Tahsa plaćena u gotevu GODINA XXVII izlazi svake subote. * Pretplata u Jugoslaviji Din. 48. godišnje. Polugodišnje i tremjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— Pojedini broj din 1'- Dubrovnik, 135 januara 1940 Uullk / uBrej “Dopis se šalju uredništvu a preiplata, oglasi i javne “zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri-, maju. Oglasise-plaćaju po. dogovoru, a za javne za-' hvale i.priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. * U dvanaestom času pe Ono što je trebao da bude spo- | razum, te sva vjerovanja i velike nade da će sa njime biti skinu- ta teška irćra sa našeg unutra- šnjeg zajedničkog života, potpu- no su zatajili. Ne govorimo to, đa na nas odmah zahalaknu: čak smo možda daleko više za sporazum — ali istinski i iskre- ni sporazum, govi udešavači. Mi nijesmo ovakav sporazum kako se on da- nos sprovodi, ma da sa izvjesnih strana nastoje i upinju se da do- kažu, kako je baš sa ovakovim sporazumom svak zadovoljan, kako sada naš unutrašnji život teče i razvija se:innogo sređeni- | je nego prije sporazuma. Ovako- vo prikazivanje rezultati ovako« VO$ sporazuma, samo je prosto obmanjivanje javnosti, a da je zaista tako, to potvrđuju sve one svakodnevne činjenice, koje svak svojim očima vidi i svojim ušima čuje, a koje potpuno pobijaju sve one udešeno lijepe glasove o da- našnjem sporezumu. O tome sn sigurno uvjereni i njegovi tvorci kojima nećemo i ne smijemo o- sporavati najbolje namjere, “ali koji nijesu dorasli da ga izvedu na način kojim bi naše unutra- šnje sređenje odgovaralo stvar- nosti svega onoga, kako: ,,Hrvat- ski dnevnik", povodom božićne čestitke g. dr. Mačka pravoslav- nim Srbima piše: I zaista bilo bi pogrješno reći, da samo firvat- ski narod treba biti zadovoljan, što mu je uspjelo postići osniva- nje banovine Hrvatske. Srpski na- rođ ima isto toliko razloga da bude zadovoljan“. Ljudi oko ,,Hrv. dnevnika“ i suviše cinički razlože, kada to tvrde danas, poslije više od četi- Ti mjeseca, od kada su g. dr. Maček i g. Dragiša Cvetković potpisali sporazum. Neka se o- krenu unatrag kroz samo ovo kratko vrijeme i vide sve što se je. u ime sporazuma ne samo sa Srbima već i sa čestitim Hrvati: ma uradilo, pa da se uvjeri či- talačka publika lista dra. Mače- ka kako ju se drsko obmanjuje, jednako kao što su se obmanjiva- li i lagali pristaše HSS i prije sporazuma, tako, da zbog tih svo- jih laži danas ispred svojih pri- staša veliku muku muče. Srbi, ma da su se u prvi mo- menat, na prvi glas sporazuma, ne samo razveselili već su osje- tilt neko olakšanje, ubrzo su na sebi osjetili i uvidjeli da su se grdno prevarili, jer je sporazum napravljen tako da je on obična, zavodljiva riječ 1 fraza a nikako određen pravac našeg sporazum- vi ste protiv sporazuma. To nikako; | | stekli i čestiti Hrvati, nog unutrašnjeg konsolidovanja. To jednako uvjerenje ubrzo su dakle cio onaj ele guat u državi koji ju- goslovevski misli i osjeća, koji Sporazum ne može drukčije da zamisli nego kao glavuu osuovu našeg narodnog i državnog jedin- \ostva, kao bazu koja će n2es okus — nego i sami uje- , za | ———_————————————— E š e rd piti i združiti u svim naporima, stremljenjima i konačnim ciljem, | potrebnog narodnog da očuvamo ovu našu zajedničku | tekovinu, Jugoslaviju, u kojoj ne smije da postoji granica koje će da nas u samoj državi dijele, ra- sparčavaju i paragrsfski razjeđi- njuju, Sporazum je imao da nas toliko okupi da shvatimo da je Jugoslavija jedna jedinstvena dr- žava, u kojoj se ne smiju davati nekakve kompentencije “jednoj strani kojih nema druga strana, i na taj način stvarati državu u državi, a pogotovo ne udarati granice sa političko —partijskom |, bazom, ne vodeći računa o eko- nomskim i privrednim prilikama i na taj način upropašćivati čita- ve krajeve. Jer neka niko ne mi- sli, da je Srbima teško ili žao što se Dubrovački teritorij prika- čio banovini Hrvatskoj iz prven- stveno administrativnih razloga, jer on bio u Hrvatskoj, Zetskoj ili nekoj drugoj banovini, on: je- dnako ostaje u onoj državi za ko- ju je dosta svojih sinova žrtvo- vao, za kojom je od vjekova te- žio. Ali kad se Dubrovački teri- torij prikačuje banovini Hrvatskoj za to da se, kogod na njemu vo- li Jugoslaviju, njenog Kralja, ko- me je glavni ideal državno i na- rodno jedinstvo, progoni, baca na ' ulicu a mjesto njega da se po- stavljaju poznati rušilački elemen- ti, onuda sigurno da se Dubrov- nik i Dubrovčani ne mogu zagri- jati za sporazum utvrđen između g. dr. Mačeka i Kada Dubrovački privredni kru- govi uvidješe koliku je ekonosku štetu nanio Dubrovniku novi geo- grafski položaj, koji će od nje- ga da stvori najobičniju palanku, sigurno da ni Srbi ni čestiti Hr- vati u njemu ne mogu biti zado- voljui sa sporazumom ovakvim kakav je i kako se sprovodi. Mi možemo da shvatimo izvanj- ski imperativ, Koji nam je pošto poto nametnuo sporazum. Ali taj imperativ tražio je samo spora- zum ali ga nije, a niti je mogao diktirati da mora da bude ova: kav. Zašto je on pak ovakav to je druga stvar. To je rezultat ve- like sposobnosti onih koji su ga donosili, na svoju ruku i po svo+ jim računima. Narod koji je mo- rao da bude u prvom redu taj \ koji je imao da utvrdi sve linije g. Cvetkovića. | sporazuma, istinskog, trajnog i . patriota mora da stane i da kaže: pravednog sporazuma, taj narod | i nije se pitao. Rađeno je sve bez toga obmanjivanje političkih pri- stalica, kako ovaj i ovakav spo- razum zadovoljava sve Srbe i Hr- vate, nije ništa drugo nego je- dan blef. Prililike koje se razvi- jaju u neposrednoj blizini Jugo- Slavije treba napokon da urazu- me neke ljude u vladi, lje, jer i neželjeno idemo u su- Sret katastrofi. Jediuštvo i goto- | vost narodna da se svi bez razli- ke, u slučaju potrebe, nađemo na braniku, na ovaj način svoje snage, ako mi sada, pri o- . vakovim vanjskim prilikam, koje .n&s, — ma koliko optimisti bili ' — geće mimoići, udaramo unu- .9trašnje granice na način koji i- zazivlje čitave emigracije u u- nutrašujosti našoj; jer se u da- |mnašnoj banovini Hrvatskoj u to- | likoj mjeri okomilo i na Srbe i na Hrvate koji jugoslovenski mi- osle i osjećaju, da oni prosto pre- laze granice ove novostvorene banovine Hrvatske i traže utoči- šta u Beogradu. Pa kad slušamo izjave hrvatskih vođa i čitamo njihove novine u kojima bez za- zora naglasuju, imponuju i raz- meću se, da razgraničenje nije još potpuno već da je tek u za- četku, onda svaki jugoslovenski učešća. 5 pje ne miriše pomalo na raspad pa dokle tako? Zar ovo i ovakovo razgraniče- | koj. 38 mnogi sa strane, a sigur- ' !noimnogi u zemlji, — ostaci pokojne Austrije — priželjku- o ju? Ali Jugoslovenski duh i Sr- (jači od svih ujih i znati će da na | | Ovakav način ne smije da ide da- | | ina svojim kostima gubi od ba i Hrvata biće daleko mnogo da očuva ovu jugoslovensku grudu zemlje sa jednakom požrtvovno- šću prolijevanja krvi kako što su je i naši mrtvi junaci oslobodili sazidali. I dok sporazum buđe išao pravcem na kome nema izgleda da će nas zadovoljiti u jednakosti i složiti u mislima zajedničkog nam do- ma Jugoslavije, mi i Srbi i Hr- | vati, jugoslovenski orjentisani, ne možemo da se pomirimo sa do- sadanjim provađanjem sporazuma niti ga možemo i smijemo priz- nati, jer ne samo što je donesen mimo Srba već i mimo svih Ju- goslovena, U Jugoslaviji Jagoslo- veni moraju ne da budu jezičac na vagi, već da _ budu i ostanu glavni faktor. Drukčije Jugosla- vija kreće nizbrdicom i ne mo- gu joi pomoći već joj nažalost odmažu sporazumi ove vrsti, kao što je ovaj današnji. Dvanaesti je čas i dobro ra- zmotrimo kuda i kako smo kre- nuli! Nesudđena »jadranska Legija“ za vrijeme minulog svjetskog rata Usljed svega onoga što sad vidimo, čujemo i kušamo u eri privremenog Cvetković-Mačekova Sporazuma, mi smatramo dužno- šću iznositi ueke gole : čiste i- Stine, pa ma one nekome i gor- ke bile, imajući pred očima de- finitivni, pravi i potpuni spora- zum braće Srba i Hrvata. Spo- znanje ođašta, odkad i od koga potječe koje zlo, prvije uvjet us- pješnom radu za njegovo iskorje- njenje, kao što je i prava liječni- čka dijagnoza bolesti glavni po- stulat uspješnog liječenja svake bolesti u čovječjem tjelesnom or- ganizmu. U našem narodu ima nažalost mnogo zavedenih, ali po prirodi samoj malo ih je uprav nesvije- snih. Glavni pak uzrok mnogih naših nedaća i nesuglasica stoji u tome, što pogani zavoditelji naroda vješto i prepredeno umiju priječiti narodu, da otvori oči, da prozre njihove zle namjere, da pozna vjeru i nevjeru, raspo- zna laž od istine. Ako svi znaci i ne varaju, narod se već osvješći- va, a s tim se primiče_ i doba boljih i sretnijih vremena po naš narod, koliko to o nama zavisi. | Mi ćemo s naše strane biti i sre- tai 1 presretni, ako ikoliko tome doprinesemo svojim objektivnim i dobronamjernim radom za op- će dobro. Ovaj ćemo se put osvrnuti sa- mo na neki poduzeti rad ,,Hrvat- skog odbora“ u emigraciji za vri- jeme minulog svjetskog rata i to naumljenog, ali neuspjelog i neizvršenog formiranja ,,Jadran- ske Legije“ Da nam se ne bi s koje stra- ne prigovorila kakva pristranost, ili pretjeranost, pa i kakva na- mjera, koju nikako nijesmo ima- li, mi ćemo se ograničiti na. sa- me izvatke, citate iz knjige, iža- šle još 1922, Milana P. Đorđe- vića: ,,Srbija i Jugosloveni za vreme rata 1914—Ig18“. Taj pisac spominje, kako sti članovi ,,Hrvatskog Odbora“ Rimu isticali, da je vojna Esge-