Tahsa plaćena u gotovu;
GODINA XXVI

 sagaTi

Izlazi svake subote.

Pretplata'u Jugoslaviji Din.

48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

45/y

Dubrovnik, 22 aprila 1939

DUBOKA

i

Broj 16

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
. zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za jayne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

Neiskrenosti i nedosljednost

Mi smo jednom prilikom go-
voreći o hrvatskom pitanju ka-
zali, kako je odnekuda počelo
da izbija neko drugo pitanje
koje se tek šapatom od usta do

usta pronosi, o kome niko još
neće otvoreno da govori, ali
svak ga instiktivno naslućuje
svakom prilikom kad se vodi

riječ o našem unutrašnjem ure-
đenju, jer ono se izdiže kao
granitni stup, koji svojom veli-
čanstvenom i ćutljivom pojavom,
rječitije govori, nego sva vije-
ćanja i raspravljanja po raznim
skupštinama za riješenje ma kog
našeg najvažnijeg pitanja. A to
je i sasvim prirodno, jet kad
jedan dio maroda traži neka
specijalna prava za sebe, sasvim
je logično i pravo, da i drugi
dio toga naroda traži bar nešto
slično ali ne želeći da poremeti
dobro raspoloženje koje danas
vlada za uređenje hrvatskoga
pitanja, ne  ualazi da je sada
zgodno vrijeme da istupi 1 iz-
reče svoju jasnu i odlučnu riječ,
pa stoji uvijek još mepomičan u
prikrajku i čeka. A to pravo, ili
to pitanje koje se gotovo i ne
spominje, koje mi samo ne daje
o sebi glasa, niti se ikome na-
meće, na istom se mjestu nalazi,
na kom i pravo domaćina jedne
velike zadruge prema nekom
fiktivnom pravu ma koga člana
zadruge, koje bi on isticao spe-
cijalno za sebe, bez obzira da
li i drugi članovi te zadruge
imaju svojih specijalnih zahtjeva,
osporavajući domaćinu i pravo
starešinstva, koje mu sama za-
druga daje da njom upravlja,
bez ikakvih odijeljenih zahtijeva
za sebe lično, i ne tražeći od
članova zajednice ništa drugo,
nego  povinovanje redu i disci-
plini, bez koje se nikakva za-
druga ne može ni zamisliti. Jer
kad bi se i to desilo da se neka
zadruga silom prilika rasturi, ne
bi zato pojedini članovi ništa
dobili, jer sami ne bi mogli ži-
vjeti, oni bi ekonomski propali,
Naša braća obuzeta nekom
eetitrifugalnom silom, ne prizna-
wajući narodno jedinstvo, našla
st za dobro da prihvate ideju
triju naroda koju neke njihove
novine sporno ističu kao jeđan
opravdaniji razlog i sigurnije
. sredstvo za istupanje iz naše za-
jednice i stvaranje posebnog ži-
vota, pa i me pomišljaju đa bi
tim dali povoda nekome koji to
samo i čeka, te da'ih prisvoji
za sebe. Držimo da ne treba da-
nas lomiti glavu da se to i do-
kaže, jer razni analogni slučaje-
vi koji su se'u posljednje 'vrt-
jeme oko“ nas izdogađali, moraju

* hoza.

da nas ubijede i da nam služe
za pouku. 1 ta sudbina koja bi
po pravdi imala da snađe samo
onaj dio maroda koji bi imao
tih defetističkih težnja, ne bi
štedila ni sve druge djelove na-
roda bez ikakva obzira i bez
ikakve milosti. Mi bismo svi
dali tuđinu jedan povod, jedan
opravdan razlog da se na nas
obori, da nam zavine vratom,
kao jednom nedostojnom naro-
du, da živi svojim slobodnim i
nezavisnim životom. Mi možemo
opstojati samo ovako kako smo
se sami opredijelili onda kad se
stvarala naša država, zato što
smo dali jamstvo kolosima koji
nas gledaju s visoka, da ćemo
biti napredna i solidna država,
zaloga mira i reda u ovom di-
jelu Evrope, da ćemo dokazati
da smo marod dostojan svoga
samostalnog života, jer idemo
stopama naših velikih predaka i
junačkih generacija, koje su žrt-
vovale sze za slobodu i nezavi-
snost, to jedino dobro »koje
nam Bog je d&«, a koje ćemo
znati očuvati i dalje za vjekove.

Bilo bi uzaludno stvarati ma
koje sporazume, ako u istini ni-
jesmo ubijeđeni o potrebi zajed-

| naša imperativno nalaže.

nice koja je ipak neosporna, i
sastavljati formule ugovora, koji
bi sadržavao tobože jednu od
najvažnijih, ali u stvari scsvim
bespotrebnih tačaka:  »priznava-
nje današnjih državnih granica«,
kad to ne bi bilo iskreno, i kad
su naše granice i bez toga pri-

nja i bratske ljubavi. Ali ne bi
davao nikakva jamstva, ni samo
snošljivih i korektnih odnosa,
život koji bi bio zaslađen onako
laskavim = mislima — »Hrvatskog
dnevnika« u jednom od posljed-
njih svojih članaka, iz kojih  iz-
bija samo zloba i mržnja. Pre-

| nosimo ovdje doslovce te nje-
gove misli:
»Držanje Hrvata upravo «u

znanja, davno priznate i ut-
vrđene.

Sama ideja o dijeljenju na- |
šega naroda u troje, dokazuje

da bi sporazum na toj bazi bio
iluzoran. Ako smo jedno, ako

| toga, da hrvatskom narodu

smo braća, čemu da se dijelimo, |
kad je sigurno da bismo razdi- |

jeljeni doživjeli skoro našu ko-
načnu narodnu propast; a ako
danas još duhovno nijesmo jed-
no, to su posljedice tuđih  in-
triga, razdora vještački stvore-
nog od tuđina, namjerom da nas
uništi. Na nama je da to Tazu-
mijemo i da to zlo koje nas još
podgriza,  iskorijenimo, pa da
budemo već jednom i duhovno
jedno. jer to nam
sporazum međutim može da se
stvori i da se održi, samo ako
je prožet iskrenim osjećanjem
međusobnog priznanja,  poštova-

budućnost |
Dobar ,
| govori za to,

posljednje vrijeme ne vodi ni-
kakva mržnja i samo im je do
osi-
gura takav položaj, koji će
mu omogućiti slobodan razvoj.
Kroz ovih dvadeset godina mo-
gle su već biti potpuno  saturi-
rane razne ambicije. Rafom po-
rušeni, a i prije rata slabo iz-
građeni Beograd, dobio je sve
što mu srce želi. DoK je prije,
pozivajući se na to što je pri-
jestonica, nalazi barem prividne
razloge za svoje  privilegiranje,
dok stvarnih naravno nije imao,
danas su i ti formalni  raalozi
izgubili svaku snagu. Sve dakle
da se prestane
sa starim metodama, jer bi se

| mezasitljivost mogla osvetiti“. —

Komentari su bespotrebni!

Rai

Zbog očuvanja mira uhvatila
je gotovo cio svijet ratna psi-
Do neki dan strahovanje
od rata bilo je nekako ograni
čeno na samu Evropu, a sada
eto istupa i Amerika. Do  ne-
davno .sa nervozom, napetošću i
gotovo strepnjom  isčekivali su
se razni govori i odgovori na
govore pojedinih evropskih Pre-
mijera, a u subotu je došao
apel pretsjednika Američkih Sje-
dinjenih država, gospodina Rus-
velta, upućen šefovima dvaju to-
talitarnih država g. g. Hitleru 1
Mussolinu. U tome apelu  pozi-
vaju se Njemačka i Italija da
dađu garancije za najmanje de-
set godina, da neće poduzimati
bilo kakvu akciju proti manjim
i većim državama i ugrožavati
im slobodu i nezavisnost opstan-
ka, da se tako bar i za to krat-
ko vrijeme očuva i osigura mir

u Evropi.
»Vi ste svijesni — kaže se u
apelu — ja sam u to siguran,

da u cijelom svijetu stotine mi-
liona čovječjih bića žive danas
u stalnom strahu od novog rata
i.čak od čitavog niza ratova.
Postojanje toga straha i moguć-
nost sličnih sukoba pretstavljaju

|
|
|
|

oko mira

ozbiljnu brigu za narod Sjedi-
njenih Američkih Država, u ime
čije vam ja govorim, a isto ta-
ko mora zabrinjavati narode os-
talih država cijele zapadne He-
misfere.

Svi znaju da jedan veliki rat,
čak i ako je ograničen na dru-
gi kontinent, mora pritiskivati 1
njih za sve vrijeme trajanja i
uticati isto tako i na buduće
generacije. S obzirom na opštu
zategnutost u kojoj je svijet ži-
vio za vrijeme posljednjih ne-
djelja, izgleda da postoji bar
trenutno primirje, jer u ovom
trenutku nema trupa u maršu.
Trenutak je možda  oportun du
vam uputim ovaj apel.

Ali tok događaja izgleda da
donosi opasnost od rata. Ako se
ta opasnost održi, izgleda neiz-
bježno da jedan veliki dio svi-
jeta bude obuhvaćen  zajednič-
kim ruševinama. Cio svijet: po-
bjedonosni narodi, pobijeđeni
narodi i neutralni narodi pod-
jednako će patiti.

Ja neću da vjerujem da je
svijet neophodno osuđen na ta-
kvu sudbinu. Naprotiv, jasno je
da šefovi velikih nacija mogu
da oslobode svoje narode oči-

gledne propasti. Isto tako je
jasno da u svom umu i u svom

srcu sami narodi žele da se
njihovom  strahovanju = učini
kraj.“

Podvlačeći za tim da se »pri-
bližuje trenutak u kome se sa-
dašnje stanje mora završiti ku-
tastrofom, sem ako se ne nađe
pametniji način da se događaji
vođe«, upućuje Njemačkoj i Ita-
liji ove riječi:

Jeste li raspoloženi da obećate
da vaše oružane snage neće na-
pasti i neće osvojiti teritorije
ili posjede nijedne od slijeđe-
ćih nezavisnih država: Finske,
Estonije, Letonije, Litve, Šved
ške, Norveške, Danske,  Holan-
dije, Belgije, Velike Britanije,
Irske, Francuske,  Portugalije,
Španije, Švajcarske, Lihtenštajna,
Luksenburga, Poljske, Mađarske,
Rumunije, Jugoslavije, Rusije,
Bugarske, Grčke, Turske, Arap-
skih Država, Sirije, Palestine,
Egipta i Irana?

"Takvo obećanje treba sasvim
očevidno da veže ne samo za
sadašnje vrijeme, već i za do-
voljno dugu budućnost, kako bi
se obezbijedila mogućnost da se