Ku

Štrana 2 doma SA a M

\bD

sile, a malene slobodne države

muku muče, laviraju, izmiču 1,
na svaki način uastoje da ih tok
događaja ne povuče u svoj vrtlog.

Tako je i sa Jugoslavijom.
Već ranije mudro udaren pravac
vođenja vanjske politike, omo-
gućio nam je da živimo sa svi-
ma u miru ida se ne angažu-
jemo ni za jednu stranu. Tako-
va će se politika i dalje voditi
do skrajnih granica mogućnosti,
uvijek pripravni za svaku even-
tualnost.

Ali vanjski događaji diktiraju, |

da se i pokraj naše neutralnosti,
u svojoj kući uredimo tako, kako
bi se, u slučaju nekog vanjskog
napada, našli složni, jaki i otpor-
ni u svakoj potrebiina svakome
mjestu. Nažalost, kod nas u ku-
ći nije vladala potpuna sloga,
mir i ljubav. Ali ona nije bila
ni takova, kako su je naši duš-
mani stranom svijetu prikazivali,
predstavljajući nas kao neku tru-
lu državu, koju bi trebalo neko
drugi da ure i. Stranih agenata,
da se Jugoslavija kao trula vaunj-
skom svijetu prikaže ima dosta
kod nas i još dan danas. Oni
rade neumorno nastojeći da u
svakoj prilici izazovu sukobe 1
pometuju. Naročito otkada je u-
tanačeun naš unutrašnji sporazum,
sa kojim se je htjelo cijelom svi-
jetu pokazati, kako smo mi, i
pokraj naših mizernih unutraš-
njih trzavica, ipak kompaktni u
obrani naše cjeline, od tada ti
tuđi plaćenici nastoje da u da-
našnjim opštim teškim prilikama
u našoj zemlji izazovu stanje za
kojim žele vaši vanjski dušmani.
Ovi elementi su vrlo dobro uo-
čili da sporazum nije pošao onim
pravcem kojim je trebao da po-
đe, i da se sporazum ne provodi
u smislu značenja same riječi,
već da je on postao više kao dik-
tat silom vanjskih prilika; dik-
tat kog je jedna strana  iskoris-
tila na štetu druge. Sporazum je

Obično se je u nas mislilo,
govorilo i pisalo, da su uzroci
naše unutrašuje nesređenosti, ne-
suglasici, podvojenosti i nesloge,
nastali kroz ovo vrijeme naše u-
jedinjene nacionalne države, te
da svih ovih žalosnih pojava sa-

\“dašnjih ne bi bilo nikako, da se

je drukčije radilo, postupalo iu
pravljalo. To su sve, ili zlona-
mjerne obmane, ili neosnovane 1
nesvijesne tvrdnje. Za dokaz na-
vedenog ograničićemo se ovaj

| put na neke značajne riječi jed-

izveden između dvojice vrlo raz- |

ličitog mentaliteta. Jedan pretstav-
lja stranu koja je žrtvovala sve
pa i sada se žrtvuje za mir, slogu
i dobro narodno. Druga strana
gotovo nije ništa žrtvovala za
opštu stvar i traži sve preko mje-
re i ne pomišljajući na bilo kak-
vu žrtvu za opštu stvar, već 0o-
hrabrena teškom vanjskom situa-
cijom, koja nas stavlja pred di-
lemu: sporazum ili... gotovo dik-
tira sporazum onakav kakav smo
morali da primimo. Pod takovim
prilikama utvrđeni sporazum nije
mogao a i neće uspjeti, jer nije
krenuo onim putem koji jedan
pravi sporazum traži, već je baš
među nama uzrok mnogim ne-
sporazumima. Baš to 1 jest i raz-
log i uzrok zbog kojeg naši vanj-
ski dušmani nalaze saradnike sa
našim unutrašnjim razornim ele-
mentima. A to se ne smije do-
pustiti. Pa ipak ti tuđi plaćenici
po nekada uspijevaju u svojim
prljavim podvizima. Tome nije
toliko krivo nepravilno provađa-
nje sporazuma, koliko ležernost,
koja graniči do nesposobnosti,
današnjih ljudi u vladi. Ili ti lju-
di treba da udare drugim muš-
kim, odlučnim i zaista rođoljub-
nim putem, ili da prepuste da
to drugi urade, jer Svaki rodo-
lju ispred svoje savjesti osjeća
svoju sopstvenu odgovornost da

nog od aktivnih sudionika i svje-
doka rada jugoslovenskih prvaka
u emigraciji za vrijeme svjetskog
rata, u Ženevi, Rimu i drugim
evropskim središtima. To je naš
vrijedni istorijski radnik, na ža:
lost rano preminuli Jovan N. To-
mić. On je neke svoje memoare
iz tog vremena iznio u opširnoj
radnji: ,,Jugoslavija u emigraci-
ji“, pisma i beleške iz 1917.
Beograd 1921.

Već je minulo punih I8 go-
dina odkad je izašla ova knjiga,
kojoj je sljedovala i druga ne
manje važna od Milana P. Đor-
đevića: ,Srbija i Jugosloveni za
vreme rata 1914-1918“. U objema
se iznose mnoge gorke i široj
javnosti nepoznate istine, koje
nam se sada otkrivaju 1 očituju
u punoj svojoj cjelosti 1 zamašaju.

U predgovo u svoje knjige To-
mić kaže pored ostalog i ove Ti-
ječi: ,,U našoj proširenoj 1 uje-:
dinjenoj  otačbini što se više u-
daljujemo od dana ujedinjenja,
sve je više centrifugalnih težnja,
koje bi htele da se poništi akat
od 1 decembra 1918 god...

I ranije, u toku svetskoga ra-
ta, paljena je ova ista vatra u
emigraciji, isprva krišom, a zatim
javno. Iko zna što bi sve bilo
i kakav bi vid imalo naše nacio-
nalno i državno pitanje, da nije
nastupio malo očekivani obrt rat-
ne sreće, 1 da, u prvom redu ni-
je bilo proboja neprijateljskog
fronta u Maćedoniji početkom je-
seni 1918 god. Samo u istoriji
nezapamćeni brzi let sokolova s
Dobrog Polja, s Vjetrenika, sa
Sokola i sa Kozjaka na  sever,
utulio je plamen paljen u emi-
graciji. Ali, ako je utuljen pla-
men, ostali su ugarci, koje je
pokrio pilror, a ostale su i pali-
kuće u životu...

Pometnja, koju su oni stvorili
Svojim radom na  otačastvenom
tlu, stvorila je pogodbe i za us-
pješan rad drugih antidržavnih i
autinacionelnih elemenata. Taj
uvek isti rad započet u emigraci-
ji 1 vođen tamo, prenesen na o-
tačastveno tlo, bio je tamo defe-
tizam, a ovde đestrukcija.

Zato ko hoće da upozna sa-
dašnje događaje, u kojima se ma-
nifestuju centrifugalne težnje s
namerom da izmene akat od 1
decembra 1918 god., pa i da ga

se kod nas u mnogočem kreće
nizbrdo.

Eto to je ta duboka brazda
jada i nevolje koju nam je u
naslijeđe ostavila prošla godina.
Daj Bože, kao što se nadamo
da eva godina tu brazdu  zarav.
na i udari novu, punu reda, ra-
da, sreće, mira-i ljubavi bratstke!

>»DUBROVNIK»

Stari uzroci - no

ti ma sko-

niš mora se osvrnu ik :
ponište, u život i

ru prošlost i zagledati

e mudoba svet- |

d naše emigracije u MI
slog rata. Jer je to jedan d: bi
rad, i jer su težnje Jop SALA I
le toliko jasne, da svaka 20)
samo hteo da ih prati tamo, ne
nalazi u sadašnjima ničega ni no;

ni zagonetnog.. ,
je su mogle, nisu htele dao
daju stvari otvorenim očima. ne
su se zavaravale  verujući da su
svi ti pojavi prolaznog karaktera,
i često nazivali su ih bezazlenim.
Verovali su da će ih nestani #
činom oslobođenja 1 ujedinjo nja.
U tome suse prevarile i dočeka-
le su da vide zlo na | otačastve-
nom tlu obnovljeno, u svima nje-
govim raznim oblicima i u mno-
go opasnijem vidu nego što je
bilo u prethodnoj mu fazi. |

Život i rad naše emigracije u
toku svetskog rata, naročito one
u Švajcarskoj, pružaju mnogo po-
dataka za upoznavanje događaja
na otačastvenom tlu od vremena
ujedinjenja. Od svih pak perioda
najinteresantnija je sredina 1917
god, Tada su se dovoljno bile
ispoljile ideje i težnje onog de-
la emigracije, koji se nazivao ju-
goslavenskom i rad svoj zvao za
Jugoslaviju, ne onu stvorenu 1918
god., nego drukčiju, čas  fede-
rativnu republikansku Jugoslavi-
ju sa Bugarskom u njoj, čas Ju-
goslaviju u federalizovanoj Au-
striji“....

Bilo je na žalost pokušaja pre-
ko sila Antante, da se od svih
zemalja našega jezika Austro-U-
garske stvori Velika Hrvatska, a
da Srbija ostane u granicama od
god. 1914, ili 1 još gore, onih
1878. I još se je sve to _ držalo
u tajnosti od šire javnosti, a što
je najgore takve zlotvore narod-
ne seje i slaviloi uznosilo, Posi-
jala se je obmana, a požela ne-
zahvalnost najgore vrste — i lju-
ta otrovna mržnja i neosnovana
pogubna osveta na nedužnima, u

dn KORE VREDSRE NE,

ve muke

koliko je ona moguća. Predratne

ideje, kao i one za vrijeme rata,

dok se je srpska krv potocima
lijevala, bile su začetnice novog

. bogohulnog pokušaja i dušman..

ske težnje da se Srbija odvoji od
Bosne i Hercegovine.... :

Mi ovo sve napominjemo, da
se spozna i uvidi, s kakvim su
se elementima, za sve dosadašnje
vrijeme naše nacionalne države,
prisiljeni bili boriti ljudi na u-

Broj 11

I
š
i
3
:
ji

pravi zemlje; koliko je trebalo

strpljenja,  taktičnosti 1 opreza,
suzbijanja živaca i trošenja ener-
gija; koliko jei potpuno neosno-
vanih prijekora i prigovora tre-
balo progutati, koliko se i svo-
jim najpouzdanijim zamjerati, pa
na kraju krajeva sve ovo dočeka-

ti. U koliko se viš> poznaju sve

gorke istine, u toliko se bolje
razumiju i opravdavaju neke neu-

godne pojave i zastoji u našem

javnom životu, ugroženu i samim
naravnim posljedicama velikog i
dugog svjetskog rata,
Pišući ovo, mi upućujemo sve
zdrave elemente, bez razlike vje-
re i plemena, koji sad ili ikad
treba da budu složni i na okupu.

za sreću i spas države, da ako će |

i u zadnjem času, svim silama su-
zbijaju i iskorjeujuju staro zlo, |
koje se je, od prije trpljeno, ra-
zmahalo do ovih i ovakvih dis
menzija na štetu domovine i za-
jedničkih interesa. I ako je ka-
sno, bolje i tako no nikad 1 ni-
kako! Kad se spozna i uvidi, ko
su pravi uzročnici  cijelomu zlu
prijašnjem i sadašnjem, ida oni
isti, zajedno sa starim  cijačima
pogubne vjerske mržnje, hoće
svaliti svu krivicu na one, koji
su za opće dobro najveće žrtve
podnijeli, razumjeće se prava i:
stina, cilj i namjera zlotvora. Pre-
ma tome će zdravi i svijesni e
lementi udesiti svoj rad 1 postu:
pak, a to je već jedan veliki u-
spjeh u ovim teškim i sudbono-
snim momentima koje preživlju
jemo.

Tačni pogledi

Beogradski
svome broju od 28 decombra 1939
donosi uvodni članak, u kome tre-
tira razorni rad tuđinskih plaće-
nika kojih u Jugoslaviji ima ne
malen broj, pa iznosi neke svoje,
veoma tačne, poglede obzirom
na aljkavost naših vlasti, koje
ili ne znaju ili nijesu u stanju
da našu zemlju 'otarase tih ne-
željenih parazita.

»Mi niukoljko ne  previđamo
— kaže se u članku — veoma
delikatan položaj vlade, niti pot-
cjenjujemo objektivne teškoće s
kojima bi imala da se bori sva-
ka druga vlada na. njenom mje-
stu. Ali joj zamijeramo i mora-
Mo joj zamjeriti što zlu energi-
Cno ne staje na put, što se ne
bori sa Pravim narodnim nepri-
jateljima, Da li vlada ne vidi ka-

S >
ko ottrov ilazi u O
nar d, ili vidi,
n Jući sama snage 1 hra

brosti, neće istini da pogleda u
OČI, nego zabada glavu u pijesak
1 narodu skriva istinu — to je
manje važno. Bilo jedno ili dru-
g0, vlada svoju dužnost ne Vrši.

noraski Glas“ u

|

| Naš narod nije od tih. On spe

Ona je svojim dosadanjim radom

pokazala da nije dorasla položa:

ju i potrebema našeg naroda 1.

države,

Članak ovako završava: »Da

nas, kao i uvijek .u najtežim 1.
odlučujućim trenutcima, dužnost.
da očisti.

vlade je vrlo prosta:
narodno tijelo od tuđih agenata

i unutrašnjih neprijatelja, da po
digne autoritet državne vlasti, dA.

jasno pokaže onima koji se na:
daju lakom uspijehu u našem Ia
sulu, da će se rđavo provesti 1
teško razočarati. Narod mora da.
osjeti državnu volju, mora da 07
sjeti da ima neko ko vodi opšti.
brigu, i ko je spreman da nje
gove najveće tekovine i svetinj
brani na život i smrt. N

I neprijatelj koji se sprema 18
posvajački“ pohod, odmah će 0%
sjetiti da onda kada su u pitanj“
sloboda i čast, naš narod je u
jek isti, nepomirljiv i nepobjeđiv:
Danas, 1939 godine, kao i 1914
godine. a

Ima naroda koje istina smlat«