jednom, i to sa punim pravom, Tahsa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- Dubrovnik, _24 februara 1940 LL Broj 8 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine iednog stupca. Viasnik, izdavač i urednik: DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. 7 Ljubomir Davidović Srpski narod kroz svog života i razvitka dao je vrlo velikih sinova, sa kojim bi se dičili i ponosili i mnogo veći narodi. Ali, izgleda, da se njihova vrijednost uočila i po- čela ispravno cijeniti tek nakon njihove smrti. Borbenost, koja je bila 1 ostala glavna odlika kod Srba u svim fazama mnarod- nog razvitka, priječila je mnogo da se izrazi, još za vreme nji- hvva života, jednodušno prizna- uje bilo kojem velikom narod- istoriju nom sinu i borcu. Ireba da dođe. teški udarac, smrt, i da ona ukaže svu težinu nestanka onoga koji je za narod mislio, radio_i borio se. Takav težak udarac zadesio je srpski narod na osvit pone- djeljka, 19 ov. mj. Smrt je po- kosila i narodu iz krila otrgla njegovog velikog sina Ljubomira Davidovića, da _ u suzi i tuzi okupi i one koji se sa njime nijesu slagali pa i one koji su mu bili protivnici. Samo smrt čovjeka onih vrlina i sposobno- sti sa kojima se je odlikovao pok. Ljubomir Davidović, kadra je da u jedan red svrsta cio na- rod, koji Mu odaje dužno po- štovanje i potpuno priznanje za Sve ono što je radio i uradio. Pok. Davidović bio je šef de- mokratske stranke, koju je On vodio sa rutinom iskušanog po- litičara i prokušanog državnika. On je član one garde starih srpskih političara i državnika koji su se prekalili kroz oganj i borbu, čiji rad u narodnom vodstvu nije bio neka vrst dile- tantizma, već koji su, poučeni dugim iskustvom i ispravnim radom poznavali tačno pravac i smjer kuda, kada i kako treba POĆi, i s toga i dolazili na ona odgovorna mjesta za koja su bili i dorasli. Takav je bio i pok. Davidović. On je više nego bio na kormilu državnih poslo- va. Nije on tu dolazio iz proste ambicije, naturivanja ili nekog Prkosa. On se je tu nalazio jer Ga je država trebala i on se je pozivu odazivao ne zbog sebe već zbog države i naroda. S te strane on se je odvajao od onih koji u svom političkom, više re- klamnom nego sposobnom radu, Sva svoja stremljenja upućuju u Pravcu u kome cijene da je dr- Primjer narodne jednodušnosti Već je pola godine otkako to- | povi i bombe vode u svijetu glav- | nu riječ i rušilačka sila već je dala prilično dokaza njene valja- nosti. Smrt je pokosila već na stotine hiljada ljudskih života, Sijući svuda neprekidno stravu i jad. I sama priroda se buni pro- tiv ovakih grozota i suzbija do- nekle tu silu, ali ne uspijeva da je svlada, jer se ona samo mje- stimice iza čas pritaji, da u zgodnom času još jače navali. U ovom teškom doba opšte ljudske zaprepašćenosti, još je teža neiz- vjesnost koliko će još da traje ovo nesrećno stanje i do kojih će granica da dođe, a međutim ni odakle znaka, da bi se krvo- žednim ljudima povratio dar ra- zuma i prisebnosti, pa da pomi- sle, da upropastiti sve što je čo- vjek u evcluciji preistorijskih vje- kova do danas stvorio, sama se- be preobrazio i od primitivnog, poludivljeg . stvorenja izdjeljao čovjekom koji je ukrotio i samu prirodu, njenu surovost, a svojim umom i stvaralačkim duhom po- stao dostojan da s Bogom razgo- vara, — da sve to kao nekim najstrašnijiru xataklizmom taj isti genijalni čovjek hoće da sruši i, obrati svijet u prvotni haos, bilo bi tako bezumlje i tako grozna opačina, da bi trebalo da bi tre- balo da se priroda dobro razmi- sli da li je vrijedno da po drugi put stvori čovjeka. Jer ako cije- la kultura 1 civilizacija zavisi da- nas o oružju koje je čovjek sam izumio i do savršenstva dotjerao da sama sebe uništi, znači da čovjek nije ni dostojan da živi, kad uza svu svoju genijalnost ni- je umio da pronađe praktičnijeg načina kako će da uredi svijet, nego da ga sruši. Ali u tako pa- radoksalnom mišljenju, on ne zna da izvan ubojnog oružja opstoji ipak neka pritajena sila u priro- di, koja u posljednjem času sijev- ne čovjeku ispred oči i zaustavi ga pred što će da škljocne oroz na njegovom samokresu, da ne izvrši samoubijstvo. Ta je sila duh koji vlada va- sionom, koji zahtijeva od čovje- ka, da se onoj istoj prirodi koju je on ukrotio, i sam povinuje i posluša njezin glas koji mu go- vori da je samo ona vječna; i ma da je podložna neprekidnom obnavljanju, ona tjera dalje svo- jim određenim putom, mimo ko- ga ništa se ne može mijenjati; i vođena pravdom ona uništava svako zlo djelo, svaku nepravdu ili poremećaj u svijetu, i uspo- stavlja svuda red i mir. Jedna manifestacija toga duha prirode i pravde, pojavila se ovih dana u Francuskoj, plemenitoj zemlji slobode, koja je pred sto- žava i narod zbog njih a ne da bi oni trebali da budu zbog na- roda i države. Pok. Davidović pravilno i nesebično shvaćao je poziv svog zvanja, kad god je to od njega narod i država tra- žila, te se ne može niko pošten naći, koji bi mogao i smio ka- zati, da je pok. Davidovića ikada išta rukovodilo u Njegovom jav- nom radu, što bi mu se moglo upisati u neki grijeh ili u neke krajuje intencije. Koliko u vre- menu aktivnog rada pri držav- nim poslovima, toliko i u vre- menu kada ih nije vršio, već kao šef vodio svoju stranku, uvijek je državne i opšte narod- ne interese pretpostavljao svim drugim. Bio je beskompromisan sa svim onim što bi moglo da bude, ma u kojoj formi, na štetu opšte stvari. Izraziti Srbin svojom velikom dušom obuhvaćao je cio narod od tri imena sa jednakom lju- bavlju i sa jednakim željama zajedničkog, bratskog dobra i napretka, Njegovo poštenje i njegov karakter prešli su već u priču, jer te njegove odlike je- dnako su ga resile u svim faza- ma Njegova života, bio On na najvišem položaju ili radio kao obični redov. Velika ljubav pre- ma rodu, nesebičnost i samopre- gor za opšte dobro sazdale su od njega tako jak i čeličan ka- rakter, koji je pravu ocjenu dobio onda, kada ga je kruta smrt digla narodu i onemogućila ga u daljem radu. Jugoslovenstvo a pogotovo srpstvo ima dosta razloga da iskreno oplakuje jednog karak- tera, rodoljuba, političara i dr- žavnika kao što je bio blagopo- čivši Ljubomir Davidović. Pok. Ljubomir Davidović sa- hranjen je u srijedu. Sahrani je sa pijetetom učestvovala cijela zemlja. U Beograd su se tog da- na slegli pretstavnici svih stra- naka, bez razlike, jer ni sa jed- ne strane nije moglo niti smje- lo da bude n:ke smetnje da se i lojalnom protivniku odade du- Žno poštovanje. Idealna ličnost pok. Davidović izazvala je jedna- ko sažaljenje kod svih, bez ra- zlike. Govori izrečeni nad nje- govim mrtvim tijelom to najbo- lje posvjedočuju. On se je, rodu odužio, zadužio! Neka je vječna slava Ljubo- miru Davidoviću!.< kao iko, svome On je svoj rod pedeset godina proklamovala i obezbijedila prava čovjeka i slo- bodu mišljenja i koja uvijek u- staje na odbranu svakog naroda koji voli svoju slobodu i nezavi- snost, pa hoće da ih očuva/od uzurpatora. Da zadovolji radoznalost njoj neprijateljske štampe kakvo je raspoloženje u francuskcm naro- , du prema ministru' pretsjedniku i njegovoj vladi, ko bi ga even- tualno zamijenio na vlasti u slu- čaju glasanja o povjerenju vladi, i još mnogo sličnih pitanja za čije tačno izviještenje poslao je svoje pouzdane ljude da to usta- nove, francuski ministar pretsjed- nik na tajnoj sjednici parlamen- ta kezao je, da na ta pitanja ne- maju da odgovore neprijateljevi agenti, nego da _ će odgovoriti sam parlamenat, pa je zato tra- žio da se odmah povede o tome debata, jer da je vladi potrebno da zna da li može nastaviti vo- đenje rata, ili ima da ustupi mjesto nekoj drugoj vladi. I par- lamenat je progovorio: na 534 glasača, 534 poslanika dalo je povjerenje ministru pretsjedniku g. Daladje i njegovoj vladi. Tu nije bilo razmimoilaženja, ni o- pozicije, ni praznih cedulja, ne- go je francuski narod kao jedan čovjek tu progovorio i riješio da nastavlja rat do konačne pobjede, za odbranu cijelog čovječanstva. Jednodušnost naroda kojom je završena ova debata u francuskom parlamentu, čija je vijest istog časa prostrujala cijelim svijetom i stvorila senzaciju, znači pobje- du onog duha, koji materijalnu pobjedu oružja čini konsegvent- nom, jer »boj ne bije svijetlo o- ružje, već boj bije srce u junaka« — kaže naša narodna riječ. Ovaku jednodušnost pokazao je uvijek i srpski narod prema svome neprijatelju. U novije vri- jeme, to je bilo 1908 g. kad je na vijest aneksije Bosne-Herce- govine ustao kompaktan, i rije- šen da zagazi u rat protiv Au- strije, stvorio _ u čas »Narodnu odbranu«. Zatim 1915 g. ked je Niška skupština sa prezrenjem odbila ponude Austrije za sepa- ratan mir, i odgovorila neprijate- lju da ona nastavlja borbu za o- slobođenje svega Jugoslovenskog naroda. I sam spomen ovih sjaj- nih istorijskih događaja, hrabri svakog našeg građanina i rodo- ljuba i ukrepljuje ga u vršenju svoje svete dužnosti prema drža- vi i narodu, tvrdom vjerom da će uvijek, svakom prilikom i mi- šlju i djelom dokazati da je do- stojan sin velike otadžbine.