Taksa plaćena u gotevru GODINA XXVI Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno: za strane zemlje Din 96-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- rs Dubrovnim, 2 februara 1939 Broj 5 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Upad Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Uj i Pričaj soji ROLU " Ja + NAH gd E \ i hod le \ Dubrovčani, | Eto dana Sv. Vlaha, našeg najvećeg blagdana kad se svi Dubrovčani bez razlike, ma gdje se nalazili, pobožno sjete i okupe da dostojno pro-' slave svoga velikog Darca, simbola slavne du- brovačke prošlosti. Ovo je treća godina da se namijerno pri- premljenim političkim manifestacijama ometa Pro- slava Sv. Vlaha u tradicionalnom dubrovačkom duhu ljubavi i sloge. Općina dubrovačka svijesna svoje dužnosti ne može dozvoliti ni jednoj političkoj stranci da dan Sv. Vlaha iskorišćava neumjesno. Kako ne možemo prisiliti naše nove sugra- đane i one Dubrovčane zavedene političkim stra- stima na umjerenost i dužno poštivanje dubro- Vačkih svetinja iz sadašnjosti i prošlosti; to općina dubrovačka ne priređuje ove godine svećanost Sv. Vlaha. Dubrovčani, Molimo se Sv. Vlahu, da naša slavna prošlost ne bude okaljana žalosnom sadašnjicom i da u buduće ovo ne bude dan našeg poniženja. Dubrovnik, 3 IL 1959, PRETSJEDNIK GRADSKE OPĆINE u z. adv. IVO. SVILOKOS | | | čaja, — protkana | i očuvanje SVETI VLAHO 3:ći februar za nas je Du: brovčane dan velikih uspomena naše davne prošlosti, maše stare slave i veličine. Svijetlim ime- nom jednog mita, jednog hero- ja, jednog poluboga, koji je za dugi niz vjekova bio inkarnacija našeg bića, mašeg narodnog ži- vota, naše nekadašnje po pro- storu malene, ali po vrijednosti velike i napredne države, koji je za tako dugo vrijeme upravljao sudbinom našeg pitomog zavi- je sva naša obilježena su sva naša djela, svi naši dani ra- dosti i sreće, kao i utučenosti i pribranosti u danima tjeskobe i n i S: istorija, velika esreće, pa ustalaštva za odmazdu svog državnog op- anka. Mutna je istorija o postanju našega grada, kao što je fanta- ostična i legenda o izboru našega | svetitelja kao zaštitnika dubro- vačke republike, prema kojoj bi se nekom pobožnom popu Stan- ku bio na snu javio jedan stari sveštenik duge, bijele brade (a to da je bio sv. Vlaho), koji mu reče da odmah javi senatu, da se pod Lokrum usidrilo silno neprijateljsko brodovlje, namje- rom da navali na Dubrovnik. Pop Stanko sav preplašen izvrši odmah tu poruku senatu, koji u čas diže vojsku i narod na odbranu grada i neprijateljska je namjera bila osujećena. Iz za- hvalnosti prema svetitelju, senat odredi da mu se sagradi crkva i odabra ga kao zaštitnika gra- da i države. Pod njegovim slavnim imenom i svetim likom koji je od tada postao državni emblem, kao što je lav sv. Marka za mletačku re- publiku, naše je brodovlje pro- nosilo u daleke krajeve slavu i ugled našega građa, prinuđava- jući svakoga na poštovanje pre- ma njemu, ne silom i ubojnim sretstvima kako je to danas pra- vilo, nego svojom kulturom, dr- žavničkom mudrošću, poštenjem, ljudskotom, blagorodstvom, odr- žavanjem zadane riječi koja se nije poricala ni ispred prijetnja najjačeg silnika. Ovaj dan koji nema samo ka- lendarsku važnost, slavio se uvi- jek sa najvećim pijetetom i odu- ševljenjem, koje je spajalo ujed- no religiozno duh, sa državnim i narodnim. Dan sv. Vlaha sla- vio se preko hiljadu godina, pa i danas ga svaki pravi Dubrov- čanin slavi u svom srcu, kad drukčije ne može, ma u kom se kraji nalazio.-Ali značaj i način pros'ave_ mnogo se danas izmi- | koje jenio, ne tijekom vremena koje Sve ruši, nego nerazumijevanjem i nepoštivanjem našeg osjećanja i naših svetinja od strane. doš- ljaka koji žive u Dubrovniku i koji, zahvaljujući slučaju što su u njemu rođeni, kažu da su Du- brovčani, a Dubrovčani nijesu, jer u njima ne vlada dubrovački duh, jer nemaju ni toliko osje- ćanja ljubavi prema našemu gra- du, koliko ga ima svaki stranac, koji ne nalazi dovoljno riječi divljenja i za čarobnu ljepotu kojom je priroda nadarila ovaj naš kraj i za veličanstvena djela ljudskog uma i vještine. Ti na- zovi-dubrovčani = prolaze mimo naših starih zgrada, divnih na- ših spomenika iz kojih najrječi- tijim jezikom govori naša pro- šlost, sa istom ravnođušnošću kojom posmatraju i cvijeće čija ih ljepota ne očarava, koje za njih ne miriše, kojima smeta ova naša pitomina kojoj ne mogu da sviknu, pa zato plešu po njoj i hoće da joj silom nametnu svoju surovost i svoju odvratnost pre- ma svemu što je lijepo i ple-. menito. Oni su nakastili da iskoriste svaku priliku, da u svom bjes- nilu iskažu svoju stranačku Strast, rušeći svaki smisao pristoj- nosti, bez obzira na gređanstvo se ne slaže sa njihovim razvratnim idejama i osuđuje njihove provokacije, koje su sva- kome dosadile i postale odvrat- ne. Oni iz prkosa ističu na sva- kom * javnom mjestu svoje stra- načko i separatističko obilježje, kao dokaz svoga inata, svoje gramzivosti za onim što je naše, dubrovačko, kao patent njihove rijetke pronicavosti, koji se ne boji konkurencije. Oni bi htjeli da zarobe i crkvu, da i nju is- koriste u svoje stranačke svrhe, ne pomišljajući da crkva nema sa politikom nikakva posla, da ona mne može i neće da služi njihovim stranačkim prohtjevima, Oni su najposlije cd naše naj- veće domaće svečanosti napra- vili vašar i odijelili crkvenu pro- slavu od građ&nske, a to nijesu smjeli. Jer ako općina koja pret- stavlja građanstvo nije mogla da sudjeluje njihovim prokacija- ma i stranačkim ekscesima, tre- balo je da se bar iz pristojnosti, Svečanost izvrši iznimno i is- ključivo crkvenim obredom, a ne da se provokacijama došljaka i separatistički nastrojenih neđu- brovčana, ona provrgne u obič- nu stranačku manifestaciju, na štetu ugleda našega grada i crkve.