Ku Štrana 2 doma SA a M \bD sile, a malene slobodne države muku muče, laviraju, izmiču 1, na svaki način uastoje da ih tok događaja ne povuče u svoj vrtlog. Tako je i sa Jugoslavijom. Već ranije mudro udaren pravac vođenja vanjske politike, omo- gućio nam je da živimo sa svi- ma u miru ida se ne angažu- jemo ni za jednu stranu. Tako- va će se politika i dalje voditi do skrajnih granica mogućnosti, uvijek pripravni za svaku even- tualnost. Ali vanjski događaji diktiraju, | da se i pokraj naše neutralnosti, u svojoj kući uredimo tako, kako bi se, u slučaju nekog vanjskog napada, našli složni, jaki i otpor- ni u svakoj potrebiina svakome mjestu. Nažalost, kod nas u ku- ći nije vladala potpuna sloga, mir i ljubav. Ali ona nije bila ni takova, kako su je naši duš- mani stranom svijetu prikazivali, predstavljajući nas kao neku tru- lu državu, koju bi trebalo neko drugi da ure i. Stranih agenata, da se Jugoslavija kao trula vaunj- skom svijetu prikaže ima dosta kod nas i još dan danas. Oni rade neumorno nastojeći da u svakoj prilici izazovu sukobe 1 pometuju. Naročito otkada je u- tanačeun naš unutrašnji sporazum, sa kojim se je htjelo cijelom svi- jetu pokazati, kako smo mi, i pokraj naših mizernih unutraš- njih trzavica, ipak kompaktni u obrani naše cjeline, od tada ti tuđi plaćenici nastoje da u da- našnjim opštim teškim prilikama u našoj zemlji izazovu stanje za kojim žele vaši vanjski dušmani. Ovi elementi su vrlo dobro uo- čili da sporazum nije pošao onim pravcem kojim je trebao da po- đe, i da se sporazum ne provodi u smislu značenja same riječi, već da je on postao više kao dik- tat silom vanjskih prilika; dik- tat kog je jedna strana iskoris- tila na štetu druge. Sporazum je Obično se je u nas mislilo, govorilo i pisalo, da su uzroci naše unutrašuje nesređenosti, ne- suglasici, podvojenosti i nesloge, nastali kroz ovo vrijeme naše u- jedinjene nacionalne države, te da svih ovih žalosnih pojava sa- \“dašnjih ne bi bilo nikako, da se je drukčije radilo, postupalo iu pravljalo. To su sve, ili zlona- mjerne obmane, ili neosnovane 1 nesvijesne tvrdnje. Za dokaz na- vedenog ograničićemo se ovaj | put na neke značajne riječi jed- izveden između dvojice vrlo raz- | ličitog mentaliteta. Jedan pretstav- lja stranu koja je žrtvovala sve pa i sada se žrtvuje za mir, slogu i dobro narodno. Druga strana gotovo nije ništa žrtvovala za opštu stvar i traži sve preko mje- re i ne pomišljajući na bilo kak- vu žrtvu za opštu stvar, već 0o- hrabrena teškom vanjskom situa- cijom, koja nas stavlja pred di- lemu: sporazum ili... gotovo dik- tira sporazum onakav kakav smo morali da primimo. Pod takovim prilikama utvrđeni sporazum nije mogao a i neće uspjeti, jer nije krenuo onim putem koji jedan pravi sporazum traži, već je baš među nama uzrok mnogim ne- sporazumima. Baš to 1 jest i raz- log i uzrok zbog kojeg naši vanj- ski dušmani nalaze saradnike sa našim unutrašnjim razornim ele- mentima. A to se ne smije do- pustiti. Pa ipak ti tuđi plaćenici po nekada uspijevaju u svojim prljavim podvizima. Tome nije toliko krivo nepravilno provađa- nje sporazuma, koliko ležernost, koja graniči do nesposobnosti, današnjih ljudi u vladi. Ili ti lju- di treba da udare drugim muš- kim, odlučnim i zaista rođoljub- nim putem, ili da prepuste da to drugi urade, jer Svaki rodo- lju ispred svoje savjesti osjeća svoju sopstvenu odgovornost da nog od aktivnih sudionika i svje- doka rada jugoslovenskih prvaka u emigraciji za vrijeme svjetskog rata, u Ženevi, Rimu i drugim evropskim središtima. To je naš vrijedni istorijski radnik, na ža: lost rano preminuli Jovan N. To- mić. On je neke svoje memoare iz tog vremena iznio u opširnoj radnji: ,,Jugoslavija u emigraci- ji“, pisma i beleške iz 1917. Beograd 1921. Već je minulo punih I8 go- dina odkad je izašla ova knjiga, kojoj je sljedovala i druga ne manje važna od Milana P. Đor- đevića: ,Srbija i Jugosloveni za vreme rata 1914-1918“. U objema se iznose mnoge gorke i široj javnosti nepoznate istine, koje nam se sada otkrivaju 1 očituju u punoj svojoj cjelosti 1 zamašaju. U predgovo u svoje knjige To- mić kaže pored ostalog i ove Ti- ječi: ,,U našoj proširenoj 1 uje-: dinjenoj otačbini što se više u- daljujemo od dana ujedinjenja, sve je više centrifugalnih težnja, koje bi htele da se poništi akat od 1 decembra 1918 god... I ranije, u toku svetskoga ra- ta, paljena je ova ista vatra u emigraciji, isprva krišom, a zatim javno. Iko zna što bi sve bilo i kakav bi vid imalo naše nacio- nalno i državno pitanje, da nije nastupio malo očekivani obrt rat- ne sreće, 1 da, u prvom redu ni- je bilo proboja neprijateljskog fronta u Maćedoniji početkom je- seni 1918 god. Samo u istoriji nezapamćeni brzi let sokolova s Dobrog Polja, s Vjetrenika, sa Sokola i sa Kozjaka na sever, utulio je plamen paljen u emi- graciji. Ali, ako je utuljen pla- men, ostali su ugarci, koje je pokrio pilror, a ostale su i pali- kuće u životu... Pometnja, koju su oni stvorili Svojim radom na otačastvenom tlu, stvorila je pogodbe i za us- pješan rad drugih antidržavnih i autinacionelnih elemenata. Taj uvek isti rad započet u emigraci- ji 1 vođen tamo, prenesen na o- tačastveno tlo, bio je tamo defe- tizam, a ovde đestrukcija. Zato ko hoće da upozna sa- dašnje događaje, u kojima se ma- nifestuju centrifugalne težnje s namerom da izmene akat od 1 decembra 1918 god., pa i da ga se kod nas u mnogočem kreće nizbrdo. Eto to je ta duboka brazda jada i nevolje koju nam je u naslijeđe ostavila prošla godina. Daj Bože, kao što se nadamo da eva godina tu brazdu zarav. na i udari novu, punu reda, ra- da, sreće, mira-i ljubavi bratstke! >»DUBROVNIK» Stari uzroci - no ti ma sko- niš mora se osvrnu ik : ponište, u život i ru prošlost i zagledati e mudoba svet- | d naše emigracije u MI slog rata. Jer je to jedan d: bi rad, i jer su težnje Jop SALA I le toliko jasne, da svaka 20) samo hteo da ih prati tamo, ne nalazi u sadašnjima ničega ni no; ni zagonetnog.. , je su mogle, nisu htele dao daju stvari otvorenim očima. ne su se zavaravale verujući da su svi ti pojavi prolaznog karaktera, i često nazivali su ih bezazlenim. Verovali su da će ih nestani # činom oslobođenja 1 ujedinjo nja. U tome suse prevarile i dočeka- le su da vide zlo na | otačastve- nom tlu obnovljeno, u svima nje- govim raznim oblicima i u mno- go opasnijem vidu nego što je bilo u prethodnoj mu fazi. | Život i rad naše emigracije u toku svetskog rata, naročito one u Švajcarskoj, pružaju mnogo po- dataka za upoznavanje događaja na otačastvenom tlu od vremena ujedinjenja. Od svih pak perioda najinteresantnija je sredina 1917 god, Tada su se dovoljno bile ispoljile ideje i težnje onog de- la emigracije, koji se nazivao ju- goslavenskom i rad svoj zvao za Jugoslaviju, ne onu stvorenu 1918 god., nego drukčiju, čas fede- rativnu republikansku Jugoslavi- ju sa Bugarskom u njoj, čas Ju- goslaviju u federalizovanoj Au- striji“.... Bilo je na žalost pokušaja pre- ko sila Antante, da se od svih zemalja našega jezika Austro-U- garske stvori Velika Hrvatska, a da Srbija ostane u granicama od god. 1914, ili 1 još gore, onih 1878. I još se je sve to _ držalo u tajnosti od šire javnosti, a što je najgore takve zlotvore narod- ne seje i slaviloi uznosilo, Posi- jala se je obmana, a požela ne- zahvalnost najgore vrste — i lju- ta otrovna mržnja i neosnovana pogubna osveta na nedužnima, u dn KORE VREDSRE NE, ve muke koliko je ona moguća. Predratne ideje, kao i one za vrijeme rata, dok se je srpska krv potocima lijevala, bile su začetnice novog . bogohulnog pokušaja i dušman.. ske težnje da se Srbija odvoji od Bosne i Hercegovine.... : Mi ovo sve napominjemo, da se spozna i uvidi, s kakvim su se elementima, za sve dosadašnje vrijeme naše nacionalne države, prisiljeni bili boriti ljudi na u- Broj 11 I š i 3 : ji pravi zemlje; koliko je trebalo strpljenja, taktičnosti 1 opreza, suzbijanja živaca i trošenja ener- gija; koliko jei potpuno neosno- vanih prijekora i prigovora tre- balo progutati, koliko se i svo- jim najpouzdanijim zamjerati, pa na kraju krajeva sve ovo dočeka- ti. U koliko se viš> poznaju sve gorke istine, u toliko se bolje razumiju i opravdavaju neke neu- godne pojave i zastoji u našem javnom životu, ugroženu i samim naravnim posljedicama velikog i dugog svjetskog rata, Pišući ovo, mi upućujemo sve zdrave elemente, bez razlike vje- re i plemena, koji sad ili ikad treba da budu složni i na okupu. za sreću i spas države, da ako će | i u zadnjem času, svim silama su- zbijaju i iskorjeujuju staro zlo, | koje se je, od prije trpljeno, ra- zmahalo do ovih i ovakvih dis menzija na štetu domovine i za- jedničkih interesa. I ako je ka- sno, bolje i tako no nikad 1 ni- kako! Kad se spozna i uvidi, ko su pravi uzročnici cijelomu zlu prijašnjem i sadašnjem, ida oni isti, zajedno sa starim cijačima pogubne vjerske mržnje, hoće svaliti svu krivicu na one, koji su za opće dobro najveće žrtve podnijeli, razumjeće se prava i: stina, cilj i namjera zlotvora. Pre- ma tome će zdravi i svijesni e lementi udesiti svoj rad 1 postu: pak, a to je već jedan veliki u- spjeh u ovim teškim i sudbono- snim momentima koje preživlju jemo. Tačni pogledi Beogradski svome broju od 28 decombra 1939 donosi uvodni članak, u kome tre- tira razorni rad tuđinskih plaće- nika kojih u Jugoslaviji ima ne malen broj, pa iznosi neke svoje, veoma tačne, poglede obzirom na aljkavost naših vlasti, koje ili ne znaju ili nijesu u stanju da našu zemlju 'otarase tih ne- željenih parazita. »Mi niukoljko ne previđamo — kaže se u članku — veoma delikatan položaj vlade, niti pot- cjenjujemo objektivne teškoće s kojima bi imala da se bori sva- ka druga vlada na. njenom mje- stu. Ali joj zamijeramo i mora- Mo joj zamjeriti što zlu energi- Cno ne staje na put, što se ne bori sa Pravim narodnim nepri- jateljima, Da li vlada ne vidi ka- S > ko ottrov ilazi u O nar d, ili vidi, n Jući sama snage 1 hra brosti, neće istini da pogleda u OČI, nego zabada glavu u pijesak 1 narodu skriva istinu — to je manje važno. Bilo jedno ili dru- g0, vlada svoju dužnost ne Vrši. noraski Glas“ u | | Naš narod nije od tih. On spe Ona je svojim dosadanjim radom pokazala da nije dorasla položa: ju i potrebema našeg naroda 1. države, Članak ovako završava: »Da nas, kao i uvijek .u najtežim 1. odlučujućim trenutcima, dužnost. da očisti. vlade je vrlo prosta: narodno tijelo od tuđih agenata i unutrašnjih neprijatelja, da po digne autoritet državne vlasti, dA. jasno pokaže onima koji se na: daju lakom uspijehu u našem Ia sulu, da će se rđavo provesti 1 teško razočarati. Narod mora da. osjeti državnu volju, mora da 07 sjeti da ima neko ko vodi opšti. brigu, i ko je spreman da nje gove najveće tekovine i svetinj brani na život i smrt. N I neprijatelj koji se sprema 18 posvajački“ pohod, odmah će 0% sjetiti da onda kada su u pitanj“ sloboda i čast, naš narod je u jek isti, nepomirljiv i nepobjeđiv: Danas, 1939 godine, kao i 1914 godine. a Ima naroda koje istina smlat«