naksa plaćena u gotovu e Re a Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 967, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1'- = U pretprošlom broju bavili smo za koje smo kazali da su pogi- beljne za naš narod, jer pod vi- ustanove i. protiv misije same hristjanske vjere. Oni nastavlja- ju politiku našeg starog krvnika koji nas je vjerom i zavodio i sasvini otuđio jedne od drugih, na slavu božju i matere crkve, kako je on uvjeravao, a mi tač- nije kažemo na slavu pakla u koji se i sam skotrljao. U čitavom onom članku nije- smo ni spomenuli ni braću Hr- vate, ni njihovu politiku, niti išta što bi moglo revoltirati ma čije osjećanje vjersko, nacionalno ili političko; nego po dužnosti svo- joj da poslužimo našem međuso- bnom zbliženju, našem duhovnom bratskom ujedinjenju, htjeli smo da upremo prstom na jedno zlo, koje to ujedinjenje hoće da su- zbije. I zapravo nijedan hrvatski list nije onom članku imao šta da prigovori, nego se našao opet nObzor“, koji je sa velikom to- plinom ustao na odbranu spome- nutih organizacija, kao da su to neke hrvatske narodne ustanove, za koje bi bilo razumljivo i o: pravdano, da se ozove. Ali ono ušto se mi namjerno nijesmo htjeli upletati, biva u hrvatsku politiku, to je ,,Obzor“ uzeo kao motiv njegova dugog rasprevlja- nja i tim potvrdio maše uvjere- nje, «da su one organizacije zai- sta političke, a ne vjerske usta- nove. On kaže da nama smetaju one organizacije zato što nose hrvatsko obilježje; dakle nijesmo daleko: ako ustanove nijesu po- litičke, jesu vjerske, koje se ki: te. hrvatskim obilježjem 1 raznim hrvatskim značkama, da provoci- raju, da uzmu neki borbeni stav naspram svih onih koji nijesu Njihova mišljenja i koji ih osu đuju. A sve to oni stavljaju pod okrilje vjere«, koja ni krr va ni dužna, plaća svojim ugle- dom Judilo i razvrat ljudi, koji: ma ništa nije sveto, pa ni sama Vjera, koju zloupotrebljuju kao Sretstvo za opravdanje i sankci- onisanje njihovih razvratnihi 1 1u- Šilačkih ideja. »Obzor“ nam zamjera, što 5 tobože iz pristranosti nijesmo OSvrnuli i na slovenačke katoli- čke i na srpsko-pravoslavne vjer- Ske organizacije, koje takođe po- Stoje, kako on kaže. Spominjati Slovenačke bilo je izlišno Zato što su slične, mađa nijesu idem tične, jer nam laska pomisao, a lovence ne vodi u tolikoj mjeri Vjerska mržnja protiv Srba1 pre Voslavlja, kao što je to na žalost E EEE E KRPE NI REESE) I. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P KRISTO se nekim vjerskim organizacijama, | dom vjere, one rade baš protivno | namjerama svake grave vjerske | Dubrovnik, 24 septembra 1958 Broj 38 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. O vjerskim organizacijama | kod jednog dijela naše braće Hr- vata, Odnosno pak vjerskih. or- ganizacija kod pravoslavnih, ne- | ka dobro upamti ,, Obzor“ da o- Srba ne postoje. Nema ih, niti bi ih mo- glo biti u onom smislu u kome | su kod Hrvata. One ne bi nika- | ko mogle.biti političke organiza- cije, jer je pravoslavna crkva na- cionalna, narodna, samostalna, ko- ja je sama sobom upravljana, što nije slučaj sa rimokatoličkom cr- kvom, koja je univerzalna. Za lake srpsko-pravoslavne organiza- cije ne bi bilo smisla da se vje- ra upleće u čisto političke svrhe. Kod pravoslavnih Srba ima jedan najnoviji pokret ,,bogomo- ljački“, čisto jevanđelski, koji po- stoji da djeluje na unutrašnje čo- |ne kod pravoslavnih rom, a ne politikom, čovjekovu dušu, da joj razvije moralna 'o- sjećanja u ovom razvratnom i po- žene, koje pobožnim načinom, čistom molitvom kao jedinom di- rektnom vezom sa Bcgom, daju znaka svoga opstanka, Odi sma- traju kao svoju najpreču dužnost i kao sretstvo za iscijeljenje i pre= porod svoje duše: pomaganje bi- jednih, bolesnih, sirotih i u opće vršenje svakog dobrog i pleme- nitog djela prema čovjeku, a ne prekomjerno obilaženje crkvenih pragova srcem punim mržnje pro- tiv svoga brata druge vjere. Sli- čnih bogomoljačkih udruženja i- ima u svim vjerama, pa i u rimo- katoličkoj, ali se razlikuju od o- nih o kojima smo govorili, jer prava bogomoljačka udruženja ne bi smjela biti uniformisane čete sa sabljama i sa političkim zna- kovina. Dalje kaže » Obzor“ da je ustai vom prizvato pravoslavnoj crkve njeno srpsko obilježje, pa da bi ipak bilo smiono tvrditi da je ona zato separatističkog 1 de- struktivnog karaktera. — , Obzor“ treba da zna da koliko ustav, toliko i svi zakoni, nijesu prir znali srpskoj crkvi ništa novo, nego su konstatovali jednu isto- rijsku, stvarnu činjenicu, da. se pravoslavna crkva uopće dijeli na nacionalnu crkvu rusku, rumunm sku, bugarsku, grčku i srpsku, koja se tako naziva od 1229 g» otkad se je Sveti Sava odvojio od grčke crkve, a što je hotio da.učini i Grgur Ninski sa ka- toličkom crkvom, odvajajući je li hrvatski kraljevi 1 plemići sa izaslanicima rimskoga pape na saboru u Spljetu 925 £- Da nije bilo. toga hrvatskog otpora, danas bi se katolička crkva u našoj vjekovo biće, da preporodi vje- | državi mogla s pravom nazvati hrvatskom. Ma kakva bila tačna stilizacija papine zabrane sveštenicima da se bave politikom, smisao je taj, da je osudio politizaciju crkve. Uzalud bi ,,Obzor“ hotio da se rebeliše papinim naređenjima, on treba bez velikog svoga jada, da im se povinuje. Crkva ne smije biti agresivna nigdje, a najmanje u zemljama u kojima ona nije prevalentna, gdje je dužna obzi- ra prema jačoj crkvi. Srbi pra- | brata, a kvarenom svijetu. Tu su ljudi i od rimske, da ga nijesu spriječi | | | voslavci, mada su brojno jači, od- nose se svuda sa ljubavi i pošto- vanjem prema braći ma koje vie- re. Tako isto i Srbi katolici pre- ma pravoslavnoj braći, od kojih ništa ih ne dijeli. Zašto takav | M 4 | rod se ne mijenja. Može ga se odnos ne bi mogao da vlada i dok one budu imati sve druge tendencije, Štetne po jedinstvo našega naroda, mi ćemo uvijek ustajati protiv njihovih namjera i ovako ćemo javno osuditi njih i svakoga, ko se bude drznuo da ruši, ili da samo sprječava naše narodno ujedinjenje, jer ono | se ne da uništiti nikakvim izvje- štačenim, lažnim teorijama i izmo- *avanjima jednog dijela hrvatske | štampe. Dobro kaže ,,Obzor“ da između Hrvata sa braćom Srbima | jedne i druge itreće vjere? Zar tet mora da karakterizuje vjerom ? Jadan li je taj individualitet, ko- ji se afirmiše mržnjom na svoga koju podržavaju fanati- zovane mase ženica i vjerskih manijaka ! Da završimo: neka sve one spomenute = samozvane vjerske organizacije budu / zaista samo vjerske, de se ograniče na svoje religiozne dužnosti, mi nećemo imati šta da im prigovorimo;ali | U je život narodni osnovan na du- bokim temeljima istorije, koji se ne mogu mijenjati stranačkim programima. To je tačno. Sve je prolazno: ljudi, stranke, njiho- vi politički programi, sve može da se mijenja i evoluiše, ali na- koliko se može to da zlonamjerno zavođiti hoće i koliko on se njihov plemenski individuali- | 279% ali on ostaje jedan, jer je. sila krvi i materinje riječi nesa- vladljiva. Možda je i potrebno da se veći dio hrvatskog naroda iz ove začmalosti u kojoj je pod tuđinom živio, danas političkim prepirka- ma trgne, da se oslobodi predra- suda i da počne misliti svojom glavom, pa da se uvjeri da mu je samo u ljubavi i jedinstvu sa svojim bratom, od Boga iod pri- rode određen njegov život i na- rodni opstanak. 60-god. okupacije Bosne i Hercegovine Krajem ovog mjeseca navršiće | manju Sarajeva, Ta šaka neorga- se punih 60 godina, od kad je zle uspomene Austro-ugarska mo- narhija konačno okupirala naše | dvije provincije — Bosnu i Her- cegovinu. “Tek nakon dva mjese- ca krvavih sukoba s dijelom bo- sanskih Muslimana, koji su jedi- ni dali otpor okupacionim trupa- ma, mogli su Austrijanci zauze- ti cijelu zemlju i započeti svoje uzurpatorsko djelovanje, koje je nakon četrdeset godina iza toga bilo glavnim uzrokom detiniti- vne i vječne propasti njihove ca- revine. 29 jula 1878 austrougarska vojska na osnovu mandata po članu 25 berlinskog kongresa (koji je bio započeo raditi 13 ju+ na, a dovršio ga 13 jula iste go- dine pod predsjedanjem kneza Otona Bizmarka), prešla je bila na tri mjesta Savu (kod Samca, Broda i Gradiške) i Unu kod Kostajnice. Poslije 56 sudara, jedva je uspjela Austrija u svom pothvatu s vojskom od preko 150 hiljada ljudi, a ue kako je zamišljao i hvalio se grof An- draši, da će biti dovoljan ,jedan husarski eskadron sa vojnom mu- zikom na čelu“. Najveći su su- kobi bili kod Doboja, Ključa i "Tuzle, a nadasve pak pri zauzi- nizovanih, nedisciplinovanih, vrlo loše naoružanih Muslimana toli- ko je bila dala haka austrijskoj vojsci, a da što li bi bilo tek orda da su se oduprli svi muslimani i pravoslavni ? Dobila je bila Austrija na ber- linskom kongresu ujedno i ovla- štenje, da može držati svoje gar- nizone i u novopazarskom sandža- ku, ali samo u Priboju, Prijepo- lju i Pljevljima, kao i pravo oku- pacije do Kosovske Mitrovice i dalje. To je sve bio ,kliu u sla- vensko meso, kako reče opuno- moćeni ministar _ austrijski grof Andraši. Austrija, taj najveći zlotvor i krvni dušmanin našeg naroda, odavna je svim đavolskim svojim mahinacijama radila na tome, da omogući okupaciju Bosne i Her- cegovine. Ona je potpirivala bu- ne u njima i trošila silne nov- čane sume za postignuće te opa- ke svoje namjere. Najviše se je bio angažovao za tu svrhu sam car Franjo Josif, da tim dobije naknadu za izgubljenu Lombar- diju i Mletačku pokrajinu Okupaciji Bosne i Hercegovi- ne, uz Austriju najviše je dopri-