Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- i ud o Dubr “a Sai ii 4 4 ovni o "ra po ; " - 2773 42 + 1E2 Mo iso h OJ BIK Broj 13 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br, 2. .— NEOPRAVDANI INDIVIDUALIZAM Svaka bolest koja može da spopane čovjeka, traži brza lije- ka, inače može da poslane hro- nična i neizlječiva. Isto tako ako neko boluje nekom fiksnom ide- jom, što je simptom duševnog o- boljenja, pa još ako je ta ideja pogrešna i lažna, te se u tom slučaju ona brzo širi u narodu (jer se rđave i lažne ideje uvi- jek lakše i brže primaju nego dobre i prave), ona postaje epi- demična i može da zahvati u čas mnoge krajeve i čitave pokrajine ako se odmah ne preduzmu odre- đene mjere, da se ona spriječi. Takav je slučaj i sa bolešću koja se zove »individualizam«. Isprva se pojavljala samo spora- dičuo, kao od šale, ali zbog pri- rođene bezbrižnosti naših ljudi, ona se brzo proširila i zahvatila velike razmjere, dobar dio naše: ga naroda. Ali kao svaka pošast, ili epidemija koja naglo dođe pa naglo i svrši, tako će svišiti i individualizam, O “njemu “sada (govore najviše oni ljudi koji i ne znaju njegov pravi smisao, | e dra frtee DubrovhnitE Prema zamisli tih ljudi, mi Srbi, Hrvati, Slovenci, ima» mo između sebe tako karak- terističnih, tako bitnih i upadlji- vih odlika i narodnosnih razlika po kojima se, kažu, razazna- jemo, da mi nijesmo više jedan narod kao što sme uvijek do da- nas bili, nego tri različna naroda, ji da zato svaki naš dio naroda \ima pravo da živi odijeljen od idruga dva dijela i da zato treba da se raziđemo. Sasvim dosljedno njihovom shvaćanju pojma drža- ve i naroda iz onih vremena kad je narod robovao i stenjao pod tuđinom i njih slušao, oni vide da taj narod koji sada tek u slo- bodnoj državi živi slobodan i u- jedinjen u jednom narodu od koga se ne misli dijeliti, hoće da misli svojom glavom, da se čuje i njegov glas bez posredni- ka koji mu se nameću, Oni vi- de da im se taj narod izmiče iz šaka, da oni gube vlast nad njim a to ih zabrinjuje, jer to je za njih propast. Davno je od _ ljudi od nauke, pa i od same naše braće prizna- ta istina da smo _ mi svi jedan narod, i da nema ničega po čemu bi smo se razlikovali. Mi smo i ranije nekom prilikom kazali, da jedino najizrazitije i najsigurnije obilježje kojim se označuje jedan narod i po kome se narodi ra- zlikuju, to je njihov maternji je- | stveni u svijetu zik. Sve drugo, njihovo porijeklo, ' nšihova prošlost, kultura, običa- ji, nošnja it.d., mogu da ne bu- du tako pouzdani kao maternja riječ; naročito danas ljudske rase tako pomiješane, a unaprijed će ih međusobni oduo- si i potrebe društvenog života se čovjek po samoj ni kojoj rasi, nikome spada. Jezik maternji, jim se čovjek služi u svom fami- lijarnom opštenju, jedini je koji to određuje. A vidimo i sami, da osvajači tuđih zemalja i naroda, u svom naporu da sasvim potči- ne i asimiliraju tuđ narod, naj- prije mu zabrane da se na svom jeziku Bogu moli; i u prkos za- danim garancijama i poštovanja prava narodnih manjina, osvajač mu nameće svoj jezik. Samo smo možda mi jedini, koji u svojoj državi poštujemo zadanu riječ, i Narod koji govori jednim jezi- kom, taj je narod jedan, jedin- stven, ma kako se ou politički opredjeljivao, a sve razlike dija- lekta, ili namjerno kvarenje je“ zika, kao što je to kod nas jedin- slučaj, da se na taj način istaknu razlike u jeziku i da to posluži kao jača oznaka narodnog individnaliteta, — ne mogu da obore istinu da je jezik kojim govore Srbi i Hr- vati, jedan isti jezik. Neosnova- nost i neozbiljnost tako komično shvaćenog individualizma, najbo- lje nam dokazuju Italijanci, čiji se poneki krajevi teško među sobom razumiju, taka je razlika .. . . li u njihovom govoru, pa ipak oni | ne nalaze i ne ističu tim nikakav individualizam, oni su svi jedan narod koji govori jednim jezi- kom. Bilo je vrijeme kad su i oni bili razjedinjeni i pocjepka- ni gore nego mi danas. Parma, Luka, Milano, bili su nekad mo- narhije i kulturna središta, Ve- necija je bila srednjevjekovna re- publika itd., ali kad se Italija ujedinila, to je sve prestalo, ini jedan grad, odnosno država, nije ispostavljao svoj individualizam, ni neku superiornost nad ostalim narodom. Po prirodi svaki je čovjek za sebe jedna individua, on dakle ima svoju individualnost, jer ka- ko je tu skoro u jednoj svojoj učenoj i vrlo interesantnoj ras- pravi kazao profesor Ivan Đaja, ne samo da je ljudski rod sastav- ljen iz vrlo različnih pretstavni- ka, nego ni u jednoj rasi, pa ni u jednoj porodici, ni dva člana nijesu istovjetna, isto kao što kad su i | li ljudi, pa da zato traži privile- gija, jer on ipak spada društvu | \ jeliti. Srbija nas ma dva lista u gori Ali razuman čovjek ne umišlja da je on po prirodi nešto više ili nešto drugo nego što su osta- | ljudi u kom treba da živi prema , još više približiti i sadružiti, da | svojoj spo- | ljašnosti neće raspoznati nikako | naredu | jezik ko- | opštim zakonima koje to društvo određuje, jer mu to društvo o- bezbjeđuje i sve uslove života i sva prava koja ga idu. U našem jedinstvenom narodu nema razlika koje uas mogu: di- je oslobodila jer smo bili robovi, a ujedinila nas je jer smo s ujom jedan rod, ue da se opet dijelimo, nego da se priznamo jedan narod, u jed noj nedjeljivoj državi. Od toga Srbija i srpski narod ne odstu- paju, a individualitet je svršio danom našega oslobođenja. I evo zašto: \ Sretoše se jednom dva čovjeka u nekoj pustoši, u nekom dale- m A Paar Rss; nRenaaom o "0 ovna PVS RPR : < . z + prava narodnin manjina. e KONI američkom kraju. NiKad naša narodna riječ kaže, đa ,,ne- | jednaka“. se ranije ni vidjeli nijesu, oni su bili jedan drugom sasvim ne- poznati. Ali po nekom prirodnom nagonu ljubaznih osjećaja i u- čtivosti, obojica se zaustaviše, i »,Pomoz' Bog“ reče jedan, — i »Bog ti pomogao“ odvrati drugi. »Pa mi smo mašinci', radosno iznenađeni priznaše obojica i sr- dačno se rukovaše, i poslije kra- ćeg raspitivanja o njihovom sna- laženju u tuđem kraju, o zani- manju i življenju, jedan: će reći: nA odakle si, prijatelju, iz koga si kraja?“ ,,Ja sam iz Niša“, od- govori onaj drugi, ,A ti, brate?“ nJa sam iz Petrinje“. I ljupko se sagledaše u oči i krepko sti- snuše nanovo svoje desnice, i tek se tada dosjetiše, jedan da je Sr- bin, drugi da je Hrvat, a oba da su braća. Ko bi bio željan da pronađe među njima razliku nekog indi- vidualiteta, može da je potraži, za nas je to pitanje davno rije- šeno. NEKA ID Hrvatsko-srpska koalicija išla je posle 1905 godine svojim pu- tem i pobjeđivala je. Srbi su i- skreno i požrtvovno sarađivali. Šta više, birali su svojim glaso- vima kao svoje pretstavnike Hr- vale, koji su bili na programu jedinstva. Frano Supilo, dr. Bo- žo Vinković, dr. Vinko Kriško- vić i mnogi drugi birani su srp- skim glasovima. Nikada Srbi to ne zažališe, jer time nisu grije- šili, već vršili svoju dužnost i djelom su pokazali kako treba raditi za bratstvo i jedinstvo. Svjetski rat je bio teški ka- men smutnje za odnose Srba i Hrvata. Franjo Ferdinand je u- bijen u Sarajevu 1914 god. Ubio ga je Srbin iz Bosne. Franko- vački duh se digao i raspalio bratoubilačku borbu i mnogo je rana otvoreno. Izgledalo je, da izmirenja srpsko-hrvatskog neće ni trebati, jer će Srba nestati; \ali duh jedinstva liječio je rane “odmah, dok su još krvarile. Mla- di iđealiste Hrvati bježali su za- jedno sa Srbima iz Austrije i njezine vojske u Srbiju i njezi- nu vojsku, da stvore jugosloven- sku legiju. I stvorili su je i po- bijedili su! Došla je Ig18 godi- na kao pobjeda oružjem izvoje+ vana. Pa ipak, srpska vojska. ne dolazi u ove naše krajeve kao o- krutni pobjedilac, nego bratski; i u Hrvatskoj nema nikakovih osvetničkih djela, već sve ostaje živo i zdravo. Kako je teško poređenje sa današnjim prilikama u Hrvatskoj! I DANA Danas je jedna stranka taktičko- politički pobijedila, a njezini pri- jatelji ponašaju se kao da su na bojnom polju potukli mneprijate- lja. — — Znaće se i čuće se još i posle koliko je nacionalnih Sr- ba i Hrvata stradalo u svim for- mama stradanja, pa nas teško boli kad, kraj svega onoga što doživljujemo, čujemo ciničko tvr- đenje: laže onaj ko govori o pro- gonima u Hrvatskoj! Svak može da laže ali ne lažu suze sirotana i nesrećnika. U oslobođenoj zemlji pošlo se zlim putem. Razjedinili smo se i zaratili partijski, no kraj svega toga ostaje kao neosporno, da su Srbi u našim krajevima u većini ušli u one stranke, koje su ispo- vijeđdale načelo jedinstva i ravno- pravnosti. U najvećem broju po- šli su Srbi?u Hrvatskoj za Sve- tozarom Pribićevićem, koji je re- kao 1926 godine aa partijskom kongresu u Beogradu: , Mi de- mokrate hoćemo nešto više, ne- što svetije i veličanstvenije od sporazuma. Mi hoćemo potpuno jedinstvo našega naroda... Tako smo doživjeli to da se ta politi- ka sporazuma zove državnom po- litikom, a stigmatizira kao anti- državna politika, politika jedin+ stva, politika koja je stvorila ovu državu...e I oni Srbi koji su bili u drugim strankama vjerovali su u pobjedu politike jedinstva, ia- ko su ponekad prihvaćali drugu taktiku, ali čim je ta taktika po- čela da razdire osnove politike