Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVI

izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

> "Tai

Dubrovnik, 11 marta 1939

sA Broj 10
nj
Opisi se šalju uredništvu

a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan

1892 god.

TIM

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

Dubrovnik, 10 marta 1939

U debati o državnom proraču-
nu koja je započela u Skupštini
pred malo dana i u kojoj je u-
čestvovalo više govornika iz U-
družene opozicije, primjećuje se
da od svih pitanja ili briga koje
Skupština ima da riješi, najviše
interesuje Udruženu opoziciju

hrvatsko pitanje. Jedan između
prvih njenih govornika bio je
dr. Tupanjanin, koji osuđujući
prijašnju vladu, nalazi između

ostaloga, de je dr. Stojadinović
bio jedan od glavnih krivaca, što
nije došlo do sporazuma sa bra-
ćom Hrvatima i do uređenja na-
ših unutrašnjih prilika. U cije-
lom svom dugom govoru on isti-

če ne samo želju da se na_ vrat |

na nos svrši sa hrvatskim pita:
njem, nego se sa svom žestinom
obara na prijašnju vladu što je
to. pitanje ostalo na mrtvoj tački,
zadržavajući se na koustataciji da
»zbog  zamašitosti i delikatnosti
riješenja hrvatskog pitanja, treba
da smo svijesni da autoritet dr-
žave, javni socijalni poredak, i-
movna bezbijednost i red u ad-

ministraciji, imaju biti u potpu-

nosti sačuvani“. I svega toga ne
bi gotovo ni trebalo, da nije o-
ne delikatnosti hrvatskog pitanja.

Dr. Tapanjanin bi žrtvovao
čak da se u Skupštini raspravlja-
ju i neki važni politički zakoni,
koji uprav zahtijevaju da se ras-
pravljaju i riješe prije hrvatskog
Pitanja, pa da se ovo svrši ,,brzo
i odlučno“. — Mi zaista ne vi-
dimo ni da je potrebno, ni  ko-
risno da se tako važno  unutra-
šnje naše pitanje riješi na brzu
ruku, jer tako želi dr. Tupanja-
Nin i s njim jedan neznatni dio
hrvatske javnosti. Ali pitamo dr.
Tupanjanina zašto nije malo re-
alniji i savjesniji, pa ako mu je
zaista stalo do riješenja hrvatskog
pitanja, ne formalnog nego istiu-
skog, i do iskrenog uređenja
naših međusobnih odnosa, zašto

izvrće stvari, a ne pretstavlja ih,

onako kakve su, pa ne kaže
pravo ko je za vlade dr. Stoja-
dinovića kriv otezanju riješenja
hrvatskog pitanja, kad je to op:
šte poznato, o tome se pisalo i
govorilo toliko, da kod nas zna-
ju i djeca ko se u onom poslu
uprav proslavio. Bilo bi u inte-
resu samog pitanja čije se  ras-
pravljanje ima nastaviti i srećno
svršiti, da se u smislu vladine
deklaracije prestane sa metodama,
prošlosti, da se o njoj više ne
govori, a najmanje da zbog nje
hrvatska braća. okrivljuju. drugor
ga i to vješaju o veliko zvono.
Trebalo bi da dr. Tupanjanin i
ko. je uza nj, razumije da treba.
jednom biti na čistu sa tom teor
rijem o tri naroda, koja se kod.
nekih nastranih ljudi bez ikakva

razloga još podržava,

samo da |
njom manevrišu, |

|

Žalosno je da se na to treba
neprekidno navraćati, kad je bar
io već davno raspravljeno i ut-
vrđeno; kad je to aksiom koji
se više ne diskutuje i s kojim
Su svi razumni Hrvati složni; pa
ako baš svi do jednoga i nijesu
jer im smeta još uvijek i steče-
na sloboda i narodno jedinstvo,
ne smije zato da strada jedno
narodno pitanje, koje je izneseno
na dnevni red. Ne_ može se ni
davcti važnosti gledištu jednog
dijela naše braće, ako priznaju
(kako uvjerava g. Drljević), da
je njihova sloboda obezbijeđena
u zajednici sa ostalim dijelovima
naše države, ako oni ipak ostaju
na teoriji triju naroda, jer bi
nas uređenje države na takoj o-
snovi, docnije dovelo do federa-
cije, a to je isključeno.

Sve se dakle svodi na pitanje
o jedinstvu naroda i bez toga
nema pametna razgovora. Ostajući
i dalje pri dosadanjim ideologija-
ma i metodama raspravljanja, mi

bismo opet išli u sustret jednoj

dugoj periodi lutanja u mraku,
bezuspješnom = prepiranju i dan-
gubici, koja bi dovela u sumnju

braćo ako ste ljudi, priznajte svi
vi koji zazirete od istine koju

| priznaje cio svijet i ne bojte se

našu prisebnost, naš zdrav razum. |
| je zarobila, nego je u presudnom

Ako gospoda iz opozizije nemaju
boljih argumenata koji bi nas
prinudili da se odrečemo svih
ovih istina, onda mi možemo ujih
uvjeriti, da će svako njihovo na-
prezanje za uređenje države na
njihov dojakošnji način, biti uza-
ludno. Mogu se vlade nizati još
u nedogled jedna za drugom, ali
bez priznanja principa na kojima
je sazdana naša država, bez prizna-
nja potrebe našeg zadružnog ži-
vota ua osnovi bratstva i među-
sobnog poštovanja, nema razgo-
vora o našoj narodnoj budućnosti.

Bezumno je ne sagledati isti-
ni u oči i ne priznati je, ako
želimo doći do sporazuma i do
mogućnosti zajednice. Krupna je
laž i nepravda ono što se čulo
u Skupštini, da se Jugoslavija
ne može zamisliti kao pobjeda
nove ili one ideje“, jer je istina
da je bila samo jedna ideja koja
je ratom IgI4 g. došla do svoga
riješenja, a to je bila srpska,
koja je pobijedila. Priznajte to

|

naše zajednice, jer vas Srbija ni-

času za naš opstanak srušila na-
šeg zajedničkog dušmanina, kad
se je riješio da u zgodnom mo-
mentu izvrši ono što je davno
snovao: uništiti Srbiju i s njom
Srpski-hrvatski-slovenački narod,
da se svima nama i trag  utre.
Je li Srbija bar toliko od vas
zaslužila da joj priznate da nas
je spasila, ili tražite da joj se
zbriše i svaki spomen da je ikad
postojala? Ali istorija sene da
zatajiti, ni uništiti. Ona je zapi-
sala svačija djela tačno po zaslu-
zi. Ona je zabilježila da se na
ruševinama Austrije izdigla veli-
ka Jugoslavija, da su jugosloven-
skome narodu bez plemenske i
vjerske razlike obezbijeđena sva
jednaka građanska prava, a pre-
ko toga, preko te jednakosti pra-
va kao i dužnosti tražiti ma što
drugo, značilo bi tražiti privile-
gije, a to bi se priječilo svakom
pojmu ravnopravnosti i narodnog
jedinstva.

U šibenskoj ,,Novoj  Tribuni“
izašao je članak pod gornjim
natpisom u kome se, između 0os-
talog kaže: »Svako ko prati po-
jave našeg najmlađeg i nama
najmilijeg pokoljena, vidi: da u-
pravo u tim duhovnim temeljima
nešto — škriplje! U čemu je to
škripanje? Omladina, koja poha-
đa osnovne i srednje škole, pa
ona mladost, koja je svršila te
Škole, nije odlično, nije temelji-
to uzgojena u državno-nacional-
nom smislu. Nema svijesti da je
država nad svima  partijsko-poli-
tičkim natezanjima i nad svima
partikularističkim, plemenskim i
provincijskim prohtjevima i želja-
ma. U toj mladeži nema zanosa
za jedinstvo, slogu i bratsku lju-
bav triju plemena naše jedne i
ujedinjene nacije. Nema mlađe-
načke ljubavi prema Jugoslaviji!

Nema idealista! Apatija vlada.
Mladost bez — ideala!
Pa zar nije dostojno da se

zabrinuto upitamo: otkud to škri-
panje u temeljima naše budućno-
sti? Jedan je uzrok glavni. Školi,
ili uopće školstvu, smanjen je
auktoritet, dirnuto je njeno. do-
stojaustvo. Svako hoće da se mi-
ješa u školske poslove, a u glav-
nim faktorima školstva, stručnja-
cima, dakle nastavnicima, nasta-
vničkim zborcvima, poljuljana je
vjera u poziv, jer im ga. ponizi-

še: ulica, partijski fanatizam, vjer=

U femeljima nešto škripi

ska netrpeljivost, pa i sami ro
ditelji dječji“.
Zagrebačke ,,Učiteljske  novi-

ne“ prenoseći čitav član iz šiben-
ske »Nove Tribune«, dodavaju
slijedeće: ,,Istina je da u našim
prosvjetnim temeljima nešto škri-
plje i to tako jako škriplje, da
je popravak tih temelja, štoviše,
i izmjena pojedinih djelova, ne-
odgodiva državna potreba.
Činjenica je da nismo imali
Jugoslavije, ali smo imali Jugo-
slovene. Danas imademo  Jugo-
slaviju, a sve manje Jugoslovena.
— Počnimo sa narodnim škola-
ma. Nekada je vođa hrvatskog
učiteljstva Ivan Filipović u Au-
striji, smatrajući hrvatstvo 1 srp-
stvo samo za različita imena jed-
noga istoga naroda, pisao  uči-
teljstvu: ,,Zar bi moglo biti dič-
nije uspomene u povijesti naše-
ga naroda, nego li da se u njoj
zlatnim slovima zapiše: Pučki su
učitelji. ujedinili Hrvare i Srbe“.
A danas? Čitajte zvanični list
učiteljske organizacije! Danas je
ideal cijepanje. Dječji listovi su
nam bezbojni. Danas je ideal ču-
vanje onoga što nas. dijeli.
Kojim stazama ide današnja
omladina srednjih škola, žalibože,
i preparandija? Čitajte službeno
glasilo.1 spoznaćete kamo ide na-
ša omladina. —> A naša zlatna
mladež Univerze? Za Austrije
se udružila naša omladina pod
devizom: Mi smo postavili za,

svoje načelo da su Slovenci, Hr-
vati i Srbi jedan narod. Naša
domovina su sve zemlje u koji-
ma stanuju Srbi, Hrvati i Slo-
venci, jer jedan narod može ima-
ti samo jednu domovinu“. Danas
se na toj istoj univerzi događaju
protivni ispadi. Ko je tomu kriv?
Krivo. je to što mi nemamo jedne
stalne utvrđene prosvjetne politi-
ke.

Rusija nije imala komunista,
ali je odgojila komunističku omla-
dinu. Italija nije znala za fašiste
a danas ima kadar fašističke omla-
dine. Mi nismo imali Jugoslaviju,
ali smo imali borce Jugoslovene.
Danas imademo Jugoslaviju, a
gdje su nam mladi Jugosloveni?
Da, škriplje nešto u temeljima
naše države i treba za vremena
to ispraviti. Pazimo da ne bude
prekasno. Smišljena i stalna pro-
svjetna politika jedini je tome
lijek.

Danas imađemo. odlične mlade
jugoslovenske oficire! Zašto ne-
mamo takav kadar jugoslovenskih
učitelja?“

Potpuno shvaćamo i odobrava-
mo rezonovanje koliko šibenske
»Nove Tribune«, toliko i zagre-
bačkih »Učiteljskih novina«. |I
zaista potrebno je, da se jednom
koliko smišljeno toliko i energi-
čno pristupi sređenju školske po-
litike. Svakog iskrenog i pošte-
nog patriotu i Jugoslovena dovo-
di u očaj stanje koje se viđa

//

g