Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata'u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

i ud o
Dubr

“a Sai

ii 4 4
ovni

o

"ra

po ; " -

2773 42 + 1E2

Mo
iso h OJ BIK

Broj 13

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik;

DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br, 2.

.— NEOPRAVDANI INDIVIDUALIZAM

Svaka bolest koja može da
spopane čovjeka, traži brza lije-
ka, inače može da poslane hro-
nična i neizlječiva. Isto tako ako
neko boluje nekom fiksnom ide-
jom, što je simptom duševnog o-
boljenja, pa još ako je ta ideja
pogrešna i lažna, te se u tom
slučaju ona brzo širi u narodu
(jer se rđave i lažne ideje uvi-
jek lakše i brže primaju nego
dobre i prave), ona postaje epi-
demična i može da zahvati u čas
mnoge krajeve i čitave pokrajine
ako se odmah ne preduzmu odre-
đene mjere, da se ona spriječi.

Takav je slučaj i sa bolešću
koja se zove  »individualizam«.
Isprva se pojavljala samo spora-
dičuo, kao od šale, ali zbog pri-
rođene bezbrižnosti naših ljudi,
ona se brzo proširila i zahvatila
velike razmjere, dobar dio naše:
ga naroda. Ali kao svaka pošast,
ili epidemija koja naglo dođe pa
naglo i svrši, tako će svišiti i
individualizam, O “njemu “sada
(govore najviše oni ljudi koji i

ne znaju njegov pravi smisao,

| e dra frtee
DubrovhnitE

Prema zamisli tih

ljudi, mi
Srbi, Hrvati, Slovenci, ima»
mo između sebe tako  karak-

terističnih, tako bitnih i upadlji-
vih odlika i narodnosnih razlika
po kojima se, kažu, razazna-
jemo, da mi nijesmo više jedan
narod kao što sme uvijek do da-
nas bili, nego tri različna naroda,
ji da zato svaki naš dio naroda
\ima pravo da živi odijeljen od
idruga dva dijela i da zato treba
da se raziđemo. Sasvim dosljedno
njihovom shvaćanju pojma drža-
ve i naroda iz onih vremena kad
je narod robovao i stenjao pod
tuđinom i njih slušao, oni vide
da taj narod koji sada tek u slo-
bodnoj državi živi slobodan i u-
jedinjen u jednom narodu od
koga se ne misli dijeliti, hoće
da misli svojom glavom, da se
čuje i njegov glas bez posredni-
ka koji mu se nameću, Oni vi-
de da im se taj narod izmiče iz
šaka, da oni gube vlast nad njim
a to ih zabrinjuje, jer to je za
njih propast.

Davno je od _ ljudi od nauke,
pa i od same naše braće prizna-
ta istina da smo _ mi svi jedan
narod, i da nema ničega po čemu
bi smo se razlikovali. Mi smo i
ranije nekom prilikom kazali, da
jedino najizrazitije i najsigurnije
obilježje kojim se označuje jedan
narod i po kome se narodi ra-
zlikuju, to je njihov maternji je-

| stveni u svijetu

zik. Sve drugo, njihovo porijeklo, '

nšihova prošlost, kultura, običa-
ji, nošnja it.d., mogu da ne bu-
du tako pouzdani kao maternja
riječ; naročito danas
ljudske rase tako pomiješane, a
unaprijed će ih međusobni oduo-
si i potrebe društvenog života

se čovjek po samoj

ni kojoj rasi, nikome
spada. Jezik maternji,
jim se čovjek služi u svom fami-
lijarnom opštenju, jedini je koji
to određuje. A vidimo i sami, da
osvajači tuđih zemalja i naroda,
u svom naporu da sasvim potči-
ne i asimiliraju tuđ narod, naj-
prije mu zabrane da se na svom
jeziku Bogu moli; i u prkos za-
danim  garancijama i poštovanja
prava narodnih manjina, osvajač
mu nameće svoj jezik. Samo smo
možda mi jedini, koji u svojoj
državi poštujemo zadanu riječ, i
Narod koji govori jednim jezi-
kom, taj je narod jedan, jedin-
stven, ma kako se ou politički
opredjeljivao, a sve razlike dija-
lekta, ili namjerno kvarenje je“
zika, kao što je to kod nas jedin-
slučaj, da se
na taj način istaknu razlike u
jeziku i da to posluži kao jača
oznaka narodnog individnaliteta,
— ne mogu da obore istinu da
je jezik kojim govore Srbi i Hr-
vati, jedan isti jezik. Neosnova-
nost i neozbiljnost tako komično
shvaćenog individualizma, najbo-
lje nam dokazuju Italijanci, čiji
se poneki krajevi teško među
sobom razumiju, taka je razlika

.. . . li
u njihovom govoru, pa ipak oni |

ne nalaze i ne ističu tim nikakav
individualizam, oni su svi jedan
narod koji govori jednim jezi-
kom. Bilo je vrijeme kad su i
oni bili razjedinjeni i pocjepka-
ni gore nego mi danas. Parma,
Luka, Milano, bili su nekad mo-

narhije i kulturna središta, Ve-

necija je bila srednjevjekovna re-
publika itd., ali kad se Italija
ujedinila, to je sve prestalo, ini
jedan grad, odnosno država, nije
ispostavljao svoj individualizam,
ni neku superiornost nad ostalim
narodom.

Po prirodi svaki je čovjek za
sebe jedna individua, on dakle
ima svoju individualnost, jer ka-
ko je tu skoro u jednoj svojoj
učenoj i vrlo  interesantnoj ras-
pravi kazao profesor Ivan Đaja,
ne samo da je ljudski rod sastav-
ljen iz vrlo različnih pretstavni-
ka, nego ni u jednoj rasi, pa ni
u jednoj porodici, ni dva člana
nijesu istovjetna, isto kao što

kad su i |
li ljudi, pa da zato traži privile-
gija, jer on ipak spada društvu |

\ jeliti. Srbija nas

ma dva lista u gori
Ali razuman čovjek ne umišlja
da je on po prirodi nešto više
ili nešto drugo nego što su osta-

| ljudi u kom treba da živi prema ,
još više približiti i sadružiti, da |
svojoj spo- |
ljašnosti neće raspoznati nikako |

naredu |
jezik ko- |

opštim zakonima koje to društvo
određuje, jer mu to društvo o-
bezbjeđuje i sve uslove života i
sva prava koja ga idu.

U našem jedinstvenom narodu
nema razlika koje uas mogu: di-
je oslobodila
jer smo bili robovi, a ujedinila
nas je jer smo s ujom jedan rod,
ue da se opet dijelimo, nego da
se priznamo jedan narod, u jed
noj nedjeljivoj državi. Od toga
Srbija i srpski narod ne odstu-
paju, a individualitet je svršio
danom našega oslobođenja. I evo
zašto: \

Sretoše se jednom dva čovjeka
u nekoj pustoši, u nekom dale-

m A Paar Rss; nRenaaom o "0 ovna PVS RPR : < . z +
prava narodnin manjina. e KONI američkom kraju. NiKad

naša narodna riječ kaže, đa ,,ne- |
jednaka“.

se ranije ni vidjeli nijesu, oni
su bili jedan drugom sasvim ne-
poznati. Ali po nekom prirodnom
nagonu  ljubaznih osjećaja i u-
čtivosti, obojica se zaustaviše, i
»,Pomoz' Bog“ reče jedan, — i
»Bog ti pomogao“ odvrati drugi.
»Pa mi smo mašinci', radosno
iznenađeni priznaše obojica i sr-
dačno se rukovaše, i poslije kra-
ćeg raspitivanja o njihovom sna-
laženju u tuđem kraju, o zani-
manju i življenju, jedan: će reći:
nA odakle si, prijatelju, iz koga
si kraja?“ ,,Ja sam iz Niša“, od-
govori onaj drugi, ,A ti, brate?“
nJa sam iz Petrinje“. I ljupko
se sagledaše u oči i krepko sti-
snuše nanovo svoje desnice, i tek
se tada dosjetiše, jedan da je Sr-
bin, drugi da je Hrvat, a oba da
su braća.

Ko bi bio željan da pronađe
među njima razliku nekog indi-
vidualiteta, može da je potraži,
za nas je to pitanje davno rije-
šeno.

NEKA ID

Hrvatsko-srpska koalicija išla
je posle 1905 godine svojim pu-
tem i pobjeđivala je. Srbi su i-
skreno i požrtvovno  sarađivali.
Šta više, birali su svojim glaso-
vima kao svoje pretstavnike Hr-
vale, koji su bili na programu
jedinstva. Frano Supilo, dr. Bo-
žo Vinković, dr. Vinko Kriško-
vić i mnogi drugi birani su srp-
skim glasovima. Nikada Srbi to
ne zažališe, jer time nisu grije-
šili, već vršili svoju dužnost i
djelom su pokazali kako treba
raditi za bratstvo i jedinstvo.

Svjetski rat je bio teški ka-
men smutnje za odnose Srba i
Hrvata. Franjo Ferdinand je u-
bijen u Sarajevu 1914 god. Ubio
ga je Srbin iz Bosne. Franko-
vački duh se digao i raspalio
bratoubilačku borbu i mnogo je
rana otvoreno. Izgledalo je, da
izmirenja srpsko-hrvatskog neće
ni trebati, jer će Srba nestati;
\ali duh jedinstva liječio je rane
“odmah, dok su još krvarile. Mla-
di iđealiste Hrvati bježali su za-
jedno sa Srbima iz Austrije i
njezine vojske u Srbiju i njezi-
nu vojsku, da stvore jugosloven-
sku legiju. I stvorili su je i po-
bijedili su! Došla je Ig18 godi-
na kao pobjeda oružjem izvoje+
vana. Pa ipak, srpska vojska. ne
dolazi u ove naše krajeve kao o-
krutni pobjedilac, nego bratski;
i u Hrvatskoj nema nikakovih
osvetničkih djela, već sve ostaje
živo i zdravo.

Kako je teško poređenje sa
današnjim prilikama u Hrvatskoj!

I DANA

Danas je jedna stranka taktičko-
politički pobijedila, a njezini pri-
jatelji ponašaju se kao da su na
bojnom polju potukli mneprijate-
lja.

— — Znaće se i čuće se još
i posle koliko je nacionalnih Sr-
ba i Hrvata stradalo u svim for-
mama stradanja, pa nas teško
boli kad, kraj svega onoga što
doživljujemo, čujemo ciničko tvr-
đenje: laže onaj ko govori o pro-
gonima u Hrvatskoj! Svak može
da laže ali ne lažu suze sirotana
i nesrećnika.

U oslobođenoj zemlji pošlo se
zlim putem. Razjedinili smo se i
zaratili partijski, no kraj svega
toga ostaje kao neosporno, da su
Srbi u našim krajevima u većini
ušli u one stranke, koje su ispo-
vijeđdale načelo jedinstva i ravno-
pravnosti. U najvećem broju po-
šli su Srbi?u Hrvatskoj za Sve-
tozarom Pribićevićem, koji je re-
kao 1926 godine aa partijskom
kongresu u Beogradu: , Mi de-
mokrate hoćemo nešto više, ne-
što svetije i veličanstvenije od
sporazuma. Mi hoćemo potpuno
jedinstvo našega naroda... Tako
smo doživjeli to da se ta politi-
ka sporazuma zove državnom po-
litikom, a stigmatizira kao anti-
državna politika, politika jedin+
stva, politika koja je stvorila ovu
državu...e I oni Srbi koji su bili
u drugim strankama vjerovali su
u pobjedu politike jedinstva, ia-
ko su ponekad prihvaćali drugu
taktiku, ali čim je ta taktika po-
čela da razdire osnove politike