Takca plaćena u gotovu
GOBINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Nin.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno:
za strane zemlje Din 96'-,
za Fnglesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

je“ rinna are da.

kašivo m Ilabrovano |
PegomiRo yo yina ,

tali
masu *

febrikd 492"

Broj 6

Dopisi se šalju uredaištvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukocisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din _7'-
za svaki centimetar visine |
jednog stupca.

Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTOJ Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

JOŠ O SPORAZUM U

U pitanju unutrašnjeg uređe-
nja naše države, mi se još uvijek
nalazimo u nekom zaista izvan-
rednom stanju, koje uam uskra-
ćuje najglavnije  sSretstvo za to
uređenje, a to je slobodno javno
raspravljanje o njemu. Nama je
sloboda štampe tako ograničena,
da nijesmo u stanju da iznesemo
ni najskromnijim načinom naše
misli, bez ikakve savjetodavne u-
mišljenosti, sa najboljom namje-
rom da u tako važnom poslu ko-
ji se tiče našega naroda i na
še države, doprinesemo i mi po
neku sitnicu, pretpostavljajući da
i najspremnijim ljudima kojima
se daje tako velika zadaća ure-
đenja države, ne bi imalo sme-
tati, ili držati da je suvišno ne-
ko javno mišljenje ma sa koje
strane dolazilo, ne možda radi
veće sigurnosti povoljnog riješe-
nja povjerene im zadaće, nego i
zbog njihove lične odgovornosti
prema Kralju, narodu i -državi.

I eto već sada izbijaju među-
sobna ozlojeđenja 1 inkriminaci-
je, koje nijesu nikako na svom
mjestu. Jer pošto za vrijeme kad
se stvarao sporazum nije javno-
sti bila data mogućnost da o nje-
mu diskutuje, niti se tražilo su-
djelovanje srpskoga naroda, a to
javnost osuđuje, dosljedno osuđu-
je isam ovakav sporazum, za-
to se sad navaljuje  prijekorima
na one koji sa sporazumom nije-
su zadovoljni, a to nije ni logi-
čno, ni opravdano. Dr. Srđan
Budisavljević se vrlo žestoko na
njih oborio, tvrdeći čak da oni
koji su protiv sporazuma, da su
protiv države. Ali g. dr. Budi-
savljević će dozvoliti da za takvu
osvadu treba imati i opravdanih
razloga i dokaza koje možda će
g. Budisavljević i imati, pa je i
to jedan razlog više,
potrebna javna diskusija i sudje-
lovanje srpskoga naroda, da se
iznese na vidjelo ko je i zašto
je protiv države, pa dase snjim
obračuna. Dr. Budisavljević će
dozvoliti i to, da je jedno biti
protivnik sporazuma u principu,
a drugo protiv pojedinih tačaka
sporazuma, koje, da je vladala
sloboda štampe i javna diskusija,
vjerovatno je da bi se kao ne-
prihvatljive bile  eliminisale, ili
ispravile. Ako se pak sa neke
druge strane i to kaže, da ,,spo-
razum treba da se zasniva na
dogovoru, na uzajamnom razumi-
jevanju i saznanju da je sudbina
i Srba i Hrvata i Slovenaca je-
dna ista, / da oni moraju da se
slože i da čuvaju svoju zajedni=
čku državu“, kako se onda mo-
še zahtijevati da se bez javne
kritike i sudjelovanja srpskoga

da je bila |

naroda primi en bloc sporazum,
koji, ako daje uzroka zabrinutosti
i zbog sudbine naroda 1 odbra-
ne zajedničke države, daje zato

ne samo opravdana razloga, ne- |

go nameće 1 dužnost da se o to-
me sporazumu najozbiljnije dis-
kutuje, jer se preko toga ne mo-
že i ne smije preći; — pa. zar
bi se o ljudima koji vole i po-
štuju svoju drž.vu, smjelo kazati
da su (Bl protiv države? — Ma-
lo je deplasirano takvo tvrđenje
g. dr. Budisavljevića.

Svi priznajemo da nam treba
sporazum, samo ne ovakav, o ko-
me se ranije ništa nije znalo, ne-
go tek po svrš=nom poslu. Naša

javnost zna međutim danas samo
to, da braća imaju još zahtjeva
koji ne prestaju, uaprotiv oni se
množe sve više; dok mi opet dr-
žimo da kad bi svi ti njihovi za-
htjevi i bili opravdani — što ni-
| pošto nijesu, — trebalo bi da se
ipak uravnoteže prema interesi-
ma cjeline.

Sporazum nije kompromis ko-
ji može da vrijedi za stanovito
vrijeme, nego da bude za vjeko-
ve, da se o njemu više ne dis-
kutuje. Smisao svakog sporazuma
znači zadovoljenje sviju ugovor-
nih strana za njihovu bolju i
stećniju budućnost, a ne da za
jeduu stranu znači momentalno

.pu daljih zahtjeva“.

zadovoljenje stranačkih ambicija,
koje sačinjavaju samo ,,prvu eta-
Sporazum
nije neka »carte blancfe« za o-
svajanje zemalja; a država i slo-
boda ne kupuju se na vašaru.
Kome ovo nije jasno, taj je be-
zuman; a još je luđi i drskiji,
ako misli da bi se ikakav narod
mogao naći na svijetu, za koga
bi neko neispravno uređenje dr-
žave moglo biti prihvatljivo, jer
to ne bi bio više jedan junački
i ponosni narod; tako prilagođa-
vanje prilikama, značilo bi kuka-
vičluk nekog skitničkog podivlja-
log plemena, koji se potuca po
svijetu za koru hljeba.

Balkanski sporazum

Konferencija balkanskog spo-
razuma koja je održana prošlih
dana u našoj prijestonici svrati
la je pažnju cijeloga svijeta. Već
prije nekoliko dana, stupci veli-
kih svjetskih novina punili su
se nagađanjima o ovom zname-
nitom događaju, pa se danas, po
srećuo i sjajno svršenom poslu,
u njima nižu razni njihovi ko-
menti i izrazi zadovoljstva, sla-
žući se u jednoj misli, da je bal-
kanski sastanak događaj, koji će
po svojoj važnosti i prema vre
menu u kome se izvršio, istorija
zabilježiti kao političko epohal-
no djelo prvoga reda.

Sva politička važnost koja se
pred dvaestak godina koncentri-
sala u velikim evropskim metro-
polama, u kojima se krojila sud-
bina balkanskih naroda, danas je
upravljena taman Balkanu, toj
vulkaničnoj zemlji, koja je u ma-
šti velikih, bila uvijek smetnja
njihovom miru i blagostanju, nji-
hovoj sili i veličini. Ta; nasilni-
čka evropska politika, posljednjih
je godina na veliko svoje izne-
nađenje uvidjela, da Balkan ni-
je više onaj nekadanji, da to ni-
je raja koja je nekad bila, da je
to jedna kulturna i kompaktna
cjelina, koja spoznajući samu se-
be i svoje pravo da živi pod sun-
cem, odrekla se tutorstva silnika,
pa hoće da živi svojim životom,
svijesna da u njoj samoj leži ure-
đenje svojih međusobnih odnosa.

Nikad balkanski narodi nije-
su kao danas, osjetili potrebu da
se ujedine, jer_ da to sačinjava
pitanje njihova opstanka. Oni su
se na svojim leđima naučili, da
treba da budu vrlo oprezni ida
stoje daleko od krvavog kola ko-
je su zavele velike države, jer
svaka pogreška koja bi ih na to
navela, bila bi za njih u dana-

| šujim prilikama sudbonosna, ne-
ispravljiva.

I evropska politika skreće po-
malo od svog starog mišljenja
odnosno Balkana i naginje na
pristojnije i logičnije ubijeđenje
o njemu. Nije taj prevrat u po-
litici nastao iz nekog obzira, ili
iz ljubavi prema Balkanu, nego
iz ubijeđenja da je ta politika
bila na krivom putu, pa neki
prave iz toga račun za budućnost,
u svoju korist. Jer ima još uo-
braženih (nije bila samo Austri-
ja), koji gledajući Balkan s vi-
soka, dižu i spuštaju durbin ne-
prekidno, desno i lijevo, kao da
im je magla pred očima, pa ne
vide ono što sami gledaju, da
je Balkan prepoređen, da se Bal-
kan ne zanosi više grabežljivim
instinktom otimanja tuđega 1 taš-
tim ambicijama, nego da je rije-
šen, da kompaktan brani ispred

vajajući našu unutrašnju politiku
koja je vođena pod uplivom te-
ških vanjskih prilika; bez obzira
na naše međusobne raspre i ne-
zadovoljstva koja bi ometala sve-
čanost ovog momenta, (a rečeno
je da se domaće rublje pere u

|

|

ma kog tuđina, svoje pravo Od-

Svojoj kući), mi sa zadovoljstvom i |

| na da usreći ovaj

ponosom ističemo koustataciju i
priznanje cijelog svijeta, da je.na-

.ša država Jugoslavija prva, koja

je inaugurisala politiku  evrop-
ske ravnoteže i izmirenja, a to
je posljednjih godina i dokazala.
Jugoslavija je od svjetske javno-
sti shvaćena i pretstavljena kao
vodeća neutralna država i glavni
faktor mira u Jugoistočnoj Evro-
Di, a Nj. Kr. Vis. knez namje-
snik Pavle, nazvan je apostolom
mira, ističući vodeću ulogu njenih
državnika. Vaujska politika naše
države na putu je da dokaže, da
je ona jedino spasenje čovječan- |
stva. Ne dirajući u tuđe i nedr-
žeći da čovjek ima biti rob čo-
vjeku, naš je narod prožet mišlju
da je oteto prokleto, i stoga ne
traži i ne želi tuđe, ali ne dani
svoje, držeći se devize  ,,Balkan
balkanskim narodima“, koja je
postala aksiom, i koja treba još
da do kraja uvjeri svakog zavo-
jevača, da je ona jedina .sposob-
dio Evrope,
jer svaka protivna ideja, ma u
formiluka-
zala, osuđena je na neuspjeh i
na propast onoga koji bi se nje
držao.

kakvoj se najljepšoj

Odmah nakori potpisanog spo-
razuma hrvatski narodni zastup-
nik g. August Košutić održao je
na sjednici Hrvatskog Narodnog
Zastupstva poznati govor,
smo mi u cjeljni donijeli u 36
broju »Dubrovnika« prošle godi-
ne.

kog

U tome svome govoru, — ko-
ji će uvijek služiti kao dokume-

Nedosljednost hrvatskih vođa -
dosljednost hrvatskih masa

nat vremena koje je stvorio ta-
kozvani sporazum, — na jednom
mjestu g. A. Košutić ovako bez
ikakvih skrupola viče:
»Dovoljno je pogledati po
svijetu samo na stanje, koje nam
je predano, ili — točHiiije kaza-
no — koje se ima predati pod
vlast bana Hrvatske. Nema tu
područja narodnog života, za ko-