naksa plaćena u gotovu
e Re a

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 967,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144—

Pojedini broj din 1'-

=

U pretprošlom broju bavili smo

za koje smo kazali da su pogi-
beljne za naš narod, jer pod vi-

ustanove i. protiv misije same
hristjanske vjere. Oni nastavlja-
ju politiku našeg starog krvnika
koji nas je vjerom i zavodio i
sasvini otuđio jedne od drugih,
na slavu božju i matere crkve,
kako je on uvjeravao, a mi tač-
nije kažemo na slavu pakla u
koji se i sam skotrljao.

U čitavom onom članku  nije-
smo ni spomenuli ni braću Hr-
vate, ni njihovu politiku, niti išta
što bi moglo revoltirati ma čije
osjećanje vjersko, nacionalno ili
političko; nego po dužnosti svo-
joj da poslužimo našem međuso-
bnom zbliženju, našem duhovnom
bratskom ujedinjenju, htjeli smo
da upremo prstom na jedno zlo,
koje to ujedinjenje hoće da su-
zbije. I zapravo nijedan hrvatski
list nije onom članku imao šta
da prigovori, nego se našao opet
nObzor“, koji je sa velikom to-
plinom ustao na odbranu spome-
nutih organizacija, kao da su to
neke hrvatske narodne ustanove,
za koje bi bilo razumljivo i o:
pravdano, da se ozove. Ali ono

ušto se mi namjerno nijesmo

htjeli upletati, biva u hrvatsku
politiku, to je ,,Obzor“ uzeo kao
motiv njegova dugog rasprevlja-
nja i tim potvrdio maše uvjere-
nje, «da su one organizacije zai-
sta političke, a ne vjerske usta-
nove. On kaže da nama smetaju
one organizacije zato što nose
hrvatsko obilježje; dakle nijesmo
daleko: ako ustanove nijesu po-
litičke, jesu vjerske, koje se ki:
te. hrvatskim obilježjem 1 raznim
hrvatskim značkama, da provoci-
raju, da uzmu neki borbeni stav
naspram svih onih koji nijesu
Njihova mišljenja i koji ih osu
đuju. A sve to oni stavljaju pod
okrilje vjere«, koja ni krr
va ni dužna, plaća svojim ugle-
dom Judilo i razvrat ljudi, koji:
ma ništa nije sveto, pa ni sama
Vjera, koju zloupotrebljuju kao
Sretstvo za opravdanje i sankci-
onisanje njihovih razvratnihi 1 1u-
Šilačkih ideja.

»Obzor“ nam zamjera, što 5
tobože iz pristranosti  nijesmo
OSvrnuli i na slovenačke katoli-
čke i na srpsko-pravoslavne vjer-
Ske organizacije, koje takođe po-
Stoje, kako on kaže. Spominjati
Slovenačke bilo je izlišno Zato
što su slične, mađa nijesu idem
tične, jer nam laska pomisao, a
lovence ne vodi u tolikoj mjeri
Vjerska mržnja protiv Srba1 pre
Voslavlja, kao što je to na žalost

E EEE E KRPE NI REESE) I.
Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P KRISTO

se nekim vjerskim organizacijama, |

dom vjere, one rade baš protivno |
namjerama svake grave vjerske |

Dubrovnik, 24 septembra 1958

Broj 38

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice

Marije br. 2.

O vjerskim organizacijama

| kod jednog dijela naše braće Hr-
vata, Odnosno pak vjerskih. or-
ganizacija kod pravoslavnih, ne-
| ka dobro upamti ,, Obzor“ da o-
Srba ne
postoje. Nema ih, niti bi ih mo-
glo biti u onom smislu u kome
| su kod Hrvata. One ne bi nika-
| ko mogle.biti političke organiza-
cije, jer je pravoslavna crkva na-
cionalna, narodna, samostalna, ko-
ja je sama sobom upravljana, što
nije slučaj sa rimokatoličkom cr-
kvom, koja je univerzalna. Za
lake srpsko-pravoslavne organiza-
cije ne bi bilo smisla da se vje-
ra upleće u čisto političke svrhe.

Kod pravoslavnih Srba ima
jedan najnoviji pokret ,,bogomo-
ljački“, čisto jevanđelski, koji po-
stoji da djeluje na unutrašnje čo-

|ne kod pravoslavnih

rom, a ne politikom, čovjekovu
dušu, da joj razvije moralna 'o-
sjećanja u ovom razvratnom i po-

žene, koje pobožnim načinom,
čistom molitvom kao jedinom di-
rektnom vezom sa Bcgom, daju
znaka svoga opstanka, Odi sma-
traju kao svoju najpreču dužnost
i kao sretstvo za iscijeljenje i pre=
porod svoje duše: pomaganje bi-
jednih, bolesnih, sirotih i u opće
vršenje svakog dobrog i pleme-
nitog djela prema čovjeku, a ne
prekomjerno obilaženje crkvenih
pragova srcem punim mržnje pro-
tiv svoga brata druge vjere. Sli-
čnih bogomoljačkih udruženja i-
ima u svim vjerama, pa i u rimo-
katoličkoj, ali se razlikuju od o-
nih o kojima smo govorili, jer
prava bogomoljačka udruženja ne
bi smjela biti uniformisane čete
sa sabljama i sa političkim zna-
kovina.

Dalje kaže » Obzor“ da je ustai
vom prizvato pravoslavnoj crkve
njeno srpsko obilježje, pa da bi
ipak bilo smiono tvrditi da je
ona zato separatističkog 1 de-
struktivnog karaktera. — , Obzor“
treba da zna da koliko ustav,
toliko i svi zakoni, nijesu prir
znali srpskoj crkvi ništa novo,
nego su konstatovali jednu isto-
rijsku, stvarnu činjenicu, da. se
pravoslavna crkva uopće dijeli na
nacionalnu crkvu rusku, rumunm
sku, bugarsku, grčku i srpsku,
koja se tako naziva od 1229 g»
otkad se je Sveti Sava odvojio
od grčke crkve, a što je hotio
da.učini i Grgur Ninski sa ka-
toličkom crkvom, odvajajući je
li hrvatski kraljevi 1 plemići sa
izaslanicima rimskoga pape na
saboru u Spljetu 925 £- Da nije
bilo. toga hrvatskog otpora, danas
bi se katolička crkva u našoj

vjekovo biće, da preporodi vje- |

državi mogla s pravom nazvati
hrvatskom.

Ma kakva bila tačna stilizacija
papine zabrane sveštenicima da
se bave politikom, smisao je taj,
da je osudio  politizaciju crkve.
Uzalud bi ,,Obzor“ hotio da se
rebeliše papinim naređenjima, on
treba bez velikog svoga jada, da
im se povinuje. Crkva ne smije
biti agresivna nigdje, a najmanje
u zemljama u kojima ona nije
prevalentna, gdje je dužna obzi-

ra prema jačoj crkvi. Srbi pra-

| brata, a

kvarenom svijetu. Tu su ljudi i

od rimske, da ga nijesu spriječi |

|

|

voslavci, mada su brojno jači, od-
nose se svuda sa ljubavi i pošto-
vanjem prema braći ma koje vie-
re. Tako isto i Srbi katolici pre-
ma pravoslavnoj braći, od kojih

ništa ih ne dijeli. Zašto takav | M 4
| rod se ne mijenja. Može ga se

odnos ne bi mogao da vlada i

dok one budu imati sve druge
tendencije, Štetne po jedinstvo
našega naroda, mi ćemo uvijek
ustajati protiv njihovih namjera
i ovako ćemo javno osuditi njih
i svakoga, ko se bude  drznuo
da ruši, ili da samo sprječava
naše narodno ujedinjenje, jer ono

| se ne da uništiti nikakvim izvje-

štačenim, lažnim teorijama i izmo-

*avanjima jednog dijela hrvatske
| štampe. Dobro kaže ,,Obzor“ da

između Hrvata sa braćom Srbima |

jedne i druge itreće vjere? Zar

tet mora da karakterizuje vjerom ?
Jadan li je taj individualitet, ko-
ji se afirmiše mržnjom na svoga
koju podržavaju fanati-
zovane mase ženica i vjerskih
manijaka !

Da završimo: neka sve one
spomenute = samozvane vjerske
organizacije budu / zaista samo
vjerske, de se ograniče na svoje
religiozne dužnosti, mi nećemo
imati šta da im prigovorimo;ali

|

U

je život narodni osnovan na du-
bokim temeljima istorije, koji se
ne mogu mijenjati stranačkim
programima. To je tačno. Sve
je prolazno: ljudi, stranke, njiho-
vi politički programi, sve može
da se mijenja i evoluiše, ali na-

koliko se
može to da

zlonamjerno zavođiti
hoće i koliko on

se njihov plemenski individuali- | 279% ali on ostaje jedan, jer je.

sila krvi i materinje riječi nesa-
vladljiva. Možda je i potrebno da
se veći dio hrvatskog naroda iz ove
začmalosti u kojoj je pod tuđinom
živio, danas političkim prepirka-
ma trgne, da se oslobodi predra-
suda i da počne misliti svojom
glavom, pa da se uvjeri da mu
je samo u ljubavi i jedinstvu sa
svojim bratom, od Boga iod pri-
rode određen njegov život i na-
rodni opstanak.

60-god. okupacije
Bosne i Hercegovine

Krajem ovog mjeseca navršiće |
manju Sarajeva, Ta šaka neorga-

se punih 60 godina, od kad je
zle uspomene Austro-ugarska mo-

narhija konačno okupirala naše |

dvije provincije — Bosnu i Her-
cegovinu. “Tek nakon dva mjese-
ca krvavih sukoba s dijelom bo-
sanskih Muslimana, koji su jedi-
ni dali otpor okupacionim trupa-
ma, mogli su Austrijanci zauze-
ti cijelu zemlju i započeti svoje
uzurpatorsko djelovanje, koje je
nakon četrdeset godina iza toga
bilo glavnim uzrokom detiniti-
vne i vječne propasti njihove ca-
revine.

29 jula 1878 austrougarska
vojska na osnovu mandata po
članu 25 berlinskog kongresa
(koji je bio započeo raditi 13 ju+
na, a dovršio ga 13 jula iste go-
dine pod predsjedanjem kneza
Otona Bizmarka), prešla je bila
na tri mjesta Savu (kod Samca,
Broda i Gradiške) i Unu kod
Kostajnice. Poslije 56 sudara,
jedva je uspjela Austrija u svom
pothvatu s vojskom od preko
150 hiljada ljudi, a ue kako je
zamišljao i hvalio se grof An-
draši, da će biti dovoljan ,jedan
husarski eskadron sa vojnom mu-
zikom na čelu“. Najveći su su-
kobi bili kod Doboja, Ključa i

"Tuzle, a nadasve pak pri zauzi-

nizovanih, nedisciplinovanih, vrlo
loše naoružanih Muslimana toli-
ko je bila dala haka austrijskoj
vojsci, a da što li bi bilo tek orda
da su se oduprli svi muslimani
i pravoslavni ?

Dobila je bila Austrija na ber-
linskom kongresu ujedno i ovla-
štenje, da može držati svoje gar-
nizone i u novopazarskom sandža-
ku, ali samo u Priboju, Prijepo-
lju i Pljevljima, kao i pravo oku-
pacije do Kosovske Mitrovice i
dalje. To je sve bio ,kliu u sla-
vensko meso, kako reče opuno-
moćeni ministar _ austrijski grof
Andraši.

Austrija, taj najveći zlotvor i
krvni dušmanin našeg naroda,
odavna je svim đavolskim svojim
mahinacijama radila na tome, da
omogući okupaciju Bosne i Her-
cegovine. Ona je potpirivala bu-
ne u njima i trošila silne nov-
čane sume za postignuće te opa-
ke svoje namjere. Najviše se je
bio angažovao za tu svrhu sam
car Franjo Josif, da tim dobije
naknadu za izgubljenu Lombar-
diju i Mletačku pokrajinu

Okupaciji Bosne i Hercegovi-
ne, uz Austriju najviše je dopri-