Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVI Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Austrakju Din 144'— Pojedini broj din 1'- Ar I 2A4..[. 4 iDubrovmim, 21 januara g vam ž s. PHČMA presta: song 1939. Broj 3 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7 za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. UZ HRVATSKO PITANJE i Hrvatsko pitanje? A štojeto? Da ii postoji? — Što je hrvatsko ? Pitali smo one koji se o nj naj- više, najjače i neotstupno objesi- še, ali nikađa ni mi niti je iko dobio od njih pravog odgovora. Jedini odgovor im je bio da oni traže ravnopravnost, da neće ni- čije hegemonije,da ne dozvoljava- ju da ih se zapostavljaj, da ne- će i ne dopušta da budu gra- đani nekog drugog reda. Ali ni- kada ne iznesoše primjere kojim bi dokazali da nema ravnoprav- nosti ili da vlada nečija hegemo- nija. Samo viču: nećemo ovo, ne- ćemo ono, ali što upravo hoće to od njih još niko do sada nije čuo, osim onog refrena: hoćemo da se riješi hrvatsko pitanje ! Ali, što je u stvari hrvatsko Pitanje, i kako da se ono riješi, to_ni- kako da kažu, a niti znaju da kažu. Da li ono postoji? Mi cijeni- mo da postoji, ali — imaginar- no. Hrvatsko pitanje postoji uto- liko ukoliko je od njega potre- ba da se podržava nesporazum između dvije grane jednog stab- la, između Hrvata i Srba. Neko- me - a zna se kome - ne ide u račun naše narodno i državno je- dinstvo, i da bi se što _ duže i jače održavao jaz nesporazuma, izmisliše nešto imaginarno, po formi zgodno, donekle za mase i neupućene ubjedljivo i — iza- đoše sa: hrvatskim pitanjem, kao sa nekim stvarnim aktuelnim pro- blemom, a u stvari samo jednim blefom koji ima zadatak, da oteža- va zajedničko narodno shvaćanje i uvjerenje o narodnom i državnom jedinstvu. I doklegod izvjesna strana bude voditi računa, kako i na koji način da razjedinjuje ono što je i po istorijii po svim karakteristikama prirode, života, vjere i duhovnog razvoja zajedni- čko, dotle će, kao fantom, da se pro- vlači imaginarno: hrvatsko pitanje; Polazeći sa osnovnog principa istine, da smo mi: i Slovenci i Hrvati i Srbi jedan narod a tri imena, onda je ne samo nemo- guće, već je apsurd da se izdva- jaju samo Hrvati i da stvaraju od sebe jedno Pitanje, koje bi moglo biti zasebno. Ako bi tok Tazvoja naše narodne istorije i- mao ili morao da u našoj zajed- ničkoj narodnoj istoriji stvori ne- ko političko pitanje, tada to Pi- tanje ne bi moglo biti nego sa- mo: jugoslovensko pitanje, odno- sno, ne bi moglo postojati hrvat- sko pitanje a da uza nj ne po- stoji jednako i srpsko i slovenačko. = Dakle, insistiranje na ,,rješa- vanju hrvatskog pitanja«, nije ni- kakav faktični i postojeći pro- blem koji bi morao i trebao da dođe do jednog novog riješenja, kad to riješenje već postoji u vjekovnoj istini: da smo mi Srbi, Hrvati i Slovenci jedan isti na- rod. Ovako kako se on od stra- ne većeg hrvatskog dijela našeg naroda postavlja, samo je jedna smicalica, koja napokon nemino- vno mora da kobno pogodi baš one koji je tako lakomisleno, bi- lo to svijesno ili nesvijesno, po- državaju. Ali pretpostavimo “da je to i- maginarno ,,hrvatsko pitanje“ do- ista jedan faktični i postojeći problem koji po svaku cijenu traži svoje riješenje. Odmah na- staje, u prvom redu, pitanje: ko će da ga riješava? Sa hrvatske strane se je do izbora uvijek jed- nako odgovaralo: Riješavaćemo ga mi, pretstavnici hrvatskog na- roda koji je kompaktno uz nas, | sa onim Srbima koji su zaista pretstavnici većine srpskoga na- roda. Do izbora ovi Hrvati nijesu htjeli priznati ljude i političare koji su na vladi ili uz vladu kao legalne pretstavnike srpskog di- jela našega naroda. Vikali su, vikali bez predaha: Na izbore! Na izbore !; jer su izbori imali da dadu legitimaciju onima koji će Srbe pretstavljati, I u tome im se izašlo u susret. Pa? izbo- ri su dokazali, da su baš oni ljudi koji su u Vladi i sa Vla- dom, legitimni pretstavnici srp- Skog dijela mašeg naroda i još više — čitavog jugoslovenskog naroda, I kada se ovo pitanje rasčisti- lo, vidimo da se to ,,hrvatsko pi- tanje“ nikako ne miče sa mrtve tačke, a neće ni _ maknuti jer je ono — kakc kazasmo — imagi- narno. Zahtijev, da će se o nje- mu riješavati sa pravim pretsta- vnicima srpskog dijela našeg na- roda, bio je samo jedan blef sa zadatkom, da se što dulje to i- maginaruo pitanje kao viseće po- država, da se masu što više išto dulje održava obmanutu. Da bi se što ubjedljivije održalo narod- ne mase u uzbuđenju i uvjerenju, da će se sigurno izvršiti sve ono što im onako olako obećavaju, za imaginarno ,,hrvatsko pitanje“ zakačiše ništa manje nego i ev- ropske velike sile, a razni emi- sari, koji odlaze i dolaze iz ino- stranstva, donose im toliko lije- Dih obećanja, da se mase tope u razdraganosti i vjeruju u sna= gu i moć svojih ,,vođa“. Ovo je nova, poslije izborna, taktika. Sada kad imaju pred so- bom legitimne pretstavnike Srba, bježe od njih i za mase — la- rošca u inostranstvo, tumačilo se žući ih — tobož pribjegavaju intervenciji velikih sila, koje su čak gotove da se pokolju zbog njihovog imaginarnog ,,hrvatskog pitanja“. Zbog toga je već godinama uobičajena posjeta engleske rat- ne mornarice našim lukama, pri- kazana našoj masi, da je došla sa zadatkom, da pomogne Hrva- tima riješavati ,,hrvatsko pitanje“, — Odlazak pretsjednika vlade g. dr. Milana Stojadinovića te biv- šeg ministra g. dr. Antuna _Ko- je narodu kao bijeg iz države pred riješevanjem ,,hrvatskog pi- tanja“, i — slobodna Hrvatska samo što se nije proglasila i od | Velesila sankcionisala. Uz ove dvije glavne, serviralo se i još se jednako servira bezbroj ne- mogućih i apsurdnih neistina, a neprosvijetljena masa, kao masa, — nažalost vrlo rđava svjedodž- ba razvijene svijesti kod nje — i dalje uglavnom vjeruje i ako | vidi da zakazani rokovi vremena prolaze a ništa se ne ostvaruje, Posljedni trik, da se mase još u uzbuđenosti održe, izveden je pred osam dana. Tada je na sa- stanku poslanika HSS u Zagre- bu izdata nekakva rezolucija, u kojoj se između ostalog traži samoopredjeljenje i ftvatsko dr= žavno pravo, kao da samoopre- djeljenje nije već izvršeno u 1918 godini a sa njime likvidi- rano i hrvatsko državno pravo. Nego suviše je neozbiljno nakon samoopredjeljenja, opet tražiti sa- moopredjeljenje, kao daje samo- opredjeljenje artikel sa kojim se barata svremena na vrijeme pre- ma raspoloženju i čeifu naturenih »vođa“, e da se na taj način o- drži na snazi postojanje ,,hrvat- skog pitanja“. Ali, na svrhu, ovo pitanje mo- ra se napokon riješiti, tačnije, Skinuti ga — kao narodnu mćru — s dnevnog reda. I o tome nekoliko riječi! Pri otvaranju | Narodne skupštine Pri otvaranju nove Narodne skupštine koja je pred malo da- na srećno započela svoj rad, vr- zaju nam se po pameti razne mi- sli, koje potječu iz zabrinutosti da li će taj rad od svih narod- nih izbranika biti ozbiljno shva- ćen sa ubijeđenjem, da svaki od njih treba da savjesno vrši svoju otadžbeničku dužnost, ili će ne- ki nastaviti sa prenebregavanjem te dužnosti i sa nepriznavanjem da iznad svih naših opravdanih ili neopravdanih želja, stranačkih razmirica i ambicija, prva naša briga treba da bude sreća i bla- gostanje naše države i korist na- šega naroda. Ko nije prožet tim osjećanjima, uzalud će lomiti ko- plja za utopije, za ono što je neprihvatljivo, što samo spriječa- va rad skupštine, koji se predvi- đa da bi imao biti i obilan i od velike koristi. Pa mislimo zašto se baš u o- voliko godina nije moglo naći načina, da uz onaj veliki uspjeh koji je vlada postigla u svakom našem i političkom i socijalnom i privrednom pitanju, skinemo s vrata i »hrvatsko pitanje«, pa da bar sada nastavimo mirno i slo- žno rad koji nije nikad iserpljiv, rad na prosvjetnom, zdravstvenory, u opšte na svakom materijalnom polju, koji narod mnogo više in- teresuje nego sva umišljena pi- tanja. Na to mogu da odgovore samo oni ljudi, koji su vladi pod- metali klipove, koji su na nju kidisali, koji su je rušili, dok na- posljetku nije progovorio narod, koji je učinio kraj iluzijama i neozbiljnosti tih ljudi. Samo nji hova sujeta i vlastoljublje bilo je uzrok ođugovlačenju toga pitanja, koje im je služilo kao izgovor ; jer da toga nije bilo, nego da su se ozbiljno prihvatili posla, ne bi više bilo toga pitanja, ono bi bilo već davno riješeno. Ali kako u svakom poslu treba da vlada razum, naročito kad je u Pitanju revendikacija nekih sta- rih prava ili stečenje novih, tako je trebalo dati ljudima potpunu slobodu da rade po svom naho- đenju, da se uvjere (a da uvjere i drugoga), da je to što oni tra- že opravdano i izvedljivo. I na posljetku izbori su bili najbolje sretstvo, da se ti ljudi ubijede o opravdanosti i izvedljivosti njiho- vih pretenzija i o nemogućnosti da se sa praktične strane s nji- ma dalje nastavi. Mislimo zatim na naše ljude u opoziciji, koja je prsla kao mjehur napunjen gasom, kad se uzdigne za nekoliko metara sa zemlje. Koliko se umnih ljudi, sposobnih kao iko da porade na dobro otadžbine, spotaklo o svo- ju dužnost i reputaciju državni-