Taken plaćena u gotovu
GODINA XXVII

iumpetla

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Đojedini broj din 1'-

Yj
Pa don |

Dubrovnik, 20 januara 1940

JUbnOERIK

Broj 3

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista:
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 189% god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

hd

Sik an iran je

Zlonamjerno stvaranje teškoća,
prepiranje nizašto,  proganjanje,

. zadirkivanje, izvrtanje istine, ili

uporno nametanje laži za istinu,

| to se sve jednom riječi danas zo-
ove ,šikaniranje“. Kulturni svijet

; naročito

io ne trpi i osuđuje, ali kod nas
reklo bi se da ne postoji tako
velika osjetljivost, da bi se na-
šao neko te bi ozbiljno protesto-
vao protiv te nekorektnosti koja
nam je ipak odvratna i koja nas
ponizuje ispred kulturnog svijeta,
kad ona izbija u ras-

. pravljanju naših narodnih pita-

|
j

. šikanere ne vrijede

 ovljanje važnih pitanja.

|

| treba da se prizna
| da se

nja, i kada  konstatujemo da za
razlozi koji
bi ih. morali urazumiti i prinudi-
ti na ispravno mišljenje i raspra-
Od jed-
nog dijela naše braće mi ne mo-
žemo na žalost nikad postignuti
željenu objektivnost, ni odustaja-
nje od njihovih pogrešnih ideja
kojih se uvijek uporno drže, zato
što kod njih preovlađuje partij-
ska strast koja ih zasljepljuje; pa
ne vide luču istine koja im je
pred očima. A tu upornost po-
jačava dobrim dijelom i naša jav-
nost, koja iz neopravdanih obzi-
ra prelazi gotovo _ ćutke preko
toga i nesvijesno podržava ovo
abnormalno stanje osnovano na
laži, ovo neprekidno naše među-
sobno trvenje kome se ne vidi

okraja. Tu mlitavost reakcije jed-
o nog dijela naše

javnosti, neko
objašnjava tim što je ona već o-
davna navikla da se samo od Sr-
ba traži poneka žrtva, poneko
otstupanje od njihovih prava, da
im se nameću sve novi zahtjevi,
nova potraživanja koja dovode do
apsurda, do samoodricanja svega
što ih čini narodom, a sve to u
ime nekog umišljenog individu-
aliteta, koji, da sve to opravda,

sankcioniše.

o mila istinai nikakve izmišljotine

one mogu da ga začaraju,

želio
bi da ga neko uvjeri u čemu bi

; se sastojao taj individualitet, ko-

ji može da u našoj državi od
jednoga naroda načini tri, Mi
znamo da  individualitet znači

skup svih urođenih i stečenih o-
sobina pojedinca čovjeka, koje
ga karakterišu, po kojima se on
razlikuje od ostalih ljudi iste vr-
ste. Što vrijedi za pojedinca vri-
jedi i za narode. Najglavnije o-
znake naroda po kojima se me-
đusobno razlikuju, bez sumnje
su njihovo porijeklo, bagra kojoj

spadaju, jezik kojim govore, kul-

tura, narodni običaji, ujihova pro+
šlost. Ali mi u tom slučaju, u-
prav po svim tim oznakama vi-
dimo samo jedinstvenost našega

o troimenog naroda, ne nalazimo

kao istina i |
A. kome je |

ništa što nas razlikuje, pa zato
je besmislica osnivati na umišlje-
nim razlikama, u zajedničkoj dr-
žavi, neki odijeljeni narodni or-
ganizam, kome bi nedostajali svi
uslovi narodnog života,  moguć-
nost nekog presađivanja, segre-
gacije narodne, mogućnost op-
stanka onog dijela naroda, koji
bi se ratosiljao cjeline.

U našoj davnoj prošlosti, u
doba naše prve pojave na Bal-
kanu, možemo najbolje da u o-
noj pometenosti i nesređenosti
našoj potražimo uzrok i poslje-
dice onđašnjega razmimoilaženja
i današnje podvojenosti. Da se
Hrvati iz svoje prostođušnosti i
— — nijesu. odvojili od svoje bra-
će i krenuli putom kojim nijesu
smjeli, kako bismo danas druk-
čije stali jedni naspram drugih,
kako bismo  srećni i ujedinjeni
u jednoj narodnoj misli, za toli-
ko minulih vjekova prkosili i o-
dolijevali podmuklom dušmaninu
i raznim prilikama, koje su nas
otuđile; kako bismo se onda druk-
čije razgovarali sa raznim našim
zavojevačima i zavidnicima koji
su isti i danas. Ali nije bilo
sreće: Hrvati su iz svoje neoba-
viještenosti brzo potpali pod tu-
đina koji ih je prosto zarobio i
uništio u njima narodnu dušu.
Pod onako varvarskim režimom
u kome je nizom vjekova zamr-
lo svako narodno osjećanje, a
prosti narod izgubio čak i svijest
da je čovjek, kad je postao stvar,
oruđe u rukama velikaša i am-
bicioznih svojih gospodara, o ne-
kom individualitetu ne može bi-
ti ni govora. Druge su prilike
bile onda za srpski narod. Nje-
mu je dušmanin oteo državu, u-
ništio slobodu, ali mu nije ubio
duh, nije mu uništio vjeru koja
ga je krijepila i poticala ua bor-
bu za revendikaciju svega što je
izgubio. U njemu je jačala narod-
na svijest, koja ga je dovela do
konačne pobjeđe, do oslobođenja
i ujedinjenja svoje braće Hrvata
i Slovenaca, kojima je inače bilo
suđeno da u ropstvu izdišu ine-
stanu sa lica svijeta.

Rečeno je da je istorija učite-
ljica života. Jesu li se braća njom
okoristila; zar bi sa svim  isku-
stvom koje su iz svoje prošlosti
u dovoljnoj mjeri stekli, željeli
da pošto smo toliko vjekova lu-
tanja našli jednom željeni pravi
put, opet se raziđemo, ne pred-
viđajući da bi nas zatekla ne i-
sta, nego stoput gora, ali i ko-
načna sudbina? Ako treba da se
još o tome razmislimo, krajnje
je vrijeme, braćo, da to sad uči-
nimo. Jer taman sada dok nije-

| Saziraju na osnovu

smo zahvaćeni vrtlogom ovog po-
novnog ljudskog pokolja, čiju
sliku komodno posmatramo kao
na pozornici za koju nijesmo pla-
tili ni ulaznicu, možemo da pret-

stavimo i sliku naše skore budu-
ćnosti, ako ne budemo dovoljno
pametni, i da se riješimo jed-
nom svih neopravdanih zahtjeva
i naumjesnog šikaniranja.

Zapadna kuliura i Hrvati

— Šta kaže o tome jedan Ugledni katolički svećenik —

Prosvjetni i znanstveni napre-
dak pojedinih naroda opće je do-
bro za svakoga, bilo svoga, ili
tuđina. Nijednom narodu nije
krivo, što se drugi  okorišćuju
umnim plodovima njegovih um-
nih rađenika i uopće naprednih
elemenata; — dapače još mu je
i veća čast, što drugi imaju po-
trebu od stvaralačke moći nje-
govih izabranih sinova. Ali na-
rodi, koji nadomješteju, ili na-
dopunjuju iz bogate tuđe umne
riznice ono što im fali, treba da
u sebi imaju dovoljno životne
snage i duševne jačine, i da sve
svog nacio-
ualnog duha, i da sve dovođe s
njim u sklad, ne pristajući da
tuđ jezik i kultura preotmu mah
i da djeluju u smislu otuđivanja
i prevlađivanja nad glavnim cr-
tama narodnog karaktera dotič-
nog naroda. Tako su se mnogi
narodi odnarodili i bez tuđinske
materijalne sile i nasilja, ier su
prisvajali tuđ jezik i kulturu ne-
majući dovoljno svoje nacionalne
svijesti, živih i krjepkih tradici-
ja svoje prošlosti, ni narodnog
duha, ponosa i otporne snage
svog narodnog individualizma.
Nepobitna je istina, da su pro-
pali i u druge se pretopili samio
oni narodi, koji su sami na se-
be digii ruku i izrodili se zava-
rani i obmanama tuđeg sjaja i
veličine, malodušni i nepouzdani
use iu svoje duhovne sile i
sposobnosti, ili koji se nijesu u-
mjeli otresti lažnih prijatelja i
tobožnjih zaštitnika, koji su ih
obmanjivali ili na zlo poticali,
pa to biliočak 1 svoji, a ne sa-
mo tuđinci; — glavno da su u
službi tuđe ideje 1 politike.

Imajući pred očima  bistrenje
poimova, prijeko potrebnih u o-
vim važnim i odlučnim  unutra-
šnjim prilikama i sudbonosnim
izvanjskim momentima, iznosimo
za ovaj put samo riječi jednog
uglednog katoličkog svećenika,
ustežući se svakog komentara sa
svoje strane i ostavljajući  zdra-
vim uašim elementima njihovu
Važnost i značaj, u koliko nađu
da odgovaraju istini, čistoj i ne-
porecivoj. Ovome se zaista ne
može prigovoriti, da je to pisao
iz ikakvih drugih pobuda, do sa-
mo patriotskih u službi pravde

i istine. Služimo se dzkle onim
što je spomenuo J. Stojanović,
dekan i župnik iz Vinkovaca u
svojoj knjizi ,Za sveto pravo na-
še, za glagolicu majku našu“.
(Vinkovci, u knjigotiskari Antu-
na Rotta_god. 1904). Evo na
pretrg nekoliko citata iz te knjige:
»Odgoj naš od malih nogu,
sve njemački, pa latinski, odveo
nas manje više sve u tašto kos-
mopolitstvo, izbio nam iz srca i
duše ponos, oduševljenje, energi-
ju i požrtvovnost za narod svoj,
za grudu hrvatsku... Mi svećeni-
ci, mi tobožnji vođe i prosvjeti-
telji naroda, mi skroz na tuđin-
sku odgojeni, držimo, da u kos-
mopolitstvu stoji prava  obrazba
i uljudba i napredak. Naši ne-
prijatelji tuđinci odgojitelji zma-
li su odveć dobro, što rade i za
koga, kad su nam načela kosmo-
politstva u srce usađivali, a svi-
jest i ponos narodni kidali...
>Upliv zapadne liberalne i ra-
cionalističke kulture kida stari
život kršćanski našeg puka, po-
lako ali neodoljivo truje misli,
želje, stare navade, sve obitelj-
ske i društvene veze i odnošaje,
sav rad, obrt, trgovinu, školu, cr-
kvu, vjeru, sva veselja, zabave i
sav život, tako da jur i ne zna-
mo drugačije misliti nego na tu-
đinsku, osobito germansku i ta-
lijansku; ne znanio što je ponos,
što život, što karakter hrvatski...!
»A što je glavno, izgovaraju
se naši svećenici, odvest će nas
glagolica u pravoslavlje. Bože
dragi, čudna izgovora; s glago-
licom je proveo narod hrvatski
najljepše dane i cijele vjekove
uz Srbstvo i sa _Srbstvom, pa i-
pak u pravoslavlje zašli nismo,
dapače ono se je k nam katoli-
kom približilo i u bratstvu i lju-
bavi živjelo, služeći se na izmje-
nu i glagolicom, i ćirilicom i bo-
sančicom, kao svojim rođenim
pismom. I sve nas je to_i kri-
jepilo i jačalo, u slogu dovodilo,
a od tuđinstva branilo. A latin-
stvo i germanstvo donijelo nam
je doduše kojekakvu kršćansku
i nekršćansku kulturu, al nam je
ujedno rastrovalo i svijest i po-
nos i energiju i  individualitet
narodni i dovelo nas u kosmo-
politstvo,
tonoše....

u kretene i,tuđe sku-