GODINA XXVI) BR. PVA Izlazi svake skita“ Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1- h2? ae ss 27) Taksa plaćena u gotovu # —“ prao Dubrovnik, 25 marta 1940 a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine : jednog stupca. Broj 12 Dopisi se šalju uredništvu Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. .— Dotreba ostvarenja i srpskog sporazuma Sve što dalje vrijeme odmiče 1 našim razgovorima o unutra- njem našem uređenju, sve više lolazimo do ubijeđenja, da mi iijesmo još dovoljno za to sprem- i. Niti znamo kako, na kojoj snovi da se uređujemo, niti na« azimo potrebu da prije nego se ipustimo u pregovore sa drugi- na, treba da mi Srbi budemo zmeđu nas složni. I što je wlo udnovato, mi ne vodimo ozbilj- ia računa o vanjskim prilikama coje nam prijete i koje bi nas ato morale prinuditi da zaista udemo na okupu, svi prožeti ednom misli za dobro otadžbi- je; a ne da na te vanjske pri- ike upiremo prstom samo onda ad hoćemo da njima opravdamo očinjene svoje pogreške. Dvije protivne strane ne vode i borbu jednakim načinom. Dok raća Hrvati rade složno po od- eđenom planu i ne otstupaju d onoga što _su unaprijed smi- lili, mi še danas nalazimo u 1- toj situaciji u kojoj smo bili red četiri godine, u prvom sta- liju našega sporazuma : u neslo i prije svega, (jer bez nje se je počinje nikakav maš narodni )osao, jer neslogom smo išli i ia Kosovo), pa zatim u velikim \bzirima, u zatajivanju onoga što i s pravom trebalo da kažemo. z prevelike skromnosti da se ne amjerimo, da se pokažemo širo- cogrudi i velikodušni do kraj- nosti, sa nekom plašljivošću i po- liženjem kao da sjedimo na o- tuženičkoj klupi, mi se odriče- no od najsvetijih državnih i na- odnih principa, da tako ugodi- no bratu koji ni sa tim nije za- lovoljan, nego traži uvijek više uporno, kao pobjedni vojskovo- ta koji diktuje uslove mira. Mi | imo isto tako popustljivi i oba- rivi i u javnoj štampi. Nama 1e bi gotovo ni trebala veća slo- boda štampe, jer mi sami cenzu- "išemo tako strogo naše misli i mjerimo svaku našu riječ, da ne ni trebalo da vlast ima ikakve lavobolje zbog nas, kad bi sa- mo njene direktive bile od na- lležnih svuda jednako pravilno shvaćene. Mi se trudimo da nas raća razumiju, ali na žalost oni e priznaju razloge, i mi sa naj- oljim načinom i najubjedljivijom ogikom, ne uspijevamo da ih u- ijedimo; a logika opet ne do- ušta tranzakcija, jer onda od zbiljnog raspravljanja stvara se eozbiljno čarkanje i ludilo. Pa iiu prkos toga, razlikujemo ravu braću koja lealno i bratski isli, od one koju vodi samo ržnja; a to uvijek u raspravlja- ju i naglasujemo, ali koja fajda od svih tih obzira, kad pametni- | ji njihovi ljudi ne dolaze do iz- ražaja | Od svega je pak najgore, što smo mi sami između nas rastrojeni i nedosljedni. Osuđu- jemo nepravdu koja nam se čini, ali kao da smo skloni da prepu- stimo božjoj providnosti, da sama Srbin živi, da i u njima bije sr- ce za nedjeljivu državu i narod- | no jedinstvo; pa sagledavši u oz- biljnost prilika i vremena u ko- me se nalazimo, neka Srpski na- rod uzme odlučno svoje stanovi- | šte za našu odbranu od nesavje- uspostavi pravdu koju iščekujemo. | Mi odavna čujemo za okupljanje Srba u opšte, a specijalno za o- kupljanje radikala i njilovoj ak- ciji, i o njihovom uvjeravanju da će sve stvari doći na svoje mje- sto u svoje vrijeme, polagano, da ne treba zato žuriti. Okuplja-' nje i ozbiljan rad i ozbiljna ak- cija, nije svejedno. Jer mi može- mo i de se okupimo da bolje i- spostavimo našu neslogu, pa ida Se raziđemo bez svršena posla; a nama izgleda da bi trebalo da se Srpski narod zainteresuje jed- nako i za sve ove oslobođene krajeve, pa i ako mu nijesu mo- zada svi dovoljno pozuau, treva da zna i vjeruje da i u njima snih ljudi koji hoće da nas raz- jedine, na opštu našu propast. Mi smo Srbi podijeljeni u ne- koliko stranaka, i svaka uvjera- va da ima oslona_ u narodu. Sami radikali stvaraju razne ta-. bore, i svaki kaže da radi sa pri- stajanjem glavnog vođe radikalne stranke, dok mi od samoga vođe ne čujemo baš ništa, a ne mo- žemo da vjerujemo da se on sa svima srpskim straukama slaže, kad ni same stranke nijesu me- đu sobom složue. Zbog toga mi vidimo da narod ne može da se orijentiše na koju će stranu, on ne zna koga da sluša, ko vodi WBlavautt o aigeejy e ae “grb da riješi definitivno naš spora- zum. Sa kakvom spremom, sa kakvim poznavanjem stvari može da govori narod, koji neupućen, i ne zna gotovo za ove krajeve koji su bili pod tuđinom, i drži da sem naroda u Srbiji, uema srpskoga naroda nigdje aa svije- tu? Tome je kriv naš nemar, koji nas je doveo i do otstupa- nja veličanstvene misli: ,,brat je mio koje vjere bio“, pa se daje maha raznim vjerskim strujama, izmišljaju se razni individualizmi koji apsolutuo ne postoje, i u nemogućnosti da ih ma _ čim o- pravdaju, oslanjaju ih na vjer- skoj razlici. I tako mjesto a kao kulturni ljudi propagišemo vjersku snošljivost, mi stvaramo vjersko pitanje, vjerski razdor, jer na to se ide, na to se sa vi- še strana računa, kao na najpo- uzdanije sretstvo da nas se do- tuče, da nas nestane. Ne vjeru- jemo da ovako razorne ideje i predrasude mogu poslužiti našem a " sija njem uređenju. "BRA 1SEID U ,,Hrvatskom dnevniku“ iz- lazi članaka po našem narodnom pitanju vrlo često ali i vrlo ra- zuoliko. Ponekada su ti članci nabusiti, opori, prijeteći, često intrasigentui, a ponekada nose u sebi neki ton bolećivosti i ve- like brige za svoju braću. Sve prema raspoloženju a i — poli- tičkom računanju. Nedavno je izašao članak koji krokodilski lije suze zbog vrlo teškog go- spodarskog položaja širokih slo- jeva srpskoga naroda“ pa je za to velika briga »Hrv. dnevnika« za ovim dijelom našega na- roda, jer ,nema nikoga ko bi organizovao narod na gospodar- skom i prosvjetnom polju“ pa s toga preporučuje »Hrv. dnevnik« srpskom narodu da uzme za u- zor hrvatski narod. Na ove bratske brige »Srpski Glas“ ovako zgodno u svome ve- ćem članku ,,Istina o korupciji“ odgovara: »O tome, ko o kome, u ovim ozbiljnim časovima treba da se brine, mi ćemo se pozabaviti u jednom od idućih brojeva ,,Srp- skoga Glasa“, kad ćemo nadamo se, dati prilike »Hrv. dnevniku« da se uvjeri kako su njegove brige, što se nas tiče, sasvim ne- potrebne, a kako bi one trebalo da se prikupe na sasvim drugoj strani, onamo ,,unutar“ Banovine Hrvatske, gdje bi anarhija odav- no došla do punog izražaja, da sa iza one Banske Vlasti, koju pominje ,,Hrv. dnevnik“ ne na- lazi jedna primjerna i mudra 1+ adržljivost i svijest srpskoga na= roda i nezaveđenif Hrvata, Kao [ budna pažnja rasejanih garni- zona državne oružane sile“. Ali dok »Hrv. dnevnik« lije krokodilske suze za teškim sta- njem u srpskom narodu, dotle ne može a da tom istom narodu ne prikači jednu ne baš ponosnu društvenu odliku: Korupciju, jer je ,njen izvor u Beogradu, gdje još ni danas nije uništena“. Na ovo , Srpski glas“ odlučno i ubjedljivo ustaje pa, među o- stalim, kaže: ,,Poznato je dobro da u Srbiji pre ratova ne samo nije bilo korupcije nego da se u njoj ni o samoj ovoj riječi ni- je znalo. Ona se kod nas žačela tek posle slavnih pobjeda i po- sle triumfa na bojnim poljima, iskorišćujući preteški umor onih kojima se za ovaj triumf imalo zahvaliti. Mi moramo podvući jednom za svagda da je najve- ća neistina: da je njen izvor, kao što tvrdi ,,Hrv. dnev.“ u Be- ogradu, već da je ona došla o- vamo iz krajeva koji su oslobo- đeni i to najprije iz Zagreba, a onda od krupnih trgovaca i velikih industrijalaca Bačke, Ba- nata i drugih industrijskih i tr- govačkih centara naše zemlje. Zagrebački Mađari, tamošnji Ni- jemci i Jevreji (koji su ovom gradu nametnuli svoja bogatstva, zatim svoj moral i svoj jezik) RIGE bili su prvi koji su uhvatili ve- zu sa beogradskim korupcionaši- ma, koji su obogatili i postavili se u prve političke redove drža- ve“... , Tako su, jedan za dru- gim mnogi naši gradovi stali sti- cati svoje korupcionaše, koji su uspjeli da se postave na čelo istaknutih građana...“ Tako stoji sa korupcijom. čiji izvor nije u Beogradu kako to neistinito tvrdi ,,Hrv. dnev.“, Već u Zagrebu i mnogim dru- gim "mjestima, koja su ovoj ze- mlji darivala ne samo korupcio- naše velikih kalibara, nego i bezbroj malih koji su u stanju .da opuste i zemlje mnogo veće i bogatije od naše. Zaista, je li moguće da je Za- greb zaboravio svoga Ivicu Ko- vačevića, onoga famoznog mini- stra šuma i rudnika, koji je bio prvi vijesnik zla o kome govori- mo i čiji su podvizi oko obnove dugoročnih šumskih ugovora da- li povoda najvećim zloupotreba- ma? Zaista trebalo bi potsjećati na mnoge druge stvari, tako br- zo i lako zaboravljene, na afere o šumskim taksama i državnim prihodima iz doba najveće ko- njukture drveta, ili na pustoše- nja Šumskih područja i unište- nja uslova za šumsku kulturu, na ugovore o Velebitu ili na zloupotrebe šumskih fondova, na razne izmjene ugovora na štetu države, na amortizacije i na for- malno otpisivanje državnih potra-