Tahsa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- Dubrovnik, 17 žebisimra 1940 1 AAA j Krik. jp 4 Njpam y o. i on. e id a Brej 7 KRA 2 se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. LUKO maARGUSE DE BONA VLASTELIN DUBROVAČKI Onamo gdje vječni san počiva stari i pravi Dubrovnik, groblje Sv. Mihajla u Lapadu, u hlad svojih čempresa primilo je prek- jučer, u četvrtak, u društvo sta- re vlastele dubrovačke i mrtvo tijelo Gospara Luka Bone. Tuž« ni i gotovo nenadani glas da Gospara Luka nema više među živima odjeknuo je potresno na sve prave Dubrovčane bez razli- ke. Ime Gospara Luka vezano je vrlo tijesno sa našim Gradom, jer nije bilo neke akcije, bila o- na u političkom, privrednom ili socijalnom pravcu, u kojoj Gov- spar Luko nije uzimao, kao pra- vi Dubrovčanin, svog blagotvor- nog učešća. Još u vrijeme rop- stva, nikad ne zanijekavši svoje osjećaje kao uvjereni Srbin, vr- šio je glavnu ulogu u svim po- litičkim pothvatima, koji su mo- rali da izdrže vrlo tešku borbu sa ondašnjim austrijskim vlastima. U svim preduzećima koja su i- mala da dadu impuls boljem i jačem napretku našega Grada, Gospar Luko se je je nalazio u- vijek gotov, uvijek prvi da radi i da uspije. U svome obilnome radu na svim poljima, uvijek je vodio računa, da se ne bi krajio srpski i slovinski karakter Du- brovnika. Slijedeći primjer i sta- rije dubrovačke vlastele, uvijek je isčekivao sunce slobode sa I- stoka. U tome iščekivanju, u ra- du da se dođe do ostvarenja ide- ala, bio je postojan kao i svi pravi Dubrovčani, pa se je s to- ) ga teško zamjerio austrijskim vlastima kao i njegovi drugovi 1 saradnici. Ali to nije moglo da mu ubije ni duh ni energiju ra- da onakovog kakvo mu je uvje- renje diktiralo. Još prije nego je zvanično o- bjavljen Svjetski rat, mašao se je Gospar Luko, zajedno sa šes- deset svojih drugova. uapšen i kao taoc prebacivan, kinjen i mučen, jer ni on ni njegovi dru- govi u najtežim i najkritičnijim momentima po svoj i svojih po- rodica opstanak, nijesu poklekli | ni za stopu uzmakli. Četiri pune godine patnja u rukama austrijskih vlasti, ne mo- gu da shvate današnji maraštaji u Dubrovniku a pogotovu nje- | govi novi građani, koji dignu , dreku do nebesa, zbog mučeništva | zato što je neko njihov po duž« nosti samo premješten iz jednog mjesta u drugo, i zbog toga vi- ču na nekakvu hegemoniju. Pre- Živjeli mučenici i taoci dubrova- čki, nakon ostvarenja svojih ide- ala, nikada se nijesu izdigli na neki pjedestal, na kome bi ih trebalo obožavati. Oni su svu za- dovoljštinu našli i dobili u do- dobivenoj slobodi, zbog koje su stradali. Nagradu za cio njihov rad, za sve patnje nalazili su u ostvarenju ideala, zbog kojih su i prošli kroz oganj onakvog mu- čeništva, kakav je samo Austrija sa svojim ropskim slugama Lila u stanju da izvodi. Gospar Luko bio je onaj koji je i tada bio Prvi, koji je bio svima ugled ka- ko se ,na muci poznaju junaci“, A kad je naš osloboditelj, srp- Ski vojnik 13 novembra IgI8 g. stigao u Dubrovnik, zadrhtalo je rodoljubno srce Gospara Luka, sretan što je dočekao ostvarenje svojih, i svojih drugova, snova, ne žaleći sve muke što ih je on i njegova porodica pretrpila. U dobivenoj slobodi ni on, kao ni njegovi drugovi, nijesu ni po- mišljali, a kamo li da su se tru- dili, da za svoj dugogodišnji na- cionalni i mučni rad, za sve pe- ripetije kroz koje su za vrijeme rata zbog svog srpskog ubijeđe- nja prošli, prave neki kapital ko- ji bi im donosio velike položaje i bogate koristi. I Gospar Luko, kao i njegovi mnogobrojni saradnici, morao je da osjeti svu nezahvalnost baš sa one strane, koja je najviše bila dužna i uprav obavezna, da dade puuno priznanje onim koji su to zaista zaslužili. Mješte njih izađoše na površinu neljudi, da zaslužne gurnu i odbace kao is- ceđen limun. Ali ni to nije bilo tako strašno, koliko su bile stra- šne uvrede i poniženja koja su Gospar Luko i nekoliko njego- vih drugova, istaknutih nacional- nih radnika, doživjeli baš u vre- menu ostvarenih ideala, u vreme- nu izvojevane slobode. Te uvre- de, koje su pogađale ličnu čast najčestitijih, imale su zadatak da kompromituju svu dičnu, časnu i samopregornu prošlost Gospa- ra Luka i njegovih saradnika. I mješte priznanja doživješe poni- ženje, mješte nagrade spremahu im tamnicu. Težak, nevjerovatno nenadan i nepojmljiv bio je tej udarac sa kojim su zli ljudi htjeli da one- moguće u svemu baš najčestitije i one koji su najviše žrtvovali. Ali, ma kako bio težak taj i ta- ko opak udarac, on opet nije ni Gospara Luka ni njegove dru- gove natjerao da se zbog toga podmetnu u hajduke“, da posta- nu antidržavni elemenat, da za- mrze na Državu i Kralja. On, patriot kakvog je mogao samo stari Dubrovnik da dade, znao je da razlikuje Državu, i to onu slobodnu državu, zbog koje je stradao, od zlih ljudi, koji su u- vijek spremni da čestitim napa- koste, da ih kompromituju, da ih onemoguše, kako bi ih lakše oni zamijenili. Bol ove i ovakve nepravde te- ško je bilo preboljeti Gosparu Luku. Tuga, koja ga je, jednako kao i njegove drugove zbog toga zaokupila, neharnost i pokvare- nost ljudska koja se je u tome tako izrazito ispoljila, izazvala je u duši Gospara Luka tako potište- no raspoloženje, kojeg se teško mogao otresti, već ga je sigurno sa sobom u grob ponio. Jer o- dakle je i Njega i Njegov Du- brovnik imalo sunce da grije i ogrije, otud ga je teški i neza- fvalni led bio. Jer_ glavni dio čestitih sinova Srbije, kojima je Dubrovnik bio ideal, i za kog su svoje živote dali, ili je izgi- nuo u ratu, ili je nakon malo godina po oslobođenju izumro. Oni koji ih zamijeniše, izgleda, ne poznaju Dubrovnik, s toga se sa našim Gradom i dogodilo ovo što se je dogodilo, a što je te- | žak udarac za sve prave Dubrov- čane, a što je i Gospar_ Luko razočaran dočekao i kao teški bol sobom u grob ponio. I Dubrovnik saranjuje svog velikog sina, koji je u svemu prednjačio, mnogo radio, svoj mili Grad i svoj rod zadužio, daleko više zadovoljan i sretan da je u temelje ostvarenih idea- la i svoj kamen _ priložio nego što je neraspoložen zbog ljudske zloće, zlobe i neharnosti, koje mu nijesu dale ono priznanje koje je zaslužio. S toga će Go- spar Luko među Dubrovčanima uvijek biti i ostati kao ugledni primjer kako se za svoj rod iza svoje ideale radi, trpi i žrtvuje. Porodica Bona dala je više znamenitih državnika, književni- ka i vojskovođa. To je najstari- ja vlasteoska porodica u Dubrov- niku, jer se spominje već god. 1023, u darovnici, koju je izda- la Republika Benediktincima, kad im je poklonile otok Lokrum ; a ujedno je jedna od najstarijih u Evropi. God. 1444 Župan Bona je kao admiral branio s flotom kršćan- skom prelaz pomoćnih četa tur- skih iz Azije u Evropu. Neka je vječna slava pok. go- sparu Luku Boni! BILANS ,SPORAZUMA“ — SEDAM SMRTNIH GRIJEHOVA Čitajući u našim i stranim li- stovima izjave aktivnih odgovor- nih političkih faktora o blagoda- ti ,,sporazuma“, naivan čovjek može zbilja i pomisliti, da od 26 avgusta prošle godine, pa naova- mo, teče u našim krajevima med i mlijeko. Nas, koji živimo decenijama u zajednici sa Hrvatima, čudi uve- liko da pojedini aktivni ministri iz Srbije pripisuju sebi u zaslu- gu, da su tobož oni kojima je uspjelo izmiriti zavađene Srbe i Hrvate. Prvo, kad je riječ o svađi Sr- ba i Hrvata, tu se nikako ne smije miješati Srbe predratne Srbije, odnosno Srbijance, sa Sr- bima koji su živjeli izvan granica slobodnih srpskih država Srbije i Crne Gore, biva, nas u bivšoj Austrougarskoj monarhiji. Jer, Srbijanci nijesu nikada pravili razlike između nekoga koji go- vori istim jezikom kao i oni. Oni IU nikada nijesu mogli da shvate srpskohrvatsku borbu koja se je vodila između Srba i Hrvata pod tuđim gospodarima, koji su je podržavali i na račun te naše borbe i živjeli. Srbijancu je ta naša borba, u koliko bi za nju bio izvješten, izgledala ne samo čudna već čak i neprirodna. Sr- bijanac je odgojen u svojoj kući u borbi, ali partizanskoj borbi, i on je u toj borbi strastven, ali pred nacionalnom opasnošću on se vrlo brzo odriče partizanske strasti i kompaktno se nalazi u- jedinjen za otpor i odbranu. Da- kle, Srbijanac nije sa Hrvatima nikada imao nekih svađa ni ra- zmimoilaženja, sigurno stoga što je bio slobodan i što je za sve sunarodnjake preko Save i Dri- ne, koji govore njegovim jezikom, osjećao želju i dužnost da ih jed- nog dana oslobodi, jer je čuo jecaj njihov u ropstvu, a nije shvaćao ni razumijevao međuso-