Vahsa plaćena u gotovu
GODINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1"

Dubrovnik, 27 januara 1940

JUbnOnlA

iak“ ADI

, =
a ra

Broj 4

Dopisi' se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administracijilista.
Rukozisi sene vraćaju; ne*
frankirana pisma se ne pri“ |
maju. Oglasi se plaćaju po:
dogovoru, a za javne za- |'
hvale i priposlano Din 7'- |
za svaki centimetar visine:
jednog stupca.

| Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice. Marije:br. 2.

NA DAN PROSLAVE SRPSKOG SVETITELJA SAVE

Ima još i u današnje doba ve-
likih i moralnih i materijalnih
sila u svijetu, ali ni jedna ne
može da sama o sebi opstoji, no
naprotiv, u koliko je jedna jača,
u toliko ima veću potrebu i od

druge. I pored svega toga, jedna.

najjača moralna i materijalna si-
la ujedno, u ovim vremenima i
(prilikama nalazi s» prisiljena
svrtati s puta, vjekovima slijeđe-
na, približavati se onima protiv
kojih je uvijek radila, i spora-
zumno se držati s onima, s ko-

jima su joj se interesi do nepo-,

mirljivosti i najvećeg stepena su-
kobljavali. Vidimo s druge strane
čudo neviđeno: formiranje mo-
dernih i krštenih janjičara pro-
tiv rođene braće, kao i onih ko-
ji pod znakom krsta ne idu pro-
tiv nekrsta, no protiv  krštene
braće, i ne da oslobode svoje od
tuđina, no da ih slobodne neslo-
gom i mržnjom opet zarobe tu-
đinu.

Sve je to tako bilo odavna, ili
nastalo u novije doba, ali ipak
sve pod uplivom vremena i pri-
lika, podložno i nekim  promje-
nama, kad one zatrebaju. Jedina
jedna moralna sila pravi iznimku
u svemu. Njoj ne treba nikakvih
materijalnih sretstava ni pomoći;
ne treba joj da stvara nesuglasi-
ce i nemire, ni na svom domu,
ni izvan njega; da zavađa ni du-
šmane, a kamo li braću po krvi
i jeziku; — a što je najglavnije,
ona ne podloži nikakvim promje-
nama vremena i prilika, jer je
vječna, svejednaka; nema straha
da će je ikakva sila zemaljska
savladati i uništiti, jer je ona sve
oizdržljivija i sve upornija, u ko-
liko na veće i teže prepreke na-
ilazi, i u koliko veći i pogibelj:
niji dušmani na nju nasrću. Ona
je odoljela svima  dušmanima i
dočekala propast njihovu.

To je sveta i spasonosna Sve-
tosavska crkva srpska. I ako
je ona pravoslavnog karaktera,
ona kao narodna obuhvata lju-
bavlju sve bez razlike članove
našega naroda, ne samo Srbe
drugih vjera, no i sve ostale Ju-
goslovene koliko ih ima. Ona je
preko  općenarodnog  Pjemonta
omogućila oslobođenje i ujedinje-
nje jugoslovenskog naroda. Da
nije nje bilo, ne bi biloni Srba,
jer bi se bili bez nje odrodili i
propali pod silom i pritiskom
premoćnih dušmana. Ne bi bilo
dakle ni Srbije, a bez nje bi i
ostali Jugoslaveni uzalud očeki-
vali s druge strane spas. Sami
ne samo što se nikad ne bi bili
oslobodili, no bi se šta više pod
dušmanskom silom: i kulturom
bili odnarodili i pretopili u tu-

đe narode. Svetosavska crkva je
velikom svojom životnom i mo:
ralnom snagom omogućavala za-
štitu i obranu i inovjerne braće
od tuđih zlih uticaja, čak i onda,
kad su Srbi vodili ljute borbe
na smrt i život s osmanlijskim
carstvom.

Danas se slavi dan, posvećen
uspomeni ovog najvećeg srpskog,
uprav našeg općenarodnog sveti-
telja. Taj dan je bio kroz vjeko-
ve za Srbe velik i značajan, jer
ih je krijepio u borbi za svete
pradjedovske  amanete, je im je
ulijevao čvrste i nepokolebive
nade u konačnu pobjedu narod-
nih ideala, za koje su sve naše
generacije  trpljele muke i pro-
gonstva i teške žrtve podnosile.
Što je najglavnije, taj ih je dan
uvijek opominjao: »besmrtni duh
svetog Save osigurao vam je ne-
predobitnu silu i moć samoodr-
žanja; budite složni, pobjeda i
Spas neće izostati. Sinuće vam
prije ili poslije sunce Slobode!“

I ove godine, dok se još na
beogradskom Vračaru diže naj:
veličanstveniji hram na Balkanu,
kao vidan znak vječne zahvalno-
sti srpskoga naroda tvorcu samo-
stalne crkve srpske, oslobodiocu
i od istovjeraih i inovjernih tu-
đih upliva na politički život srp-
skoga naroda, mi ćemo složno
još s većim  pijetetom i zahval-
nošću proslaviti taj dan.

Dozivljući uspomenu  groznog
Sinan=paše, koji je 1594 spalio
na istom Vračaru tijelo sv. Save,
koje je od 1238 počivalo u Mi-
leševu, njegovoj zadužbini, upo-
redićemo nemoćnu silu turskoga
paše s još nemoćnijom silom i
mržnjom žalosnih sinova našega
naroda, koji uskraćujući dužan
spomen zahvalnosti i svom“ naj-
većem dobrotvoru, ako ikoliko ci-
jene slobodu od braće stečenu,
zaboravljaju, da onaj dio naroda,
koji je glavni bio pri stvaranju
države, da će glavni biti i u o-
brani njezine cjelokupnosti, i da
se ništa neće definitivno izvršiti
u državi, bez njegova učešća i
pristanka, a protiv njegove volje
i na štetu njegovih interesa.

Sinan-paša je onako postupio
kao divlji Azijat, obmanjujući se,
da će tim ugušiti veliki ustanak
Srba, koji su s likom sv. Save
ua zastavama srnuli u smrt ,,za
krst časni i slobodu zlntnu'; ali
je postigao sasvim protivno: na-
stali su i sljedovali sve češći, žeš-
ći i krvaviji ustanci, te su i sa-
mi Turci morali prokleti groznog
Sinan-pašu, zbog kog je nebro-
jeno mnoštvo turskih. majaka za-
kukalo, Što pak misle onakvim
postupcima naša braća, koja se

ponose zapadnom kulturom, kad
je ona i sad u ovim vremenima
potvrdila tradicije dugih vjekova
istorije ?...

Mi ovo samo uzgred spominje-
mo, ne želeći se dalje baviti o-
nima, koji sami najbolje  otkri-
vaju ko su, i za koga i zašto
rade...

Mi pak kao dostojni sinovi Du
brovnika, primorja i sastavnog
dijela Vojvodine svetog Save, ka-
ko se je zvala Hercegovina, pro-
slavićemo taj dan sloge i jedno-
dušnosti svih Srba bez razlike,
s tvrdom vjerom datom međuso-
bno, da nas žive niko i nikad
neće rastaviti od majke naše Sr-
bije, velikog jugoslovenskog Pje-
monta. Kao najjači, najpouzdani-
ji dio jugoslovenskog naroda,
s vjerom u Boga, prožeti duhom
sv. Save i kosovskim svetim ama-
netima, mi  krjepko i odvažno
gledamo u budućnost u ovim
“udbonosnim momentima svijeta,
uvjereni, da nas složne nikakva
dušmanska sila nikad neće satrti
ni uništiti.

Svetog Savu će usprkos sitnim
dušama, zadojenim tuđim duhom
i protunarodnim idejama, slaviti
uz pravoslavnu braću, kao opće-

narodnog sveca, i braća katolici,
ne samo zbog velikih i spasono+
snih zasluga za. našu državnu i-
deju, mo i radi toga, što njega
kao sveca i ugodnika božijeg pri-
znava i sama zapadna crkva. Na
putu njegovu kroz svete zemlje:
pristupali su mu ruci s najyećom
pobožnošću čak i same turske
velmože; smatrajući  za- osobitu.
sreću, da se dotaknu bar haljine
njegove: I sultan: babilonski je
bio naredio, da mu: se spremi'ze
prebivanje i posebna: palača, u
kojoj je sve nužno iz sultanova
dvora primao, kao što je i sul-
tan od Misira radi velikih mje“
govih kreposti duševnili bio nare-
dio svojim ljudima, da ga prate
do gore sinajske, uz mnoge da+
rove i ostalo što_ mu je bilo od!
potrebe.

Neka je čast i vječna slava
najvećem  općenarodnom svecu,
osnivaocu episkopije u Stonu, pr-
vom književniku i prosvjetitelju:
srpskom, i prvom začetniku gtav-
nih osnova naše ujedinjene države:

Voskliknem ljuboviju
svjatitelju Savje,

Serbske cerkve verhovnoj:
svjatiteljskoj glavje!

SHVAĆANJE INDIVIDUALITETA

Svaki kraj u našoj državi ima
svoju prošlost koju poštuje i njom
se ponosi, naročito kad je ona
od vjekova slavna, ostavila u ua-
rodu za daleka pokoljenja, traj-
na spomena i poštovanja, I sva-
ki čestiti sin toga kraja dužan je
ne samo da voli i poštuje svoj
zavičaj jednako kao i svoju širu
otadžbinu, nego da se i riječi i
djelom za nj brine i radi, pa i
svoj život žrtvuje na njegovu od-
branu. To je patriotizam, ili lju-
bav prema svojoj otadžbini, koju
osjeća svaki građanin, svijestan
da je: otadžbina uslov njegova
narodnog održanja. Ko tu ljubav
ne gaji u srcu, ko je izgubio
svako osjećanje samoljublja i po-
nosa da reagira na svaku uvre-

\du, ili na svaki i najmanji po-

kušaj potcjenjivanja svoga, ili ma
kog drugog našeg kraja, taj nije
dostojan ni svoga zavičaja, ni
svoje otadžbine, ni svoga života.
Ali ko ima takog osjećanja i ta-
kog ponosa, treba da prizna da
ga i drugi imaju, ida ga poš-
tuju. Ko ističe neki svoj parti“
kularizam, ili individualitet, tre-
ba da pomisli da ga može imati

i drugi, čiji možda je i daleko

opravdaniji, a. ne da od toga
drugoga traži podlaštvo samood-
ricanja, uništenje njegova. samo-

ljublja, njegova ponosa, njegova
imena i njegove prošlosti.

Među najslavnijim krajevima
čiju je prošlost istorija zabilježila
zlatnim slovima, bez sumnje je
dubrovački kraj. Dubrovnik mer
kad najkulturniji grad na cijelom
našem Jugu, čija je država (ari-
stokratska republika) svojom: dr+
žavničkom mudrošću i diplomra-
cijom izdržala 12 vjekova svoga
slavnog, nezavisnog života; koji
se prostorom malen, ali velik du+
hom, znanjem i kulturom u opće,
svojom  uglađenošću i gospod:
stvom, takmičio sa najvećim na-
rodima i državama i bio primjer
poštenja i održanja zadane riječi;
Dubrovnik jedina oaza Slobode
na našem Jugu kojom su se po“
nosili i znali je cijemiti srpski
vladari, — imao bi u prvom' re-
du prava da ističe svoj inđividu-
alitet dufa, koji u nizu vjekova
i silom prilika možda se je ras
pršio, možda je izblijedio, ali'ni-
je sasvim nestao, još. mu“ iskra
tinja u duši svakog pravog Du
brovčanina, koji može da shvati
smisao i veličinu prošlosti svoga
grada, kojom se ponosi. Dubrov
nik se ne zanosi praznim: hvas+
tanjem, niti se gubi u prazne
sanje, jer mu prošlost mjegovu
koju sav kulturni svijet priznaje,