Vahsa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1" Dubrovnik, 27 januara 1940 JUbnOnlA iak“ ADI , = a ra Broj 4 Dopisi' se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administracijilista. Rukozisi sene vraćaju; ne* frankirana pisma se ne pri“ | maju. Oglasi se plaćaju po: dogovoru, a za javne za- |' hvale i priposlano Din 7'- | za svaki centimetar visine: jednog stupca. | Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice. Marije:br. 2. NA DAN PROSLAVE SRPSKOG SVETITELJA SAVE Ima još i u današnje doba ve- likih i moralnih i materijalnih sila u svijetu, ali ni jedna ne može da sama o sebi opstoji, no naprotiv, u koliko je jedna jača, u toliko ima veću potrebu i od druge. I pored svega toga, jedna. najjača moralna i materijalna si- la ujedno, u ovim vremenima i (prilikama nalazi s» prisiljena svrtati s puta, vjekovima slijeđe- na, približavati se onima protiv kojih je uvijek radila, i spora- zumno se držati s onima, s ko- jima su joj se interesi do nepo-, mirljivosti i najvećeg stepena su- kobljavali. Vidimo s druge strane čudo neviđeno: formiranje mo- dernih i krštenih janjičara pro- tiv rođene braće, kao i onih ko- ji pod znakom krsta ne idu pro- tiv nekrsta, no protiv krštene braće, i ne da oslobode svoje od tuđina, no da ih slobodne neslo- gom i mržnjom opet zarobe tu- đinu. Sve je to tako bilo odavna, ili nastalo u novije doba, ali ipak sve pod uplivom vremena i pri- lika, podložno i nekim promje- nama, kad one zatrebaju. Jedina jedna moralna sila pravi iznimku u svemu. Njoj ne treba nikakvih materijalnih sretstava ni pomoći; ne treba joj da stvara nesuglasi- ce i nemire, ni na svom domu, ni izvan njega; da zavađa ni du- šmane, a kamo li braću po krvi i jeziku; — a što je najglavnije, ona ne podloži nikakvim promje- nama vremena i prilika, jer je vječna, svejednaka; nema straha da će je ikakva sila zemaljska savladati i uništiti, jer je ona sve oizdržljivija i sve upornija, u ko- liko na veće i teže prepreke na- ilazi, i u koliko veći i pogibelj: niji dušmani na nju nasrću. Ona je odoljela svima dušmanima i dočekala propast njihovu. To je sveta i spasonosna Sve- tosavska crkva srpska. I ako je ona pravoslavnog karaktera, ona kao narodna obuhvata lju- bavlju sve bez razlike članove našega naroda, ne samo Srbe drugih vjera, no i sve ostale Ju- goslovene koliko ih ima. Ona je preko općenarodnog Pjemonta omogućila oslobođenje i ujedinje- nje jugoslovenskog naroda. Da nije nje bilo, ne bi biloni Srba, jer bi se bili bez nje odrodili i propali pod silom i pritiskom premoćnih dušmana. Ne bi bilo dakle ni Srbije, a bez nje bi i ostali Jugoslaveni uzalud očeki- vali s druge strane spas. Sami ne samo što se nikad ne bi bili oslobodili, no bi se šta više pod dušmanskom silom: i kulturom bili odnarodili i pretopili u tu- đe narode. Svetosavska crkva je velikom svojom životnom i mo: ralnom snagom omogućavala za- štitu i obranu i inovjerne braće od tuđih zlih uticaja, čak i onda, kad su Srbi vodili ljute borbe na smrt i život s osmanlijskim carstvom. Danas se slavi dan, posvećen uspomeni ovog najvećeg srpskog, uprav našeg općenarodnog sveti- telja. Taj dan je bio kroz vjeko- ve za Srbe velik i značajan, jer ih je krijepio u borbi za svete pradjedovske amanete, je im je ulijevao čvrste i nepokolebive nade u konačnu pobjedu narod- nih ideala, za koje su sve naše generacije trpljele muke i pro- gonstva i teške žrtve podnosile. Što je najglavnije, taj ih je dan uvijek opominjao: »besmrtni duh svetog Save osigurao vam je ne- predobitnu silu i moć samoodr- žanja; budite složni, pobjeda i Spas neće izostati. Sinuće vam prije ili poslije sunce Slobode!“ I ove godine, dok se još na beogradskom Vračaru diže naj: veličanstveniji hram na Balkanu, kao vidan znak vječne zahvalno- sti srpskoga naroda tvorcu samo- stalne crkve srpske, oslobodiocu i od istovjeraih i inovjernih tu- đih upliva na politički život srp- skoga naroda, mi ćemo složno još s većim pijetetom i zahval- nošću proslaviti taj dan. Dozivljući uspomenu groznog Sinan=paše, koji je 1594 spalio na istom Vračaru tijelo sv. Save, koje je od 1238 počivalo u Mi- leševu, njegovoj zadužbini, upo- redićemo nemoćnu silu turskoga paše s još nemoćnijom silom i mržnjom žalosnih sinova našega naroda, koji uskraćujući dužan spomen zahvalnosti i svom“ naj- većem dobrotvoru, ako ikoliko ci- jene slobodu od braće stečenu, zaboravljaju, da onaj dio naroda, koji je glavni bio pri stvaranju države, da će glavni biti i u o- brani njezine cjelokupnosti, i da se ništa neće definitivno izvršiti u državi, bez njegova učešća i pristanka, a protiv njegove volje i na štetu njegovih interesa. Sinan-paša je onako postupio kao divlji Azijat, obmanjujući se, da će tim ugušiti veliki ustanak Srba, koji su s likom sv. Save ua zastavama srnuli u smrt ,,za krst časni i slobodu zlntnu'; ali je postigao sasvim protivno: na- stali su i sljedovali sve češći, žeš- ći i krvaviji ustanci, te su i sa- mi Turci morali prokleti groznog Sinan-pašu, zbog kog je nebro- jeno mnoštvo turskih. majaka za- kukalo, Što pak misle onakvim postupcima naša braća, koja se ponose zapadnom kulturom, kad je ona i sad u ovim vremenima potvrdila tradicije dugih vjekova istorije ?... Mi ovo samo uzgred spominje- mo, ne želeći se dalje baviti o- nima, koji sami najbolje otkri- vaju ko su, i za koga i zašto rade... Mi pak kao dostojni sinovi Du brovnika, primorja i sastavnog dijela Vojvodine svetog Save, ka- ko se je zvala Hercegovina, pro- slavićemo taj dan sloge i jedno- dušnosti svih Srba bez razlike, s tvrdom vjerom datom međuso- bno, da nas žive niko i nikad neće rastaviti od majke naše Sr- bije, velikog jugoslovenskog Pje- monta. Kao najjači, najpouzdani- ji dio jugoslovenskog naroda, s vjerom u Boga, prožeti duhom sv. Save i kosovskim svetim ama- netima, mi krjepko i odvažno gledamo u budućnost u ovim “udbonosnim momentima svijeta, uvjereni, da nas složne nikakva dušmanska sila nikad neće satrti ni uništiti. Svetog Savu će usprkos sitnim dušama, zadojenim tuđim duhom i protunarodnim idejama, slaviti uz pravoslavnu braću, kao opće- narodnog sveca, i braća katolici, ne samo zbog velikih i spasono+ snih zasluga za. našu državnu i- deju, mo i radi toga, što njega kao sveca i ugodnika božijeg pri- znava i sama zapadna crkva. Na putu njegovu kroz svete zemlje: pristupali su mu ruci s najyećom pobožnošću čak i same turske velmože; smatrajući za- osobitu. sreću, da se dotaknu bar haljine njegove: I sultan: babilonski je bio naredio, da mu: se spremi'ze prebivanje i posebna: palača, u kojoj je sve nužno iz sultanova dvora primao, kao što je i sul- tan od Misira radi velikih mje“ govih kreposti duševnili bio nare- dio svojim ljudima, da ga prate do gore sinajske, uz mnoge da+ rove i ostalo što_ mu je bilo od! potrebe. Neka je čast i vječna slava najvećem općenarodnom svecu, osnivaocu episkopije u Stonu, pr- vom književniku i prosvjetitelju: srpskom, i prvom začetniku gtav- nih osnova naše ujedinjene države: Voskliknem ljuboviju svjatitelju Savje, Serbske cerkve verhovnoj: svjatiteljskoj glavje! SHVAĆANJE INDIVIDUALITETA Svaki kraj u našoj državi ima svoju prošlost koju poštuje i njom se ponosi, naročito kad je ona od vjekova slavna, ostavila u ua- rodu za daleka pokoljenja, traj- na spomena i poštovanja, I sva- ki čestiti sin toga kraja dužan je ne samo da voli i poštuje svoj zavičaj jednako kao i svoju širu otadžbinu, nego da se i riječi i djelom za nj brine i radi, pa i svoj život žrtvuje na njegovu od- branu. To je patriotizam, ili lju- bav prema svojoj otadžbini, koju osjeća svaki građanin, svijestan da je: otadžbina uslov njegova narodnog održanja. Ko tu ljubav ne gaji u srcu, ko je izgubio svako osjećanje samoljublja i po- nosa da reagira na svaku uvre- \du, ili na svaki i najmanji po- kušaj potcjenjivanja svoga, ili ma kog drugog našeg kraja, taj nije dostojan ni svoga zavičaja, ni svoje otadžbine, ni svoga života. Ali ko ima takog osjećanja i ta- kog ponosa, treba da prizna da ga i drugi imaju, ida ga poš- tuju. Ko ističe neki svoj parti“ kularizam, ili individualitet, tre- ba da pomisli da ga može imati i drugi, čiji možda je i daleko opravdaniji, a. ne da od toga drugoga traži podlaštvo samood- ricanja, uništenje njegova. samo- ljublja, njegova ponosa, njegova imena i njegove prošlosti. Među najslavnijim krajevima čiju je prošlost istorija zabilježila zlatnim slovima, bez sumnje je dubrovački kraj. Dubrovnik mer kad najkulturniji grad na cijelom našem Jugu, čija je država (ari- stokratska republika) svojom: dr+ žavničkom mudrošću i diplomra- cijom izdržala 12 vjekova svoga slavnog, nezavisnog života; koji se prostorom malen, ali velik du+ hom, znanjem i kulturom u opće, svojom uglađenošću i gospod: stvom, takmičio sa najvećim na- rodima i državama i bio primjer poštenja i održanja zadane riječi; Dubrovnik jedina oaza Slobode na našem Jugu kojom su se po“ nosili i znali je cijemiti srpski vladari, — imao bi u prvom' re- du prava da ističe svoj inđividu- alitet dufa, koji u nizu vjekova i silom prilika možda se je ras pršio, možda je izblijedio, ali'ni- je sasvim nestao, još. mu“ iskra tinja u duši svakog pravog Du brovčanina, koji može da shvati smisao i veličinu prošlosti svoga grada, kojom se ponosi. Dubrov nik se ne zanosi praznim: hvas+ tanjem, niti se gubi u prazne sanje, jer mu prošlost mjegovu koju sav kulturni svijet priznaje,