Tjahsa plaćena u gotovu
GODINA XXV
o reči

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48- godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144—

Pojedini broj din 1-

Vlasnik, izdavač i urednik;

—_—-

Dubrovnilc, 8 oktobra 19538

Broj 40

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukozisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

DOMINKOVIĆ P. KRISTO | Osnovan

1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

g ČPRRmesnuzjmagoreeene

Četvrta obljetnica
marseljske tragedije

Sutra se navršuje pune četiri

godine, kada je ma g oktobra
1934 godine pao u Marselju,
ubijen od zločinačke ruke,  naj-
prvi i najveći sin Jugoslavije,
njen Ujedinitelj i zaštitnik, Bla-
ženopočivši Kralj Aleksandar I.
Tužna je sutra obljetnica, ko-
ja će duhovno da sjedini sve če-
stite građane velike, slobodne i
ujedinjene Jugoslavije, da u za-
jedničkom bolu uzdignu srca i
Punim  pijetetom  pomole se za
upokoj duše Onoga, koji je Svo-
jom tragičnom smrću, pri radu
za dobro i sreću Svoje drage Ju-
goslavije, našao konac Svome
mučeničkom životu u ulicama
grada Marselja. Jednako kao 1u
onim teškim i mučnim danima
nemile tragedije, i sutra će da
zagrca čestita jugoslavenska duša,
da se orosi 6&ko za nenaknadi-
Vim gubitkom svog najvećeg si-
na, kome narod mnogo i mnogo
duguje. f

Sutrašnji tužni dan, ne samo
što nas potsjeća na neprebolni
gubitak našeg narodnog, najve-
ćeg zaštitnika i prijatelja, već
će on da nam  dozove u pamet
1 sjećanje na sve ono besprimi-

telja 1 sve one Scile i Karibde
kroz koje je prošao dok je uz
Svog Blaženopočivšeg Roditelja,
doveo Svoju milu Jugoslaviju do

slobode 1 konačnog narodnog
ujedinjenja.
Samo onaj koji je uz žrtve

patnja, samoprijegora i najvećih
nesebičnih napora došao  pobje-
donosno do oživotvorenja svojil
ideala, samo taj je u stanju da
ih ocijeni i pozna njihovu vrije-
dnost. I baš ovo je pravj razlog
da Blaženopočivši Kralj Alek-
sadar I Ujedinitelj, ni u samom
posljednjem času nije zaboravio
na Svoj ostvareni ideal, predajući
ga živima u amanet: Čuvajte Mi
Jugoslaviju!

U ovom času, kada se sa bo-
lom u duši prenosimo u one te-
ške časove prvih glasova o tra-
gičnoj smrti, i kada Svevišnjemu
prinosimo naše molitve da bude
milostiv duši Velikog Mučenika,
u istom času se okrećemo oko
sebe i osjećamo neko olakšanje;
jer nam izgleda kao da Duh Ve-
likog Mučenika bdi nad dragom
Mu Jugoslavijom i pomaže nje-
nim sinovima da očuvaju amanet
kog nam je ostavio u Svome po-
sljednjem času života.

Današnja lađa Jugoslavija bro-
di sigurno i pouzdano, Jaka je,
i zna da se sa sigurnošću odrve
svim mogućim  talasima koji
iz pučine nailaze. Kormilo lađe
je u oprobanim, vještim i sigur-
nim rukama, koje će pouzdano
znati i uspjeti da do kraja oču-
vaju Njegov sveti amanet: (u-
pajte Mi Jugoslaviju!

M g
Nakon čehoslovačke krize

Beograd, 5:X 1958

Čehoslovačka kriza je. morila
Cio svijet. Oma je naročito mo
rila Evropu. Ali ako ostavimo
Na stranu razočarenje koje Je
imala da preživi sama Čehoslo-
Vačka, poslije omog silnog 1 teš-
kog uzbuđenja, moglo bi se reć
da nigdje u Evropi nije bilo to-
iko žaljenja zbog čehoslovačke
Nesreće, koliko baš kod nas u

Jugoslaviji. Ali Jugoslavija nije
bila u stanju da pomogne Ceho-
slovačkoj, kada to nisu mogle ni
Francuska ni Engleska zajedno.
"Takav je bio istorijski trenutak,
a on se jasno razaznao još pre
tri-četiri godine.

Naša spoljna politika za po-
sljednje tri godine bila je usmje-
rena u pravcu obezbjeđenja mira
na svima svojim granicama. No-
silac maše spoljne politike uvidio

jerno djelovanje Kralja Ujedini- |

| slabosti

je da se svaka država mora uz-

| dati samo u svoju sopstvenu sna-

gu. Mi smo to morali činiti, jer
smo vidjeli, u slučajevima Kine,
Španije, Abisinije i Austrije sve
Lige Naroda i velike
nedostatke opšte evropske sigur-
nosti. U jednoj opštoj razobru-
čenosti, mi smo htjeli da bude-
mo načisto sa svima svojim su-
sjedima. Naša je opozicija tvrdi-
la da će zapadne demokratije po-

bjediti i uvijek pobjeđivati, a da |
će režim Musolinija i režim Hit- |

lera pasti.
dila da naša zemlja ne treba
ni da trguje sa zemljama u ko-
jima vlada diktatorski režim, od-
nosno fašizam ili hitlerizam iako
je znala da naš izvoz ide uglav-
nom u Italiju i Njemačku, Naša
vlada srećom nije usvojila jedno
takvo apsurdno  rezonovanje o
našoj privredi. Baš u interesu
naše narodne privrede, ona nije
htjela da prekida trgovinske od-
nose sa Italijom i Njemačkom, a
da bi ih mogla da_ održi i raz:
vije, ona je smatrala da se sa ove
dvije sile mora živjeti u dobrim
susjetskim odnosima. Vodeći ra-
čuna o životnim interesima Ju-
goslavije i faktičkoj situaciji u

Evropi g. dr. Milan Stojadinović |
korisne spora- |

je postigao vrlo
zume sa velikim susjedima Ju-
goslavije. Zato je naša zemlja
tražila miran sporazum sa cijelim
svijetom oko sebe, i ona ga je
blagovremeno našla, kao što je
blagovremeno savjetovala i dru-
gim manjim državama.

Tu i takvu našu politiku mno-
gi su napadali, pa su je  napa-
dali i sami Čehoslovaci, ali Ju-
goslavija nije mijenjala svoj stav.
Jugoslavija je otvoreno i jasno
kazala da ona vidi stvarnost i
predviđa događaje, a da ona ne-
će da čeka događaje u nejasnoj
i neriješenoj situaciji za sebe.
Ona je dalje rekla da će izvrši-
ti sve svoje stare ugovore i oba-
veze, ali je pošteno odbila da
primi nove, jer je vidjela da one
prevazilazile njenu snagu a sa
druge strane naša je zemlja htje-

| la mir a ne avanture i zaplete.

Umjesto da se dade uvući u nemo-

Opozicija je čak tvr- |

guće situacije, ona je često apelo- |

vala da se njeni prijatelji osvije-

| ste i da aranžiraju njihov odnos

sa svima svojim susjedima. Jer
je Jugoslavija predviđala obrte
koji mogu nastupiti i predosjeti-
la katastrofe koje bi mogle da

ih prate, pa je užurbano težila
da stvori  mirotvornu  amosferu
oko sebe.

Jugoslaviju su zato, i samo za-
to, napadali razni strani listovi
nastrojeni protiv Njemačke i Ita-
lije, pa je njenu politiku  napa-
dala i sama jugoslavenska opozi-
cija. Ali se g. dr. M. Stojadino=
vić nije dao pokolebati. On je

uporno ostao realist. Po koju ci-
jenu lične hrabrosti i gvozdene
volje, to je već poznato.

Poslije Abisinije, došla je A-
ustrija. Njen  »anšlus« je bio
dokaz mnogo čega, a naročito
dokaz da Eugleska i Francuska
neće da ratuju izvan svojih gra-
nica. Iako je veliki dio njihove
štampe skoro dvije pune deceni-
je pisao da bi priključenje  Au-
strije Njemačkoj značilo — rat.
Jugoslavija, koja je i prije anšlu-
sa imala svoj pravi put i koja
je i prije toga događaja savjeto-
vala svojim prijateljima samo
umjerenost, savjetovala je umje-
renost još energičnije poslije an-
šlusa. Ona je govorila: »Evo
događaja koji daju za pravo mo-
joj politici, molim vas podržavaj-
te tu politiku!« , .

Ako njen glas još jednom ni-
je bio poslušan, ona to može da-
nas samo da žali.

Događaji koji su  vitlali nad
Ervropom od 12-30 septembra o.
g. dali su za pravo Jugoslaviji,
oni nisu demantovali ni njenu
politiku ni njen stav, ni njene
savjete davane drugima. Daleko
od toga» da danas likuje što je
bila pametnija od drugih, dale-
ko i od toga da se raduje što
su događaji potvrdili njenu 1o-
giku. Jugoslavija je preživjela
zaista bolne stvari u septembru.
Ali ono što je za nju bilo naj-
bolnije, to je bilo prebacivanje,
upućeno na njenu adresu prije

20 septembra, da je nekoga __ iz-
dala! ... Međutim, posle 20
septembra Prag je doživio  dži-

novske demonstracije na kojima
su demonstranti grdili protiv iz-
dajstva Pariz i London! Stvari
su padale dakle tačno na glavu
onome ko ih je htio da baci na
nas. Iako se Jugoslavija nikad i
ničim nije obavezala da brani
Čehoslovačku od Njemačke, iako
ni o kakvoj izdaji prema tome
nije moglo biti ni riječi, ljevičar-
skoj štampi u Parizu je trebala
ta izmišljotina dan-dva, ali je
dan-dva kasnije cijela Francuska
štampa morala da prizna da su
Evropa i Francuska izdale Čeho-
slovačku ..

Šta smo mi mogli nato da ka-
žemo ?

To su za nas bile bolne stva-
ri, teške stvari, užasne stvari. Ali,
mi smo stegli svoje srce, prikupi-
li sve svoje snage i ćutali. A da
nam nije bilo lako, razumije se
već i po tome, što je i naša o-
pozicija papagajski ponavljala ri-
ječ izdaja, huškajući zelenu om-
ladinu u ludosti. I zato smo mo-
rali biti vrlo jaki kad smo mo-
gli da savladamo sebe i da ću-
timo.

Danas epilog čehoslovačke ne-
sreće govori sam za nas. On da-
je za pravo g. dr. M. Stojadino-