Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII . Izlazi: svake subote: : “Preiplata' u Jugoslaviji Din. 48. godišnje. Polugodišnje ' ši: tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96, .za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144— siti f: KOJ Pojedini broj din 1'- | 289 ikei a RE e Bp9i;9 '"IDogiši“še: šalju uredništvu“: 3 sl ičapretplataj oglasbi! javne“: 4 |" zahvale! administracijlista. > |“ “Rukopisi sE NE vraćbjui ne-1< * frankirana pisma se ne priv“ “maju. Oglaši se plaćaju po: 'dogororu/a za javne za- hvale i priposlano Din 7+ “P“za svaki centimetar visine jednog stupca.“ da Vlasnilgo iđavač iwredniki NOMINKOVIĆ.B-KRISTOJu: Osnovan 1 Mb" 4 "Vredništvo-i administracija: Kraljice Marije br. 2. . p 3 . | Nelogično interpretiranje sporazuma Ima kod nas neko kome je milo idealisati, kome je sve ru- žičasto pred očima,<pa varajući i sebe i drugoga, nalazi sve dobro A ima opet neko ko realnije mi- sli i kaže da su to iluzije, da da je | što se kod nas radi. | nije sve tako kako se misli, a 0_| tome se svakog dana sve više u- | bjeđuje. Primjera radi, on ne može u ovom nesustalom našem trvenju, u iznalaženju imaginar- | nih plemenskih razlika, u pod- grijevanju međusobne mržnje, da vidi sretstvo za cilj koji smo se- bi postavili: istinski bratski spo- razum. Začet na osnovi stranač-. kih interesa kojima se daje važ- nost narodnih postulata, progre- | sivnim zahtjevima koji još nijesu | | su zadovoljni jer ih se zapostav- doprli dokulminacije, došlo se ne do željenog sporazuma izraženog | voljom cijeloga naroda, nego jed- nim diktatom, koji ne samo ne može nikoga da zadovolji, nego je već stvorio u narodu otpor i borbu, kakve ni u kom“ slučaju nije ranije bilo. Ničemu ne: vri- jedi zahašurivanje ove istine. Ko hoće ma i'u najboljoj namjeri da je krije, taj mnogo griješi i prema narodu i državi, i kvari dobru volju ljudi koji ipak ne gube nadu da će se doći do re- alnog, dobrovoljnog sporazuma, a ne nametnutog silom raznih prilika i neshvaćanjem ljudi šta je država i narodno “jedinstvo. Ma koji ugovor ili sporazum na- pravljen iz obzira prema trećemu, ili njegovom pobudom, opravđa- | va opšte uvjerenje da nije onaj koji se u duši zamišljao; a po- što ni takav za nevolju stvoreni sporazum nije potekao iz uvjere- mja cijeloga naroda, ne može se | O- samo za- legalno priznati za ispravan. Wim smo sporazumom tačkali privremeno neke rupe na | krovu naše kuće, dok traje ovo | zimsko doba, da nas voda ne po- | plavi; ali krov treba da se radi- | kalno opravi kad nastanu bolja vremena, bez ikakva vanjskog mametanja i naše zabrinutosti. | Ne treba pak niko da se čudi | nja, koja se samo što u narodu izbija sve ve- | će nezadovoljstvo protiv ovako- | a sporazuma, snovi ovoga, nego što se na prave razne nove i potrebnog mira. I kako može- | | mo da se smirimo, kad ne radi- mo po savjesti, kad jedna strana traži da druga u ime sporazuma , kapitulira, a ova protestuje i ne dopušta da bude stavljena pred gotovo djelo; pa zbog toga nje- nog opravdanog otpora, podme- ću joj se ,,hegemonističke težnje“. Jer po kriteriju naše braće, balo bi da im sve bude onako tre- 8 kako oni žele, osokoljeni nekom | krilaticom koja je prihvaćena od- nekuda i sa srpske strane, Hrvati moraju biti bezuslovno i potpuno zadovoljeni. O drugima se ne vodi briga, pa_ stoga se došlo na to, da Hrvati, neiscrpi- vi u svojim željama, ne mogu nikad biti zadovoljeni; Srbi nije- Slovenci su za Muslimani lja i ruši, još po strani, autonomiju, dovoljan nije niko. traže i tako svršava da za- | da | | pogrešan, jer djelo njeka govoriti o jedinstvu ,,svih Jugoslovena od Jadranskog do Crog mora“, kad nijesmo mogli joda da stvorimo realan i definiti- Sporazum ni u svojoj kući, gleda nam malo neskromno đ deplasirano. pora ne znači nametanje svoje volje drugome; ili ako se baš ima na umu, treba onda i toliko razuman i pretposta- viti da Srpski narod zva misliti svojom glavom, da je uvijek sva- ko svoje pitanje riješio sam i u- vijek je dobro riješio, pa će — sva je prilika -— 1 ovo, a samo- volju ničiju neće snositi, Nije čudo što je sporazum manjkav, ljudsko nije ali zato nikađ sasvim savršeno, | ga treba ispraviti 1 dotjerati, da sada | Mi ne smijemo ulaziti u deta- | lje sporazuma; ali iz ovoga što je do sada urađeno, i iz namje- ra koje se imaju za dalje naše uređenje, konstatujemo da sem Srba, nijedna strana ne misli danas ozbiljno na državu. Dok se drugi nadmeću u pronalaženju neoprav- danih zahtjeva 1 nemogućih uslo- va za neki odijeljeni život, Srbi- ma je oduvijek najglavnija misao država. Oni su tako prožeti ide- jom državne zajednice i marod- nog jedinstva, da ponekad pre- tjeruju u svojoj širokogrudnosti koju drugi bezobzirno iskorišću- ju, pa ve vide da od prevelikog popuštanja u raznim ambicijama i neopravdanim zahtjevima, može da bude štete po samu državu. Zato mi čekamo da u ovom pre- viranju, u ovoj mješavini opreč- nih ideja i vašarskom nadmeta- nju ko će bolje da izvuče svoju korist, izreče svoju riječ — Srp- ski narod — koji je stvorio ovu državu. Dr. Maček je kazao da je spo- | razum došao kao posljedica ukla- . + veni njanja svih nesporazuma i trve- | razvija u duhu do- govora 26 avgusta i da vraćanja | natrag nema. Mi držimo da je to sasvim subjektivno, proizvolj- | no mišljenje dr. Mačeka, jer se ombinacije i uređenja, stvaraju | se novi zahtjevi, koji samo jača- | u mezađovoljstvo. aže da ne želi sporazuma, a ko jedna strana traži neprekidno sve eće ustupke, a druga da slušai a se povinuje. To nije zadova- ljenje jednako za obe ugovorne trane, nego nastavljanje naše odusobire borbe, u nemogućno- ti da ikad dođemo do željenog aa Ko može da | ne slaže sa realnošću. On je čak u kontradiciji sa samim sobom i sa duhom dogovora kako on ho: | će da ga pretstavi. Kad on tako a je sa ovakim zadovoljan, kad | apsvlutistički isključuje moguć- nost vraćanja natrag, znači da i sam priznaje da sporazum ima krupnih pogrešaka, ali ne dopu- ; šta da se o njima diskutuje i da | | Uj se mijenjanju. — — — — — — — — Na takav način riješa- vati jedno tako veliko naše pita- oremećaja rekrimi- ne bude uzrok novih u narodu i međusobni nacija, Jedan dio naše srpske jav- nosti, već je danas ozlojeđen na opoziciju zato što tobože ,,govo- ri i piše u novinama sasvim pro- tivrječno, što se danas izražavaju protiv sporazuma, ljudi koji su pred 2 godine dana bili najveći pobornici nekog drugog sporazu- ma“. To je istina, ali to je shvat- ljivo, to zavisi kakve su građe oba sporazuma. Ali ima nešto još gore. Mi konstatujemo da i- ma ljudi koji današnji sporazum kuju u zvijezde isto kao i onaj pred 2 godine. Onaj je propao, i ne znamo zašto; ali ako nije uspio, imaju li ti ljudi srca da kažu da je ovaj zadovoljio? Ko može danas da se snađe u ovakoj pometenosti, u ovakoj mje- šavini oprečnih ideja i egoizma, ko može da se orijentiše u ova- kom Vavilonu ? Nešto o radu ,, "“ Odbora“ za vfijeme ugosl venskog | inui > svjetskog rata u Londonu i Darizu >»Trumbićeve deklaracije (da Sa- veznici ustupe Maćedoniju, koju su Srbi bili zauzeli u balkan- skom ratu 1912-13) bile su na- govještaj one nečuvene agitacije, koju su poslije razni ,,Jugoslo- otpočeli voditi i u Evropi i u Americi, a sve u cilju koma- danja Srbije za račun nakaradno shvaćene ideje o ,,Jugoslaviji“ 1 njugoslovenskom jedinstvu“. Poslije pomenutog Trumbićeva članka u ,lEcho de Paris“, pa čak i poslije objave Krfske De- klaracije, nastavljene su te agi- tacije sve jače 1 sve_ otvorenije, tako, da je protiv njih javno u- stao i poznati francuski publici- sta 1 istinski prijatelj Južnih Slo- vena Ogist Goven. On je u ča- sopisu ,,Revue de Paris“ u član- ćima, koji su poslije oštampani u posebnu knjigu pod naslovom »La question Yougoslave“ (str. 12-15) skretao pažnju Slovenci- ma i Hrvatima, koji se interesu- ju mnogo za onaj dio Balkana, koji je orijentiran prema Egej- skom Moru, da je ,i sa gledišta ekonomskog i sa gledišta vojni- čkog Srbiji neophodan izlazak na Egejsko More“, pošto ,jedino on garantuje sigurnost države, čijoj sudbini hoće i Slovenci i Hrvati da se pridruže“. Ali za članove »Jugosloven- skog Odbora« i prijatelje njego- ve koncepcije o narodnom ujedi- njenju i glas Govenoy ostao je glas vapijućeg u pustinji. Oni sti nastavili agitovati za Bugare“. Dalje se u istoj knjizi kaže “Okupacija Srbije, (2) Trumbić bio uporan i docnije u svojim idejama, što se tiče ustupaka Bugarima: ,,Tra- žeći u Krfu, u ljeto 1917 g. da se precizira (u deklaraciji koja će se objaviti) teritorija i zemlje u kojima živi naš uarod, dr. Trumbić je rekao, da _ ,,za pita- nje fstočnif granica Srbije i pi- tanje maćedonsko nalazi, da se ne mogu smatrati kao pitanja sporazuma, već Kao pitanja sile, i zato ih nije unio u svoj elabo- rat. S toga predlaže ,ne pomi- njati u deklaraciji Maćedonsko pitanje... Kao delegat naše drža- ve dr. Trumbić je istim mislima bio' zadahnut i na Konferenciji Mira u Parizu, tako da je zbog toga dolazio iu sukob s Pašićem i Vesnićem. U jednoj primjetbi stoji i ovo: kako se još u iIgir6 god. čulo, proizvela je u krugovima ,Jugoslovenskog Odbora“ u Londonu radost. Ne- ki od članova »Jugoslovenskog Odbora“ . priredili su sebi čak i veselje; da je ,,sa Srbijom svrše- no“ i da smo ,,sad svi nesrećom ujedinjeni“ , jer su bili uvjereni, da im ,,propast Srbije“ daje mo- gućnosti lakše stvarati ,jugoslo- venski narod“ i praviti kombina- cije njima drage. A Supilo išao. je u tome tako daleko, da je o Novoj Godini (1916) došao u Srp- kako je dr. .sko poslanstvo u Londonu i ra“ dosuo uzvikivao: ,,sad smo ravni!“ Osuđujući postupak »Jugoslo- venskog Odbora« s radošću pre- nosimo jedan stav iz druge knji-