama, Mebyruu, &poj Te saBenede o= MJAJMHE H€ TpeĆA HH y KOME CJIyuajy npenjei»uBaTu, noniTo ce Mopa 3maTu u TO Ja Cy Ce OMJAJHHILH IBEBUHAPU ymjema yBujek na cniom Hamefiy, na ce WCTHUy Yy CBHMA MOMCHTUMA H CBH- Ma MamuecTanujuMa u za 6y1y TO= JIKO arpecusnu ga ce uecrTo zgoćujao