SPREJ. Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVI Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- zh. Dubrovnik, 15 maja 1939) : — 1 ge2a *. ' La S KFE$ Do E. BS ME | nar Broj 19 aii. ez. za. Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Dubrovnik, 12 - V, - 1939 | Kroz ovo posljednjih deset dana | ima nekoliko datuma velikog i | zamašnog političkog značaja. In- formativni put po evropskim pri- | jestolnicama rumunjskog mini- stra inostranih poslova gospod. Gafenka; izjava poljskog ministra inostranih poslova gosp. Beka, koju je dao u plenarnoj sjednici poljskog Sejma; sastanak u Mi- | lanu grofa Ciano sa njemačkim | ministrom inostranih djela gcsp. von Ribentropom, posjeta engleskih suverena Sjedi- njenim Amerikanskim državama i najzad posjeta Nj. Kr. Vis. | Namjesnika Kneza Pavla Rimu, | sve su događaji koji, obzirom na | današnje teško i veoma mučno | političko stanje u Evropi, svra- ćaju na sebe naročitu pažnju. U borbi oko mira i načinu kako se ta borba provodi, čitava Evropa zapala je u jedno teško psihološko stanje, u kome su se duhovi zapleli na taj način kao | da se međusobno guše i svak traži i najmanji izlaz, neki veutil kroz koji će da udahne vazduha mira. U svakoj izjavi, u svakoj posjeti kao da gleda ili očekuje svoj ,biti ili nebiti“. Svaka ne- djelja, svaki dan postaje sud- bonosan, svaki čas neizvjestan. Zbog toga se mnogo polaže i sa potjeranom nervozom oče- kuje svaka unaprijed najavljena izjava nekog ministra koji pre- stavlja neku naciju ili državu, svaka unaprijed najavljena posjeta velikih političkih ličnosti, o čijoj saglasnosti, sporazumu i uglavlji- vanju ovisi da li će doći mir putem strašnog krvoprolića ili razumnog sporazumijevanja. Koliko narodi a sigurno i nji- hovi pretstavnici, kraj sve ove velike nategnutosti teže za mi- rom, koliko se, kraj svih ogromnih pripremanja za rat, boje od rata i preuzimanja odgovornosti za sve što bi nekoga od njih moglo označiti kao direktnog izazivača ili čak napadača, vidi se i po | tome, što protivna stranka uvijek nalazi ili nastoji naći u govoru, izjavi ili držanju protivnika neka »otvorena vrata“, koja ne poru- šuju sve mostove već omogućuju otklanjanje opasnosti rata mirnim putem. Ma kakvi bili govori, izjave ili poslanice ma koga od prestavnika velikih nacija i dr- žava, uvijek se, mimo svu oštrinu i odlučnost koja se namijerno naglasuje i mimo sve pri- jetnje koje se gotovo prkosno podvlače, uvijek nalazi neka re- čenica, koja sve to ublažuje i baca zračak nade da ipak do rata neće doći. I na ovaj način čitava Evropa živi evo već prilično dugo 'vre- odlazak Lit- | vinova sa svog položaja u Rusiji, | mena u nekom teškom duševnom stanju zamaranja i neizdržive ner- voze. Naročito je takovo stanje, gotovo do neizdrživosti jako, kod onih država i naroda koji se di- rektuo osjećaju povezani u svim pitanjima koja danas u Evropi još stoje neriješena, a zbog kojih se ugrožava mir kog treba sa- čuvati ratom. Mi, čija je vanjska politika pametno vođena samo i jedino u interesu općeg mira i osigu- | ekzistencije daleko ranja svoje obaveza koje od bilo kakovih bi nas mogle da zavedu u ne- | | ne bilo kome. željene avanture, sigurno i bez | neke pretjerane nervoze pratimo | | mjesnika Pavla u Rim, i dalje, razvoj događaja u Evropi. Dobri odnosi i prijateljstvo sa svim pograničnim državama, kao i lojalnost održanja starih prijateljstva i dobrih odnosa sa | ostalim državama koje sa nama ne graniče, mora da i susjede kao 1 one koji nam nijesu susjedi u čitavom ovom razvoju političkih događaja u Evropi ne samo pot puno ispravno već da je Jugo- slavija onaj jezičac na vagi sud- bonosne budućnosti, koji prevagu na stranu općeg mira u Evropi, jer svi znaju, da Jugo- slavija neće i ne smije da se jednostavno veže bilo za koji evropski blok, i da istovremenc | uvjere, da je držanje Jugoslavije | | starih_i daje | vanjske politike očuvanja sticanje novih = pri- jateljstva, krenuo se je na put. Nj. Kr. Kr. Vis. Knez Namjesnik Pavle, da ojača i utvrdi sve one uslove, koji će naše | biti od koristi i za mir u Evropi stoji uvijek pripremna na svaku | eventualnost, da čuva i očuva svoje granice i svoju slobodu i | pod cijenu najtežih žrtava, bez obzira da li će to konvenirati ili | javnosti, i za dobro i napredak Jugoslavije. U tome vidimo značaj i važnost puta Nj. Kr. Vis. Kneza Na- mjesnika Pavla, a sigurno će i strana štampa, kao izraz mišljenja znati uzeti u tačnu | ocjeni značaj ovog puta dovodeći Put Nj. Kr. Vis. Kneza Na- | | nim manifestacijama na koje su treba da služi i posluži s:mo kao vrlo jaka zaloga u očuvanju op- ćeg mira u Evropi i kao za- loga sigurnosti opstanka i mir- nog unutrašnjeg razvoja Jugo- slavije. Sa takovim zadatkom vođen direktivama = dosađanje ga u vezu razvoja današnjih teških političkih prilika. Jer stvarnost ove posjete nije u kraljevskim, srdačnim i veličanstvenim spolj- Visoki gosti naišli a _ Rimu i Italiji, oma se nalazi u onim intencijama sa kojima se je pošlo i u rezultatim koji će se jednog dana manifestovati u opštem du- ševnom olakšanju da je mir spa- šen i bez rata. Književni jezik i Šta je značila i znači književ- | nost dubrovačka za naš cjelo- kupui narod, nije potreba ovdje isticati, jer je i suviše poznato. Ona je najviše cvjetala baš u doba, kad je u ostalim djelovima našega naroda knji- ževnost, ili bila sasvijem zamrla, ili davala slabe znake života. Mi se ovdje ne mislimo ba- viti istom, no ćemo samo spo- menuti nešto o izvoru njezina u Dalmaciji, kao i o ,naškom“ jeziku, Što je on uprav i kako je postao. Poslužićemo se najviše riječi- valaca pok. Don Ivana Stojanovića, ci- tirajući neka mjesta iz njegove uDubrovačke književnosti“. Na str. 193—194 on piše ove rijiči: ,, Napomenućemo, kako su Dubrovčani udešavali svoj jezik, | od svoji- | jeh susjeda Srba, pa ga uglađi- | | brovačka. koji su surov primali vali na svoju ruku preko mno- vremena, »Razbotnijeh“, matičkijeh arhajizama, ostataka | starog dalmatinskog jezika, koji- jem su zborila plemena hrvatska, I tako posta jezik dubrovački, koji se na taj mačin uđesi, de nasljeđuje i na se navrće forme klasićizma grčRo-latinskoga. dobro | | svjetskijem | vić iz Zadra, književnosti dubrovačke, | ma jednog od najboljih pozna- ost.“ (str. 191). ,Smetenijeh“ | pSložnijeh“ i ost. One su se ba- | vile udešavanjem metra i jezika. | Zadržale su ipak nekoliko gra“ | nučki jezik »naški« u Dubrovniku Zato se V. Zmajević, piskop zadarski, prvi u Zadru zauze da se preštampaju svi spisi dubrovački, koji se drže za klasične, za pouku naroda u književnijem = dje- lima. . U Dalmaciji se još za rana udomaći vlast mletačka, i pre- vlada jezik italijanski, te su se književnici, koji su gojili duh | slovinski, obraćali svi Dubrovni- jezika i o uplivu na književnost | s apoća sa Soo grči u Du- brovnik, kao Turci na ćabu, i senatu dubrovačkome = posveći- vali svoje knjige, kao: Barako- Dražić i Karaman iz Splita, Zmajević iz Kotora, Hektorović i Pelegrinović sa Hvara, Kanavelić s Korčule, i Po ovome se jasno vidi, ko- liko je dubrovačka kujiževnost uplivala_ na književnike u Dal- maciji i uopće na tamošnju pro- svjetu naroda, kao i to, čijom se je pomoću mogla osnovati naša narodna književnost du- pomenute ,, Dubrovačke književ- nosti“ ove riječi: Stari dubro- vački književnik Antun Radić, kad bi ga mi, ondašnji učenici Isti kanonik Stojano- | gobrojnijeh akademija u različita vić piše u primjetbi na str. 193. | koje su se zvale aka- | demije: ,, Orlova“, ,,Ispraznijeh“, arhije- | nu našu književnost u Dubrovni- ku, upotrebom što višeg broja | riječi i zgodnijeh izraza, sve za- to, da se stekne što jača otpor- na sila protiv zapadne kulture t. i. kao odbranu od opasnosti, koju bi ista mogla nanijeti, nek posluže opet ove riječi: , Senat je poslao O. Joakima Stulića malobraćanina, po slovinskijem zemljama carstva austrijskoga, da kupi gradiva za svoj rječnik, An- drija Altestić, Dubrovčanin, sla- vni diplomat, čovjek u velike u milosti carice Katarine II., do- pustom senata preda caru Napo- leonu pismenu preporuku, da se za svu ,lliriju“ podigne u Du- brovniku akademija naučnijeh ljudi, koji bi priređivali općenit diplomatski jezik“. (str. 195). I francuški maršal Marmon je naginjao, da se dubrovački knji« ževni jezik i pravopis primi za jedinstven i zvaničan za svu Ili- riju (jugoslavenski krajevi pod , Francuzima s glavnim gradom gimnazija, pitali, — otkle su va“ | dili nekijeh tako prikladnijeh ri- | ječi, odgovorio bi: ,,Primali bi ih na Taboru, sinko (nekadašnje pazarište Hercegovaca na Ploča- |oma, zagrađu Dubrovnika), pa ih opet surove u gradu izgladili“. Koliko se je pak sam senat du- Ljubljanom), dok je Kopitar u- porno branio partikularizam Slo- venaca. U nas se ,naškijem“ nazivlje uopće naš jezik u Dubrovniku ali nam Stojanović o tome piše a svojoj »Dubr. književnosti“ još i ovo: , Taj pučki jezik , naški“ — kakav je uprav bio — ne po- znamo po nikakvijem spomenici- oma iz starine, do jedino po ko- brovački brinuo, da ojača narod- | medđijama Držića 15.i16. vijeka. Svi su ostali spisi umjetni ma književnom jeziku, To je , naški“ | smiješano s tolikom italijanštinom, tolikijem grećizmima, da se od- mah vidi na prvi pogled, da su