Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVI Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96-, za Fnglesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- sj. Dubrovnik, 18 marta 1939 NJENA Broj 11 LE! ki rai Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i jayne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din T7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljiće Marije br. 2. v JE R A Neka niko ne pomisli da ćemo se upuštati u vjerska raspravlja- nja, ili u tumačenja vjerskih dog- mata, jer bi se našao neko tebi nas krivo shvatic, ili bi navlaš “ izopačio naše čiste namjere, pa bi nas opanjkao da hoćemo da . zadiremo u vjerska osjećanja, na štetu vjernika jedne, a na korist druge vjere, ili bolje crkve. A to nije naša:namjera, niti bi to ikoliko doprinijelo bistrenju poj: ma vjere kod ljudi koji se ne prilagođuju ni onoj božjoj zapo- vijedi: pomozi se šam, pa ću te i ja pomoći, i nijesu nikako u- bijeđeni, da samo u svome djelo- vanju treba da potraže svoje dobro izlo, da u sebi samima nađu svoji sudbinu. To bi dakle ras- pravljanje o vjeri, čiji je pojam u jednom dijelu našega naroda tako pomućen, još jače zaoštrilo antagonizam već i tako kompro- mitovanih odnosa između jedno- krvne braće. Zato ćemo kazati o vjeri samo ono što je svakom običnom čovjeku i svakom našem bratu razumljivo, bez dogmatskih sofizama i čjepidlačenja. > Vjer&t_ima u Svijetu nekoliko, Ali ma koja bila, hristijanska, mtihamedanska, izrailška, buđis- tička, ili ma koja druga, mi sva- ki od njih i šve tjedno shvaća- mo kao čisti izraz čovječje duše u jedinom njenom odnosti sa Bo- gom, u raznoj formi, i raznom njenom ispoljavanju. Neosporivo je da vjera postoji i da je ona nerazdvojna od čovjeka koji vje- rije, išto kao Što postoji u va- sioni etat, bež koga čovjek ne bi mogao da živi. Ali vjera je inđi- vidualna. Vjera je učenje o po- stojanju i istinitosti nečega, bez potrebe dokazivanja; a vjerova- nje je za pojedinog čBvjeka, pi- tanja njegove lične savjesti. Ali svaki kulturan čovjek ma ko vjere Bio, treba da šem svož, poštuje i sve druge vjer:, jer sve e one stječu u jednom kultu Bogu, kome Sti sve vjere jednake. Prema tome, mađa je relativno mali broj ljudi koji ne vjeruju, ipak kako se ne može zahtijevati da Svaki čovjek bezušlovno i pto- tiv šVoga ubijeđenja vjeruje, tako st tie može zahtijevati ni da Svaki jednako vjeruje, a još manje đa jednakim načinom izražava Svoje vjerško ošjećatije, isto kako se ne može zahtijevati ni da švi lju- di. jednim jezikom govore. Jer kiko Bog razumije svako osje- ćanje čovječje duše, svaki trepet Pipe šrca, tako ražumije i sva- ki ježik; na kom čovjek izražava svoje ihnisli, ili izriče molitvu koju njenu uprivlja: Jer Bog nije for- malist, ou gleda suštinu, Pošio pak čovjek nije vlastan da nameće silom drugom svoje mišljenje, jer tu snagu nema ni sama nauka, ako neko neće da je prizna i da je pirhvati, tako je najpr:rodnije da se svak drži Svoje vjere u koju mu niko ne dira, a da zato ostavi i drugome slobodu, da ispovijeda svoje reli- giozno uvjerenje, na svoj način jer na to svaki čovjek ima pravo koje mu je zemaljskim zakonom zajamčeno, i niko ga ne smije u tome sprječavati. Mi tim ne upu- ćujemo nikoga na vjerski inde- ferentizam, jer i to je zlo, koje ponekad može da bude pogibelj- nije od nevjerovanja. Ima ljudi koji se prave indiferentni, da se u društvu pokažu liberalni, kul- turni, napredni ljudi, dok zapra- vo oni nijesu ni jedno ni drugo, nego se samo hvastaju svojim li- beralizmom, da tim prikriju svoju duševnu golotinju, usljed čega izgube svaki smisao pravilnog života, svaki osjećaj pravde, mo- rala, čak i ljubavi prema svojoj narodnosti i svojoj « tadžbini. Ne ostaje dakle nego vjerska snošljivost, koja je jedina u st:- nju da suzbije vierski antagoni- zam, i stvori mir i ljubav među braćom ; koja dovodi čovjeka do spoznanja, da se ljudi ne razli- kuju po vjeri (jer vjera nije ni- kakvo obilježje čovjeka), nego po njihovim djelima Snošljivost vjerska treba da vlada među nama, jer to je mje- rilo našega zdravoga razuma, na- še kulture, prvi uslov našega za- jeđničkog života, a zajednički nam | je život, uslov našega nacional- nog opstanka. Mi sačinjavamo danas jeđuu jaku, u svemu svi- jetu uvaženu državu, koja ima sve tislove da se razvija i napre- duje, pa đa postane velika i moć- na. A kad bismo se pocijepali i željeli da se rastavimo, kad bismo žavne formacije da živimo svaki o svom hljebu, mi bismo postali tako sićušni i neuračunljivi, da se nikako ne bismo mogli ođr- žati, nego bismo u kratko vrije- me postali tuđi plijen, jedna ma- | sa ljudi bez cilja i bez smisla života, kao aerolit koji se odvojio od svoje matice i luta po vasioni, dok se ne izgubi i sasvim nestane. Može li ko pametan pomisliti da bismo pod ma kojom tuđom dr- žavom, u društvu sa nekim tu- đim narodom koji bi nas prezi- rao i brojuo nadjačao, mogli na- stavljati sa prepiranjem oko na- šega individualizma, sa zahtjevi- ma uređenja naših narodnih pra- va itd., ili bismo morali da se odreknemo svega toga, pa. naj- poslije i svoje maternje riječi, da se raznarodimo i utopimo za u- vijek u moru tuđine? Našoj vladi predstoje u najkra- ćem vremenu riješenja vrlo važnih pitanja za unutrašnje državno u- ređenje, pa se u Narodnoj skup- štini već ističe i potreba novih izbora, dakle saradnje naroda, za stvaranje novih važnih zakona, kao predđuslov za riješenje tih važ- nih pitanja. Treba zato đa naš narod, Shvaćajući pravilno svoja prava kao i svoje dužnosti slo- bodnih građana ove države, buđe unaprijed opravdati povjerenje koje država u nj polaže, da do- kaže da nije više rob predrasuda kojima ga lažni demagozi čak i sa mjesta odakle bi trebalo da se čuje riječ ljubavi i bratstva, ane zlobe: i mržnje, — uckaju na mr- žuju i nepriznavanje svoga brata, a iz ličnog koristoljublja služe se vjerom, da ga lažima i fantastič- nim obećanjima odvrate od na- rodnog jedinstva i učine ga su- krivcem tolikog zločinstva. Neka se naš narod sjeti kletve svoga velikog pjesnika: »Ah da je proklet ko cjeć vjere — htjeli ma pod kakvim vidom dr- | na svoga reži brata«, na Stanovište vlade. u hrvatskom pitanju Prošle sedmice podnio je u Narodnoj Skupštini pretsjednik Vlade. kao resorni ministar unu- trašnjih djela, g. Dragiša Cvet. ković svoj ekspoze. .. Ma koliko đa je rad Narodne skupštine u pretresanju državnog budžeta izazvao u javnosti razu- mljivo interesovanje, opet sa naj većim inter€som isčekivao se je ekspoze g. ministra unutrašnjih poslova. Danšškje naše unutraš« nje prilike, koje već dugo čeka- ju svoje sređenje, kao da se na- laze u posljednjem stadiju sr«đi- vanja. Š toga se je sa napetošću iščekivao i sa velikim interesom primio opširni ekspoze g. Dragi- še Cvetkovića u kojem je izne- seno i stanovište Vlade u jed- nom od najdelikatnijik ali uisto vrijeme i najozbiljnijih pitanja, koja se podrazumijevaju pod i- menom: firvatsko pitanje. | ti što pre. Ono ima da O tome je ministar g. Dragi- ša Cvetković kazao ovo: Deklaracija Kraljevske vlade jasno je obrazložila novu orijen- taciju naše unutrašnje politike: odlučno i brzo pristupiti riješe- nju svegja onoga, što danas obu- hvata po am Hrvatskog pitanja. Kraljevska vlada poklanja ovom problemu svoju naročitu pažnju. Ovo je jedan od izvanredno važ+ nih problema i njegovom riješa- vanju ima se pristupiti u punoj ozbiljnosti i punoj iskrenosti. O- vo je jedan problem koji se ne može riješiti jednim potezom pe- ra, a ne može se riješiti ni jed- nostranim aktom, već samo pu- tem zajedničkog političkog do- govora. Analizirajući sadašnje stanje u kome se i ovo važno pitanje na- lazi mi možemo, a mislim da se S time slažu i naša braća Hrva- ti, pre svega konstatovati da je u prvom redu potrebno stvoriti bolje međusobne odnose i veće povjerenje. Grube greške učinje- ne usljed pogrešnog shvatanja 0- voga problema, moraju se ispra- vljati. Ovo ispravljanje ima se izvrši- osigura da se stvori puna prijateljska at- mosfera, u kojoj će se pregovo« ri moći mnogo lakše voditi i sa mnogo većim izgleđima na us- pijeh. Time ulazimo u samu suštini problema, Tu hoću da primjetim da se sa izvjesne strane čuju za- mijerke upućene Vladinoj dekla- raciji da nije. postavila osnova na kojima će riješiti Hrvatsko pitanje. Međutim, za posljednjih nekoliko mješeći Sve političke organizacije u zemlji, sve istak- nute pobtičke ličnosti i svi nađ- ležni činioci, izjasnili su se, da še Hrvatsko pitanje mora riješiti u jednome iskrenom, lojaliom i poštehom Sporazumu svili zainte- rešovanih strana. Bilo bi šasvim neuputno već ovdje šada objavljivati granice tog budućeg, željenog sporazuma, One će se pokazati same sobom kada se bude pristupilo razgovo- rima i pregovorima između mje- rođavnih činilaca. Ima stvari koje su izvan dis- kusije, ima stvari koje mogu bi- ti predmet diskusija. Ovde nije sada mjesto, a ni momenat da ukazujemo na sve detalje, to će biti učinjeno u pravo vrijeme, Glavno je da vam mogu mirno reći, a ja vas molim da to pri- mite sa povjerenjem vi, a i cije- la zemlja, da Kraljevska | vlada, ne sužavajući granice ovih raz- govora, hoće svim snagama na- stojati da se sva pitanja, koja tangiraju riješenja ovog problema, izvedu na čistinu i da se pojmo-