Po A ET LA uioađnis. +. | #&. ati Pin Pe gran basu Taksa plaćena u gotovu, ax GODINA XXVI sk. Izlazi svake. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- ubrovnik, 9 marta 194053 Broj 10 2 KAZE MVA. 2 eri Dopiši se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukogisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Viasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1899 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije,br. 2. Duh našeg starog Pjemonta i Slovinske Dubrave - Povodom izbora prof. Rešetara i prof. Murata | kk sa FLA za redovne članove Kr. SrpskegARkademijejNauka - Marko Murat ... Silom prilika Dubrovnik je u svojoj starijoj i novijoj historiji bio č sto puta prisiljavan da trpi tuđu vlast, reflekse tuđeg duha; da se povlači sa tradicijonalnih linija svoje stvarne i duhovne nezavisnosti, da se bori sa nezna- onjem i braće i nebraće i da — vegetira. Dok se je oko njega sve lomilo i rušilo u njemu je živio duh samopouzdanja, vjera u vječne vrijednosti koje su stvorili njegovi pređi na nekad golim liticama između pučine i brda. I zaista , Dubrovnik viđe sve...“ i ne podleže ničemu. Kao pred 132 godine tako i danas, Veliki Mrtvac iznešen je iz Kneževog Dvora, stoji čvrsto pred savjesti novih pokoljenja i prkosi bijesnom trku vremena koji ruši i podiže i na mjesto starog novo postavlja. Novi Dubrovnik i sve što je oko njega i nad njim, ne može da se otme nevidnim sna ama koje izbijaju iz mrtvih du- brovačkih i slovinskih kapitala, : Tražite li dokaza? Eto ih pred Vama na svakom koraku. Pogledajte samo kako se o njegovo ime otimlju čak i oni koji nijesu nikada imali ništa zajed- ničkog sa njegovim životom, a najmanje pak sa njegovom duhovnom i držav- nom nezavisnosti. | dok se o njega otimlju i zvani [ne zvani, kao da ih hvata strah od Velikog Mrca, pa mu zato nalaze mjesto podređenosti. postavljanjem ispod onoga sto je stvorila jedna profana politika, bratski inat i nadmu- drivanje političkih pelivana i mešetara. U tom čudnom i nezasluženom položaju, voljom Provicnosti, stari slovin- ski Dubrovnik pokazuje znakove nove vitalnosti. Na sve strane izbijaju znakovi koji jasno daju naslutiti da je Uskrsnuće Dubrovnika postala nužda u | T. održanju moralnih i stvarnih osnova jugoslcxenske državne cjeline. Prvi znaci i odjeci dolaze sa zemlje našega Pjemonta, sa Kojom je Grad Sv. :| DPlaha, u vremenima časti i slave povezao svoju dušu i utvrdio vjeru u nesd- | Vladive snage naše rise. Odluke Kraljevske drpske Kkademije Nauka, najveće naše naučne ustanove, da u kolo svojih redovnih članova uvede dva eminentna pretstavnika stare Srpske Garde, vidimo još jedan uvjerljivi znak obnavljanja starih duhovnih veza po kojima je. Dubrovnik i za vrijeme dugog ropstva | uspjevao da sačuva svoje slovinsko dostojanstvo i sve ono što ga je činilo ve- | ikim i privlačnim za čitav Slavenski Jug i za čitav kulturni svijet, Uredništvo , Dubrovnika“ pridružuje se zahvalnosti svih čestitih i nezavi- nih Dubrovčana Kraljevskoj Srpskoj Akademiji Nauka i čestilkama gosparu rof. Milanu Rešetaru i prof. Marku Muratu. Našemu narodu predstoji iako ne tako skoro, svakako ne u da- lekom vremenu, jedna velika za- daća koju treba da definitivno riješi, a to je preuređenje države, S kojom je vezana njegova bu- dućnost. Ali ma koliko da je to pitanje vrlo važno jer se tiče na- rodnog opstanka, ipak jedan dio naroda vičan da se za _ njegovu sudbinu svak interesuje samo on ne, ne daje nikakvu važnost, ni- ti priznaje potrebu da se sam za nju brine. A pošto nije ništa ni doprinio, ni žrtvovao da bude saučesnik slavne stečevine koju danas uživa: zlatne slobode i svoje samostalne države za koju su drugi ginuli, on dosljedno prepušta da se za državu i na- rod pobrine svak, ko bio, samo on ne. Taj je dio naroda poslije oslobo- đenja (ili kako ori rađe kaže: po- slije prevrata) primio jednostavno na znanje da nije više pod_ Au- trijom;,-da-je “sada druga-država, druga uprava, druga vojska, ali od toga mu nikakva vajda, kad jednako treba da plaća porez, da ide u vojsku itd. On jednako kao i ranije bira kad je zeman . Ko mi reći ume U slavu Marku Muratu Prijatelju i bratu, Cuvenom Dubr včaninu Cestitom. katoliku I ponositom Srbinu, A Akađemiku Zaslugom izabranom Slikaru Bogoćanom Ko mi reći ume; gde se slava rađa I otkud potiče, gde je njeno vrelo: Da l' slučajno ona čoveka pogađa U nj ulazeć' tajno, al' odvažno, smelo? Kad se dete rađa, bilo gde mu drago, Praotački dar ga sam od sebe prati. Zaplače I' se ono što se rodi nago I" što znade, šta će da propati ? Lete ne zna.ama ništa o uzdarju Praotačkom što je njemu na put dato: Da !' je snabdeveno zlom, il! kakvom [čarju, Sudba | mu je crna, il! je'kao zlato? U uzdarju tome leži sve, i srodstvo: Leži narodnosna velika odlika : Leži ljubav, blagost, čojstvo, blago- Kao i zločesta zlotvorova slika. Šta uzdarje Tebi beše, moj Maestro? Čestitost i ljubav i u Srpstvo vera. i si njima, zbilja, Dubrovnik sav [prestr'o Kao i praoci tvoji: r/si im nerera. Kičicom si svojom slik'o divne čari Kojima se Vlahov Dubrovnik ponosi : vUlazak Duš: nov“ u Dubrovnik stari, fivopis večeri s mora, žala, svet zanosi Ti zasluži lepo“ime besmrtnika, Zaslugom li svojom_ili čistom verom | Praotaca večnog grada Dubrovnika... 2 o Reć' će Sveti Vlaho mereć' pravom Imerom. Beograd 1 1 arta 1940 Dr. Nikola Vučetić | rr | slaže se u svemu sa tim [rodsteo | | ojek nađe Nametljivci i naš seljak kako ga drugovi, pa tako skida sa sebe | brigu da sam misli za svoje do- bro. I onom jednakom lakoćom kojom ide na izbore očekujući od toga neku svoju ličnu korist koju će mu njegov izabrani po- slanik donijeti na tanjiru, on će, mađa razočarau od prijašnjih i luzija kao n. p. o neplaćanju po- reza, ipak glasati za onoga istog veselog prijatelja, koji mu već sada, mada su izbori još daleko, prilazi sa novim obećanjima i uvjeravanjima, kao n. p. da neće više biti državne vojne dužnosti, ni državne vojske, jer da se ima stvoriti banovinska vojska, koja će biti »naša«, za razliku od dr- ožavne koja je »tuđa«. I tako da- lje, kako propane jedna izmišljo- tina koja se narodu vješto pod- meće, nađe se odmah druga, ko- jom će ti samozvani narodni pri jatelji držati u jadan. narod, koj vjeruje. Narod iz naše ćudan je, do krajnosti povjerljiv; on sluša nekoga koji kaže da mu je duhovni otac, a koji bi trebalo prema tome da mu bude bar najusrdniji i najbliži prijatelj ali ni to nije, nego traži da ga sebi potčini, da bude apsolutni gospodar njegove savjesti, njego- ve sreće i života. A poslanik kome narod daje svoje povjerenje, samo- zvanim duhovnim ocem inače bez njega i njegove pomoći, teško da bi mogao biti narodni posla- nik. To je dakle jedna družba koja,se ni po čemu ne razliku- je u mislima, koja je uvijek slo- žna u radu za svoju ličnu korist. I nema sumnje, ljudi s ovakim metodama uspijevaju donekle kod naroda koji se lakoumno pušta varati, jer ima svojih domaćih briga 1 nevolja s kojima treba da se bori. Ali ipak dođe vrije- me kad čovjeku spane mrena s oči i zasjaje mu istina. Naš je narod već do sada dobrim dije- lom uvidio ono što smo mi dav- no predviđali, da onaj u koga je vjerovao i smatrao ga za pri- jatelja, nije bio dostojan njegova povjerenja, pa ga je od sebe ot- stranio. Ali to nij& dovoljno, jer. nametnika ima uvijek u dovolj- nom broju, koji su spremni da zamijene onog koji otstupa. Uvi- vreća zakrpu, — ili šljuka prdavca. Ali je teško na svojoj grbači stjecati iskustva, o- sim što prijeti bojazan da nas vrijeme iznenadi, Zato naš narod koji je tako bistra uma, treba da se jednom osvijesti i da vo- kaže da mu ne treba savietodav-