Taksa plaćena u gotovu &ODINA XXVI izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Austrakju Din 144-— Pojedini broj din 1- Dubrovnik, Ilija - 25 februara 1939 Broj $ Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Bez nadmudrivanja Nakon obrazovanja vlade g. Dragiše Cvetkovića, opći interes u zemlji bio je u isčekivanju pr- vog nastupa Vlade pred Skupšti- nu kada se je imala pročitati vladina deklaracija. Došao je i prošao i taj čas. Ministar _ pretsjednik i ministar unutrašnjih poslova g. Dragiša Cvetković pročitao je pred Skup- štinom prilično kratku ali vrlo jasnu vladinu deklaraciju, koja je istovremeno i program rada nove Vlade. Prvi utisci deklara- cije bili su dobri, sa zadovolj- stvom je primila i naša i strana javnost. Ova potonja sa simvati- jama je podvukla pasus deklara- cije u kojem se kaže: »u vanj- sko-političkom pogledu Kraljev- ska vlada mastaviće dosadašnju aktivnost sa istim naporima i u istom pravcu, u cilju održanja mira i vanjsko-političkog snaže- nja naše zemlje“. Strana javnost je simpatično pozdravila izjavu vlađe, p> kojoj je sebi nameta dužnost konsoli- dacije naših unutrašnjih, još ne- riješenih, pitanja. Baš, s razloga što je u dekla- raciji na prvo mjesto postavljeno »sređivanje odnosa u pogledima koji već dvađeset godina postoje kod braće Hrvata na osnovne probleme naše državne politike« dalo je samoj deklaraciji mnogo jači značaj, i izazvalo vrlo povo- ljan prvi utisak ne samo kod braće Hrvata, nego i kod _ Srba i Slovenaca, te je — kako su neke novine naglasile — izazva- lo i neko olakšanje. Ali prvi utisci nijesu ni posto- jano ni trajno mjerilo. Deklaraci- ja se je kroz javnu štampu mo- rala podvrći analizi i kritici. Tu već ,prvi utisak“ ne vodi glavnu riječ, nego hladno prosuđivanje u koliko na nj ne utiče pristra- nost i samovoljno tumačenje. Za nas je deklaracija dovoljna jasna, i tu jasnoću vidimo baš u njenoj kratkoći, ma da je uglavnom go- tovo sva posvećena našem unu- trašnjem pitanju, jer »Kraljevska vlada je došla jednom specijal- nom misijom: da pristupi Kon» solidovanju i sređivanju našif: u= nutrašnjif prilika, da pripremi. i pristum riješenju onifi problema koji ovu Konsolidacifu uslovljava= ju i da preko toga prikupi sve narodne snage, Koje su se do sa- da uzaludno u međusobnom tr= venju trošile, pa da if preko trajnog unutrašnjeg mira upotre- bi na izgrađivanju one državne Politike, Koja obezbijeđuje puno SsPoKojstvo u zemlji, ekonomsko i privredno blagostanje i mfr na $ranicama«. Da je deklaracija sadržala sa- | mo ovu prvu izjavu, bilo bi do- voljno da se ona povoljno primi jer za ljude koji imaju čiste namj»re nije potrebno mno- go riječi ni dugih izjava, jer po- štene namjere dovode k cilju a ne prazne riječi, pa im forma ma kako lijepa i zanosna _ bila. S toga smo sa interesom 1sče- kivali gles sa hrvatske strane i to sa one hrvatske strane, koja je baš uporno insistirala na ,,hr- vatskom pitanju“ i koja je zbog tog pitanja u mnogome kočila našu unutrašnju sređenost. Prvo raspoloženje koje se je kod njih moglo opaziti bilo je više u znaku zadovoljstva što je pala prijašnja vlada nego što bi ih zadovoljila vladina deklaraci- ja. Ma da je prvi njihov glas bio znak zadovoljstva zbog dola- ska nove Vlade, koja je došla sa specijalnom misijom međusob- nog sporazumijevanja i sređivanja naših unutrašnjih prilika, opet, ka- | da se je s te strane_počelo_da | analizuje vladinu deklaraciju i da je se podvrgava kritici, naila- zimo na mnoga; aRoovo..., to... i još razna ako... se i na nedovoljno jasno stilizi- rane rečenice... i slično. Mislimo da pri ovako važnom problemu, kako što je uređenje Svih naših unutrašnjih odnosa, ne smije se donekle unapred stvarati neka vrst nepovjerenja, sumuje i nepristupačnosti iskre- ne izmjene misli i dogovora. Ko cijeni da je specijalna misija vla- de, koja je jasno u deklaraciji izražena, ispravna, iskrena i za izvađanje djela gotova, taj je mora bez prigovora prihvatiti, i prema njenoj osnovi naći se na onom mjestu, brat s bratom, časne i | ako | Nailazi | gdje treba da se nađu — u Na- todnoj Skupštini —- i tu neka se o svemu povede riječ, i tu neka se vidi i utvrdi da li je potrebno ponekoje ako... pa da se i po koja rečenica potpuno jasno sti- lizuje, bez nadmuđrivanja, bez nekih zadnjih namjera ili računa. Sa srpske strane, na koju se je s druge strane pozivalo, pružena je ruka i sada treba da ju se pri- hvati sa onom iskrenošću sa ko- jom je i pružena. Već s time Srbi i Hrvati u našem unutraš- njem sređivanju postaju dva pdr- tnera, koji su dužni da otvoreno i iskreno jedan drugome kaže što hoće, što jedan od drugoga traži i da nađu načina kako će eliminisati sve ono što im je na putu zajedničke saradnje. Samo obostrana iskrenost, po- vjerenje i poštene namjere iziue- sene pred forumom koji je za to najkopententniji, mogu da dadu rezultate koje svi rodoljubi u državi isčekuju i kojima bi se iskreno radovali. Bez toga ne pomažu ni deklaracije ni najis- krenije želje i nastojanja, ako to ostaje samo jednostrano. Jer, kogod zaista želi dobra i sebi i državi, u današnjim ne- sređenim prilikama koje vladaju ne samo u našoj unutrašnjoj po- litici već u čitavom svijetu, u kome je atmosfera napetosti u najvećem naponu, taj mora do- bro da shvati sadašnjicu i da da- de punu važnost velikoj i istini- toj filozofiji našeg naroda: Ko neće brata za brata, taj će tu- đina za gospodara / Ako među nama ima i takovih elemenata treba ih odmah one- mogućiti da ne ometu braću pri bratskom dogovoru. Inače: per- ditio tua ex te... Prema jednom izvatku iz član- ka g, Vildera u »Novoj riječi« pod napisom »Ni separacija, ni hegemonija«, reklo bi se da je pisac ozbiljno imao namjeru da »postavi neke osnovne stvari na njihovo pravo mjesto“ — kako on to kaže — ali je svakako pro- mašio svoj cilj, kad apodiktički tvrdi da je kod nas do tu skoro vladalo neko zlo, koje je priječilo da seriješe mnoga velika pitanja, kao na pr. hrvatsko pitanje, a nije pogodio tačnu diagnozu toga zla, ili bolesti, niti je našao sret- stvo za izliječenje. A sve zavisi o diagnozi. Jer da se na nju do- sada više pazilo i da je bonik PILATA bio toliko uviđavan, pa da je slušao ljekareve savjete, hrvatsko bi pitanje bilo već davno rijzšeno. Dakle krivo je neiskustvo ljeka- revo u prvom redu, pa zatim bo- lesnikova upornost što belest ni za dlaku nije krenula na bolje, nego je uzela čak veće dimen- zije, strašuo se pogoršala +: po- stala skoro neizlječiva. za dugo nije smjelo ni dirnuti, a kamo li slobodno raspravljati ma koje unutrašnje političko, so- cijalno i ekonomsko pitanje. Mi ne znamo zapravo kad je to sta- nje baš tako bilo, a g. pisac ga ne naznačuje i ne navodi nijed- | uog slučaja. Znamo naprotiv, da |je bilo neko vrijeme, kad je u | našoj zemlji vladala i odviše ve- lika sloboda štampe, tako da je bilo potrebno da joj se potkrešu krila, jer je bila prekoračila svaku granicu umjerenosti i pristojno- sti, kad se vrijeđalo bez obzira desuo i lijevo, bez savijesti i pro- tiv svoga ugleda i lostojanstva. Ali zapravo toga sad više nema, negc ima to, da je neka stano- vita štampa usvojila za pravilo da buni narod, draži ga na mržnju protiv svoga brata, natuca mu uporno o nekoj slobodi koju mi nemamo, nego smo je nekad imali kad smo bili pod tuđinom, a koje smo se uželjeli, pa bi trebalo da:je opet izvojštimo baš onakvu kakva je i bila, kad je za tu bajnu ri- ječ »sloboda« ta ista štampa de- nuncirala tuđinskoj vladi mirne i ispravne građane da »teže preko granice« i slala ih na vješala. Danas kad neko hoće da us- postavlja red i ne dopušta da svak radi što hoće, kaže se da je to sprječavanje lične slobođe, đa je to diktatura, despotizam itd., tako da se svakoj dobroj namjeri kod nas daje iskrivljen smisao, jer tako konvenira demagogiji, koja na rušenju današnjeg poret- ka, osniva svoj opstanak. A da to bude izgledalo kao neka ob- jektivna kritika od strane tih ljudi kojima je tobože na srcu narod i država, oni se obaraju jednako i na Srbe i na Hrvate jednakom žestinom. A u tome je krupna pogreška, u tome je sve zlo, što se ne nalazi niko odlučan da o- sudi baš onoga koji je zaista ne- popustljiv, koji ne priznaje ničije razloge, nego tjera dalje sa svo- jim pretjeranim zahtjevima i se- paratističkim idejama. Međutim za nas je iza svakoga ispravnog građanina stvar riješena ima već 20 godina, Mi smo ujedinjen na- rod, koji uu svojoj nedjeljivoj dr- žavi uživa potpunu slobodu i bla- gostanje i koji pouzdano ide putem napretka i stabilizacije, bez bojazni da će ga ko u tome spri- | ječiti. Ko je nezadovoljan u na- šoj državi, ko hoće da se goji zabludama i grandomanijom, treba ga smatrati kao umobolna; alitu bolest treba liječiti, a ne pokri- vati je, treba pogasiti vatru raz- dora idobro je zaliti vodom, a ne zapretati je pepelom, jer ugarak u njemu tinj# i dalje i može svakoga čaša da izbije novi požar. | Pogrešno je dijeliti ukore i jed- G. Vilder kaž: da se kod nas | noj i drugoj strani, jer onda svaka stratia' stječe kuraži da ođ- bije od sebe krivnju razdora, ve- leći: iaene se ona ne tiče, kriy je onaj drugi. I tako se svršava da za razdor i nesređenost u zemlji zaista nije kriv niko, nego onaj ko igra ulogu Pilata.