pe u"gotovu gDIN A XXIV plazi svake subote, | tplata u Jugoslaviji Din. g godišnje. Polugodišnje | promjesečno. srazmjerno; . strane zemlje Din 96'-,. «Englesku, Ameriku--i pustraliju Din 144t— > pojedini broj din 1'- o GEO i tasnik, izdavač i urednik:. DOMINKOVIĆ P. KRISTO Dubrovnilc, 27 Novembar 1957. , F ' Broj 44. .Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglaši i javne zahvale administraciji lista. Rukoglsi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi.se plaćaju po dogovoru; a za javne za- hvale i priposlano Din T'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. E Jubrovnik nakon 19-te g ——_—_— === —— u 13 novembra navršilo .se 19 odina od onog srećnog “dana da je u slavni grad sv. Vlaha da pobjednička srpska vojska unoseći nam zlatnu slobodu, za ojom smo čitav vijek uzdisali, Dužnost nam je da dademo bi-: ms života u ovo “19 godina 'o- ško kako nam stvarnost očigle- go pokazuje. Jesmo li željeli slobodu ? Pravi Dubrovčani nađahnuti dhom svojih predaka. nosili su svojim žilama plemenitu misao datne slobode“-i njome: se: po- wsili. Otmeni duhom, ponosnii skosni gospari, svijesni uzviše- osti ideje, najđostojnije “ideje ijesna. čovjeka, prezirali su sve 10, što. unižava čovjeka: servil-. ost, pigmejstvo, oportunost, da- ge i časti otimača slobođe.' Da su takovi ostali u najte: im danima punim opasnosti. za oli život, ima mnogo: dokaza za ijeme njihovog ispaštanja * po“ imnicama, logorima, u taoštu. — je li ti teško?“ — upita-. "jednog radnika u tamnici. ,, Ka- pće mi biti teško kad sam me- ll gosparima?“ '— slijedio“ je dgovor ovog prostog radnika — ospara. Znači, kad mogu gospari toli« oda pate'i da ne ropću, šta i- mda kažem ja obični radnik? Ovo je slika. onog pravog Du- fovčanina, kakav je bio poznat daleko. Gospar i radnik jednako su o- jćali, za istu ideju radili. i žr- lovali se bez roptanja, uzvišeni veliki i u zlu kao 1 u dobru. S druge strane, pod uticajem Oznatih faktora: koji bijahu os- M tuđinske vlasti, stvarao se je in elemenat koji je tamnio sli- W grada slobode. Taj. fanatizo- dni elemenat rekrutovan iz mrač- ih, tjesnih ulica 1 stanova, za- Ven mržnjom i pakošću na sve dO nije ,od naših“, u času. kad tje radilo o biti ili ne biti či: de naše nacije, poslužio je mje- Mavnima da preko njega izliju jes i osvetu na sve one : koji jahu i priželjkivahu o ,zlat- U slobodi“. Is ovim licem i naličjem do- škao je Dabrovnik vjekovni san Mojih najboljih sinova, dočekao X da pri izdisaju tužno ali slat- 2 Zapjeva: ,,O divna, o slatka obodo I Svjedoci tih dsma opisuju po- “Ne scene: sreće, radosti, su: ) grcaja, pa'1 prijekog umira: Kod neopisivog ushićenja, piječi koje je izgovorio koman- tt slavne vojske: ,Predajte Oravu sve što bi potamnilo odišnjice_ oslobodenja Sliku sreće“, poslušane su dostoj- zaboravilo i sve se oprostilo, O- Praštanje i zaborav. su gestovi vi- tezovai a ne kukavica. Oslobođenjem Dubrovnik seje stao podizati u svakom pogledu. Ko se sjeća onog starog grada i njegovog predgrađa, pa pogleda današnju njegovu sliku, zadiviće se: nizu vila i palata, pensiona i hotela, parkova. U turističkoj Sezoni gradom vrve. hiljade. stra- naca saisvih kontinenata. Dubrovnik obnavlja staru “sla- vu. U njemu se kao ,,biseru Ja- k x Y drana“: održavaju : šu i pjevaju auktoriteti svjetskog glasa. Od nekad neznatnih ljudi nikoše novi bogataši. Mnogi u državnim preduzeći- ma stekoše zavidne kapitale. Du- ćani i radnje sa svojinr izlozima takmiče se s onim velikih gra- dova, Staudard života ovog. tu- rističkog grada donosi nove zah- tjeve u modi, ishrani, uživanjima. Ovo. svako na prvi pogled uvi- đai priznaje. Je li se do ovakvog . stepena Dubrovnik podigao sam svojom sopstvenom inicijativom ili su to posljedice stečene i skupo plaće- ne. slobode?! Čime je novi Dubrovnik: za \o- vaj svoj procvat odgovorio? -— To je zbilja žalosno. Današnji grad niko od starijih ne poznai u čudu se pita, šta se ovo. do- gađa. Gradom vrve pridošlice iz svakakvih mjesta. Te pridošlice daju građu nekakav oštimung“, da više ne znaš jesi li u Blatu, ili Imotskome, Ljubuškom, Splitu i t. d. Gradom se ore neke pjes- me koje su nama tuđe. Poklici padaju što vrijeđaju naše najveće svetinje. Mržnja se širi takova, da natkriljuje onu iz dana. zle uspo- mene 1914-18. Žalosno je vidje- ti neke Dubrovčane kojima je pravo mjesto bilo među onim starim, uglednim, pravim građa- nima, a ne među pridošlicama, kako ti Dubrovčani uživaju iz prikrajka, i gledaju kako se po- jačava mržnja i bijes ma sve one ,,Onamo-onamo!" Ali hvala Bogu! oči se pomalo otvaraju. Bide se opet oni što ,pođoše spat i o- vaj zaslužni grad sv. Vlaha po- čeo je opet da viđa ulicama, — u prigodama koje mu vraća slavni duh onaj stari gosparsko-radnički grad, te se javlja zora boljih iljep- ših dana. Dubrovniče! Prenise, tr- gni mrenu s očiju, zasuči ruka- ve, okupi sve ono »domaće i po- daj opet ovom gradu onu divnu sliku ,,Slovinske Atene!“. To ti Dubrovniče zaslužuješ, a to ti je međunarodni. kongresi. O njegovoj ljepoti pi-“ j Di I | u amanet ostavio i Blaženopočiv- no 1 sa razumijevanjem. Sve se ši Kralj Ujedinitelj u značajnom zdravici, koju ti je održao, prili- kom Svoje posjete, u Hotel Im- perijalu. Vladaj se po toj zdra- vici i bićeš opet što si bio! BEAPM SHAH — Pesvynraru GparTcke capaAwe | unpabocnabuux u MYCIIHMAHA — (IIpumaMo us8san ypeznuuinsa) Pujerxo je y Kome nujeny mame npxaBe Ouna TaKO Be/IMKA NOJIUTKUKA nonujenanocr «kao mro je TO pašuje 6uzo y Bocnu u Xepmerosumu. Kana ce TO yaMe y o6aup, osna je norny= HO PA3yMJBHBO IITO Ce H3BUjeCuu Bawx- HH IIOCIOBH 34 OBaj Kpaj M 3a napo y Tome nujeny JyrocnaBuje uujecy MorJIM Huka«KO Hu za oGase. KoucTpyK= THBEe CHATe NOJMTHUKUX JBYZUH + Ouire cy TpOmeHe Ha HenpolyKTHBHe .I10- czoBe: Jbynu cy ce cBahasu, reme- panuje cy ce Tpomuze y upenupka« ma. Mopana je ma nohe jenua Beka Crpanka, u za osa y cBoje penoBe .okynu najšehu uo Tora napoja, ma na ma raj nauua 6y1e oMoryheHo'py+ jemee MHOTHX BAXHMX AKTYOe/HHK nurawa. HapoguTo ce og yBujek: Ha«: MeTana INTO yxa capajiea usmebhy NpABOCJIABHBX H MyCIUMAHA, IBA HAj+ mMHoroGpojnuja ezemenra y bBocnu u XepueroBusu. 5 Nanac cy ce u upaBocJaBHa u MyC+ Jgamanu namiu y jexHoM KOTy, y jeme HOM 3ajenrmukoM OparTckoM pay, Ha zajenamukoj mozurTnukoj Jauja, Ha nporpaMy koju npyxa ce rapanrnje, za he cBa Hapognu noc—oBa 6uru pjenaBanu OHAKO KAKO TO M CaM HA- || ponx xena u rpaxu. A, mro je maj Baxnuje, Hukaga Ta čapajmuva Huje Guna Tako uCKpeHA M CrnoHTAHA, KAO mTO je TO Tex1O 4 «pahbeno 3a. 1o- Cipele gBuje u no rozume = [Iper- CTABHHMIIH KH NPABOCIABHUX M MYCIUH- MaHa sajegauuku ganac njenajy u y [laprameHTy, u .y GanckamM Bujehuma, , M Y NO/bONPHBPEeJIEHM KOMOPAMA,.H Y OINIUTHHAMA: HY MHOTHM IPEBPeIEUM, KYETyPHHM M UpOCBjeTHHM YCTAHOBA- MK. Ilozurauapu Bocme u Xepnmero« BHH& y MOryhHOocTH Cy Na CBy CBOjy AKTHBHOCT LAHAC yNyTe Ha PA OKO NnoGOpImaa OINITHX XKHMBOTHHX Npu“ JUKA CBOFA Kpaja M pe3ynTaTu cera Tora seh cy BNIIbHBA Ha CBEMA CTpa- Hama. On ocroGoheima Ha OBaMO Hu- «an ce y Bocmu a XepneroBauu Huje Buie panu1o ma yaanpehey npuBpe- le, — cnenujaliHo myMCKe, — Ha 1u0+ IH3AiBY KCBP3HHIA, IPYMOBA U \jaB- HHX 3rpala, ma. ynaupehewey 31paB- CTBEHHX HM IDpOCBjeTHux Npuiuka, kao mro ce To uuuu zamac. Ty me Tpeća MuMOuha HH OHy B&IHKy Naxy koja ce ykasyje GocaHckOM PYZAPCTBY, koje uma: ga NOCJIyXM KAO: OCHOB 34 pa3B0j jyrocTroBeHcke Teuike HHAY- cTpuje. Ilpamjepu #3 HelaBne npom1ocTa u npumjepu cazaneocrTu jacHo u“ o He- noćuTHo noka3yjy mira 3mauu CJOoxKeH NOJUTHUKA PA M KOJIHKO HM KAKBE OH KOPHCTH MOXE IA NPYKU M 3eM/BH M HApOly, M 3EMAJbCKOj IPUBPeJH M Ip- XABHO-Hanuonajnoj muciu. Capanwa.: IpABOCJABHHX W MYCIAMAHA HAWIA3ZH 3aTO laac Ha nyHy nolpinky 4 o/0- 6paBawe Imu4poku4x upyimTBeHnx pe- NOBA-H OHA Ce CMATpa KAO HeoNXO- daa 34 zAbH OMUTA INpOCIepuTeT Bocne u Xepnerosune. JKema 1a y OBO KOZO CTyne u XpBaTu zaje caMo jou Buie: noTcrTpeka 3a paz oHum IynuMa KOju cBojy mozaTuuky akiujy 3zacHuBajy Ha .Haueny Hapojine core u yaajaMHora cuopa3ymujeBama. Y pume maxoBa napon llpuucke a Bp6acke GagmoBune Budo je Mamu- decToBao cBojy upuBpxenocT nou- THIIWH NpaBora napojuora cnopa3yMa, npoBeneHor kpo3 JyrocnoBeHcky Pa- nukazay Gajegauny u gao go 3maa na.je myT kojuM ce uomo noGap, je- NuHO MOryhaH u ga ume Tpeba uhu H JAbe. Ilpe mekozmuko nasa y CapajeBy je npemuuyo jena ong. uajacTazayTujux MYCIIUMAHCKHX HHTEJIEKTya LANA M jaB- Hux paguuka, up. Maxmya Dexmen, Koja ije u cam cBojuM pa1oM Kpo3 Jy- roczosencky Panukanuy Šajezamny MHOT0| NONpuHHOCHO IOJIATHNH HApOJ- HOr cnopa3yMa. Oko. geceT xubaga rpahaHa CapajeBa, kao 4. UpeTcTaB= HuKA #3. pa3uux mujecra bocne H XepnmeroBuEe, 4 MyCJIUMAHA M . Ipa- BOCIIABHHX, CBOjMM yueliheM Ha ca« Xpari He CaMO IITO Cy OJAJ4 NOMTy jeguoM. uCKpeHOM POJOBYĆyY M 1O6- POM 4 NonITeHoM qoBjeky, Hero cy y- jenao ManudecToBa1u cBoje onobpa- Babe. CAJANIIbET IOJMTZUKOf KYpCA u axnuje, uuja je jenam. on mgajenarage« jux mpercTaBuuka. OMO MP NOK. IP. Maxuyn Bexmez. * Bocna u XepneroBuna ocjeruze cy OTpOMHEe KOPECTH OA jeNHOT CIOpA- 3yMHor paza koju he u y Gynyhe me- CYMIGMBO. MABATH BCJIMKE H OMIITEKO- pucne pesynrare. Hapojue Mace To xeme u To he.ce 6e3yCIOBHO M IA- me. cnpoBoguru! Jep Ou saucrTa Gu ia BeJIMKA IpeXOTA peMETHTH OHO BEJIH- ko njeno, koje je y Bocsu u _Xepne- TOBuHH NOKAa3ZA1O CaMO HajGobe pe- 3YATATE- IZUMIRANJE naših starih tekovina U najtežim danima ropstva pod ; Turcimai kasnije pod austrijanštinom, naš je narod čuvao svoje stare srp- ske tradicije, svoje običaje i opće narodne tekovine Rao svoje najveće svetinje U starije doba srpske istorije naš narod i naše. rodoljubive porodice su se ponosile nakitima, srpskih ru- kotvorina, nošnje, oružja i bogatih umjetničkih radova, čija su vrjedno- ća mogla tek“ poslije “nekoliko vje- Rova da cijeni u svojoj pravoj veli- čini. Bogati umjetnički radovi i u- tvari“u našim- crkvama i manastiri- ma; neocjenjivo blago u zlatu i drugim skupocijenostimau velikim palatama naše vlastele i domovima naših imućni- jih pomoraca, trgovaca i poljodijelac« navlačivali su pažnju i visoko poš- tovanje evropskih vladara i bogata: ša stranih naroda. Oni su u naše krajeve dolazili i svoje emisare slali, ali te naše stare tekovine nisu sa so- bom odnosili, jer su naši stari znali kako da ih čuvaju. Ima mnogo pri- mjera, ne samo za. vrijeme turskog na- silja nego i za vrijeme austro-ugar- skog terorizma kroz dugi niz godi- nai u skorašnjem svjetskom «ratu, naši stari patriote su svoja oružja i svoje narodne dragocjenosti u šuma- ma i međama zakopavali da im na- jezda ne bi odnijela to narodno ve- liko bogatstvo.