Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVI Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- Dubrovnik, 25 marta 1939 JUBAOENA j mo Broj 19 ma Lapis se . uredništvu a pretplata, bena zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1899 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Zurba oko hrvatskog pitanja Mi ne možemo drukčije, nego i preko svoje volje, ponavljati stvari koje smo već ranije kazali, kad ima neko te ih ne razumije, ili neće da ih razumije. U hrvat- skoj je javnosti žurba za riješenje hrvatskog pitanja zamijenila ra- zum, svaki razlog i prisebnost, ne pomišljajući da je žurba vra- žji posao, koji može da pokvari i najbolju misao, pa da je i sa- svim upropasti. Razumijemo i donekle opravdavamo nervozu ko- ja spopane čovjeka kad mu neki posao ne ide onako kako je za= mišljao, pa hoće da ga se kako bilo riješi, ne držeći se narodne riječi: »ko naglo počne, naglo i svrši«. I zato što mu taj posao ne ide ni glatko, ni brzo, čovjek više puta krivi svakoga, samo ne sebe sama. Ali mi smo naglasili već i ko je kriv što se hrvatsko pitanje oduljilo i kako je sad nemoguće izgubljeno vrijeme po- vratiti, nego samo da se učinjene pogreške mogu mirnim i smišlje- nim radom i na tenanu ispraviti, da se u žurbi ne počini opet ne- ka pogreška, koju bi trebalo is- pravljati i gubiti vrijeme. Važne stvari treba uvijek tretirati sa velikim marom i oprezom, kako kaže opet jedna zgodna narodna riječ: »ako me znaš što je slano, znaš što je wvruće«. Ne vrijede stoga nikakve iukriminacije, ni navaljivanja na drugoga za ono što smo sami krivi nekom svom neuspjehu; nego treba svladati nervozu, pa trijezno i flegmatič- no početi iznova raspravljati o predmetu, kako da se ranije nije ništa ni govorilo. Prije svega držimo da je već u samom početku (ne kažemo od prije 20 godina, nego od same 4 g.), pogrešno bilo što se tako važan posao umije raspravljao pra- vilnim putem. Mi u običnom na- šem društvenom životu, za svaku našu rabotu, za svaki naš posao koji hoćemo da izvedemo, stvo- rimo najprije jedan veliki odbor, širi, pa od njega jedan uži, gdje bi bila dovoljna i dvojica dobre volje, a to samo da se tom poslu d& veća važnost i da najposlije Sav teret rada i brige spade u- Prav na samt dvojicu, U hrvatskom pitanju braća su imala takođe jedan veliki odbor na iženju, brojno i inte= lektualno najveći i najbolji koji se može zamisliti, a ujedno i naj- kompetenitniji forum za rasprav- ljanje toga pitanja ; ali su ga braća prenebregla, a to je Narodna kupština. Nije se htjelo ići tim S lirodnim i najlakšim putotu, ne- Po se nekome prohtjelo đa se avi u pozu osvajača ili zatoč- nika narodnih prava, da ve toj stvari dA neki izgled borbe, mjesto tihog rasprivljanja; da se de- monstrira apstinencijom skupštin- skog rada, da se sav svijet čudi i snebiva, kako su kod nas neki ljudi tako mali, da sa takom la- koumnošću tretiraju jedan na- rodni posao, o kome sami kažu da je vrlo važan, sudbonosan po narod i državu itd. Postavilo se zatim od strane naše braće pitanje legitimiteta, ko pretstavlja Srpski narod, da li ljudi koji su na vladi, ili oni u opoziciji. Pitanje bespotrebno, jer je to bilo svakome jasno; ali da se i u tome dođe braći u susret, da im se ito utvrdi i dokaže, raspustila se Skupština i raspi- sali su se movi izbori, na kvjima je vlađa u demisiji sjajno pobi- jedila. Pa mje ni to još bilo do- voljno. Usljed neslaganja nekoli- cine članova u vladi i njihove demisije koja je zatim slijedila, trebalo je da se vlada rekonstru- iše. Ta rekonstruisana vlada ko- joj je majpreči i najneodložniji posao bio da na vrijeme spremi državni budžet, naglasila je da će joj poslije budžeta, najglav- nija dužnost biti uređenje hrvat- skog pitanja i donošenje nekih novih zakona. I taman je stigla da svrši na vrijeme budžet, i još se mastilo nije osušilo na potpi- sima raznih protokola skupštin- skih, a nestrpljiva braća prave uzbunu što ješ ne dolazi na red hrvatsko pitanje, pa neki larmaju, neki čak i prijete, a mi se u čudu pitamo ima li se posla sa ozbilj- nim i prisebnim ljudima, kad ni- jednoj vladi kao ni našoj javno- sti ne vjeruju da je hrvatsko pi- tanje najveća briga i Srba kao i Hrvata, i da je opšta želja da se ono svrši na zadovoljstvo i jednih i drugih, jer ko dobro misli i svom šarodu i državi, drži da je vrijeme da se počne oz- biljao misliti i o drugim isto tako važnim pitanjima, koja zahtije- vaju složan rad cijeloga našega natoda, a koji je rad bio doslije zapostavljen uprav zbog naše po- dvojenosti i neslaganja, naročito u hrvatskom pitanju. Sa srpske se strane bar pokazala želja i dobra volja za to riješenje, a sa hrvatske samo pretjerani zahtijevi i intranzigentnost, pa bi trebalo da se već i sa te strane pokaže isto tako dobra volja Neka hr- vatska javnost djeluje pomirljivo na svoje mase, neka ih upućuje na ljubav i poštovanje prema svome bratu, na vjersku snošlji- vost, jer ta osjećanja najposlije ima svaki stvor koji se smatra da je čovjek. Događaji koji se odigravaju u | Evropi, najrječitije nas opominju da budemo toliko razumnii uvi- đavni, da se ne podavamo iluzi- jama i šovinizmu, jer nam to neće ništa pomoći, ako ne budemo shvatili potrebu naše solidarno- sti, da se svi, vođeni mišlju na- rodnog jedinstva i neprikosno- venosti naše države, okupimo u jedno kolo, u koje će svaki od nas unijeti sve svoje sposobnosti uma i karaktera i nacionalnog ponosa, da se odupremo oluji koja bijesni i prijeti. Jer to su uslovi našega narodnog opstanka. Stvaranje atmosfere pomirljivosti i povjerenja kao preduslovi našeg sporazuma, ne znače zatomljenje sporazuma, ili odlaganje, nego neosporna potreba; nijesu to o- bične, puste fraze kako misli naša komšika »Narodna svijest« i »Hr- vatski dnevnik« koji kaže da se dr. Maček »ravna samo prema djelima i garancijama, koje za djelima stoje«. Ta bi njegova primjedba bila na svome mjestu, kad bi Srbi sami imali da dik- tuju, ili da oktroišu neki naš modus vivendi; ali traži se spo- razum, raspravljanje nekog spor- nog pitanja između dvije strane koje se prepiru, pa bi trebalo da dođu ma saslušanje i dogovor, ispred zato najkompetentnijeg f - ruma, koji bi morav biti Na- rodna skupština. Ali Hrvati kao da bježe od dogovora, ne priz naju nikakva saslušanja, ni na godbu, ni sud dobrih ljudi, nego prosto diktuju svoje zahtjeve, koje Srbi treba da prime bez pogo- vora. Zove li se to sporazum, ili nametanje svoje volje? Kakva djela iščekuje od Srba dr Maček, kad ou sam nije učinio još ništa, što bi značilo bar neku predu- sretljivost, neki akt dobr» volje za izmirenje i definitivni spora- zum ? Mi smo uvijek bili i ostajemo na stanovištu izmirenja i jedin- stva, i ne prestajemo ni u jed- nom broju da to naglasimo. Biće da su za našu komšiku to samo riječi, ali mi smo obični slabi ljudi, u nemogućnosti da išta u- činimo više, nego da dobrom i skromnom riječi i savjetom po- rađimo na dobro i sreću našega naroda. Ne možemo nego samo riječima da iznesemo svoje misli koje nam potječu iz srca, ali neka joj ne bude žao: mi nijesmo od nje nikada čuli ni te sime riječi, ni sama spomena o bratskoj lju= bavi, međusobnom poštovanju i vjerskoj snošljivosti,a to su Hris- tove misli, složene u evanđelju, toj veličanstvenoj knjizi, koju je on zavještao čovječanstvu. Neka se braća slože s nama u tim uzvišenim mislima i neka ih u djelo privode, pa ne traži- mo boljega sporazuma ; ali bez toga, svaki pokušaj uređenja hr- vatskog, ili ma kog narodnog pitanja, biće uzaludan, 1er polju- bac mira i nož pod grlo, ne mogu se nikako složiti. Podmirite pretplatu Povotlom alarmantnih vijesti Povođom zadujih događaja sa Čehoslovačkom republikom, sa iz- vjesnih strana, a Sigurno sa zlo- namjernom i proračunatom teyi- dencijom počele su se širiti razne alarmantne vijesti među narod, e da bi u masama stvorili onu psihozu koja je tim izvjesnim e- lementima pri današnjem razvoju prilika potrebna. Na pojavu ova- kovog proturanja neosnovanih i potpuno neistinitih vijesti ustalo je maše novinstvo. Tako beograd- ska »Samouprava« donosi ov«j članak, koji je potpuno na svome mjestu: Iznenadni događaji u Srednjoj Evropi dali su opet povoda iz- vjesnim ljudima da počnu sa ši- renjem alarmantnih i tendencf- oznih vijesti koje imaju za cilj da unesu zabunu i haos u neo- baviješteno građanstvo. To su oni isti ljudi koji za ljubav svojih mračnih ciljeva ne propuštaju ni jednu priliku za svoju štetnu i nelijepu akciju; rasturanje neis- tinitih vijesti i stvaranje zabune u javnosti. Već prilikom septem barske kri- ze u Evropi akcija ovih destruk- tivnih elemenata, koji su pod maskom zabrinutih p triota ne- umorno sijali laži i intrige, bila