m Strana _ 2 »ĐUBROVNIK« Gundulići, a inače su sei posli- | je 1642 redovno kopali pred ve- likijem oltarom. . Gdje je dakle bio taj grob ko- jega više nema? Tražio se je prošle zime prekopavajući fra- rjevačku crkvu pred velikijem otarom, pa se je napokon — ne Sjećam se više kojega dana, s ve- likom slavom javilo da je grob nađen! Kako se naime za neke Gunduliće po matici ukopanijeh znalo da su ukopani (pred veli- kijem otarom) u grobnici br. 6 to se je mislilo da je nađena grobnica Gundulića, pa_ zato _ i pjesnikov grob, kad se je blizu grobova pod br. 5 i 7 našla ve- lika grobnica. I taj položaj blizu ta dva groba jedini je razlog s kojega bi se moglo misliti daje to grobnica Gundulića br. 6, jer god I831, kada je pred velikijem otarom pod podignut i iznova popločen, morao se je otući gor- nji dio nadgrobne ploče, tako da je s nje nestao i broj (ako gaje , bilo!) i grb, za koji se čini da je bio, ali su _ samo ostali neki tragovi od ornamentike što bi mogli pripadati kojemu god gr- bu; jer nije nikako istina da se na ploči još vidi ,,gornja polovi- ca“ grba Gundulića (kako se ka- snije opreznije tvrdilo). Uz polo- žaj groba ostaje dakle još samo onaj argumenat: da se je u toj grobnici našlo baš onoliko ,,lu- banja“ (upravo bolje i slabije sa- čuvanih kostura), koliko je Gun- dulić& po matici ukopanijeh sa- hranjeno u franjevačkoj crkvi. Ali 1 taj treći razlog slabo vrije- di! Prije svega, koji su brojili te lubanje nikako se ne mogu nagoditi o nj.hovu broju, jer ne- ko prestaje brojiti kod 15, a ne- ko ide i do 20, ali preko 20 ni- ko ih nije nabrojio, a kad tamo u matici ukopanijeh zabilježeno je da je u crkvi (dakle izvan sa- kristiie!) ukopano barem 30 čla- nova porodice Gundulića! Gdje je dakle to »potpuno slaganje« u broju lubanja?! Ja za to mislim da nije nika- ko dokazano da je nađen grob Gundulićev, a nije nađen s toga što nije tražen ondje gdje ga je trebalo tražiti. Ne mislim da se varam kad tvrdim da imamo do- sta sigurno svjedočanstvo gdje je bila grobnica Gundulića pa i grob pjesnikov. Njegova žena, koja ga je 5 godina preživjela, u svojem testamentu određuje da se neke mise govore ,na otaru gdje se mi (t.j mi Gundulići) kopamo“. Ja sam shvaćao da je Gunduliće- va udovica time htjela reći da se te mise imaju govoriti na onome otaru koji je sasvim blizu grob- nice Guudulića, ali sada mogu s priličuom sigurnosti i kazati gdje je baš grobnica bila, — bi- | la je baš neposredno pred veli- kim otarom, ali tako daje jednim (možda većim) dijelom išla pod otar, a to nam dokazuje matica ukopanijeh u kojoj je zabilježe- no da je Gundulićeva udovica 23-ga septembra g. 1643 ukopa- na pod velikijem otarom (,,sotto PAltar Maggiore“). Istina, i ta je bilješka docnije dodana, ali ako možemo misliti da se je pre- vario u danu ukopa onaj koji je dodao bilješku o ukopu Gundu- lićevu, ne možemo misliti da o- nej koji je dodao bilješku o u- Broj 17 kopu njegove udovice — a to je bio svakako jedan franjevac dubrovačkoga manastira —- nije znao gdje je grob Gundulića. I ako dakle uzmemo da je veliki otar uvijek bio ondje gdje je i sada — a ja mislim da jest, jer je u franjevačkim crkvama kor ponajviše za velikijem otarem a ne pred njim — nađeni grob ne može biti nikako grobnica Gundulića, jer je on_od_otara daleko za nekoliko metara, tako da nije nikako mogao dopirati do pod otar. Zadovoljimo se da- kle da znamo da je Gundulić u- kopan u ,,Maloj Braći“, a nje- gov bi se grob po svoj prilici našao kad bi se kopalo neposred- no pred velikijem otarom i pod njim. Dobri pak Bog prostio stari- jem dubrovačkijem i gosparima i pučanima koji su nam toliko malo vijesti ostavili i o Životu, io smrti, io grobu najvećega dubrovačkoga pjesnika! Ne rasipajmo snage Opšta situacija u svijetu je takova da pruža široke moguć- nosti za raznovrsne kombinacije, iz oblasti fantazije, a u vezi s tim za proizvoljna tumačenja muogih spoljnih i unutrašnjih događaja. Ovakvu situaciju ko- riste pojedinci, pa i čitave gru- pe da bi što pre došle do svojih sebičnih ciljeva koji vrlo često nisu u skladu sa opštim nacio- nalnim interesima. Postoji jedna istoriska činje- nica i neosporan fakat. da smo mi od uvijek u teškim prilikama bili jednodušni i da_smo se svi svesrdno zalagali i nalazili na jednoj liniji kad je trebalo bra- niti državne i narodne interese. Ova tradicija njegovana je u malenoj Srbiji, pa je prenesena i na veliku i snažnu Jugoslaviju. Mi smo duboko uvjereni da ne- ma u našoj zemlji ni pojedina- ca, ni grupa, ni širih organiza- cija koje bi imale različita shva- tanja kada je u pitanju zaštita naših narodnih interesa. Mi smo u slučaju potrebe jedna duša, nas prožima jedno osjećanje, mi smo ispunjeni jednom dužnošću koja dominira nad svim ostali- ma, a to je zaštita i obrana dr- žavnih i narodnih interesa. Iako imamo ovakvo shvatanje, iako smo svi skupa gotovi da se založimo za odbranu naših naci- nalnih i državnih interesa, ipak se s vremena na vrijeme može konstatovati da postoje različita gledišta i to samo u pogledu taktike i načina kako da izvrši- mo svoju dužnost i kako da ma- nifestujemo svoja nacionalna o- sjećanja. Istina, cilj je uvijek isti. Ali ovaj cilj ne može opravdati sva sredstva jer kod njihove u- potrebe u mnogome zavisi kraj- nji uspijeh. Mi se možemo tak- mičiti u svome radu i u svome požrtvovanju, ali ne smijemo ni jednog časa zaboraviti da svi služimo otadžbini i njenim inte- resima. Ova visoka nacionalna dužnost pretstavlja našu najveću moralnu snagu i zato nju mora- mo ljubomorno čuvati i njego. vati. Neosporno_ je da su u svim velikim trenutcima glavni nosi. oci ove velike ideje bili omlađin. ci. Oni su ti koji su najviše da. vali i najviše žrtvovali, oni su ti koji su najnesebičnije prilagali sebe i u svom zanosu i poletu bilježili najljepše stranice naše nacionalne epopeje. I danas je naša omladina takva. Ona je spremna da se žrtvuje i da vi. soko podigne nacionalnu zastavu čuvajući njene svetinje i njena znamenja. Ali u toj prevelikoj ljubavi prema zemlji, i u tom svom velikom oduševljenju, omla- dina često puta može da prene- bregne druge svoje dužnosti i da pretjeranom a često nepotreb- nom revnošću nanese štete op- Šštim interesima. Zato mi kao pri- jatelji omladine, za koju imamo puno razumijevanje i neograni. čeje simpatije, hoćemo da je za- molimo da u svom nacionalnom poletu ne zaboravi te opšte in. terese i da nekim svojim postup- cima ne bude od štete. Jer bar kod nas nema potrebe za licita- ciju rodoljublja. Kad je u pita- nju otadžbina svi smo kao jedan čovjek. Samo, hvala Bogu, takav trenutak nije došao. Ipak i danas je potrebno da se udruže sve snage i da se ka- nališu jednim pravcem koji vodi sigurnom uspijehu. Ne treba pre- đuzimati nikakve posebne akcije ma u kom vidu. Naročito se tre- ba uzdržati Od izdavanja brošura i letaka u kojima često puta o- bavještenja nisu potpuno tačna, i od akcija koje mogu biti zlo- upotrebljane. Ovakve pojave u- nose samo zabunu i pometnju, stvaraju različite pretpostavke i što je najglavnije mogu 1 da raz: druže narodne snage koje danas treba da su jedinstvene. Ne smije se zaboraviti ono što smo u početku naglasili da mi svi jedno osjećamo prema svojoj zemlji 1 da u tom pogledu nema razlike između mladih i starih, između nacionalnih i političkih organizacija, kao ni između po: jedinaca pa ma kom plemenu i staležu oni pripadali, Kada za: treba, i ako ustreba, svi ćemo mi zajednički da stupimo u akciju Jovica Perović či hoded odite dili aa Uspomena iz Beča: Silna čežnja za jugom Mi sad vidimo preko ljeta ve- liki broj stranaca u ovim našim južnim krajevima. Gledamo ih kako se sunčaju podosta puta to- liko da im popuca koža po ra- menima i leđima, a mi sinovi ju- ga bježimo da se sklonimo u hlad, ne želeći se izlagati suncu ni u onolikoj mjeri, koliko je o- no vrlo ljekovito i blagođatno za ljudski organizam. Mi i ne promišljamo, da li je svaki od stranih turista baš bio u tako povoljnim materijalnim prilikama, a da je mogao pohoditi ove na- še strane bez osjetnih poteškoća i žrtava. I ne zamišljamo, da je mnogi štedio za dugo i na grlu i na najprečim svojim potrebama, Štedio i od sveg se ustezao što mu nije baš neophodno za život, samo da uzmogne sakupiti nova- ca za put, i mjereći se i suviše, proboraviti izvjesno vrijeme na našem jugu. Dosta je od njih čitalo o ju- žnim stranama u mnogom i su- više zanošljive, očaravajuće opise, kao o nečem što se priča u sta- rim bajkama, kako ih je bujna istočnjačka mašta sebi uobraža- vala i tradicijom prenosila s ko- ljena na koljeno. Kad stignu me- đu nas dive se, zanose se, uzno- se ljepote i primamljivosti ovih strana, ali ipak njihova se mašta ne nasićava u onoj mjeri, kako su oni sebi zamišljaji. Mi naravno ne možemo njima pružiti šarolikost ni flore ni fau- ne indijske, ni uopće jedinstvene orientalne krasote; ali malo je onih među njima kojima je omo- gućeno doprijeti do onih odveć udaljenih krajeva, te je dobro kad im prirodne ljepote našeg Juga, nadasve Dubrovnika i Boke, na- še sunce i more, naša vegetacija, pružaju ipak dovoljno draži i at- rakcije. Jedino još moramo pazi- ti da im garantujemo što udob- niji i jeftiniji boravak, da im, koliko je pravo, izlazimo u sve- mu u susret, što zaista možemo. To zavisi o nama, i za naš glas u stranom Svijetu i za materijal- nu našu korist, I pored svih žrtava, kojima se izlažu mnogi od stranaca, da do- đu u mogućnost x pohoditi ove krajeve, sretni su svi oni, koji savladavši sve poteškoće, ipak uspiju zadovoljiti i srce i oči i duševne svoje potrebe. A da ka- ko li je onima, koji čeznu za jugom, da ga vide, da se ogriju na našem suncu i okupaju u na- šem moru, da se nauživaju miri- sa našeg bora i čempresa, mirta i lovora, limuna i naranče, da s: dive palmama i agavama, smo- kvi i maslini, i uopće svemu što dava samo jug i naši primorski divni krajevi. ?! Ovo sve spomenuh da dođem na najglavnije, na pravi predmet ovog sastavka. Moja je zadaća da spomenem jedan slučaj iz vreme- na mog boravka u Beču, prije još no je i bio sagrađen naš »Hotel Imperial“; prije no su stranci uopće počeli dolaziti na ove strane na prosti užitak i ra“ zonodu. Prve dvije godine mog borsv ka u Beču, kao student pravnič: kog fakulteta, živio sam s ve odavna pokojnom majkom, U Glaser gasse u Alsergrundu (9: kotar). U velikoj i novoj kući, U kojoj smo stanovali, bilo je mno" go.familija, od kojih je, kao 1" opće onamo, vrlo rijetko koja općila s drugom. Svak je bio za sebe, odijeljen; ne bi se čak po zdravljali ni oni, koje je dijelio samo duvar (,travatura“ kako bi u nas rekli), Prema meni i mo joj majci svi okolni bili su vrlo ljubazni i predusretljiviji neg? prema svojima. Baš do nas, na samom duvar#,