Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVI

Izlazi svake subote.

Pretplata'u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

) paz s

Dubrovnik, 15 aprila 1959

Broj 15

men m ad

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

ra

bd“ nd q :
Sporazum i narodno povjerenje

Svako naše narodno pitanje
koje svaki od nas treba da sma-
tra kao svoj sopstveni posao ži-
votnog interesa koji ima da se

e u .1, e
uredi, treba da se,ozbiljno prouči
i raspravlja, mirno i dostojan-
stveno kako to sam posao zahti-

jeva, bez ikakve animoznosti, bez |

strasti, isto kao savjestan sudija
koji svaku raspravu koju ima da
riješi, treba ranije da dobro pro-
mozga, pa da bez obzira prema
ikome, imajući uvijek pred oči-
ma samo boginju Pravdu koja u-
pravlja njegovim mislima, izreče
svoj objektivni sud.

Naša štampa koja svojim radom
sudjeluje u  riješavanju svakog
narodnog posla, treba isto tako
da iserpljivo prouči stvar koju
hoće da brani, pa da pošteno u-
tječe ma razne duhove, upućujući
ih na realno i zdravo mišljenje,
imajući uvijek pred očima Otadž-
binu, interese naše države i na-
roda.

Međutim jedan dio naše štam-
pe, baveći se hrvatskim pitanjem,
nije uvijek u duhu, nije u sa-
glasnosti sa predmetom kojim
hoće da se bavi. Ona je u diso-
nanciji sa idejom sporazuma, pa

na taj način ona otežava posao, |

a možda i kvari dobro raspolo- |

ženje koje vlada u cijelom na-
rodu, za povoljno riješenje spo-
razuma. Valja da ta štampa, ne
vodeći brigu o državnoj cenzuri,
ne daje mnogo važnosti ni dru-
goj nekoj cenzuri, koja nema ni-
kakva posla sa državnim tužio-
cem, ali je oštrija od one i koja
ne prašta, a to je javno mišlje-
nje, koje osuđuje svaku neisprav-
nu misao, koja kvari svako ple-
menito i pravilno osjećanje.

U raspravljanju hrvatskoga pi-
tanja, ona uvijek ima na nešto
da se žali, a najrađe na

tiče se, da u državnim službama
nema mnogo Hrvata (a dokaza-

no je protivno) ,,pa hrvatski na- |
rod ne može da se na njih osla- |

nja, da mu pomognu onako kako
bi narod želio“. Toliko ih je

malo na broju, a toliko su želje |

i zahtjevi narodni veliki.

Nikad dakle da ta štampa raz-
govara sa
svojim seljakom ljudski,
razumnim čovjekom; da ga uči
kako treba savjesno da vrši svoje
građanske dužnosti, da treba da
poštuje vlast, od koje može da
traži sve što je zakonom dopuš-
teno, a ne da ga buni, da ga
potstiče na otpor i mržnju protiv
vlasti, ako slučajno njeni  pret-
stavnici nijesu hrvatski rodoljubi,
i da traži od njih usluga u ime

svojim narodom, sa |
kao sa |

međusobnog rodoljubivog povje- |
| slučaju vodi glavnu i odlučujuću

" renja.

Eto do
apsurda, paradoksa dolazi: s jedne
strane spomenuta se štampa žali
što vlast ima tobože vrlo malo
autoriteta, a s druge opet obara
joj i to malo autoriteta,  potči-
njavajući ga nekim u državnoj
službi nedopustljivim uslugama.
Ali ona treba da pouči seljaka
na malo drukčije shvaćanje reda,
državljanske dužnosti, državnog
ugleda i cijelog naroda s kojim
treba da živi u zadruzi, u slozi
i ljubavi, a ne da mu puni glavu
| praznim i rušilačkim idejama,

koje/ga vođe u propast.
Nije prijatelj seljačkog naroda,
| ko od seljaka hoće da napravi
egzaltovanog i

kakvih se anomalija,

vjeka koji treba da je svakom
riječ, jer razuman seljak to ni
sam ne želi i ne traži. On hoće
da o svim našim pitanjima, pai
političkim, bude tačno i nepri-
strano poučen, da u stanovitom
poslu stvori svoje mišljenje, i da
prema svojoj sposobnosti i samo-

| stalnom shvaćanju radi složno sa

umišljenog  čo- |

ostalim narodom za dobro Kralja
i otadžbine; inače on postaje
neki automat, koji radi ne svo-
jom glavom, iz svoga ubijeđenja,
nego kako mu drugi ed slučaja
do slučaja sugerišu mišljenja s
kojima se on više puta ne slaže,
ali na njih pristaje, očaran rje-
čitošću lažnih demagoga, kojima
zbog svog neiskustva vjeruje.

Jugoslavija

Nema sumnje, ne smijemo da
se prepuštamo nikakvoj  indife-
rentuosti pri današnjem razvoju
prilika u Evropi. Ma kako da
je položaj Jugoslavije, u vezi nje-
nih odnosa prema svim svojim
moćnim i slabijim susjedima, pri-
vremeno dovoljno osiguran od
nekih jačih iznenađenja spolja,
to nije niti smije biti dovoljan
razlog, koji bi nas smio da ulju-
lja u neku bezbrižnost. Hladno-
krvnost koja se pokraj sveg
opasnog razvoja prilika u Evro-
pi osjeća u dovoljnoj mjeri u
narođu Jugoslavije, više je re-
zultat samopouzdanja nego in-
diferentnosti. Sam fakat da se

| neželjene komplikacije razvijaju

neke |

uveličane nepravde prošlih reži- |

ma, počinjene činovnicima Hrva-
tima. Žali se na vlast, koja ,,kao
apstrakcija, uživa danas vrlo ma-
len autoritet, a taj ovisi o pret-
stavnicima vlasti“, pa kaže ,ako
se želi da ti pretstavnici vlasti
uživaju autoritet, trebalo bi ih
u hrvatskim krajevima birati iz-
među firvatskih rodoljuba, u koje
narod ima povjerenja“. Prema
mentalitetu dakle te štampe, ne
treba n.p. da sudija ima dovoljno
pravničkoga i svestranoga znanja,
da je besprijekoran u vršenju
svoje tako  delikatne dužnosti,
nego samo da je hrvatski rodo-
ljub, jer samo tako može imati
povjerenja u narodu, i narod u
njega; a to može jedino biti, ako
je u hrvatskim krajevima sudac
Hrvat. U tim istim novinama 1"

na samoj našoj granici, u nepo-
srednoj našoj blizini, najbolja
su opomena na opreznost.
Zahvaljujući mudrom upravlja-
nju naše spoljne politike kroz

ovo nekoliko zadnjih godina, mi |
ma i privre- |

se ipak nalazimo,
meno, u jednom dosta povoljnom
položaju. Daju nam se uvjerenja

o sigurnosti i nepovredivosti na- |

šeg državnog integriteta, ali

niko danas ne zna što sutraš-
njica mosi. Iznenađenja nijesu
više neka neobična stvar, pa

kraj sve sigurnosti koja nam se
čak garantuje spolja, opet nam
dužnost opreza nalaže da smo u
svako. doba pripravni za bilo
koju eventualnost.

Političko stanje u Evropi doi-
sta zabrinjuje. Došla su u sukob
dva jaka fronta. S jedne strane

velike demokratije s druge na-
cizam, ili kako se kaže: demo-
kratske države i totalitarne dr-
žave. Koraci koje su kroz zad-

u današnjim prilikama

| njih šest mjeseci napravile Nje-
| mačka i Italija ugrozili su u
| vrlo velikoj mjeri mir za koji
se svi zalažu
krvoproliće. I ovi pothvati
mačke i Italije izazvali su kod
demokratskih država revolt, u
kome se Njemačka i Italija  oz-
načuju kao napadači i zbog čega
|

Nje-

se oivoreno prijeti retnim uda-
rom sa obadvije strane.

Nestanak slobodne = Čehoslo-
vačke republike prouzrokovan
ulazom i okupacijom njemačkih
vojske u
kojim je prestala
slobodna
ocijenjeni

| trupa; upad talijanske
Albaniju sa
da bitiše  dojakošnja
Kraljevina Albanija,
su kao osvajački
imali biti samo uvod u neka
veća jača osvajanja, u kome bi
u prvom  ređu morale stradati
manje države, preko kojih bi se
obračunali veliki.

Njemačka i Italija ne kriju
da su ovi njihovi pothvati kao

vanje totalitarnih država sa stra-
ne demokratija
žava koje okružuju
Italiju. Engleska i Francuska pak
prosuđuju ovo, donekle nasilno,
guranje Njemačke i Italije pre-
ma Istoku, kao vrlo veliku i
čak  sudbonosnu opasnost po
njihove interese na Istoku, te
sada, u zadnjem času odlučno
se suprotstavljaju ne samo da-
ljem madiranju već traže povla-
čenje i sa dosadašnjih pozicija.
Čvor koji je nastao vrlo je za-
| pleten. Da li će uspjeti da se

ovo dana on mirno i tiho razri-
| ješi ili će ga se morati presjeći,

spremajuć se na

to je pitanje samo nekoliko da-
na, možda i sati.

Dakle, priprema se strašni rat
da bi se očuvao mir. Čudan je
taj krvavi mir! Samo da manje
i slabije države i nacije ne po-
stanu kusur pri obračunavanju
tog krvavog mira! S jedne stra-
ne im se poručuje: garantujemo
vam granice, nezavisnost i slo-
bodu i kogod se usudi da vam
ta vaša prava okrnji ili oduzme,
naći ćete u nama zatočnike. S
druge strane ulazi se osvajački
u teritorij malih država jer da
one nijesu sposobne da same

| sobom upravljaju, pa ih se stoga

koraci koji bi |

| gostanje i sreću,

okupira da se uvede red, blago-
stanje i sreća pod tuđim protek-
toratom, odnosno  gospotstvom.
Tako i jedni i drugi vode brigu
za male države, za njihovo bla-
jedni da ih

imaju za  subornike u eventual-

| nom ratu drugi da ih imaju kao

| svoje
: O | tačke u slučaju da puška, top i
neki kontra-udarac ma zaokruži- | J P PR;

ratno uporište i polazne

ostalo ratuo oružje stupi u djej-

| stvo za — odbranu mira.

sa savezima dr- |
Njemačku i |

Ovako stanje mora da svako-
ga zabrinjuje. Jugoslavija je
svijesna teškog današnjeg stanja

| u Evropi, dakle stanja oko sebe.

| Ona je svijesna i zna

prosuditi
sve moguće eventualnosti, koje
nijesu isključene. Svijesna polo-
žaja u kome se nalazi i snage
koju u sebi, u svojim  složnim
sinovima, osjeća, ide neustrašivo

| sutrašnjici u susret, vjerujući da

|

| na pamet da posegne za

će se kraj sve ove eksplozivne
napetosti naći načina da se oču-
va mir bez krvi. Ali ako neko-
me dođe kobna ideja ili želja
našim