Taksa plaćena u gotovu GODINA XXV TO TR TE VET VAT au Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'., za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1:- Vlasnik, izdavač i urednik; DOMIN Dubrovnik, 20 augusta 1938 DUBROVNIK Broj 33 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. KOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. non bis in idem Uvjeravanju vObzora“ u jed. nom od posljednjih svojih broje- ya, da se on vrlo nerado osvrće na naše pisanje, ne možemo da priznamo dosljednost, kad ipak nalazi za potrebno da se snama tako često hvata u koštac. Ali kad mu je baš do megdana, što se onda srdi na nas, ako odbi- jamo kako bolje možemo njego- ve udarce? A nije kavalirski ni što se on ispred javnosti na nas žali, kao da tobože mi Njega 1- zazivljemo, podmećući “nam i o- no što nijesmo kazali, pa nas pretstavlja kao potstrekače na mržniu protiv Hrvata, kad to ni- je istina, kad mi svakom prili- kom dokazujemo da znamo cije- niti i razlikovati prave rodolju« be koji priznaju naše narodno jedinstvo žavu, od onih koji hoće da sve to ruše. Mi nijesmo nikad ni i- mali tu ambiciju da S njim pole- mišemo. Nego izazvani, uvijek smo se poslužili prirodnim, čovječan- Skim pravom da se branimo od njegovih napadaja, ne imputirajući mu ono što nije kazao već ispra- vljajući skladnim i ubjedljivim načinom njegove netačnosti, na- što smo sa više strana dobili o- dobravanja i pohvala za naše ko- rektno pisanje. Nikad međutim nijesmo uzmakli, niti smo mu ikad ostali dužni odgovora, to "Priznajemo, nego smo mu svagda iscrpno odgovorili i objasnili sve što je želio, kao n. p. i naše nekadanje izborne kompromise S autonomašima. Na mnoga naša objašnjenja nijesmo nikad primi- li od njega ma kakvu primjedbu, PO čemu smo morali pretpostavi- ti da ih je dobro razumio i t- zeo na znanje, dok na neka na- ša pitanja, odnosno njegovog po- litičkog mišljenja prije rata, ni Jesmo nikad dobili odgovora. | Međutim on se vraća uvijek na iste predmete, kao da nijesmo O njima ništa ni proslovili. Zato mi mu vrlo rado stavljamo na vaspoloženje sve članke koje smo mu do danas posvetili, ako ih je Slučajno zaboravio, i to je sve Što možemo da učinimo; ali mi ne možemo i nećemo da zloupo- trebimo strpljenje čitalačke pu- ike, ponavljajući iste stvari, jer Svačije strpljenje ima svojih gra- tica. Pa ako kraj svega toga vObzor“ neće da nas razumije, Mi mu krivi nijesmo, nama je dovoljno da nias razumije nepri- Strana čitalačka publike, za koju I Pišemo. > 2. Mi nijesmo nikad govorili (ta Mjesmo glavu izgubili) protiv rarodne propagande, kad je ne- šadanja narodna stranka u Dal- Maciji vodila borbu protiv tuđeg i našu ujedinjenu dr-. “a ono što je tvoje, da bude i elementa, nego kad se je toj bor- | bi nametnuo hrvatski separatizam 1 negacija Srpstva, i kad se je tom politikom laskalo austrijskoj politici osvajanja, propagirajući Hrvatstvo kao njenu predstražu ondje gdje mu nije nikako bilo mjesto. Nego ,,Obzor“ sasvim na- ivno pita: ,,kad bi ovi navodi (o Propagandi hrvatskoj u Bosni) bili istiniti, što bi nam mogli smetati, kad pišemo da smo jedno | da treba promicati bratstvo i ju- što je to pitanje pogrešno namje- šteno, pa ga treba ispraviti. Ni- | jesmo mi propagirali Srpstvo u Bosni i Hercegovini, jer nam ni- je trebalo, a Austriji je trebalo da se one dvije provincije pohr- vate, mada je narod koji se u njima neprekidno borio s 'Turci- ma i ginuo za svoju slobodu, na- rod iz naših junačkih pjesama, pod čijim je uticajem n. p. fra Grga Martić u svojim ,,Osvetni- cima“ opjevao hercegovačke usta- še, Luku Vukalovića i sve one heroje do 1878 g. Vjeruje li ,,Ob- zor“ da su ono bili Srbi koji su se borili na Grahovu, pa ako ih priznaje, kao što ih priznaje isto- rija i cio svijet, kako su se oni | tek od 1878 g. mogli prometnu- | ti u Hrvate, po kome zakonu, po | kome istorijskome događaju? Mi nijesmo nikad dezertirali od principa bratstva i narodnog jedinstva, kao što danas čini ,,Ob- zor“ i njegovi ljudi, niti smo pri- svajali ikad zemlje i gradove ko- je su od uvijek bile samo naše, a odoslobođenja su i naše i brat- ske; nego smo uvijek vjerovali i danas odlučno vjerujemo da je ova zemlja, današnja Jugoslavija, na čitavom svom teritoriju zajednička dr- žava jednog naroda. Međutim Obzor“ i njegovi drže se poli- tike: ono što je moje, moje je; moje i tvoje, dok tene istisuemo. Ali u tom slučaju samo, naš na- rod kaže: ako su brzi volovi, zemlja je podijeljena, biva zna se što je čije. E O hrvatskim prvacima prije i poslije rata, takođe smo govori li, ali vidimo da je 1 to bilo u- zalud, a to da naši političari na jugu (od kojih smo samo | neke | spomenuli, a koje »Obzor hoće da strpa u svoju vreću), nijesu zamišljali ,uskrisenje hrvatske države“ negacijom Srpstva, nego su bili za narodno jedinstvo, za slobodu i ujedinjenje našega naroda u jednu državu, što je najposlije Srbija srećno i izvršila. Plemstvo je hrvatsko bilo ne- kad despot, siledžija naspram svo- ga naroda, koji mu je robovao onako isto, kao što je i plemstvo robovalo Beču i Pešti; a velika većina hrvatskog svećenstva bila je i onda inspirisana istim ideja- ima naspram našega naroda, ko- jima je i danas, Ovo nijesu izlijevi mržnje ka- ko bi ,Obzor“ hotio, nego po- sljedica njegovih bespotrebnih i- zazivanja, koja dovode do mada | gorkih, ali ipak potrebnih obja- šujenja; pa ako ,,Obzoru“ nijesu prijatna, neka vjeruje da nijesu ni nama, zato što smo protiv svo- je volje prinuđeni da ih iznosi- ćenja, jer mu poslije 1918 g. ne- ma od toga nikakve potrebe, ni koristi. Krstiti sve i svakoga hr- vatskim imenom, to je besmislica koja pobuđuje smijeh, o čemu su ubijeđeni i svi oni Hrvati koji se pomalo odriču ,,Obzora“ i nje- gove politike. To vrijedi za sve u opće zemlje koje je Habzburg bio pritisnuo svojom vojničkom čizmom, naročito za Dubrovnik, koji nije nikad imao potrebe da | ga drugi uči kako ima da misli, | mo. Neka se ,,Obzor“ prođe remini- | u x I goslavenstvo“? — Tačno, samo scencija prošlih vremena, pa mu | svečano obećavamo, da nećemo nikad zamočiti pera dase snjim svađamo. Ali treba da se i on okani i dosadanje manije hrva- jer je svojim znanjem, svojom kulturom i narodnim osjećajem učio druge kako da se opredijele kad su ti drugi bili izgubili sva- ki nacionalni smisao, pa su se jedni napola nijemčili, a drugi se potalijančili, od čega sei da- nas primjećuju tragovi. Dubrovački seljak kroz prizmu istine i objektivnosti Suvišno je i dokazivati 1 isti- cati kojem našem plemenu pri padaju od iskona dubrovačka se- la. To najbolje dokazuju i kara- kterišu; narodni običaji u skla- du sa vjerom, pjesme, narodne igre, odijelo, jezik i sve ono što narodu daje istinski pečat njego- va plemena, a što nikakvi fal- Sifikati, bilo historije bilo prigo- dno udešeni, nijesu u stanju da obore. Moguće je narodi za- vesti, naročito ako ga se skrene s puta pomoću vjerskih argume- nata, koji nemaju nikakve veze sa narodnošću, a što neuki seljak u poč»tku lako prihvaća, ali ka- snije uviđa da ga se itime vara. Ovih dana održana je u Ko- navlima smotra Seljačke Sloge, koja je udešena s namjerom da se našeg seljaka prikaže u sasvim drugom svijetlu nego što ga je baš ova i ovakva smotra pokaza- la i prestavila i domaćim i stran- cima, Baš ova smotra, pokrenuta sa poznate separatističke strane, dala je i suviše dovoljno dokaza da je dubrovački seljak ono i o- nakav, kakvog smo ga mi i na osnovu istinite istorije i na osno- | vu svih narodnih obilježja utvr- dili, a što dobro zna i razumije i dobar dio samih seljaka, koji su i malo pismeni. Jedan od posmatrača sa strane ove smotre u konavlima poslao je beogradskom ,BpeMeHy“ dopis u kome iznosi ono što je vidio, a što je dovoljno da dade tačnu | sliku dubrovačkog seljaka, tako, da možemo samo biti zahvalni Seljačkoj Slozi, da je ,,upriličila smotru“ ove vrsti. U tome dopi- su se kaže: »Priređivači smotre ,,Seljačke Sloge“ u Konavlima htjeli su da jednim prilično mršavim progra- monr prikažu »kategoričnu hrvat- Sku kulturu Konavala«. Međutim, da nije bilo ono nekoliko stoti- na izvanredno lijepih žena, dje- vojaka i kršnih mladića u živo- pisnim nošnjama, stvar bi sasvim propala. Indiferentnim posmatra- čima, naročito mnogobrojnim tu- ristima koji su došli sa osam ve- likih autobusa i preko dvađeset automobila, moglo je da se uči- ni da je Seljačka Sloga uspjela da priredi jednu od takozvanih manifestacija hrvatske kulture, ali, nažalost, to nije bilo. Već u početku prve tačke je- dan kolega Nijemac me pogledao, —- Pa ovo sam ja već čuo u Rumi — rekao je smiješeći se. — Isto, samo drugi naglasak, drugo ime. Naravno, čuo je. Vidio je. Gu- sle i narodne pjesme uz gusle, Svuda su kod nas slične. Da li se pjeva o konavoskom junaku Božuru Lasiću, Vasi Čarapiću, Sibinjanin Janku, ili Marku Kra- ljeviću — svejedno, to su gusle i to su naše pjesme. Slično je bilo i s drugim ta- čkama ove svečanosti. Ko je pro- šao preko Zlatibora i Sandžaka (a to nije negdje daleko na sje- vero-zapadu nego na zaleđu i sjeveroistoku Konavala op. ur. »Dub.“) morao je čuti one čud- ne popijevke naših pastira i br- đana, kad zapuše uši i počnu da otežu glasom ariju, koja se pre- nosi s proplanka na proplanak i probija kroz borove šume., /sfu, baš istu takvu pjesmu, pod nazi- vom ,,putnička pjesma“, čuli smo i u Konavlima. Zatim dneti i ,,mješoviti zbo- rovi“ pokazali su da su Konavle danas, kao i pred više stotina godina, stajali pod neposrednim uticajem Hercegovime i Crne Go- re. Još više. Pokazali su da su se slične pjesme mogle čuti u Šumadđiji i Pomoravlju još dale-