Tjahsa plaćena u gotovu GODINA XXV o reči Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1- Vlasnik, izdavač i urednik; —_—- Dubrovnilc, 8 oktobra 19538 Broj 40 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukozisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. DOMINKOVIĆ P. KRISTO | Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. g ČPRRmesnuzjmagoreeene Četvrta obljetnica marseljske tragedije Sutra se navršuje pune četiri godine, kada je ma g oktobra 1934 godine pao u Marselju, ubijen od zločinačke ruke, naj- prvi i najveći sin Jugoslavije, njen Ujedinitelj i zaštitnik, Bla- ženopočivši Kralj Aleksandar I. Tužna je sutra obljetnica, ko- ja će duhovno da sjedini sve če- stite građane velike, slobodne i ujedinjene Jugoslavije, da u za- jedničkom bolu uzdignu srca i Punim pijetetom pomole se za upokoj duše Onoga, koji je Svo- jom tragičnom smrću, pri radu za dobro i sreću Svoje drage Ju- goslavije, našao konac Svome mučeničkom životu u ulicama grada Marselja. Jednako kao 1u onim teškim i mučnim danima nemile tragedije, i sutra će da zagrca čestita jugoslavenska duša, da se orosi 6&ko za nenaknadi- Vim gubitkom svog najvećeg si- na, kome narod mnogo i mnogo duguje. f Sutrašnji tužni dan, ne samo što nas potsjeća na neprebolni gubitak našeg narodnog, najve- ćeg zaštitnika i prijatelja, već će on da nam dozove u pamet 1 sjećanje na sve ono besprimi- telja 1 sve one Scile i Karibde kroz koje je prošao dok je uz Svog Blaženopočivšeg Roditelja, doveo Svoju milu Jugoslaviju do slobode 1 konačnog narodnog ujedinjenja. Samo onaj koji je uz žrtve patnja, samoprijegora i najvećih nesebičnih napora došao pobje- donosno do oživotvorenja svojil ideala, samo taj je u stanju da ih ocijeni i pozna njihovu vrije- dnost. I baš ovo je pravj razlog da Blaženopočivši Kralj Alek- sadar I Ujedinitelj, ni u samom posljednjem času nije zaboravio na Svoj ostvareni ideal, predajući ga živima u amanet: Čuvajte Mi Jugoslaviju! U ovom času, kada se sa bo- lom u duši prenosimo u one te- ške časove prvih glasova o tra- gičnoj smrti, i kada Svevišnjemu prinosimo naše molitve da bude milostiv duši Velikog Mučenika, u istom času se okrećemo oko sebe i osjećamo neko olakšanje; jer nam izgleda kao da Duh Ve- likog Mučenika bdi nad dragom Mu Jugoslavijom i pomaže nje- nim sinovima da očuvaju amanet kog nam je ostavio u Svome po- sljednjem času života. Današnja lađa Jugoslavija bro- di sigurno i pouzdano, Jaka je, i zna da se sa sigurnošću odrve svim mogućim talasima koji iz pučine nailaze. Kormilo lađe je u oprobanim, vještim i sigur- nim rukama, koje će pouzdano znati i uspjeti da do kraja oču- vaju Njegov sveti amanet: (u- pajte Mi Jugoslaviju! M g Nakon čehoslovačke krize Beograd, 5:X 1958 Čehoslovačka kriza je. morila Cio svijet. Oma je naročito mo rila Evropu. Ali ako ostavimo Na stranu razočarenje koje Je imala da preživi sama Čehoslo- Vačka, poslije omog silnog 1 teš- kog uzbuđenja, moglo bi se reć da nigdje u Evropi nije bilo to- iko žaljenja zbog čehoslovačke Nesreće, koliko baš kod nas u Jugoslaviji. Ali Jugoslavija nije bila u stanju da pomogne Ceho- slovačkoj, kada to nisu mogle ni Francuska ni Engleska zajedno. "Takav je bio istorijski trenutak, a on se jasno razaznao još pre tri-četiri godine. Naša spoljna politika za po- sljednje tri godine bila je usmje- rena u pravcu obezbjeđenja mira na svima svojim granicama. No- silac maše spoljne politike uvidio jerno djelovanje Kralja Ujedini- | | slabosti je da se svaka država mora uz- | dati samo u svoju sopstvenu sna- gu. Mi smo to morali činiti, jer smo vidjeli, u slučajevima Kine, Španije, Abisinije i Austrije sve Lige Naroda i velike nedostatke opšte evropske sigur- nosti. U jednoj opštoj razobru- čenosti, mi smo htjeli da bude- mo načisto sa svima svojim su- sjedima. Naša je opozicija tvrdi- la da će zapadne demokratije po- bjediti i uvijek pobjeđivati, a da | će režim Musolinija i režim Hit- | lera pasti. dila da naša zemlja ne treba ni da trguje sa zemljama u ko- jima vlada diktatorski režim, od- nosno fašizam ili hitlerizam iako je znala da naš izvoz ide uglav- nom u Italiju i Njemačku, Naša vlada srećom nije usvojila jedno takvo apsurdno rezonovanje o našoj privredi. Baš u interesu naše narodne privrede, ona nije htjela da prekida trgovinske od- nose sa Italijom i Njemačkom, a da bi ih mogla da_ održi i raz: vije, ona je smatrala da se sa ove dvije sile mora živjeti u dobrim susjetskim odnosima. Vodeći ra- čuna o životnim interesima Ju- goslavije i faktičkoj situaciji u Evropi g. dr. Milan Stojadinović | korisne spora- | je postigao vrlo zume sa velikim susjedima Ju- goslavije. Zato je naša zemlja tražila miran sporazum sa cijelim svijetom oko sebe, i ona ga je blagovremeno našla, kao što je blagovremeno savjetovala i dru- gim manjim državama. Tu i takvu našu politiku mno- gi su napadali, pa su je napa- dali i sami Čehoslovaci, ali Ju- goslavija nije mijenjala svoj stav. Jugoslavija je otvoreno i jasno kazala da ona vidi stvarnost i predviđa događaje, a da ona ne- će da čeka događaje u nejasnoj i neriješenoj situaciji za sebe. Ona je dalje rekla da će izvrši- ti sve svoje stare ugovore i oba- veze, ali je pošteno odbila da primi nove, jer je vidjela da one prevazilazile njenu snagu a sa druge strane naša je zemlja htje- | la mir a ne avanture i zaplete. Umjesto da se dade uvući u nemo- Opozicija je čak tvr- | guće situacije, ona je često apelo- | vala da se njeni prijatelji osvije- | ste i da aranžiraju njihov odnos sa svima svojim susjedima. Jer je Jugoslavija predviđala obrte koji mogu nastupiti i predosjeti- la katastrofe koje bi mogle da ih prate, pa je užurbano težila da stvori mirotvornu amosferu oko sebe. Jugoslaviju su zato, i samo za- to, napadali razni strani listovi nastrojeni protiv Njemačke i Ita- lije, pa je njenu politiku napa- dala i sama jugoslavenska opozi- cija. Ali se g. dr. M. Stojadino= vić nije dao pokolebati. On je uporno ostao realist. Po koju ci- jenu lične hrabrosti i gvozdene volje, to je već poznato. Poslije Abisinije, došla je A- ustrija. Njen »anšlus« je bio dokaz mnogo čega, a naročito dokaz da Eugleska i Francuska neće da ratuju izvan svojih gra- nica. Iako je veliki dio njihove štampe skoro dvije pune deceni- je pisao da bi priključenje Au- strije Njemačkoj značilo — rat. Jugoslavija, koja je i prije anšlu- sa imala svoj pravi put i koja je i prije toga događaja savjeto- vala svojim prijateljima samo umjerenost, savjetovala je umje- renost još energičnije poslije an- šlusa. Ona je govorila: »Evo događaja koji daju za pravo mo- joj politici, molim vas podržavaj- te tu politiku!« , . Ako njen glas još jednom ni- je bio poslušan, ona to može da- nas samo da žali. Događaji koji su vitlali nad Ervropom od 12-30 septembra o. g. dali su za pravo Jugoslaviji, oni nisu demantovali ni njenu politiku ni njen stav, ni njene savjete davane drugima. Daleko od toga» da danas likuje što je bila pametnija od drugih, dale- ko i od toga da se raduje što su događaji potvrdili njenu 1o- giku. Jugoslavija je preživjela zaista bolne stvari u septembru. Ali ono što je za nju bilo naj- bolnije, to je bilo prebacivanje, upućeno na njenu adresu prije 20 septembra, da je nekoga __ iz- dala! ... Međutim, posle 20 septembra Prag je doživio dži- novske demonstracije na kojima su demonstranti grdili protiv iz- dajstva Pariz i London! Stvari su padale dakle tačno na glavu onome ko ih je htio da baci na nas. Iako se Jugoslavija nikad i ničim nije obavezala da brani Čehoslovačku od Njemačke, iako ni o kakvoj izdaji prema tome nije moglo biti ni riječi, ljevičar- skoj štampi u Parizu je trebala ta izmišljotina dan-dva, ali je dan-dva kasnije cijela Francuska štampa morala da prizna da su Evropa i Francuska izdale Čeho- slovačku .. Šta smo mi mogli nato da ka- žemo ? To su za nas bile bolne stva- ri, teške stvari, užasne stvari. Ali, mi smo stegli svoje srce, prikupi- li sve svoje snage i ćutali. A da nam nije bilo lako, razumije se već i po tome, što je i naša o- pozicija papagajski ponavljala ri- ječ izdaja, huškajući zelenu om- ladinu u ludosti. I zato smo mo- rali biti vrlo jaki kad smo mo- gli da savladamo sebe i da ću- timo. Danas epilog čehoslovačke ne- sreće govori sam za nas. On da- je za pravo g. dr. M. Stojadino-