GODINA XXVI) BR.
PVA

Izlazi svake skita“

Pretplata'u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

h2? ae
ss 27)
Taksa plaćena u gotovu # —“ prao

Dubrovnik, 25 marta 1940

a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
: jednog stupca.

Broj 12

Dopisi se šalju uredništvu

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan

1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

.— Dotreba

ostvarenja i

srpskog sporazuma

Sve što dalje vrijeme odmiče
1 našim razgovorima o unutra-
njem našem uređenju, sve više
lolazimo do ubijeđenja, da mi
iijesmo još dovoljno za to sprem-
i. Niti znamo kako, na kojoj
snovi da se uređujemo, niti na«
azimo potrebu da prije nego se
ipustimo u pregovore sa drugi-
na, treba da mi Srbi budemo
zmeđu nas složni. I što je wlo
udnovato, mi ne vodimo ozbilj-
ia računa o vanjskim prilikama

coje nam prijete i koje bi nas
ato morale prinuditi da zaista
udemo na okupu, svi prožeti

ednom misli za dobro otadžbi-
je; a ne da na te vanjske pri-
ike upiremo prstom samo onda
ad hoćemo da njima opravdamo
očinjene svoje pogreške.

Dvije protivne strane ne vode
i borbu jednakim načinom. Dok
raća Hrvati rade složno po od-
eđenom planu i ne  otstupaju

d onoga što _su unaprijed smi-
lili, mi še danas nalazimo u 1-

toj situaciji u kojoj smo bili
red četiri godine, u prvom sta-
liju našega sporazuma : u neslo
i prije svega, (jer bez nje se
je počinje nikakav maš narodni
)osao, jer neslogom smo išli i
ia Kosovo), pa zatim u velikim
\bzirima, u zatajivanju onoga što
i s pravom trebalo da kažemo.
z prevelike skromnosti da se ne
amjerimo, da se pokažemo širo-
cogrudi i velikodušni do kraj-
nosti, sa nekom plašljivošću i po-
liženjem kao da sjedimo na o-
tuženičkoj klupi, mi se odriče-
no od najsvetijih državnih i na-
odnih principa, da tako ugodi-
no bratu koji ni sa tim nije za-
lovoljan, nego traži uvijek više
uporno, kao pobjedni vojskovo-
ta koji diktuje uslove mira. Mi |
imo isto tako popustljivi i oba-
rivi i u javnoj štampi. Nama
1e bi gotovo ni trebala veća slo-
boda štampe, jer mi sami cenzu-
"išemo tako strogo naše misli i
mjerimo svaku našu riječ, da ne
ni trebalo da vlast ima ikakve
lavobolje zbog nas, kad bi sa-
mo njene direktive bile od na-
lležnih svuda jednako pravilno
shvaćene. Mi se trudimo da nas
raća razumiju, ali na žalost oni
e priznaju razloge, i mi sa naj-
oljim načinom i najubjedljivijom
ogikom, ne uspijevamo da ih u-
ijedimo; a logika opet ne do-
ušta tranzakcija, jer onda od
zbiljnog raspravljanja stvara se
eozbiljno čarkanje i ludilo. Pa
iiu prkos toga, razlikujemo
ravu braću koja lealno i bratski
isli, od one koju vodi samo
ržnja; a to uvijek u raspravlja-
ju i naglasujemo, ali koja fajda

od svih tih obzira, kad pametni- |

ji njihovi ljudi ne dolaze do iz-
ražaja |

Od svega je pak najgore, što
smo mi sami između nas
rastrojeni i nedosljedni. Osuđu-
jemo nepravdu koja nam se čini,
ali kao da smo skloni da prepu-
stimo božjoj providnosti, da sama

Srbin živi, da i u njima bije sr-
ce za nedjeljivu državu i narod-

| no jedinstvo; pa sagledavši u oz-

biljnost prilika i vremena u ko-
me se nalazimo, neka Srpski na-
rod uzme odlučno svoje stanovi-

| šte za našu odbranu od nesavje-

uspostavi pravdu koju iščekujemo. |

Mi odavna čujemo za okupljanje
Srba u opšte, a specijalno za o-
kupljanje radikala i njilovoj ak-
ciji, i o njihovom uvjeravanju da
će sve stvari doći na svoje mje-
sto u svoje vrijeme, polagano,

da ne treba zato žuriti. Okuplja-'

nje i ozbiljan rad i ozbiljna ak-
cija, nije svejedno. Jer mi može-
mo i de se okupimo da bolje i-
spostavimo našu neslogu, pa ida
Se raziđemo bez  svršena posla;
a nama izgleda da bi trebalo da
se Srpski narod zainteresuje jed-
nako i za sve ove oslobođene

krajeve, pa i ako mu nijesu mo-
zada svi dovoljno  pozuau, treva

da zna i vjeruje da i u njima

snih ljudi koji hoće da nas raz-
jedine, na opštu našu propast.

Mi smo Srbi podijeljeni u ne-
koliko stranaka, i svaka uvjera-
va da ima oslona_ u narodu.
Sami radikali stvaraju razne ta-.
bore, i svaki kaže da radi sa pri-
stajanjem glavnog vođe radikalne
stranke, dok mi od samoga vođe
ne čujemo baš ništa, a ne mo-
žemo da vjerujemo da se on sa
svima srpskim  straukama slaže,
kad ni same stranke nijesu me-
đu sobom složue. Zbog toga mi
vidimo da narod ne može da se
orijentiše na koju će stranu, on

ne zna koga da sluša, ko vodi
WBlavautt o aigeejy e ae “grb
da riješi definitivno naš spora-

zum. Sa kakvom spremom, sa
kakvim poznavanjem stvari može
da govori narod, koji neupućen,
i ne zna gotovo za ove krajeve
koji su bili pod tuđinom, i drži
da sem naroda u Srbiji, uema
srpskoga naroda nigdje aa svije-
tu? Tome je kriv naš nemar,
koji nas je doveo i do otstupa-
nja veličanstvene misli: ,,brat je
mio koje vjere bio“, pa se daje
maha raznim vjerskim strujama,
izmišljaju se razni individualizmi
koji apsolutuo ne postoje, i u
nemogućnosti da ih ma _ čim o-
pravdaju, oslanjaju ih na vjer-
skoj razlici. I tako mjesto a
kao kulturni ljudi  propagišemo
vjersku snošljivost, mi stvaramo
vjersko pitanje, vjerski razdor,
jer na to se ide, na to se sa vi-
še strana računa, kao na najpo-
uzdanije  sretstvo da nas se do-
tuče, da nas nestane. Ne vjeru-
jemo da ovako razorne ideje i
predrasude mogu poslužiti našem

a " sija

njem uređenju.

"BRA 1SEID

U ,,Hrvatskom dnevniku“ iz-
lazi članaka po našem narodnom
pitanju vrlo često ali i vrlo ra-
zuoliko. Ponekada su ti članci
nabusiti, opori, prijeteći, često
intrasigentui, a ponekada nose
u sebi neki ton bolećivosti i ve-
like brige za svoju braću. Sve
prema raspoloženju a i — poli-
tičkom računanju. Nedavno je
izašao članak koji  krokodilski
lije suze zbog vrlo teškog go-
spodarskog položaja širokih slo-
jeva srpskoga naroda“ pa je za
to velika briga »Hrv. dnevnika«
za ovim dijelom našega  na-
roda, jer ,nema nikoga ko bi
organizovao narod na gospodar-
skom i prosvjetnom polju“ pa s
toga preporučuje »Hrv. dnevnik«
srpskom narodu da uzme za u-
zor hrvatski narod.

Na ove bratske brige »Srpski
Glas“ ovako zgodno u svome ve-
ćem članku ,,Istina o korupciji“
odgovara:

»O tome, ko o kome, u ovim
ozbiljnim časovima treba da se
brine, mi ćemo se pozabaviti u
jednom od idućih brojeva ,,Srp-
skoga Glasa“, kad ćemo nadamo
se, dati prilike »Hrv. dnevniku«
da se uvjeri kako su njegove
brige, što se nas tiče, sasvim ne-
potrebne, a kako bi one trebalo
da se prikupe na sasvim drugoj
strani, onamo ,,unutar“ Banovine
Hrvatske, gdje bi anarhija odav-
no došla do punog izražaja, da
sa iza one Banske Vlasti, koju

pominje ,,Hrv. dnevnik“ ne na-
lazi jedna primjerna i mudra 1+

adržljivost i svijest srpskoga na=

roda i nezaveđenif Hrvata, Kao [
budna pažnja rasejanih garni-
zona državne oružane sile“.

Ali dok »Hrv. dnevnik« lije
krokodilske suze za teškim sta-
njem u srpskom narodu, dotle
ne može a da tom istom narodu
ne prikači jednu ne baš ponosnu
društvenu odliku: Korupciju, jer
je ,njen izvor u Beogradu,
gdje još ni danas nije uništena“.

Na ovo , Srpski glas“ odlučno
i ubjedljivo ustaje pa, među o-
stalim, kaže: ,,Poznato je dobro
da u Srbiji pre ratova ne samo
nije bilo korupcije nego da se
u njoj ni o samoj ovoj riječi ni-
je znalo. Ona se kod nas žačela
tek posle slavnih pobjeda i po-
sle triumfa na bojnim poljima,
iskorišćujući preteški umor onih
kojima se za ovaj  triumf imalo
zahvaliti. Mi moramo  podvući
jednom za svagda da je najve-
ća neistina: da je njen izvor,
kao što tvrdi ,,Hrv. dnev.“ u Be-
ogradu, već da je ona došla o-
vamo iz krajeva koji su oslobo-
đeni i to najprije iz Zagreba,
a onda od krupnih trgovaca i
velikih industrijalaca Bačke, Ba-
nata i drugih industrijskih i tr-
govačkih centara naše zemlje.
Zagrebački Mađari, tamošnji Ni-
jemci i Jevreji (koji su ovom
gradu nametnuli svoja bogatstva,
zatim svoj moral i svoj jezik)

RIGE

bili su prvi koji su uhvatili ve-
zu sa beogradskim korupcionaši-
ma, koji su obogatili i postavili
se u prve političke redove drža-
ve“... , Tako su, jedan za dru-
gim mnogi naši gradovi stali sti-
cati svoje korupcionaše, koji su
uspjeli da se postave na čelo
istaknutih građana...“

Tako stoji sa korupcijom.
čiji izvor nije u Beogradu kako
to neistinito tvrdi ,,Hrv. dnev.“,
Već u Zagrebu i mnogim  dru-
gim "mjestima, koja su ovoj ze-
mlji darivala ne samo korupcio-
naše velikih kalibara, nego i
bezbroj malih koji su u stanju

.da opuste i zemlje mnogo veće

i bogatije od naše.

Zaista, je li moguće da je Za-
greb zaboravio svoga Ivicu Ko-
vačevića, onoga famoznog mini-
stra šuma i rudnika, koji je bio
prvi vijesnik zla o kome govori-
mo i čiji su podvizi oko obnove
dugoročnih šumskih ugovora da-
li povoda najvećim zloupotreba-
ma? Zaista trebalo bi potsjećati
na mnoge druge stvari, tako br-
zo i lako zaboravljene, na afere
o šumskim taksama i državnim
prihodima iz doba najveće ko-
njukture drveta, ili na pustoše-
nja Šumskih područja i unište-
nja uslova za šumsku kulturu,
na ugovore o Velebitu ili na
zloupotrebe šumskih fondova, na
razne izmjene ugovora na štetu
države, na amortizacije i na for-
malno otpisivanje državnih potra-