Taksa plaćena u gotevu GODINA XXVI Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- iki L Dubrovnisk;“14 januara 1959: , 3 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne + zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Broj 2. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Jugoslavija u Novoj gedini Prvi dani nove 1939 godine za mnoge zemlje znače u stvari produžetak stare, 1938 godine: sa svima neriješenim pitanjima spoljne i unutrašnje politike, sa Svom onom agoničnom neizvjes- nošću kojoj je teško sagledati kraja, sa svim poznatim varnica- ma koje neprekidno tinjaju pri- jeteći svakoga časa da se razbuk- te u katastrofalni požar. Jer, u svijetu je situacija ista: mnoga Pitanja očekuju svoja hitna rije- šenja, kako radi boljeg unutra- šnjeg mira tih zemalja, tako isto, ako ne i više, u cilju razbistra- vanja međunarodne mutne psiho- ze koja očekuje svoje prvo sunce, Ali, poznato je da ta Pitanja ni- su skorašujeg datuma. Ona vuku svoje porijeklo iz davnašnjih tr- zavica koje se sukcesivno vezuju jedna za drugu svojim nepred- viđenim posljedicama, pretstavlja- jući tako jedan lanac čiji svaki beočug znači posebnu teškoću. I sam taj fakat najbolji je dokaz da se greške iz bliže i dalje pro- šlosti plaćaju: žrtvama mnogih generacija koje svakako ne mogu biti odgovorne za nerazumna dje- la svojih predaka. I potreba se sve više ukazuje na horizontu međunarodne politike da se iz- vede jedna generalna revizija Sviu spornih pitanja, da se tako odlučno zbriše staro sa svima svojim neželjenim posljedicama i otpočne novo u znaku međusob- nog povjerenja, poštovanja i uza- | jamue saradnje na djelu opšteg mira. . Špansko pitanje izgleda da baš ovih dana ulazi u svoju završnu fazu. Poznate su posljedice bra- toubilačkog rata na španskome tlu, ali isto tako nisu nepoznati ni uzroci toga rata. Jer sve_ se vezuje, jer jedno proističe iz dru- gog. S druge strane, dvije latinske susjedne zemlje, Francuska i J- talija, traže nove razloge za ne- Pomirljivo međusobno držanje. O- voga puta izašlo se iz Evrope i teren sukoba prenio na protek- torate i kolonije. . Njemačka i Engleska diskutu- ju pitanje međusobnih navalnih snaga. Dok jedna brani Svoju po- morsku suprematiju, druga traži pravo jednakosti. A na Dalekom Istoku životi i dalje nestaju... Kao što se vidi, negdje vatra bukti, negdje varnice tinjaju, lju- di su u stavu iščekivanja, jer su Stvari daleko od poželjnog. raz- bistravanja. Zato mnogi narodi niču ni zapazili prelazak iz stare. | u novu godinu. Zato milioni lju- di nisu osjetili blagodat prazni- ka Hristovog Roždestva... to se tiče naše zemlje, ona je jedna od malobrojnih zemalja koja, iako pritisnuta vise no iko teretom neželjenog“ opšteg po- ratnog nasljetstva, ne bi imala razloga da se potuži na minulu godinu. Čak naprotiv, 1938 je zabilježana u našoj dvadesetogo- dišnjoj istoriji kao godina naj- Pozitivnijeg bilansa, bilansa ko- me zavide veliki i mali. Nabra- jania nisu potrebna, jer se to o- sjeća oko nas i u nama, na na- šim poljima kao i po gradskim ulicama, po našim domovima kao i na našoj ličnosti. Dovoljno je samo otresti se. makar samo za momenat i najmanjih predrasu- da i baciti pogled unazad pa vi- djeti najnovije djelo obnovljene Jugoslavije; mir, spolja i unutra, | | | | trasirane smjernice stvari i obi- lježeni hod ljudi! Prema tome nova, 1939 godi- na za razliku od ostalih z»malja ne znači za Jugoslaviju početak jećne nove epohe pune najljep- šik nada i velikih izgleda: već samo produženje jedne već inau- gurisane i osvjedočene epohe preporoda u našoj zemlji, zapo- čete još pre nekih tri i po go- dino kada se sfaro povuklo pred novim! I najveća briga naših od- govornih faktora biće nesumnji+ vo da, obodreni nepodijeljenim povierenjem i spregnutim suaga- ma svega onoga što je u ovoj zemlji konstruktivno — očuvaju trogodišnje djelo Nove Jugosla- vije, koristeći ipak mudro svaku priližu da mu dodađu još koji kameu, još koju ciglu kako bi se čak i nepoznatim vjetrovima moglo oduprijeti a da se krovne zatrese.., Zato, načinimo jedan osvrt u-' nazad, iskren, nesebičan i svoj- Ski i gordo osmotrimo ono što iza nas stoji! Priznajmo da jeto naše, bez obzira u kojoj smo mjeri na tome i sami sarađivali! Neka nam bude dovoljno da je sve to djelo sinova naše grude, bez obzira kome taboru oni pri- padaju. Drugim riječima, nauči- mo se da razlikujemo dobro od zla, nadu od stvarnosti, očevid- nost od iluzija. Takav stav neće značiti naš poraz ni kapitulaciju, već, naprotiv, pobjedu nad samim sobom, pobjedu nad zavedenim razumom, pobjedu nad pomuće- nom svijesti, pobjedu nad sitnom mržnjom koju su zlosretnici uni- jeli u redove jednoga ištoga na- roda!... MISTIFIKA CIJE Posvećeno ,Obzoru“ i ,Hrvatskoj Reviji“ Zagrebački * »Obzor«, napada- jući »Narodnu odbranu« zbog je- dnog članka o Gunduliću gdje je sasvim ispravno rečeno da je Gundulić »kralj srpske pesme«, iznosi da je »poznato da je Ivan Gundulić pisao hrvatskim jezikom, te da ga je hrvatskim nazivao, da je bio katolik i du: brovački vlastelin« (dakle po »Obzoru« tri puta Hrvat!) Zatim tvrdi da je »Gundulić doduše Pjevao o Slovinstvu, slavenstvu, ali da je on _pri tome imao na umu borbu katoličkog svijeta protiv Osmanlija«. Najzad, taj i- sti list, o kome »Slovenec« go- vori da je »znan po svojoj res- nosti i prevdarnosti«, piše, da je ustanovio pokušaje raznih pisaca »da prešute da je Gundulić svoj jezik nazivao hrvatskim« itd. Koliko riječi toliko neistina i mistifikacija. Lud je ko hoće da dokaže da je Gundulić bio Srbin ili Hrvat u. sadašnjemu žalosnom smislu ove riječi, ali je laž reći da on naš jezik zove firvatskijem jezi= Kom. Gundulić govori samo o »Slovinskom“ narodu, a to mu je »Slavenski“ narod u najširem smislu, to su mu svi Slaveni koji govore jednim jezikom (v. stiho- Ve _1—iI2 pjesme Ferdinandu II str. 384 novoga izdanja). Pa i kad misii na naš jezik, govori u istoj pjesmi, (stih 29—32); ,,čuj gdi slave tvoje glasi —-vas slo- | vinski narod haran — obljubio kojega si — i besjedu blagoda- ran. A kad se obraća na Du- brovčane u posveti ,,Piesni po- kornijeh kralja Davida« str. 330 istog izdanja, govori Pjesni... u jezik naški prinesene“, a na dru- gijem mjestima i ne spominje ime jezika, Nikako ga nezove hrvatskim. Sto se pak tiče tendencije O- smana, nije tačno da je ona ka- tolička, ona je uopće kršćanska, a da je Gundulić zazirao od pra- voslavnijeh, ne bi od Ljubdraga i Sunčanice učinio potomke srp- Skih despota, koji su bili (hor- rible dictu), pravoslavni Srbi!“ Ovo je vrlo kratak odgovor pObzoru“ i gospođi oko ,,Hr- vatske Revije“, koji bi htjeli da je Gundulić bio ono što su oni ili što oni misle da jesu. Mi vrlo dobro razumijemo ovu najnoviju vojnu, koja u svojoj nečuvenoj drskosti ide već tako daleko, da odvaja hrvatski jezik od srpskoga i stvara dva jezika, ili, bolje; htjela bi da ih stvori! Sve to da bi se ustanovilo da su Hrvati isto što i..... Slovaci! U izvršenju tih istih instruk- cija, neki nepoznati delija koji odgovara na ime ,,Mortiđija“ iz- nosi istorijat Gundulićeve prosla- ve u Dubrovniku god. 1893 na najtendenciozniji način — da ne rečemo goru riječ — zabašuru- jući da se onoga dana u večer davala u dubrovačkome teatru svečana predstava dramatske pje- sute ,,Gundulićev san“ Iva Voj- novića i dakako zabašuruje pred- stavu zato, što u toj pjesmi ne- ma nigdje ništa drugo nego: Du- brovruk i Slovinstvo; taj isti Mor- tiđija iznosi onu glupu od jedne grupe frankovačkih političara ne- kim članovima porodice Pucića iznuđenu izjavu protiv divne ma- nifestacije na Mihajlu na grobu Meda Pucića. Svak je u Dubrov- niku zuav da gospođa Ane Pu- cić —- koja nije nigda ništa či- tala, a najmanje pisala — i gro« fovi Niko mali i Marko Ducić, tri iznurena starca, nisu znali što potpisuju, dok naprotiv njihov bratučed grof Mato Pucić, zna- jući vrlo dobro o čem se radi, odbi energično svoj potpis. U ostalome, pisci oko ,,Hrvat- ske Revije“ rado se pozivlju na članke. Meda Pucića za združe- nje Dalmacije i Dubrovnika sa Hrvatskom, a potpuno zabašuru- ju njegov programatični spis: »La Serbia e "Impero d'Oriente“ gdje je Srbiji davao vodeću ulo- gu ujediniteljice i Hrvata, kako se zaista i dogodilo. Pri kraju ove bilješke kao ilu- straciju gornjim riječima o je dinstvenome slovinskome (dakle nikako hrvatskome) jeziku Dživa Gundulića navestićemo samo je- dan istorijski fakt.