Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVI izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- > "Tai Dubrovnik, 11 marta 1939 sA Broj 10 nj Opisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. TIM Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Dubrovnik, 10 marta 1939 U debati o državnom proraču- nu koja je započela u Skupštini pred malo dana i u kojoj je u- čestvovalo više govornika iz U- družene opozicije, primjećuje se da od svih pitanja ili briga koje Skupština ima da riješi, najviše interesuje Udruženu opoziciju hrvatsko pitanje. Jedan između prvih njenih govornika bio je dr. Tupanjanin, koji osuđujući prijašnju vladu, nalazi između ostaloga, de je dr. Stojadinović bio jedan od glavnih krivaca, što nije došlo do sporazuma sa bra- ćom Hrvatima i do uređenja na- ših unutrašnjih prilika. U cije- lom svom dugom govoru on isti- če ne samo želju da se na_ vrat | na nos svrši sa hrvatskim pita: njem, nego se sa svom žestinom obara na prijašnju vladu što je to. pitanje ostalo na mrtvoj tački, zadržavajući se na koustataciji da »zbog zamašitosti i delikatnosti riješenja hrvatskog pitanja, treba da smo svijesni da autoritet dr- žave, javni socijalni poredak, i- movna bezbijednost i red u ad- ministraciji, imaju biti u potpu- nosti sačuvani“. I svega toga ne bi gotovo ni trebalo, da nije o- ne delikatnosti hrvatskog pitanja. Dr. Tapanjanin bi žrtvovao čak da se u Skupštini raspravlja- ju i neki važni politički zakoni, koji uprav zahtijevaju da se ras- pravljaju i riješe prije hrvatskog Pitanja, pa da se ovo svrši ,,brzo i odlučno“. — Mi zaista ne vi- dimo ni da je potrebno, ni ko- risno da se tako važno unutra- šnje naše pitanje riješi na brzu ruku, jer tako želi dr. Tupanja- Nin i s njim jedan neznatni dio hrvatske javnosti. Ali pitamo dr. Tupanjanina zašto nije malo re- alniji i savjesniji, pa ako mu je zaista stalo do riješenja hrvatskog pitanja, ne formalnog nego istiu- skog, i do iskrenog uređenja naših međusobnih odnosa, zašto izvrće stvari, a ne pretstavlja ih, onako kakve su, pa ne kaže pravo ko je za vlade dr. Stoja- dinovića kriv otezanju riješenja hrvatskog pitanja, kad je to op: šte poznato, o tome se pisalo i govorilo toliko, da kod nas zna- ju i djeca ko se u onom poslu uprav proslavio. Bilo bi u inte- resu samog pitanja čije se ras- pravljanje ima nastaviti i srećno svršiti, da se u smislu vladine deklaracije prestane sa metodama, prošlosti, da se o njoj više ne govori, a najmanje da zbog nje hrvatska braća. okrivljuju. drugor ga i to vješaju o veliko zvono. Trebalo bi da dr. Tupanjanin i ko. je uza nj, razumije da treba. jednom biti na čistu sa tom teor rijem o tri naroda, koja se kod. nekih nastranih ljudi bez ikakva razloga još podržava, samo da | njom manevrišu, | | Žalosno je da se na to treba neprekidno navraćati, kad je bar io već davno raspravljeno i ut- vrđeno; kad je to aksiom koji se više ne diskutuje i s kojim Su svi razumni Hrvati složni; pa ako baš svi do jednoga i nijesu jer im smeta još uvijek i steče- na sloboda i narodno jedinstvo, ne smije zato da strada jedno narodno pitanje, koje je izneseno na dnevni red. Ne_ može se ni davcti važnosti gledištu jednog dijela naše braće, ako priznaju (kako uvjerava g. Drljević), da je njihova sloboda obezbijeđena u zajednici sa ostalim dijelovima naše države, ako oni ipak ostaju na teoriji triju naroda, jer bi nas uređenje države na takoj o- snovi, docnije dovelo do federa- cije, a to je isključeno. Sve se dakle svodi na pitanje o jedinstvu naroda i bez toga nema pametna razgovora. Ostajući i dalje pri dosadanjim ideologija- ma i metodama raspravljanja, mi bismo opet išli u sustret jednoj dugoj periodi lutanja u mraku, bezuspješnom = prepiranju i dan- gubici, koja bi dovela u sumnju braćo ako ste ljudi, priznajte svi vi koji zazirete od istine koju | priznaje cio svijet i ne bojte se našu prisebnost, naš zdrav razum. | | je zarobila, nego je u presudnom Ako gospoda iz opozizije nemaju boljih argumenata koji bi nas prinudili da se odrečemo svih ovih istina, onda mi možemo ujih uvjeriti, da će svako njihovo na- prezanje za uređenje države na njihov dojakošnji način, biti uza- ludno. Mogu se vlade nizati još u nedogled jedna za drugom, ali bez priznanja principa na kojima je sazdana naša država, bez prizna- nja potrebe našeg zadružnog ži- vota ua osnovi bratstva i među- sobnog poštovanja, nema razgo- vora o našoj narodnoj budućnosti. Bezumno je ne sagledati isti- ni u oči i ne priznati je, ako želimo doći do sporazuma i do mogućnosti zajednice. Krupna je laž i nepravda ono što se čulo u Skupštini, da se Jugoslavija ne može zamisliti kao pobjeda nove ili one ideje“, jer je istina da je bila samo jedna ideja koja je ratom IgI4 g. došla do svoga riješenja, a to je bila srpska, koja je pobijedila. Priznajte to | naše zajednice, jer vas Srbija ni- času za naš opstanak srušila na- šeg zajedničkog dušmanina, kad se je riješio da u zgodnom mo- mentu izvrši ono što je davno snovao: uništiti Srbiju i s njom Srpski-hrvatski-slovenački narod, da se svima nama i trag utre. Je li Srbija bar toliko od vas zaslužila da joj priznate da nas je spasila, ili tražite da joj se zbriše i svaki spomen da je ikad postojala? Ali istorija sene da zatajiti, ni uništiti. Ona je zapi- sala svačija djela tačno po zaslu- zi. Ona je zabilježila da se na ruševinama Austrije izdigla veli- ka Jugoslavija, da su jugosloven- skome narodu bez plemenske i vjerske razlike obezbijeđena sva jednaka građanska prava, a pre- ko toga, preko te jednakosti pra- va kao i dužnosti tražiti ma što drugo, značilo bi tražiti privile- gije, a to bi se priječilo svakom pojmu ravnopravnosti i narodnog jedinstva. U šibenskoj ,,Novoj Tribuni“ izašao je članak pod gornjim natpisom u kome se, između 0os- talog kaže: »Svako ko prati po- jave našeg najmlađeg i nama najmilijeg pokoljena, vidi: da u- pravo u tim duhovnim temeljima nešto — škriplje! U čemu je to škripanje? Omladina, koja poha- đa osnovne i srednje škole, pa ona mladost, koja je svršila te Škole, nije odlično, nije temelji- to uzgojena u državno-nacional- nom smislu. Nema svijesti da je država nad svima partijsko-poli- tičkim natezanjima i nad svima partikularističkim, plemenskim i provincijskim prohtjevima i želja- ma. U toj mladeži nema zanosa za jedinstvo, slogu i bratsku lju- bav triju plemena naše jedne i ujedinjene nacije. Nema mlađe- načke ljubavi prema Jugoslaviji! Nema idealista! Apatija vlada. Mladost bez — ideala! Pa zar nije dostojno da se zabrinuto upitamo: otkud to škri- panje u temeljima naše budućno- sti? Jedan je uzrok glavni. Školi, ili uopće školstvu, smanjen je auktoritet, dirnuto je njeno. do- stojaustvo. Svako hoće da se mi- ješa u školske poslove, a u glav- nim faktorima školstva, stručnja- cima, dakle nastavnicima, nasta- vničkim zborcvima, poljuljana je vjera u poziv, jer im ga. ponizi- še: ulica, partijski fanatizam, vjer= U femeljima nešto škripi ska netrpeljivost, pa i sami ro ditelji dječji“. Zagrebačke ,,Učiteljske novi- ne“ prenoseći čitav član iz šiben- ske »Nove Tribune«, dodavaju slijedeće: ,,Istina je da u našim prosvjetnim temeljima nešto škri- plje i to tako jako škriplje, da je popravak tih temelja, štoviše, i izmjena pojedinih djelova, ne- odgodiva državna potreba. Činjenica je da nismo imali Jugoslavije, ali smo imali Jugo- slovene. Danas imademo Jugo- slaviju, a sve manje Jugoslovena. — Počnimo sa narodnim škola- ma. Nekada je vođa hrvatskog učiteljstva Ivan Filipović u Au- striji, smatrajući hrvatstvo 1 srp- stvo samo za različita imena jed- noga istoga naroda, pisao uči- teljstvu: ,,Zar bi moglo biti dič- nije uspomene u povijesti naše- ga naroda, nego li da se u njoj zlatnim slovima zapiše: Pučki su učitelji. ujedinili Hrvare i Srbe“. A danas? Čitajte zvanični list učiteljske organizacije! Danas je ideal cijepanje. Dječji listovi su nam bezbojni. Danas je ideal ču- vanje onoga što nas. dijeli. Kojim stazama ide današnja omladina srednjih škola, žalibože, i preparandija? Čitajte službeno glasilo.1 spoznaćete kamo ide na- ša omladina. —> A naša zlatna mladež Univerze? Za Austrije se udružila naša omladina pod devizom: Mi smo postavili za, svoje načelo da su Slovenci, Hr- vati i Srbi jedan narod. Naša domovina su sve zemlje u koji- ma stanuju Srbi, Hrvati i Slo- venci, jer jedan narod može ima- ti samo jednu domovinu“. Danas se na toj istoj univerzi događaju protivni ispadi. Ko je tomu kriv? Krivo. je to što mi nemamo jedne stalne utvrđene prosvjetne politi- ke. Rusija nije imala komunista, ali je odgojila komunističku omla- dinu. Italija nije znala za fašiste a danas ima kadar fašističke omla- dine. Mi nismo imali Jugoslaviju, ali smo imali borce Jugoslovene. Danas imademo Jugoslaviju, a gdje su nam mladi Jugosloveni? Da, škriplje nešto u temeljima naše države i treba za vremena to ispraviti. Pazimo da ne bude prekasno. Smišljena i stalna pro- svjetna politika jedini je tome lijek. Danas imađemo. odlične mlade jugoslovenske oficire! Zašto ne- mamo takav kadar jugoslovenskih učitelja?“ Potpuno shvaćamo i odobrava- mo rezonovanje koliko šibenske »Nove Tribune«, toliko i zagre- bačkih »Učiteljskih novina«. |I zaista potrebno je, da se jednom koliko smišljeno toliko i energi- čno pristupi sređenju školske po- litike. Svakog iskrenog i pošte- nog patriotu i Jugoslovena dovo- di u očaj stanje koje se viđa // g