Strana 4 >BUBROVNIK« Besj?i4 UOČI SPORAZUMA Beogradska ,Samouprava“, glavni organ Jugoslov. radikalne zajednice, donosi u svome broju od utorka članak pod gornjim napisom koji ovako završava: pOdmah po svome dolasku na upravu zemlje, vlada g, Cvetko- vića obustavila je sve već predu- zete mjere zbog političkih kri- vica za vrijeme izbora, obustavila sve promjene, premještaje i ot- puštanja u okviru državne admi- nistracije, a donošenjem amne- stije likvidirala preko 170 hilja- da raznih političkih krivica, od koga broja preko 5o hiljada ot- pada samo na Savsku banovinu, Pored toga, u Upravi monopola, u Agrarnsj i Narodnoj banci i na drugim mjestima Hrvati su došli na najistaknutije položaje, dok je u samome državnom bud- žetu bilo strogo vođeno računa o svima zahtjevima i o svima o- pravdanim sugestijama sa hrvat- ske strane. Današnja Vlada je time poka- zala, da je došla da zaista svrši bez oklijevanja jedan veliki i značajan narodni posao. Sa svom potrebnom ekspeditivnošću, tak- tom i brzinom, koja apsolutno zaslužuje opšte priznanje, vlada g. Cvetkovića je lojalno radila i tako radeći za nepuna dva mje- seca učinila veoma mnogo. Uz to, Vlada je zemlji obezbijedila bud- žet, doprinoseći tako smirenju i stišavanju u političkom životu, a svojom personalnom i administra- tivnom politikom za vvo kratko vrijeme je dala nesumnjive do- kaze ne samo braći Hrvatima, već i cijelom mašem narodu o tome da ona odlučno i iskreno želi da pristupi rješavanju svih otvorenih i dosada neriješenih problema sadašnjice. Čim je stupio na snagu dr- žavni budžet za 1939-40 godinu, pretsjednik Kraljevske vlade g. Dragiša Cvetković otišao je u Zagreb da i djelom pokaže svoju dobru volju i pripravnost da na najbolji, najbrži i najcjelishod- niji način — ličnim dodirom i izmjenom misli —— pronađe put za riješenje hrvatskog pitanja i riješenje svih problema koji go- dinama stoje na dnevnom redu, a koji su u vezi sa tim politi- čkim pitanjem. .Ne samo Jugosl. radik. zajed- nica, u čije ime mi govorimo, već i cio jugoslovenski narod gleda na ovu inicijativu pretsjed= nika g. Cvetkovića sa najvećim simpatijama i sa iskrenom željom da ona donese one rezultate, koje od zagrebačkog sastanka očekuju Slovenci, Hrvati i Srbi, kao i svi ostali građani Jugoslavije. I ako bi Bog dao da ta inicijati- va urodi dobrim plodom, naša će Otadžbina biti u mogućnosti da pređe u jednu novu fazu svoje unutrašnje konsolidacije, svoga privrednog poleta i svoga kul- turnog napretka, a g. Dragiša Cvetković će vezati svoje ime za jedan od najvećih akata našeg političkog života i za jedan od najkonstruktivnijih događaja na- še novije političke istorije“. Domaće Razgovori u Zagrebu. — Go- tovo sa nervozom primljena je u narodu vijest, da je pretsjednik vla- de g. Dragiša Cvetković pošao u Zagreb, da stupi u lični kontakt sa pretsjednikom Hrv. seljačke stranke g. dr. Vlatkom Mačekom, i povedu razgovore i nađu načina da se na- pokon skine s dnevnog reda hrvat- sko pitanje, zbog kojega je ukočen pravilan razvoj mnogih naših zajed- vijesti ničkih interesa. Razgovori, u kojima se je tretiralo to važno pitanje sa svih strana, vođeni su u vrlo sr- dačnom raspoloženju. Sigurno da se je i ovom prilikom nastojalo sa iz« vjesnih strana proturiti razne vijesti i stvoriti neraspoloženje u masama pri rješavanju ovako značajnih pita- nja, e da bi se ma i indirektno o- melo da se do sporazuma dođe. Razgovori između dva pretstavni- S a ot OTE VEI PP ROSO Jabua saxbaJIHOCT Tocu. Dru Mupky MnaAunoby koju je yIoxuo sHaiba u Tpy- Aa Aa M5 HOIBYCTH CMPTH yrpaGu, MunocpAHOj cecrpu Posu BuHAep, koja je y GonecTu werobana; cbojTu, TIpujaTebuMa u suaHiuma, IlosoAGopy Apyurba Kibaruwe 5opke; Ynpabu O6- nacuor OAGopa Jagpaucke Crpaxe y Ay6pobuuky, koju cy nam Ha Guno koju uauuu uckasamu cayuemhe, Tjemiuimu Hac y HameM 6onmy npuiuRoM cMpTH Hale Apare M uesa6opabiue ce- crpe oAHocHo cbacTu MHJIEBE yA. HHKA CKOUHMRA pobene Konakobuh u koju uamy mMurny noRkojuuuy AOlpaTuine AO WbesuHor bjeuHor nouubanmuura, uspasyjemo uajAy6iby saxbajiHOcT. AYBPOBHHK, 3 anpuna 1939. OxanomiheHu aa 4 Pyai Bala ka vodili su se u ponedjeljak i uto- rak. Sam taj fakat da je došlo do ličnog kontakta ljudi koji imaju legi- timaciju da pregovaraju po jednom pitanju, čije riješenje iščekuje cio naš narod i čeka samo čas kada _će to riješenje iskreno da pozdravi, dao je ovim razgovorima veoma veliki značaj, a što se jasno odrazuje i u čitavoj domaćoj pa čak i inostranoj štampi. O toku samih razgovora izdano je ovo saopštenje: »U višesatnim razgovorima, koji su 3i4 0. mj. vođeni u banskim dvorima u Zagrebu između pretsjed- nika Kr. vlade g. Dragiše Cvetkovi- ća i pretsjednika Hrvatske seljačke stranke g. dr. Vlatka Mačeka, raz- motrena su sva pitanja koja se od- nose na položaj Hrvata u državi i na nastojanja da se udovolji svim njihovim opravdanim težnjama, kako bi se uspostavilo puno povjerenje i što bolje učvrstila solidarnost inte- resa između Srba, Hrvata i Slove- naca u svim manifestacijama njiho- vog zajedničkog života. U \im razgovorima, koji su _wođe- ni na inicijativu Pretsjednika Kr. vla“ de i u veoma srdačnom raspolože- nju, pretsjednik Kr. vlade g. Dragiša Cvetković i pretsjednik Hrvat. seljač- ke siranke g. dr. Vlatko Maček kon- statovali su da su uglavnom sagla- sni u suštini razmotrenih pitanja i da imaju iste osnovne poglede na način na koji bi ta pitanja trebalo riješiti. Smatrajući da predmet ovih raz- govora ima najširi politički enačaj, predsjednik Kr. vlade g. Dragiša Cvetković i pretsjednik Hrv. seljačke stranke g. dr. Vlatko Maček nasta- viće razgovore odmah poslije uskr- šnjih praznika“. Jedna kulturna stogodišnjica. — Ove godine navršava se ravno sto- tinu godina od osnivanja Srpskog pjevačkog društva »Jedinstvo“ u Ko- toru, te su već započete pripreme da se ovaj značajni datum što bolje proslavi. U vezi ovog primili smo od Uprave društva slijedeći proglas: ,Pod visokom zaštitom Njegovog Veličanstva Kralja, Srpsko pjevačko društvo ,Jedinstvo“ u Kotoru pro- slaviće ove, 1939 godine, stogodišnji- cu svoga postanka i svoga nepre- kidnog kulturnog i nacionalnog rada na našem Primorju: U toku čitavog stoljeća , Jedinstvo“ je časno vršilo svoju Rkulturnu i na- cionalnu misiju. U vremenu našeg robovanja, kada ,Bješe oblak sunce uhvatio — bješe tama goru pritisnu“ la — Na oltaru plakaše kanđelo“ »Jedinstvo“ je svojom pjesmom vra« ćalo našu divnu prošlost, duše kri- jepilo, srca žarilo — podizalo duh viteštva koji se sjajno manitestovao u čuvenim Bohkeljskim ustancima (1869 i 1882) kada je šaka vitezova ustala na oružje protiv moćne Au- strijske imperije. Stoga ovaj značajni naš nacionalni, i možda najznačajniji naš kulturni jubilej, nije svečanost samoga , Jedinstva“ i Boke Kotorske, upute. Njih su za spomen uzeli njegovi učenici i jednovjernici, kojima sam ja na italijanski jezik preveo Vuličevićeve sastavke : »Moja mati“, ,,Moja vjera“i ,Si- la u savjesti“. Vuličević nije dočekao svršetka rata. 27 jula ig16 umro je u Na- pulju u Švajcarskoj bolnici u Via Pontano. Baš kad sam bio malo dana pred njegov polazak kod njega u Via Sagarriga Visconti, začuh neku galamu i spazih ve- liku žurbu naroda. Sve je trčalo da se skloni u kućama, dućani su se naglo zatvarali: po svemu se je moglo vidjeti da je nešto ozbiljna po srijedi. I ako me je pok. Vuličević savjetovao da ne izlazim, ja i suviše radoznao ne mogoh ga poslušati. To je bila neka manja pobuna, u kojoj je bilo i ljudskih žrtava. Na Corso Vittorio Emmanuele bliže Korzu Cavour vidjeh svježu ljudsku krv. "Tu je poginuo neki Vito Lovre- glio od karabinijera, na koga je bio potegao revolver. —, f Pok. Vuličević malo je. KE u Bari na književnom polju. Još prije rata bio sam pisao pok. Skerliću i preporučio mu da pri- mi i honoriše književne radove njegove za ,Srpski književni glasnik“. On je rado pristao i Vuličević je već nešto i bio po- slao. U toliko umrije Skerlić, a ja pisah g. Pavlu Popoviću. Na- stupi rat i sve omete. Taj rad propade. Vuličević se je najviše bavio oko svojih propovijedi. Još je samo bio napisao ali ne dovr- šio oveću radnju pod naslovom pOn“, u kojoj ocrtava čovjeka kakav bi imao biti po njegovoj zamisli. Osim ručne biblioteke, sa svoja tri oveća sanduka knjiga nije bio nikako ni skinuo gvoz- dene obruče, no ih onako prije polaska u Napulj poslao preko prijatelja Acquilina Luzzani srp- skom poslanstvu u Rimu. 4 U svojim idejama je bio vrli pokojnik uprav nepopustljiv, ni- kome nije dao da mu uskraćuje slobodu njegove odluke, niti se je dao nagovoriti na protivno 0- nome što je jednom bio odlučio. "Pako n. pr. nije me htio poslu- šati, kad sam mu, bolesnu od jake ognjice, bio rekao, da se ne diže iz postelje i pri vjetru ostaje duže uz otvorene prozore, jer da će dobiti upalu pluća. On me izgrdi, govoreći mi da nije- sam liječnik ali pravi liječnik dr. Grimaldi, pozvan sjutra ili preksjutradan, konstatova baš ono čega sam se ja bojao. Kad sam ono odmah iza početka rata s Austrijom bio predigao cio nje- gov kapital s pošte, nešto malo preko hiljadu ital. lira, reče mi da taj novac stavim u njegov sto, što i učinih. Gazdarica, kod koje je stanovao, reče mi, da ga opo- menem da zaključa ladicu, jer mnogi dolaze i premeću u stolu, da u slučaju ponestanka ne bi pala sumnja na nju; ali on ne htjede poslušati ni mene, ni nju. "Takav je bio u svemu. To je bila jedna od glavnih crta njegova karaktera. Nastojao sam da mu u svemu, koliko je moguće više, ugodđim i pogodim. Jednom je zaželio bio skurina (suva slana riba, skoran- ce, scartapelli). Sve obiđosmo i jedva ih nađosmo u podzemnim prostorijama neke radnje u Via Abbate Gimma. Jednom mi reče: »Došla me volja na rekiju“! Ra- kija nije dozvoljena bila u Ita- liji, dok su se likeri mogli slo- bodno piti. Biće valjda zato, što se, kao skuplji, znatno manje troše. Odch s njim u kafanu An- tonija Interesse u Via Piccini, i tu naručih ,,due sottovoci“ (dva nispodglasa“ -— tako su nazivali rakiju). Kelner nam donese ra- kije u šoljicama od kafe. Prola- zili su pored nas karabinijeri i oni od ,,Javne bezbjednosti“, i videći nas gdje srčemo rakiju iz ukikarica“ od kafe, pucali su od smijeha. Jednom nam je g. Ja kob Mardešić iz Komiže bio div- no spravio u ,,Restorante moder- no“ morskih kokota — po želji Vuličevićevoj, na neki osobit na- čin, upotrebivši u tu svrhu oveću količinu ulja s još nečim ostalim. Imao je Vuličević i svojih sla- bosti, kao i mi svi ostali. Veli- kim ljudima i veće slabosti i po“ grješke lako se mogu, a i mo- raju oprostiti.