Taken plaćena u gotovu GODINA XXVII iumpetla Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Đojedini broj din 1'- Yj Pa don | Dubrovnik, 20 januara 1940 JUbnOERIK Broj 3 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista: Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 189% god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. hd Sik an iran je Zlonamjerno stvaranje teškoća, prepiranje nizašto, proganjanje, . zadirkivanje, izvrtanje istine, ili uporno nametanje laži za istinu, | to se sve jednom riječi danas zo- ove ,šikaniranje“. Kulturni svijet ; naročito io ne trpi i osuđuje, ali kod nas reklo bi se da ne postoji tako velika osjetljivost, da bi se na- šao neko te bi ozbiljno protesto- vao protiv te nekorektnosti koja nam je ipak odvratna i koja nas ponizuje ispred kulturnog svijeta, kad ona izbija u ras- . pravljanju naših narodnih pita- | j . šikanere ne vrijede ovljanje važnih pitanja. | | treba da se prizna | da se nja, i kada konstatujemo da za razlozi koji bi ih. morali urazumiti i prinudi- ti na ispravno mišljenje i raspra- Od jed- nog dijela naše braće mi ne mo- žemo na žalost nikad postignuti željenu objektivnost, ni odustaja- nje od njihovih pogrešnih ideja kojih se uvijek uporno drže, zato što kod njih preovlađuje partij- ska strast koja ih zasljepljuje; pa ne vide luču istine koja im je pred očima. A tu upornost po- jačava dobrim dijelom i naša jav- nost, koja iz neopravdanih obzi- ra prelazi gotovo _ ćutke preko toga i nesvijesno podržava ovo abnormalno stanje osnovano na laži, ovo neprekidno naše među- sobno trvenje kome se ne vidi okraja. Tu mlitavost reakcije jed- o nog dijela naše javnosti, neko objašnjava tim što je ona već o- davna navikla da se samo od Sr- ba traži poneka žrtva, poneko otstupanje od njihovih prava, da im se nameću sve novi zahtjevi, nova potraživanja koja dovode do apsurda, do samoodricanja svega što ih čini narodom, a sve to u ime nekog umišljenog individu- aliteta, koji, da sve to opravda, sankcioniše. o mila istinai nikakve izmišljotine one mogu da ga začaraju, želio bi da ga neko uvjeri u čemu bi ; se sastojao taj individualitet, ko- ji može da u našoj državi od jednoga naroda načini tri, Mi znamo da individualitet znači skup svih urođenih i stečenih o- sobina pojedinca čovjeka, koje ga karakterišu, po kojima se on razlikuje od ostalih ljudi iste vr- ste. Što vrijedi za pojedinca vri- jedi i za narode. Najglavnije o- znake naroda po kojima se me- đusobno razlikuju, bez sumnje su njihovo porijeklo, bagra kojoj spadaju, jezik kojim govore, kul- tura, narodni običaji, ujihova pro+ šlost. Ali mi u tom slučaju, u- prav po svim tim oznakama vi- dimo samo jedinstvenost našega o troimenog naroda, ne nalazimo kao istina i | A. kome je | ništa što nas razlikuje, pa zato je besmislica osnivati na umišlje- nim razlikama, u zajedničkoj dr- žavi, neki odijeljeni narodni or- ganizam, kome bi nedostajali svi uslovi narodnog života, moguć- nost nekog presađivanja, segre- gacije narodne, mogućnost op- stanka onog dijela naroda, koji bi se ratosiljao cjeline. U našoj davnoj prošlosti, u doba naše prve pojave na Bal- kanu, možemo najbolje da u o- noj pometenosti i nesređenosti našoj potražimo uzrok i poslje- dice onđašnjega razmimoilaženja i današnje podvojenosti. Da se Hrvati iz svoje prostođušnosti i — — nijesu. odvojili od svoje bra- će i krenuli putom kojim nijesu smjeli, kako bismo danas druk- čije stali jedni naspram drugih, kako bismo srećni i ujedinjeni u jednoj narodnoj misli, za toli- ko minulih vjekova prkosili i o- dolijevali podmuklom dušmaninu i raznim prilikama, koje su nas otuđile; kako bismo se onda druk- čije razgovarali sa raznim našim zavojevačima i zavidnicima koji su isti i danas. Ali nije bilo sreće: Hrvati su iz svoje neoba- viještenosti brzo potpali pod tu- đina koji ih je prosto zarobio i uništio u njima narodnu dušu. Pod onako varvarskim režimom u kome je nizom vjekova zamr- lo svako narodno osjećanje, a prosti narod izgubio čak i svijest da je čovjek, kad je postao stvar, oruđe u rukama velikaša i am- bicioznih svojih gospodara, o ne- kom individualitetu ne može bi- ti ni govora. Druge su prilike bile onda za srpski narod. Nje- mu je dušmanin oteo državu, u- ništio slobodu, ali mu nije ubio duh, nije mu uništio vjeru koja ga je krijepila i poticala ua bor- bu za revendikaciju svega što je izgubio. U njemu je jačala narod- na svijest, koja ga je dovela do konačne pobjeđe, do oslobođenja i ujedinjenja svoje braće Hrvata i Slovenaca, kojima je inače bilo suđeno da u ropstvu izdišu ine- stanu sa lica svijeta. Rečeno je da je istorija učite- ljica života. Jesu li se braća njom okoristila; zar bi sa svim isku- stvom koje su iz svoje prošlosti u dovoljnoj mjeri stekli, željeli da pošto smo toliko vjekova lu- tanja našli jednom željeni pravi put, opet se raziđemo, ne pred- viđajući da bi nas zatekla ne i- sta, nego stoput gora, ali i ko- načna sudbina? Ako treba da se još o tome razmislimo, krajnje je vrijeme, braćo, da to sad uči- nimo. Jer taman sada dok nije- | Saziraju na osnovu smo zahvaćeni vrtlogom ovog po- novnog ljudskog pokolja, čiju sliku komodno posmatramo kao na pozornici za koju nijesmo pla- tili ni ulaznicu, možemo da pret- stavimo i sliku naše skore budu- ćnosti, ako ne budemo dovoljno pametni, i da se riješimo jed- nom svih neopravdanih zahtjeva i naumjesnog šikaniranja. Zapadna kuliura i Hrvati — Šta kaže o tome jedan Ugledni katolički svećenik — Prosvjetni i znanstveni napre- dak pojedinih naroda opće je do- bro za svakoga, bilo svoga, ili tuđina. Nijednom narodu nije krivo, što se drugi okorišćuju umnim plodovima njegovih um- nih rađenika i uopće naprednih elemenata; — dapače još mu je i veća čast, što drugi imaju po- trebu od stvaralačke moći nje- govih izabranih sinova. Ali na- rodi, koji nadomješteju, ili na- dopunjuju iz bogate tuđe umne riznice ono što im fali, treba da u sebi imaju dovoljno životne snage i duševne jačine, i da sve svog nacio- ualnog duha, i da sve dovođe s njim u sklad, ne pristajući da tuđ jezik i kultura preotmu mah i da djeluju u smislu otuđivanja i prevlađivanja nad glavnim cr- tama narodnog karaktera dotič- nog naroda. Tako su se mnogi narodi odnarodili i bez tuđinske materijalne sile i nasilja, ier su prisvajali tuđ jezik i kulturu ne- majući dovoljno svoje nacionalne svijesti, živih i krjepkih tradici- ja svoje prošlosti, ni narodnog duha, ponosa i otporne snage svog narodnog individualizma. Nepobitna je istina, da su pro- pali i u druge se pretopili samio oni narodi, koji su sami na se- be digii ruku i izrodili se zava- rani i obmanama tuđeg sjaja i veličine, malodušni i nepouzdani use iu svoje duhovne sile i sposobnosti, ili koji se nijesu u- mjeli otresti lažnih prijatelja i tobožnjih zaštitnika, koji su ih obmanjivali ili na zlo poticali, pa to biliočak 1 svoji, a ne sa- mo tuđinci; — glavno da su u službi tuđe ideje 1 politike. Imajući pred očima bistrenje poimova, prijeko potrebnih u o- vim važnim i odlučnim unutra- šnjim prilikama i sudbonosnim izvanjskim momentima, iznosimo za ovaj put samo riječi jednog uglednog katoličkog svećenika, ustežući se svakog komentara sa svoje strane i ostavljajući zdra- vim uašim elementima njihovu Važnost i značaj, u koliko nađu da odgovaraju istini, čistoj i ne- porecivoj. Ovome se zaista ne može prigovoriti, da je to pisao iz ikakvih drugih pobuda, do sa- mo patriotskih u službi pravde i istine. Služimo se dzkle onim što je spomenuo J. Stojanović, dekan i župnik iz Vinkovaca u svojoj knjizi ,Za sveto pravo na- še, za glagolicu majku našu“. (Vinkovci, u knjigotiskari Antu- na Rotta_god. 1904). Evo na pretrg nekoliko citata iz te knjige: »Odgoj naš od malih nogu, sve njemački, pa latinski, odveo nas manje više sve u tašto kos- mopolitstvo, izbio nam iz srca i duše ponos, oduševljenje, energi- ju i požrtvovnost za narod svoj, za grudu hrvatsku... Mi svećeni- ci, mi tobožnji vođe i prosvjeti- telji naroda, mi skroz na tuđin- sku odgojeni, držimo, da u kos- mopolitstvu stoji prava obrazba i uljudba i napredak. Naši ne- prijatelji tuđinci odgojitelji zma- li su odveć dobro, što rade i za koga, kad su nam načela kosmo- politstva u srce usađivali, a svi- jest i ponos narodni kidali... >Upliv zapadne liberalne i ra- cionalističke kulture kida stari život kršćanski našeg puka, po- lako ali neodoljivo truje misli, želje, stare navade, sve obitelj- ske i društvene veze i odnošaje, sav rad, obrt, trgovinu, školu, cr- kvu, vjeru, sva veselja, zabave i sav život, tako da jur i ne zna- mo drugačije misliti nego na tu- đinsku, osobito germansku i ta- lijansku; ne znanio što je ponos, što život, što karakter hrvatski...! »A što je glavno, izgovaraju se naši svećenici, odvest će nas glagolica u pravoslavlje. Bože dragi, čudna izgovora; s glago- licom je proveo narod hrvatski najljepše dane i cijele vjekove uz Srbstvo i sa _Srbstvom, pa i- pak u pravoslavlje zašli nismo, dapače ono se je k nam katoli- kom približilo i u bratstvu i lju- bavi živjelo, služeći se na izmje- nu i glagolicom, i ćirilicom i bo- sančicom, kao svojim rođenim pismom. I sve nas je to_i kri- jepilo i jačalo, u slogu dovodilo, a od tuđinstva branilo. A latin- stvo i germanstvo donijelo nam je doduše kojekakvu kršćansku i nekršćansku kulturu, al nam je ujedno rastrovalo i svijest i po- nos i energiju i individualitet narodni i dovelo nas u kosmo- politstvo, tonoše.... u kretene i,tuđe sku-