Taksa plaćena u gotovuZ GODINA XXVI izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- M4 Dubrovnik, 6 januara 1959. zsseenat Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Mita Broj 1 ha aocnć kanu Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2 U NOVOJ GODINI | Još je jedna godina utonula u vječnost i predala knjigu ljuds- kog udesa svojoj mlađoj druzi, novoj godini, da se po njoj vla- da i da nastavi dalja određenja. | Pa i ova nam nosi kao po ne- kom običaju, punu pregršt ra- znolikog cvijeća, a svako ima azno značenje: sreće, veselja, lijepih čovječjiu želja koje veći- nom ostaju neizvršene, u opšte jepih misli, nađe, iluzija, pa i Jučnih dana, razočara ija, nesre- ća i žalosti. I svi se ti darovi nižu jedno za drugim i prate čo- vjeka iz godine u godinu naiz- mjenice, do duboke starosti, do posljednjeg izdisaja, kad ga po- tonja ostavlja Nada, posljednja božica, Mi smo srećno prevalili i dru- gu godinu nastavljanja izdavanja našega lista poslije oslobođenja ; pa sada praveći bilans našega ra- da i našega uspjeha u minuloj godini, možemo mirne savjesti da kažemo, da smo časno vršili svo- ju dužnost; a da uzimajući u ob- zir mučan posao koji smo pre- duzeli da iskorijenimo mnogo zlo koje se privriježilo u našem na- rođu, mnoge predrasude i mnoga pogrešna shvaćanja o Svome na- rodu i državi kojima naši doma- ći dušmani drže još sapet naš lakovjerni svijet, možemo da ka- žemo da smo sa uspjehom zado- voljni. Jer mi treba da se bori- mo danas kao i za vrijeme Au- štrije sa istim dušmaninom, koji je oličen u neznanju, u mržnji, u nepriznavanju jednokrvnog bratstva, u vjerskoj nesnošljivo- sti, separatizmu, u negaciji na- rodnog i državnog jedinstva, pa smo pregli da bar odbranimo aš grad od nametljivaca, koji hoće da mu unište onu pravu na- 'odnu svijest i karakter nacio- ialnog grada, koji je uvijek bio luča slobode, od svog posta- | posrednik | nja do danas, uvijek između zavađene braće, zagova- rajući uvijek bratsku slogu, lju- bav i međusobno poštovanje. Na- ša borba dok smo pod tuđinom živjeli, bila je teška, neizdržljiva, ali smo je snosili mirno i juna- ki, ubijeđeni da nam bolje ne može ni biti, dok nam ne svane dan odmezđe i ne grane sunce slobode, koju smo tako pouzda- no iščekivali. -— Danas pak, po- što su se izvršili svi naši ideali i živimo srećni u našoj državi, mada nijesmo još dukovno onako ujedinjeni kako bi trebalo, nima- lo nam ne imponuje otpor koji se još u jednom dijelu našega naroda podržava protiv potpunog ujedinjenja, jer je to još jedini ostatak starih vremena ropstva i tuđinske politike, koja je u ko- renu posječena, pa ne može još sasvim da propane, dok se sama na suncu slobode ne osuši i ne ugine. Ali ona je već pri kraju Života, jer su se braća dobrim dijelom osvijestila posljednjim izborima i uvjerila, da bi dalja bespotrebna borba bila zločin, koji bi im se teško osvetio, jer je sav narod osudio destruk- tivnu politiku opozicije i spoznao da je sve bila laž i obmana što su mu pričali i obećavali njego- vi brbljavi demagozi, koji su mo- gli samo intrigamva da se održe još za neko vrijeme, -kako skrha= na lađa nasred pučine. Narod se uvjerio koliko su vrijedili razni sporazumi opozicije, njeno umi- šljeno uređenje države dok je u isto vrijeme rušila državu, njeno uzaludno manevrisanje terorom na sila za vrijeme izbora. Sad nastaje vrijeme pribrano- sti duha. Da li će se braća osvi- jestiti od svih onih štetnih eks- | perimenata kojima su se na svo- ju štetu doslije služili, da li će | dr. Maček biti toliko uviđavan da prizna svoje pogreške, pa da ozbiljno udari putem sporazuma ss legitimnim pretstavnicima Srp- skoga naroda, za dobro države i cijeloga naroda, to je pitanje ko- je će se definitivno razbistriti do malo dana, kad nova Narodna skupština započne svoj rad, ako braća nađu za dobro i korisno, da napuste svoju dojakošnju ja- lova metodu izolacije i prionu složno riješenju toliko važnih pi- tanja, koja i njima i cijelome na- rodu toliko na srcu leži. Kako dikla navibla . Zagrebački »Obzor« koji tjera politiku kavge i inata, boluje odavna teškom, neizlječivom bo- lešću, koju stručnjaci zovu »fu- ror croaticus“, pa je više puta u jačem nastupu te groznice pro- našao da su svi naši slavni du- brovački književnici bili Hrvati. Tako je n. p. u posljednje vri- jeme načinio Hrvatima: Boškovi- ća, Bogišića, Matiju Bana i o- stale (da navedemo samo novija otkrića), a sad je najposlije u svom paroksizmu našao da je i Dživo Gundulić, naš veliki pje- snik, svoj jezik zvao hrvatskim, i da je bio Hrvat i kao. katolik i kao dubrovački vlastelin. Mi ga iskreno žalimo, jer se vidi da je njegova bolest došla do vr- hunca, što je vjerovatno posljedi- ca rezuitata izbora II decembra, pa je udario u buncanje, iznose- ći neistine, izmišljotine take vrste, da je sva prilika da je njegova bolest došla do krize i da ima nade da će od toga ozdraviti, što mu mi od srca želimo. Me- đutim mi ga pozivljemo, razvnade radi, da nam tačno naznači gdje je pjesnik nazvao svoj jezik hr- vatskim, jer mi to nigdje ne na- lazimo, a buni nas nekako ono nekoliko stihova njegovog div- nog »Osmana«, u kojima pjesnik iz oduševljenja za Srpstvo i srp- sku prošlost, naziva čak i Alek- sandra Velikog, Maćedonca, Sr- binom, uprav ovako; Tim u njih se još začina što se u pjesan stavi odavna od Leksandra Srbljanina, vrh svijeh cara, cara slavna. 67, | U \sa zanosom sporinje. NARODN A NAUČNA BIBLIOTEKA, D Pa dalje spominje Nemanjiće, Stevana, Uroša, Dušana Silnog i kaže: U njih svud se vitez hvali koga krunom koplje obdari evocira Obilića, Kraljevića Mar- ka, Svetoga Savu i Hercega Stjepana, jednom riječi cijeli je njegov epos protkan srpskom istorijom i srpskim vladarima i junacima, koje na više mjesta I najpo- slije pjesnik pozivlje Vladislava poljačkoga da oslobodi srpske zemlje : Skokni konja po Kosovu, gdi ubi Miloš cara opaka, a k bijelomu Smederevu pošlji kitu tvih junaka. Daj da odahne i počine ukopanijeh pepeo kosti Đurđa despota i Jerine, kijeh zet Murat ožalosti. I tako dalje. Držimo da je i ovo što smo na preskok spome- nuli, dovoljno da se »Obzor« uvjeri kako je katolik i dubro- vački vlastelin osjećao i kako će Za >Obzor« biti pravo čudo, što se ni u »Osmanu«, ni u ma ko- jem drugom Gundulićevom dje- lu ne može ni sa Diogenesovom svjetiljkom iznaći ono što bi pObzor“ hotio. U ostalom neka nam na gore nastavljeno pitanje odgovori: mi mu stojimo na bi- ljezi. REPUBLIKA HRVATSKA Pe | | UsRowik fr 1/1939 Kako zaglupljuju mase Način _i praksa koju mačekov- ci provođe u zaglupljivanju masa | prevazilazi stepen normalnog. To je. pravo neko patološko stanje. ime sve nijesu varali jadne ma- se do izbora, a čime ih sve ne varaju i zalućuju poslije izbora! Nego, ipak ima nešto što zabri- njuje. A to je, da se ove mase teško otrijeznjuju. Da li je to iz neshvaćanja, tvrdoglavosti, nespo- sobnosti rasuđivanja, neprosvije- Senosti ili iz prostog prkosa, — svejedno; jer što _ bilo _ od toga, daje iza nas i za strani svijet vrlo rđavu svjedodžbu kulture je- dnog dijela naših narodnih ma- sa, i to baš onog dijela, koji se tako olako razmeće kulturom, i to — hiljadugodišnjom kulturom. Možda baš stoga što su »vo- đe« uočile kakovu masu imadu pred sobom, oni im serviraju ra- . zne neistine, i to takove i tako đa čak ponekxd sv. oju nor« sumnju kod drsko, malnost dovode u trezvenih ljudi. Mogli bismo tako naređatisvu silu primjera, ali ovaj koji navo- dimo vrlo je frapantan, jer nije »dostavljen« u četiri oka već jav- no, da cio svijet sudi. Jedan od najuvaženijih engle- skih listova »Times« baveći se o rezultatima naših izbora, donio je, između ostalog, i ovo: »Hr- vati, koji čine najjaču i najbolje organizovanu sekciju opozicije, tražili su da se današnji unitari- stički oblik zamijeni federalnim sistemom, kao što su fo godina- ma tražili. Očigledno se može diskutovati da li su vjerske, po= litičke i Kulturne razlike između Srba i Hrvata tako istaknute, da bi opravdale ovaj zafitjev“. Ali »Politički vijesnik«, tajni crgan hrvatske federalističke po- litike, u cilju da obmane hrvat- sku širu javnost, kako tobože i En- glezi zastupaju njihove interese, taj pasus »Times«-a_ krivo pre- vodi, donoseći ga ovako: »Hrva- ti, koji čine i daleko najveći i najbolji organizovani dio opozi- cije, traže zamjenu sadašnjeg uni- tarističkog oblika sa federalnim sistemom Kakav su imali Kroz mnogo godina. Doista je opraw- dano, da po vjerskim, političkim i Kulturnim razlikama između Srba i Hrvata taj zaftjev bude ostvaren“. Pa kad ovi ljudi ovako javno obmanjuju svoje mase, što li sve ne rade onako ispod žita išapu- ćući u uho! Quem Deus perdere vult...