Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVI

Izlazi svake subote.

Pretplata'u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Austrakju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

Ar I
 2A4..[. 4

iDubrovmim, 21 januara

g
vam ž s.
PHČMA presta: song

1939.

Broj 3

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

UZ HRVATSKO PITANJE

i

Hrvatsko pitanje? A štojeto?
Da ii postoji? — Što je hrvatsko ?
Pitali smo one koji se o nj naj-
više, najjače i neotstupno objesi-
še, ali nikađa ni mi niti je iko
dobio od njih pravog odgovora.
Jedini odgovor im je bio da oni
traže ravnopravnost, da neće ni-
čije hegemonije,da ne dozvoljava-
ju da ih se zapostavljaj, da ne-
će i ne dopušta da budu gra-
đani nekog drugog reda. Ali ni-
kada ne iznesoše primjere kojim
bi dokazali da nema ravnoprav-
nosti ili da vlada nečija hegemo-
nija. Samo viču: nećemo ovo, ne-
ćemo ono, ali što upravo hoće to
od njih još niko do sada nije
čuo, osim onog refrena: hoćemo
da se riješi hrvatsko pitanje ! Ali,
što je u stvari hrvatsko Pitanje,
i kako da se ono riješi, to_ni-
kako da kažu, a niti znaju da kažu.
Da li ono postoji? Mi cijeni-
mo da postoji, ali — imaginar-
no. Hrvatsko pitanje postoji uto-
liko ukoliko je od njega potre-
ba da se podržava nesporazum
između dvije grane jednog stab-
la, između Hrvata i Srba. Neko-
me - a zna se kome - ne ide u
račun naše narodno i državno je-
dinstvo, i da bi se što _ duže i
jače održavao jaz nesporazuma,
izmisliše nešto imaginarno, po
formi zgodno, donekle za mase
i neupućene ubjedljivo i — iza-
đoše sa: hrvatskim pitanjem, kao
sa nekim stvarnim aktuelnim pro-
blemom, a u stvari samo jednim
blefom koji ima zadatak, da oteža-
va zajedničko narodno shvaćanje i
uvjerenje o narodnom i državnom
jedinstvu. I doklegod izvjesna
strana bude voditi računa, kako
i na koji način da razjedinjuje
ono što je i po istorijii po svim
karakteristikama prirode, života,
vjere i duhovnog razvoja zajedni-
čko, dotle će, kao fantom, da se pro-
vlači imaginarno: hrvatsko pitanje;
Polazeći sa osnovnog principa
istine, da smo mi: i Slovenci i
Hrvati i Srbi jedan narod a tri
imena, onda je ne samo nemo-
guće, već je apsurd da se izdva-
jaju samo Hrvati i da stvaraju
od sebe jedno Pitanje, koje bi
moglo biti zasebno. Ako bi tok
Tazvoja naše narodne istorije i-
mao ili morao da u našoj zajed-
ničkoj narodnoj istoriji stvori ne-
ko političko pitanje, tada to Pi-
tanje ne bi moglo biti nego sa-
mo: jugoslovensko pitanje, odno-
sno, ne bi moglo postojati hrvat-
sko pitanje a da uza nj ne po-
stoji jednako i srpsko i slovenačko.

= Dakle, insistiranje na  ,,rješa-
vanju hrvatskog pitanja«, nije ni-
kakav  faktični i postojeći  pro-

blem koji bi morao i trebao da
dođe do jednog novog riješenja,
kad to riješenje već postoji u
vjekovnoj istini: da smo mi Srbi,
Hrvati i Slovenci jedan isti na-
rod. Ovako kako se on od stra-
ne većeg hrvatskog dijela našeg
naroda postavlja, samo je jedna
smicalica, koja napokon nemino-
vno mora da kobno pogodi baš
one koji je tako lakomisleno, bi-
lo to svijesno ili nesvijesno, po-
državaju.

Ali pretpostavimo “da je to i-
maginarno ,,hrvatsko pitanje“ do-
ista jedan faktični i postojeći
problem koji po svaku cijenu
traži svoje riješenje. Odmah na-
staje, u prvom redu, pitanje: ko
će da ga riješava? Sa hrvatske
strane se je do izbora uvijek jed-
nako odgovaralo:  Riješavaćemo
ga mi, pretstavnici hrvatskog na-

roda koji je kompaktno uz nas, |

sa onim Srbima koji su zaista
pretstavnici većine srpskoga na-
roda.

Do izbora ovi Hrvati nijesu
htjeli priznati ljude i političare
koji su na vladi ili uz vladu kao
legalne pretstavnike srpskog di-

jela našega naroda. Vikali su,
vikali bez predaha: Na izbore!
Na izbore !; jer su izbori imali

da dadu legitimaciju onima koji
će Srbe pretstavljati, I u tome
im se izašlo u susret. Pa? izbo-
ri su dokazali, da su baš oni
ljudi koji su u Vladi i sa Vla-
dom, legitimni pretstavnici srp-
Skog dijela mašeg naroda i još
više — čitavog jugoslovenskog
naroda,

I kada se ovo pitanje rasčisti-
lo, vidimo da se to ,,hrvatsko pi-
tanje“ nikako ne miče sa mrtve
tačke, a neće ni _ maknuti jer je
ono — kakc kazasmo — imagi-
narno. Zahtijev, da će se o nje-
mu riješavati sa pravim  pretsta-
vnicima srpskog dijela našeg na-
roda, bio je samo jedan blef sa
zadatkom, da se što dulje to i-
maginaruo pitanje kao viseće po-
država, da se masu što više išto
dulje održava obmanutu. Da bi
se što ubjedljivije održalo narod-
ne mase u uzbuđenju i uvjerenju,
da će se sigurno izvršiti sve ono
što im onako olako obećavaju, za
imaginarno  ,,hrvatsko pitanje“
zakačiše ništa manje nego i ev-
ropske velike sile, a razni emi-
sari, koji odlaze i dolaze iz ino-
stranstva, donose im toliko lije-
Dih obećanja, da se mase tope
u razdraganosti i vjeruju u sna=
gu i moć svojih ,,vođa“.

Ovo je nova, poslije izborna,
taktika. Sada kad imaju pred so-
bom legitimne pretstavnike Srba,
bježe od njih i za mase — la-

rošca u inostranstvo, tumačilo se

žući ih — tobož pribjegavaju
intervenciji velikih sila, koje su
čak gotove da se pokolju zbog
njihovog imaginarnog ,,hrvatskog
pitanja“.

Zbog toga je već godinama
uobičajena posjeta engleske rat-
ne mornarice našim lukama, pri-
kazana našoj masi, da je došla
sa zadatkom, da pomogne Hrva-
tima riješavati ,,hrvatsko pitanje“,
— Odlazak pretsjednika vlade g.
dr. Milana Stojadinovića te biv-
šeg ministra g. dr. Antuna _Ko-

je narodu kao bijeg iz države
pred riješevanjem ,,hrvatskog pi-
tanja“, i — slobodna Hrvatska

samo što se nije proglasila i od |

Velesila sankcionisala. Uz ove
dvije glavne, serviralo se i još
se jednako servira bezbroj ne-

mogućih i apsurdnih neistina, a
neprosvijetljena masa, kao masa,
— nažalost vrlo rđava svjedodž-

ba razvijene svijesti kod nje —
i dalje uglavnom vjeruje i ako |

vidi da zakazani rokovi vremena
prolaze a ništa se ne ostvaruje,

Posljedni trik, da se mase još
u uzbuđenosti održe, izveden je
pred osam dana. Tada je na sa-
stanku poslanika HSS u Zagre-
bu izdata nekakva rezolucija, u
kojoj se između ostalog traži
samoopredjeljenje i ftvatsko dr=
žavno pravo, kao da samoopre-
djeljenje nije već izvršeno u
1918 godini a sa njime likvidi-
rano i hrvatsko državno pravo.
Nego suviše je neozbiljno nakon
samoopredjeljenja, opet tražiti sa-
moopredjeljenje, kao daje samo-
opredjeljenje artikel sa kojim se
barata svremena na vrijeme pre-
ma raspoloženju i čeifu naturenih
»vođa“, e da se na taj način o-
drži na snazi postojanje ,,hrvat-
skog pitanja“.

Ali, na svrhu, ovo pitanje mo-
ra se napokon riješiti, tačnije,
Skinuti ga — kao narodnu mćru
— s dnevnog reda.

I o tome nekoliko riječi!

Pri otvaranju |
Narodne skupštine

Pri otvaranju nove Narodne
skupštine koja je pred malo da-
na srećno započela svoj rad, vr-
zaju nam se po pameti razne mi-
sli, koje potječu iz zabrinutosti
da li će taj rad od svih narod-
nih izbranika biti ozbiljno shva-
ćen sa ubijeđenjem, da svaki od
njih treba da savjesno vrši svoju
otadžbeničku dužnost, ili će ne-
ki nastaviti sa prenebregavanjem
te dužnosti i sa nepriznavanjem
da iznad svih naših opravdanih
ili neopravdanih želja, stranačkih
razmirica i ambicija, prva naša
briga treba da bude sreća i bla-
gostanje naše države i korist na-
šega naroda. Ko nije prožet tim
osjećanjima, uzalud će lomiti ko-
plja za utopije, za ono što je
neprihvatljivo, što samo spriječa-
va rad skupštine, koji se predvi-
đa da bi imao biti i obilan i od
velike koristi.

Pa mislimo zašto se baš u o-
voliko godina nije moglo naći
načina, da uz onaj veliki uspjeh
koji je vlada postigla u svakom
našem i političkom i socijalnom
i privrednom pitanju, skinemo
s vrata i »hrvatsko pitanje«, pa da
bar sada nastavimo mirno i slo-
žno rad koji nije nikad iserpljiv,
rad na prosvjetnom, zdravstvenory,
u opšte na svakom materijalnom
polju, koji narod mnogo više in-

teresuje nego sva umišljena pi-

tanja. Na to mogu da odgovore
samo oni ljudi, koji su vladi pod-
metali klipove, koji su na nju
kidisali, koji su je rušili, dok na-
posljetku nije progovorio narod,
koji je učinio kraj iluzijama i
neozbiljnosti tih ljudi. Samo nji
hova sujeta i vlastoljublje bilo je
uzrok ođugovlačenju toga pitanja,
koje im je služilo kao izgovor ;
jer da toga nije bilo, nego da
su se ozbiljno prihvatili posla,
ne bi više bilo toga pitanja, ono
bi bilo već davno riješeno. Ali
kako u svakom poslu treba da
vlada razum, naročito kad je u
Pitanju revendikacija nekih  sta-
rih prava ili stečenje novih, tako
je trebalo dati ljudima potpunu
slobodu da rade po svom naho-
đenju, da se uvjere (a da uvjere
i drugoga), da je to što oni tra-
že opravdano i izvedljivo. I na
posljetku izbori su bili najbolje
sretstvo, da se ti ljudi ubijede o
opravdanosti i izvedljivosti njiho-
vih pretenzija i o nemogućnosti
da se sa praktične strane s nji-
ma dalje nastavi.

Mislimo zatim na naše ljude
u opoziciji, koja je prsla kao
mjehur napunjen gasom, kad se
uzdigne za nekoliko metara sa
zemlje. Koliko se umnih ljudi,
sposobnih kao iko da porade na
dobro otadžbine, spotaklo o svo-
ju dužnost i reputaciju  državni-