taksa plaćena u gotovu
GODINA XXV
o E RV TJ RT“

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P, KRISTO

Dubrovnik, 5 septembra 1938

Broj 35

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din T'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Po

Treba da našemu svijetu svra-
timo pažnju na jednu pojavu ko-

ja se uvlači polagano, neprimje-
ino u naše društvo, u naš javni
život, a koja je pogubna za naš
narod, u prvom redu za na-
šu omladinu koja se lako zanosi
novostima, ne uviđajući mnogo
uta kuda one vode. Mislimo na
neke organizacije koje su kod
nas provrele, na izgled bezazlene,
skromne, neuptićenom svijetu pri-
mamljive, koje, radi uspjeha, nose
vjersko obilježje bez ikakve po-
trebe (jer nijednoj vjeri ne tre-
baju organizacije), dok u istini

one imaju jedan određeni politi-
očki cilj, ili bolje stranački, sepa-
\ gatistički, destruktivni karakter.

Pod vidom vjere,

one unose u

š .. . .
|“ narod zabunu, nerazumijevanje i

depriznavanje đa odmah poslije

vjere u Boga, postoji u čovječan-
stvu jedna druga vjera, jedan kult,

koji je i za nas, kao i za sve na-
rode na svijetu, najjači zalog čo-
vječjeg zemnog života, glavni

uslov našeg narodnog opstanka:
naše narodno jedinstvo. Međutim
. spomenute organizacije kao vjer-

ske, nemaju nikakva smisla i ni-
jesu nikako opravdane. Mi živi-

mo u slobodnoj našoj državi Ju-
goslaviji, u kojoj je zakonima o-
bezbijeđena svaka vjera, i nema
ni za koga nikakve bojazni da
jedna vjera može imali prednost

. ispred ma koje druge, jer su sve

ravnopravne. Kad dakle te orga-
nizacije bez ikakve potrebe isti-

ču svoje vjersko obilježje, kao
ta uzbunu i za odbranu svoje
vjere od neke umišljene i ne-

opravdane bojazni za svoj opsta-

nak; a kad nijednoj vjeri nije mi-
sija razjedinjenje naroda nego
naprotiv ujedinjenje cijeloga čo-
vječanstva, znači da te organiza-
cije koje draže narod i hoće da
ga još jače razjedine, da produ-

be još dublji jaz među braćom,

nijesu pokrenute u vjerskome du-
hu, ni iz vjerske nužde, nego da
su diametraluo u opreci sa vje“
rom koja spaja narode, ujedinju“
je braću.

Neki će farizeji graknuti na
nas da smo božji odmetnici, ne-
Prijatelji vjere, a to je vrlo lako
kad ti ljudi iznenađeni na djela,
nemaju stiage ni razlogd za oprav:
danje svojih mutnih namjera. Na-
Valjivati lažima i klevetama samo
da se opsjeni prostotti koja drži

a je u pravu onaj koji viče 1
grdi, nije nikakva vještina; ?
grdnje i anateme ne mogu niko-
ga razumna da uplaše, jer su o“
davna izgubile snagu, one su sa
Svim izvjetrile.

Mi poštujemo svačiji! vjeru >
kao kulturni ljudi, tolerantni smo

Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

prema svakoj do beskrajnosti. "To
Je pozmito i ne bi trebalo da to
naglasujemo, kao što poštujemo
Svačije mišljenje samo kad potje-
če iz ubijeđenja, kad je iskreno.
Ali smo odlučni i nepomirljivi
neprijatelji farizeja koje je i sam
Hristos izagnao iz svoga hrama,
a koji se služe vjerom u politi-
čke Svrhe iza svoje lične ambicije
i koristoljublje. Tako interpreti-
sanje vjere, samo je poruga onog
veličanstvenog Hristovog učenja:
ljubav među braćom.  Uzaludno
je govoriti neprekidno o narodu
i njegovoj budućnosti, o njego-
vom napretku, o rodoljublju, ako
nemamo toliko narodne svijesti,
da međusobnom bratskom ljuba-
vi utvrdimo u narodu ljubav i
poštovanje prema našoj državi,

ako mislimo održati narod na vi-
sini svoga ponosa i časti ispred
tuđih poniženja i uzurpacija.
Nikakav prozelitizam, a najma-
nje onaj koji krije u sebi politi-
čku tendenciju, nema pravo gra-
đanstva kod nas. Njegova Svetost
rimski Papa izdao je tu skoro
strogo naređenje svojim svećeni-
cima da se nemaju baviti politi-
kom, jer crkva ne smije biti po-
prište političkih intriga. Ta za-
brana vrhovnog glavara crkve
treba da se poštuje svuda, bez
pogovora, ma da se stanovita
Štampa ponekad buni protiv sli-
čnih naređenja Njegove Sveto:ti,
jer n.p. , Obzor“ kaže da »svug-
dje na svijetu nijesu prilike je-
dnake, ne postoje veoma važna
pitanja, koja su na dnevnom re-

VJERSKE ORGANIZACIJE U SLUŽBI POLITIKE

du u državama, u kojima katoli-
čka crkva nije dominantan fak-

| tor u vjerskom životu državljana

kao na pr. u Vel. Britaniji, Ni-
zozemskoj, Sjed. Državama itd.“
Druge države nije spomenuo,
vjerovatno da se vlasi ne sjete.
Prema tome ,,Obzor“ bi bio sklon
na otstupanje i ove ozbiljne pa-
pine riječi, ali zapovijed je za-
povijed, a papina se ne poriče,
kao ni careva.

Stoga neka se naš svijet, na-
ročito omladina, čuva svih  spo-
menutih organizacija, koje razje-
dinjuju narod, stvaraju razdor i
mržnju mjesto sporazuma, vjer-
ske snošljivosti i narodnog jedin-
stva, tog jedinog uslova našeg
opstanka.

1638 - 19358

Opet nova napast

povodom tristogodišnjice smrti Dživa F. Gundulića

25 juna 1893 u veče u Bon-
dinom pozorištu u Dubrovniku,
pred sjajnim društvom, prikazi-
vala se Pjesma u Prozi Iva Voj-
novića: ,,Gundulićev san“. Ja
sam imao čast prikazivati pjesni-
ka, moja sestra gospođa I,oazd
bila je Vila, a najmlađa kćerka
Markiza Miha Bone (Bunića) Ana,
a konačnoj apoteozi, bijaše Du-
brovnik, u vidu krasne žene —
kako  mnaređivaše Pjesnik — u
kraljevskome ruhu, držeći u jed-
noj ruci štit svetoga Vlaha, a u
drugoj lovor vijenac. Prestraše-
nome i zanesenome Gunduliću
Vila govoraše: ,,Iz carstva sanja,
brate, pozdrav primi: U snu ti
vidiš budućnosti sliku, Kad slava
tvoja bude sloge slava m

Ne samo elita dubrovačkoga
društva — bilo je još elite! —
nego i glavni pretstavnici jugo-
glovenstva bili su one večeri ra:
sporedani po ložama. Bio je u
jednoj loži veliki Rački, sa len«
tom Svetog Save, bili su zastu
pnici svih većih društava srpskih
i hrvatskih, bio je pretsjednik
Dalmatinskog Sabora, a sjedio
jei namjesnik dalmatinski Feld-
cajgmajster David, čija je žena
bila unuka srpskog Patrijarha
Maširevića. Namjesnik bijaše po“
slat u Dubrovnik da položi crno-
žuti vijenac pred spomenik Gun-
dulićev, koji se onog dana bio
svečano otkrio, da bi paralisao
iskaz kralja Srbije Aleksandra
Obrenovića, koji bješe Gunduliću
poslao vijenac sastavljen od cvi-

jeća, ubranog na Kosovu polju! |:

Ali onog dana i u oči onog
dana nemile su pojave u gradu
profanisale bile onaj veliki dan!
Glupa svađa između Srba i Hr-
vata ili, da se tačnije izrazimo,
ofanziva Hrvata protiv Srba, —
bila je u punome jeku. Naroči-
to protiv Srba u Austro-Ugar-
skoj. Ali ni Srbi iz Srbije nisu
onih dana bolje prošli. Sa Loi-
dovog jednog parobroda razlije-
gaše se po Gružu vika: ,/Živila
Slivnica!“ U građu potomak
jednog manhajmskog  Jevrejina,
doktor Josip Frank u ime Hrva-
ta ,,uzimaše u posjed Dubrovnik“.
Niko nije znao što to znači. Jer
Dubrovnik bješe bio ,,uzetu po-
sjed“ od Dubrovčana pred više
od tisuću godina (i ako ta riječ
»posjed“ nije dubrovačka) a god.
1806 tuđinska jedna vojska bješe
ga za prvi put u istoriji, ,uzela
u posjed“, i držala ga do 1918,
koje ga je godine opet jedna dru-
ga, naša vojska uzela bila u ,,po-
sjed“. Ovo movo ,uzimanje u po-
sjed“ građa Dubrovnika sa stra-
ne jednog semitskog advokata,
nemaše dakako uticaja na du-
brovačke stijene, koje su se sa du-
bokim ćutanjem prezirljivo žuti-
le na onom junskom suncu. Sa-
mo govore, da je kneževskim
dvorom prošao za trenutak drh-
taj, da su se ma onim  Donatel-
skim kapitelima krilati geniji
malo nasmiješili. Ali to niko ni-
je vidio, osim pod čempresima
suvereni Dubrovnika, koji su i
mrtvi još držali grad ,,u posjedu“.

Međutim bio se u onaj dan

našao lijek i tome uzimanju u
posjed. Na Placi (koju pogrešno
zovu Stradun) bili su se poredali
stotinjak kršnih Bokelja u zlat-
noj bokeljskoj mošnji. I oni su
kao Srbi bili došli da se poklo-
ne = slovinskome dubrovačkome
geniju. Svak je držao dug čibuk
u ruci. Oruđa nije bilo. Bokeška
zlatna vojska stajala je mirna, po
vrhovnoj zapovijedi vođe te o-
gromne  deputacije, tako isto i
Crnogorci s njima pomiješani. Ali
sama ćutljiva prisutnost ,,čibuka-
ša“ spriječila je fizička nasilja
do kojih je lako moglo doći u
onaj dam sa strane onih koji su
puzimali u posjed“ Dubrovnik, To
je bilo jedno lice one velike Sve+
čanosti. Drugo je bilo sasvim ne-
zavisno od svakakvih ,,uzimanja
u posjed“, Treperili su u dubro-
vačkom junskom  vazduhu, kraj
vike čiopa i ritmičke pjesme
mora, još i povici mase sa svih
strana jugoslavenstva, koja je po
vječnom instinktu svih masa od-
vajala spotedno od glavnoga 1
klicala; Slava! — pjesniku O-
smana, pod čijim se slabo skulp-
turanim likom blistala jedna je-
dina riječ: ,,Narod!“

Od onoga dana proteklo je
četrdeset godina, skoro pola vi-
jeka. Da su te gođine tekle mir-
no u nečujnome sfafus quo-u, bez
potresa, bez radikalnih promjena
u evropskoj kulturi, naročito u
našoj, mogla se i produžiti ova
djetinjasta na mahove perfidna
igra u nedogled.

Ali druga polovica te polovice