Tahsa plaćena u gotovu; GODINA XXVI sagaTi Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- 45/y Dubrovnik, 22 aprila 1939 DUBOKA i Broj 16 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne . zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za jayne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Neiskrenosti i nedosljednost Mi smo jednom prilikom go- voreći o hrvatskom pitanju ka- zali, kako je odnekuda počelo da izbija neko drugo pitanje koje se tek šapatom od usta do usta pronosi, o kome niko još neće otvoreno da govori, ali svak ga instiktivno naslućuje svakom prilikom kad se vodi riječ o našem unutrašnjem ure- đenju, jer ono se izdiže kao granitni stup, koji svojom veli- čanstvenom i ćutljivom pojavom, rječitije govori, nego sva vije- ćanja i raspravljanja po raznim skupštinama za riješenje ma kog našeg najvažnijeg pitanja. A to je i sasvim prirodno, jet kad jedan dio maroda traži neka specijalna prava za sebe, sasvim je logično i pravo, da i drugi dio toga naroda traži bar nešto slično ali ne želeći da poremeti dobro raspoloženje koje danas vlada za uređenje hrvatskoga pitanja, ne ualazi da je sada zgodno vrijeme da istupi 1 iz- reče svoju jasnu i odlučnu riječ, pa stoji uvijek još mepomičan u prikrajku i čeka. A to pravo, ili to pitanje koje se gotovo i ne spominje, koje mi samo ne daje o sebi glasa, niti se ikome na- meće, na istom se mjestu nalazi, na kom i pravo domaćina jedne velike zadruge prema nekom fiktivnom pravu ma koga člana zadruge, koje bi on isticao spe- cijalno za sebe, bez obzira da li i drugi članovi te zadruge imaju svojih specijalnih zahtjeva, osporavajući domaćinu i pravo starešinstva, koje mu sama za- druga daje da njom upravlja, bez ikakvih odijeljenih zahtijeva za sebe lično, i ne tražeći od članova zajednice ništa drugo, nego povinovanje redu i disci- plini, bez koje se nikakva za- druga ne može ni zamisliti. Jer kad bi se i to desilo da se neka zadruga silom prilika rasturi, ne bi zato pojedini članovi ništa dobili, jer sami ne bi mogli ži- vjeti, oni bi ekonomski propali, Naša braća obuzeta nekom eetitrifugalnom silom, ne prizna- wajući narodno jedinstvo, našla st za dobro da prihvate ideju triju naroda koju neke njihove novine sporno ističu kao jeđan opravdaniji razlog i sigurnije . sredstvo za istupanje iz naše za- jednice i stvaranje posebnog ži- vota, pa i me pomišljaju đa bi tim dali povoda nekome koji to samo i čeka, te da'ih prisvoji za sebe. Držimo da ne treba da- nas lomiti glavu da se to i do- kaže, jer razni analogni slučaje- vi koji su se'u posljednje 'vrt- jeme oko“ nas izdogađali, moraju * hoza. da nas ubijede i da nam služe za pouku. 1 ta sudbina koja bi po pravdi imala da snađe samo onaj dio maroda koji bi imao tih defetističkih težnja, ne bi štedila ni sve druge djelove na- roda bez ikakva obzira i bez ikakve milosti. Mi bismo svi dali tuđinu jedan povod, jedan opravdan razlog da se na nas obori, da nam zavine vratom, kao jednom nedostojnom naro- du, da živi svojim slobodnim i nezavisnim životom. Mi možemo opstojati samo ovako kako smo se sami opredijelili onda kad se stvarala naša država, zato što smo dali jamstvo kolosima koji nas gledaju s visoka, da ćemo biti napredna i solidna država, zaloga mira i reda u ovom di- jelu Evrope, da ćemo dokazati da smo marod dostojan svoga samostalnog života, jer idemo stopama naših velikih predaka i junačkih generacija, koje su žrt- vovale sze za slobodu i nezavi- snost, to jedino dobro »koje nam Bog je d&«, a koje ćemo znati očuvati i dalje za vjekove. Bilo bi uzaludno stvarati ma koje sporazume, ako u istini ni- jesmo ubijeđeni o potrebi zajed- | naša imperativno nalaže. nice koja je ipak neosporna, i sastavljati formule ugovora, koji bi sadržavao tobože jednu od najvažnijih, ali u stvari scsvim bespotrebnih tačaka: »priznava- nje današnjih državnih granica«, kad to ne bi bilo iskreno, i kad su naše granice i bez toga pri- nja i bratske ljubavi. Ali ne bi davao nikakva jamstva, ni samo snošljivih i korektnih odnosa, život koji bi bio zaslađen onako laskavim = mislima — »Hrvatskog dnevnika« u jednom od posljed- njih svojih članaka, iz kojih iz- bija samo zloba i mržnja. Pre- | nosimo ovdje doslovce te nje- gove misli: »Držanje Hrvata upravo «u znanja, davno priznate i ut- vrđene. Sama ideja o dijeljenju na- | šega naroda u troje, dokazuje da bi sporazum na toj bazi bio iluzoran. Ako smo jedno, ako | toga, da hrvatskom narodu smo braća, čemu da se dijelimo, | kad je sigurno da bismo razdi- | jeljeni doživjeli skoro našu ko- načnu narodnu propast; a ako danas još duhovno nijesmo jed- no, to su posljedice tuđih in- triga, razdora vještački stvore- nog od tuđina, namjerom da nas uništi. Na nama je da to Tazu- mijemo i da to zlo koje nas još podgriza, iskorijenimo, pa da budemo već jednom i duhovno jedno. jer to nam sporazum međutim može da se stvori i da se održi, samo ako je prožet iskrenim osjećanjem međusobnog priznanja, poštova- budućnost | Dobar , | govori za to, posljednje vrijeme ne vodi ni- kakva mržnja i samo im je do osi- gura takav položaj, koji će mu omogućiti slobodan razvoj. Kroz ovih dvadeset godina mo- gle su već biti potpuno saturi- rane razne ambicije. Rafom po- rušeni, a i prije rata slabo iz- građeni Beograd, dobio je sve što mu srce želi. DoK je prije, pozivajući se na to što je pri- jestonica, nalazi barem prividne razloge za svoje privilegiranje, dok stvarnih naravno nije imao, danas su i ti formalni raalozi izgubili svaku snagu. Sve dakle da se prestane sa starim metodama, jer bi se | mezasitljivost mogla osvetiti“. — Komentari su bespotrebni! Rai Zbog očuvanja mira uhvatila je gotovo cio svijet ratna psi- Do neki dan strahovanje od rata bilo je nekako ograni čeno na samu Evropu, a sada eto istupa i Amerika. Do ne- davno .sa nervozom, napetošću i gotovo strepnjom isčekivali su se razni govori i odgovori na govore pojedinih evropskih Pre- mijera, a u subotu je došao apel pretsjednika Američkih Sje- dinjenih država, gospodina Rus- velta, upućen šefovima dvaju to- talitarnih država g. g. Hitleru 1 Mussolinu. U tome apelu pozi- vaju se Njemačka i Italija da dađu garancije za najmanje de- set godina, da neće poduzimati bilo kakvu akciju proti manjim i većim državama i ugrožavati im slobodu i nezavisnost opstan- ka, da se tako bar i za to krat- ko vrijeme očuva i osigura mir u Evropi. »Vi ste svijesni — kaže se u apelu — ja sam u to siguran, da u cijelom svijetu stotine mi- liona čovječjih bića žive danas u stalnom strahu od novog rata i.čak od čitavog niza ratova. Postojanje toga straha i moguć- nost sličnih sukoba pretstavljaju | | | | oko mira ozbiljnu brigu za narod Sjedi- njenih Američkih Država, u ime čije vam ja govorim, a isto ta- ko mora zabrinjavati narode os- talih država cijele zapadne He- misfere. Svi znaju da jedan veliki rat, čak i ako je ograničen na dru- gi kontinent, mora pritiskivati 1 njih za sve vrijeme trajanja i uticati isto tako i na buduće generacije. S obzirom na opštu zategnutost u kojoj je svijet ži- vio za vrijeme posljednjih ne- djelja, izgleda da postoji bar trenutno primirje, jer u ovom trenutku nema trupa u maršu. Trenutak je možda oportun du vam uputim ovaj apel. Ali tok događaja izgleda da donosi opasnost od rata. Ako se ta opasnost održi, izgleda neiz- bježno da jedan veliki dio svi- jeta bude obuhvaćen zajednič- kim ruševinama. Cio svijet: po- bjedonosni narodi, pobijeđeni narodi i neutralni narodi pod- jednako će patiti. Ja neću da vjerujem da je svijet neophodno osuđen na ta- kvu sudbinu. Naprotiv, jasno je da šefovi velikih nacija mogu da oslobode svoje narode oči- gledne propasti. Isto tako je jasno da u svom umu i u svom srcu sami narodi žele da se njihovom strahovanju = učini kraj.“ Podvlačeći za tim da se »pri- bližuje trenutak u kome se sa- dašnje stanje mora završiti ku- tastrofom, sem ako se ne nađe pametniji način da se događaji vođe«, upućuje Njemačkoj i Ita- liji ove riječi: Jeste li raspoloženi da obećate da vaše oružane snage neće na- pasti i neće osvojiti teritorije ili posjede nijedne od slijeđe- ćih nezavisnih država: Finske, Estonije, Letonije, Litve, Šved ške, Norveške, Danske, Holan- dije, Belgije, Velike Britanije, Irske, Francuske, Portugalije, Španije, Švajcarske, Lihtenštajna, Luksenburga, Poljske, Mađarske, Rumunije, Jugoslavije, Rusije, Bugarske, Grčke, Turske, Arap- skih Država, Sirije, Palestine, Egipta i Irana? "Takvo obećanje treba sasvim očevidno da veže ne samo za sadašnje vrijeme, već i za do- voljno dugu budućnost, kako bi se obezbijedila mogućnost da se