ka. 2 Strana 2 »BDUBROVNIK« pravilno usvojeno na svim straš | nama i da mu se ne mogu sta- viti na put partijske, regionalne i slične o- sjetljivosti i interesi. Na nadlež- nim mjestima, kaže se, da od: lučno odbijaju sve verzije da bi se problem srpsko-hrvatskih od: nosa mogao riješiti drugim puterfi nikakve prepreke | teko obid kojim je otpočelo tijegovo riješavanje. | Dakle, svi dobromisleći stoje danas t nekoii očekivanju i vje: “fovanji u ušpjek sporazuma; koji | bi imao da zadovolji Stbe i Hi- vate, & na ošhovu kojeg bi bili | žAgarafitovatii ti prvomi redu dr- Žavni ihterčši. Jugoslavija i njeni iseljenici Nastojanje oko sređivanja na- ših unutrašnjih pitanja, našlo je odjeka i kod naše »desete bano- vine«, naših iseljenika u Ame- rici, koji, ma da su daleko od svog rođenog kraja, jednako vo- de računa o svemu što se kod nas događa te nastoje da i sami doprinesu sve, što bi išlo na dobro i sreću rodnog im kraja. Kako oni posmatraju i ocjenjuju naše unutrašnje prilike i kako im na srcu leži da se Jugosla- vija razvija u složnom radu svih njezinih sinova, može se lako ra- zabrati i iz pisanja novina, koje naši iseljenici izdavaju u tuđem kraju. Tako list »Jugoslaven«, koji izlazi u Detroit, donosi iz pera g. Valter M. Ćuka članak pod gornjim natpisom u kome, izme- du ostalog kaže: »Svaki onaj koji zemlju, svakako da će je manje kritikovati nego ma koju drugu ida će imati vjere u nju. Jer Jugoslavija cijeni žrtve svojih si- nova, i ona će znati da im se zato oduži. Ako to nije radila možda za 20 godina, počela je prije dvije-tri godine, a osjeća se i njena želja da to pitanje riješi u što skorije vrijeme i na pot- puno zadovoljstvo svih iseljenika. I ona će ih riješiti, jer: viade se mijenjaju, narod uvijek ostaje. A baš taj narod, onaj pravi ju- goslovenski, lako ne zaboravlja učinjene mu usluge i on će znati da se revanžira. Neka nikoga ne zbunjuju ko- jekakvi listići, plaćeni od strane raznih »izama«, sa svojim pisa- njem. Neka ne zbunjuje neko »Hrvatsko pitanje“. Niti neka ni- koga ne zbunjuje prijateljska po- litika prema Njemačkoj i Italiji. "Ti listići ni sami ne znaju šta hoće, a plaćeni su zato da pišu voli svoju | kako im se svira. »Hivatsko pi- tanje« će se riješiti bez učešća ljudi i »nacionalista« koji danas u New-Vorku, Chicagu i drugim gradovima rovare proti svoje vla- stite zemlje. »Hrvatsko pitanje« će svakako znati bolje da riješe Maček i dosadašnja vlada, nego mi, koji smo tako daleko od naše zemlje! I svakako bolje od onih — koji su se davno prodali Beču i Pešti i još ne mogu da se sje- te da je Jugoslavija danas svoja zemlja, zemlja koja ima svoju neograničenu slobodu i gdje se ogu po volji tih bivših slu- gana crnoga, dvoglavvoga orla raspuštenoga i truloga bečkoga dvora, koji je na sreću cijeloga svijeta nestao sa dnevnoga svijet- la — sijeći glaveivješati nevine sinove slavenske. A to što danas Jugoslavija dr- ži prijateljske veze sa Njema- čkom i Italijom, i to je silom prilika i potrebno radi politike mira i čuvanja granica. Napo- sljetku: bolje je imati iskrenoga neprijatelja nego lažna prijatelja. Jugoslovenski političari i vođe u zemlji svakako da znaju šta rade i šta je momentalno po zemlju najbolje. I oni vole svoju zemlju kao i mi«. GA Kuća na prodaju trospratnica sa prizemljem i ma- lenom baštom naranči i limuna. Kuća se nalazi u najpromet- nijem mjestu predgrađa, u od- ličnom stanju, građena je od kamena i opskrbljena svim konforom. Prodaje se iz slobodne ruke. UPITATI: Administracija »Dubrovnika«. ako se u toku maja Proj 18 Ža našu rivijeru Kao Što Smo već iihali prilike | da naglasimo, ova godina u tu- rištičkoin pogledu zbog među- datodte situacije ne obećava nifiogo. : Ipak, građani Njeitiačkog Raj- HA, na šamo Česi i Austrijanci, već i Nijemci, vjerovatiio će i ove godine doći u priličnom broju, prilike _ u Evropi poprave. Pored toga, mo- že se očekivati i veći broj Ru- muna i Poljaka i drugih sjevernih naroda, kod kojih postoji sve veće interesovanje za Jugoslo- vensku Rivijeru, i za jugosloven- ska turistička mjesta. Ali, bez obzira na dolazak stranaca, dužnost je svih građana Jugoslavije da u ovim vremeni- ma svoj novac ostave kod kuće, pošto geslo svo/ svome nikada nije imalo većeg opravdanja nego što je to slučaj danas. Zato Ju- gosloveni ove godine ne treba da idu u inostranstvo radi ljeto- vanja, bez obzira na sve među- narodne promjene i eventualnu popravku međunarodnih prilika. Svi Jugosloveni ove godine, koji su u stanju da ljeto provedu na moru ili po brdima, treba da po- sjete naše more, naše Alpe i na- ša planinska jezera. Jer, onaj koji danas odlazi u inostranstvo i ostavlja svoj novac tamo, čini jedan grijeh ne samo prema pri- rodnim ljepotama = Jugoslavije, već i prema nacionalnim intere“ sima cjeline. U prvom redu zbog toga, što se zna da je turizam najvažnija privredna grana u pa- sivnim krajevima i da od njega živi stotine hiljada naših građa- na, koji nemaju sreće da žive u plodnim i bogatim ravnicama, već zimske mjesece preživljuju sa o- nim što im donese ljetnja turis- tička sezona. 1, kad već među- narodua konjuktura nije naročito povoljna za turizam, ouda je duže« nost uas Jugoslovena, da svojom posjetom nadoknadimo svojim tu. rističkim krajevima ono, što će oni izgubiti zbog eventualne sla. bije posjete stranaca. Utoliko prije što je naša dužnost, što su danas, zahvaljujući aktivnosti Mi. nistarstva trgovine i industrije »Putnika« i drugih institucija za propagandu našeg turizma, naša Rivijera, kao i naša izletišta, u pogledu komforta i udobnosti da. stigli jedan zavidan nivo. Velik; broj naših kupališta na moru i naših klimatskih mjesta danas ima hotele i sav komfor, kao | slična mjesta na Zapadu, a po prirodnim ljepotama ovi naši kra. jevi ni malo ne otstupaju od iri. stranstva. Zato bi zaista bio ve. liki grijeh ako bi naši ljudi iz snobizma ili iz navike odlazili u strane zemlje i tamo ostavljali naš novac, umjesto da se njime pomognu naši pasivni krajevi, koji uglavnom žive od turizma, Početak je turističke kampanje na pragu, pa smo smatrali za dužnost da sa ovo nekoliko ri- ječi naglasimo potrebu patriotiz- ma i u ovom pogledu, pošto tu- rizam za Jugoslaviju pretstavlja jednu veoma važnu granu pri hoda, koja turističkim krajevima donosi skoro milijardu dinara go« dišnje. Ako bi ovi krajevi ostali bez ovog prihoda, oni bi došli u veoma težak i nezavidan položaj, što bi osjetila 1 cijela državna zajednica. Zato mi činimo apel na cjelo- kupnu štampu Jugoslavije da u ovome pravcu razvije potrebnu propagandu, a na sve turističke servise apelujemo da što prije preduzmu shodne mjere da se u našim banjama i na moru uslo- vi i cijene prilagode zahtjevima domaće publike! (»Samoupravasj Teški Razvoj političkih događaja u svijetu zaista zabrinjuje. Jedini ventil koji još brani od eksplo- zije kao da su izjave i govori pojedinih državnika. Svake ne- djelje ima neko da dade odlučnu dani riječ, o kojoj, tcbože, ovisi da li će stanje postati utješnije, da li će se moći sačuvati mit 0 kome svi govore, za kog se SM zalažu i zbog koga se svi oru žavaju i prijete jedan drugome. pasa ovica Perović jb atv koa oro WU vezi sa spomenom nok. Kralja Milana (Doživljaji u Srbiji.) Prve večeri svog boravka u Nišu nađoh se s grupom oficira u ,Hotel Kasini“. Bijah sretan što ih zatekoh toliko na okupu, i što mogoh da u razgovoru s njima dam oduška osjećajima sr- ća i da okrijepim duh nadom u skoro ostvarenje vjekovnih želja i ideala narodnih. U zanosu naj- većeg oduševljenja, na upit jed- noga od njih, kako se osjećam, odgovorih: ,,Kao neoslobođeni Srbin među slobodnom braćom. Sretan sam i blažen među vama, najboljim i najdostojnijim zatoč- nicima svete ideje oslobođenja podjarmljene braće i sveopćeg u- jedinjenja marodnog. Sve vas s poštovanjem i zahvalnošću poz- dravljam, želeći vam najbolji us- pjeh u plemenitom radu i goto- vosti vašoj da i same živote svo- je do potrebe žrtvujete za ostva- renje svetih naših pradjedovskih amaneta, Uz vas žive neka je čast i slava svima koji su gole- mom krvlju i preteškim žrtvama izvojevali ovu svetu oazu slobođe, i doprinijeli teškim mukama i naporima, da je ista doprla_ do ovolikog razvoja i moći. Ne mo- gu, a da se, stojeći na ovom ze- mljištu, ne sjetim i uspomene pok. kralja Milana, kom u pr- vom redu treba da zahvalimo što je ovaj lijepi grad i važna stra- tegijska tačka na Balkanu u srp- skim rukama. Do težnji ondašnje ruske politike, da ne bi njega, ovaj bi grad danas bio sastavni dio velike Bugarske.“ Ne znam baš, jesu li svima bile prave te moje riječi, ali ja se na to nijesam ni osvrtao. Svi su u tom momentu ćutali, samo jedan generalštabni kapetan, koji je sjedao kod mene, kucnu me po ramenu i reče: ,,Imaš potpu- no pravo!“ Do nekoliko iza toga izađoh u avliju punu snijega, da se os- vježim malo čistim zrakom. Tek se digoh, kao po komandi svi potporučnici "krenuše zamnom. To pade odmah u oko mom ku- mu Panti J. Radosavljeviću, biv- šem četničkom vojvodi u prilep- skom kraju i ondašnjem artilerij- skom poručniku, koji sjedaše po- red mene, Bojeći se valjda da me tamo ne napadnu, krenu za njima. Kad dođe u avliju imađe šta i vidjeti: svi potporučnici se sjatili oko mene, pa me grle! ljube, govoreći: ,,Slatki brate! Takva još ne vidjesmo! Ti imaš smjelosti, da bez straha i obzira kažeš istinu i zato ti čast i hva- la!“ Jedva se moj Panta progu ra do mene, rekavši: ,,Pustite ljudi, da i ja poljubim moga dr& gog kuma!“ — pa me zagrli! poljubi. . Zadivi me ovaj zaista plemen!“ ti dokaz svijesti, poštenja, Pp! vičnosti i nepristranosti, prizna“ nja i zahvalnosti od najmlađih oficira dične srpske vojske kr#“ lju Milanu, koji je u drugo“ mnogom koječem imao podost grješaka, ali u ovom mu pripada bez sumnje neosporna zaslugi» koju mu mora priznati svaki