Taksa plaćena u gotevu GODINA XXVI Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- ft M; Dubrevnik, 20 maja 19539 DUBROVNIK BA, koso /e A. Broj 20 T h=Dopist“se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- _frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. DIPLOMA T SKI RAT Prošli svjetski rat ostavio je za države koje ratuju jedno na- ravoučenije: nije dovoljno vojni- čki biti spreman već i diplomat- ski. Ondašnje centralne vlasti i . suviše su se mnogo pouzdele u svoju vojničku spremu da kraj nje nijesu mnogo vodili računa o diplomatskoj spremi. Ito im se je grdno osvetilo. Početni us- pjesi, ma koliko da su bili re- zultat jakog naoružanja, naglog i strašnog prepada, oni su u svom nadiranju u tolikoj mjeri povrijedili diplomatsku osjetlji- vost pregazivanjem Belgije, da se je odjednom gotovo cio svijet stavio na stranu Antante. Ne sa- mo to, već i posljedni očajni po- kušaj Njemačke sa podmorničkim ratom izazvao je i same Američ- ke Sjedinjene Države da otvore- no stupe uz bok Antante. Na kraju i sama saveznička Italija napustila je svoje drugarice cen- tralnih sila. Sva nesreća za Nje- mačku bila je baš u tome što je vojnički bila i suviše spremna i time rat oduljila da, prirodno, kasnije izgubi i da time podne- se mnogo teže žrtve nego da je odmah podlegla. Veliko pouzda- nje u snagu oružja učinilo je da onda Njemačka sa diplomatske strane ne vodi toliko računa, ka- ko bi se u slučaju rata osigurala sa pojedinih strana. Račun koji je onda Njemačka pravila teore- tično joj je izgledao tačan i si- guran, dok je u praksi potpuno iznevjerio. Dađašnje prilike u Evropi, o- nako kako se razvijaju, mogu se grupisati u dvijestrane:; s jedne strane prave se i posljedni, do skrajnih granica mogući, napori u vojničkim pripremama za rat; s druge strane već se vodi diplo- matski rat. — Za ono prvo još osovina Rim-Berlin kao da ima prednost ali ne toliku da je blok demokratskih država neće brzo stići i — prestići; za ovo drugo demokratske države su daleko iz- makle ispred esovine Rim-Berlin. Jer dok se Engleska, Francuska i Sjedinjene Američke Države, uz dnevne astronomske cifre tro- škova najintezivnije oružaju, do- tle im cio rad ne stoji samo u naoružanju. One su uz naoruža- nje, okupile cio svijet i sa jakim nervima nalaze i već su našli do- voljno načina, da za svaku even- tualnost osiguraju ne samo leđa nego i sve pobočne strane. Akcije osovine Berlin-Rim, ko- je su dovele do oduzimanja tuđe slobode i nestajanjem dvaju slo- bodnih država Čehoslovačke s jedne i Albanije s druge strane to je samo momentani uspjeh rezultiran ne iz saglasnosti, uvje- renja i normalnih odnosa diplo- macije u Evropi, već iz časovite nadmoćnosti u oružanoj snazi o- sovine. Ali uspjeh te akcije pro- mućnuo je sa glavama demokrat- skog bloka, koji se je pobojao da apetit osvajanja tuđeg bez kr- vi ne pođe tako daleko, da ga se ne bi moglo utažiti i zausta- viti. I Francuska i Engleska uvi- djele su svoju veliku pogrešku zanosa za općim razoružanjem kao najsigurnijim zalogom mira, dok su Italija i Njemačka svu svoju energiju uložile u vojničku ratnu spremu. Na taj su način mogli Nijemci da dođu do Min- henskih odluka i da Italija jed- nog ranog jutra, zaštićena ma- glom, nađe se s brodovljem pred obalom Albanije, iskrca Svoju vojsku i okupira cijelu zemlju, da ju anektira za sebe. Ove ak- cije osovine kao da su naglo o- trijeznile zapadne velesile. Nasta- la je jedna luda utrka za naoru- žanjem i pripremama za strašni rat, e da se što prije, uprav bla- govremeno zbog daljiu iznena- đenja sa strane osevine, dostigne drugu stranu u jačini ratne spre- me, a istovremeno su se podu- zeli takovi diplomatski koraci, da su se oko demokratskih velesila počele okupljati i druge države koje u zajednici sa Francuskom i Engleskom zaista obrazuju vr- lo jak obruč koji zaokružuje 6so- vinu Berlin—Rim. Poslije Poljske koja je odluč- no stala uz demokratski blok, na- ročito kad je Njemačka okrenula svoj pogled na Danzing, luku baltičkog mora koja za cijelu Poljsku znači životni interes, sa- da je Engleska uspjela da za de- mokratski blok veže 1 Tursku a gotovo sa sigurnošću očekuje se brzi pristup i Rusije. Od kolike je važnosti i od kakvog je značaja ovaj uspjeh diplomatskog rata po države de- mokratskog bloka, o tome je te- to za Englesku i Fruncusku je- dna veoma velika dobivena bitka, u to nema sumnje. Diplomatski rat već je donio pobjedu demokratskim zapadnim državama. Da li će ova pobjeda diplomatskog rata biti toliko ja- ka da spriječi oružani rat i da | oba bloka dovede pred zeleni ško dati tačnu ocjenu, ali da je | 4 *F sa stof gdje bi se sva. pitanja, koja Su "u stanju da izazovu oružani rat, mogla mirno riješiti i Evro- pu bar za koji decenij prepusti- ti mirnom i normalnom razvoju, ili će se ipak morati prepustiti oružju da raskida sve čvorove zbog kojih se danas — u inte- resu mira — sprema rat, to će pokazati skora buđućnost. Razvoj događaja, koli ciji diplomacije tdliko i pripremama, ne pruža tje- šljivu prognozu. Ani vjčisa vrata mirnog riješenja Boja se ostavljaju u govorima vođa osovi- ne, ne mogu da dadu neko jače olakšanje, jer se 'ne može, da vi- di i precizira, dacli su ta vrata ostavljena otvorena sisljed iskre- nosti intencija u izjavama ili su ona i rezultat straha jer se je pošlo mnogo dalje od onoga od čega se smjelo. Čovječanstvo, puno iskustva svih strahota rata, čezne za mir- nim životom. Odgovornost za e- ventualne nesreće po čovječan- stvo nose i moraju nositi svi o- ni koji uime naroda — s pravom ili ne — odlučuju sudbinom u rješavanju između istinskog mi- rai — Tata. u ak- ratnim Rakon Posjeta koju je napravio Nj. Kr, Vis. Knez Namjesnik Pavle Rimu bila je,i Visoki Gosti vra+ tili su se u Beograd zadovoljni. Obzirom na današnje mutne prilike politička Evropa pratila je svaki korak ove posjete sa najvećom pažnjom. Velike sve- čanosti, srdačnost zvanične Ita- lije i talijanskog naroda i sve ono što je ovoj posjeti davalo naročiti značaj bilo je u saglas- nosti snaženja glavnih osnova Beogradskog pakta i jačanja u- zajamnih prijateljskih odnosa su- sjednih zemalja, toliko potrebnih po mir ne samo na Jadranu već i po mir u Evropi. Zdravice koje su u Kvirinalu izrekli Domaćin i Visoki Gesti najbolje utvrđuju istinu, da je između dvaju susjeda Italije i Jugoslavije utvrđen jedan iskre- no prijateljski odnos, kako se samo među dobrim i iskrenim susjedima, koji su upućeni jedan na drugoga, poželjeti može. »Veze koje združuju Jugosla- viju i Italiju — kazao je u zdra- vici talijanski Car i Kralj — solidne su u srcima oba naroda, vezana bitnim interesima i odlu- čnom voljom za slogom što su posjete utvrdili Beogradskim paktom koji ima za osnovicu trajan miri plodnu saradnju. Naše dvije ze- mlje sprovode ovu saradnju i naj- | sretnijim rezultatima u vezi sa ovim trajnim djelom, te nam je najveće zadovoljstvo konstatirati, s kakvom odlučnošću i sa kakvim povjerenjem one rade da bi od- nose između naša dva naroda učinile još prisnijim i još dub- | ljim. Združeni zajedničkom tež- njom da sačuvaju i odbrane po- | napredak naša dva naroda, Jugo- slavija i Italija se brinu ne samo | za blagostanje svojih naroda, ne- go u tom cilju održavaju i po- jačavaju svoje odnose sa susjed- nim prijateljskim zeml: va, te na taj način u najširem obimu doprinose miru i spokojstvu Ev- rope«. Kao eho ovoj zdravici bio je odgovor sa strane Nj. Kr. Vis, Kneza Namjesnika Pavla, koji je, između ostalog, kazao: ,,Mogu đa uvjerim Vaše Veličanstvo, da će ti izrazi simpatija i prijatelj- stva za Jugoslaviju i jugosloven- ski narod imati duboki odjek s druge strane Jadrana, gdje se gaji osjećanje živog divljenja za redak i stabilnost neophodne za | u Bimu plemeniti talijanski narod i za slavnu Savojsku kuću. Ova osje- ćanja uzajamnih simpatija i po- štovanja jesu uostalom najbolji znak solidnosti sporazuma kojim je zapečaćeno prijateljstvo između Italije i Jugoslavije. Naše dvije vlade sarađujući u potpunoj harmoniji na tom kori- snom i trajnom djelu nadahnjuju se idejom reda i stabilnosti. U toj aktivnosti one imaju uvijek pred očima produbljenje dobrih odnosa sa susjednim i prijatelj- skim zemljama kao i održanje spokojstva i mira u Evropi. « Ko bi iz posjete Rimu htio da iskonstruiše neke dalje namjere ili planove preko onih što se u zdravicama ističu, svakako ili griješi ili ima neke krajnje in- tencije. Vođenje vanjske politike koju Jugoslavija već gotovo četiri go- dine konsekventno provodi i su- više je jasna i ne daje povoda da se drukčije tumači nego kako je u svojoj osnovi saziđana: oču- vanje starih a sticanje i utvrđi- vanje novih prijateljstva, bez i- kakvih obaveza koje bi mogle da oslabe ili da dovedu u sum-