Strana 2 »DUBROVNIK« Broj 14 Iz svih tih knjiga formirana je >kartoteka« u kojoj se nalazi više ili manje ispisani list za skoro svakog »nepoćudnog«. Kažemo nepoćudnog zato što se tu ne na- laze samo imena izrazitih Jugo- * glovena — unitarista, već se na- laze i kartotečni listovi sa ime- nima onih Hrvata-Mačekovaca koji su na izborima uvijek gla- sali za svoga Vođu i njegovog kandidata ali su se bilo na koji način zamjerili nekome od gro- movnika. Imali smo prilike da zavirimo u te listove, pa znamo kakove su sve zamjerke stavljane jugoslo- venski orjentisanim građanima, po njihovom mišljenju hrvatožde- rima, ali smo vidjeli da se pra- vim i dobrim Hrvatima stavlja kao ozbiljna zamjerka i neopro- stivi grijeh sama činjenica da se druže sa Jugoslovenima. Ne sa- samo to, nego znamo šta više da te zamjerke nijesu ostale samo mrtvo slovo na papiru, nego da se je baš nekim Hrvatima — a da i ne govorim o Jugosloveni- ma — baš na temelju toga već primjerno osvećivalo. Nećemo pretjerati ako kažemo da se, izgleda, ovdje najbliže do- šlo do ostvarenja neke vrste »per- petuum mobile« jer je bujna ma- šta stvorila ovu kartoteku a kar- toteka je opet stvarala bujnu ma- štu. I baš zbog te mašte često su za vrijeme »robstva« letjeli »brzojavni protesti“ kad bi se Jeftićeva policija usudila da za- tvori kakovog »prvoborca« kojeg i oni sami danas hoće da »šupi- raju«, a to sve iz zahvalnosti pre- ma tim svojim pristašama koji su , bili i te kako dobri onda kada su se isprsavali i prkosili vlasti. Bilo kako bilo, mi ipak vjeru- jemo da će nam tvorci i čuvari kartoteke iskreno priznati da se u tim bilješkama ne nalazi ni- kakva protuzakonitost koju je na- pravio neki osvjedočeni Jugoslo- ven. Pa čak i ono što su pravili razni eksponenti vlasti koje nam je servirao, recimo, n. p. gosp. Dr. Stojadinović a što nije bilo poćudno stvaraocima kartoteke, ipak je sve bilo na zakonu osno- vano. Istina to su se onda nazi- vali »reakcionarni zakoni« a reži- mi su bili >diktatorski«, pa smo sa muogo sigurnosti očekivali da će ljudi demokratskih nazora — kako su se sami netačno nazivali — čim dođu na vlast, mijenjati nesavremene zakouske odredbe pa čak i čitave reakcionarne za- kone i zamjeniti ih sa novim po kojima će se pravedno i sa naj- većom strogošću postupati. Me- đutim dogodilo se obratno. U- tvrdilo s» da su svi oni zakoni vrlo dobri, da se samo po njima može živjett i upravljati, da me= tode upravljanja nijesu diKtator- ske, a da je Bileća jedno ođ naj- simpatičnijih ljetovališta i stjeci- šte otmenog turističkog svijeta čak i iz Banovine Hrvatske. Ali u našoj kartoteci druga- čije piše. Mi ne bilježimo ko se s kime druži, da li sa Hrvatima ili sa Jugoslovenima, jer bi mas to dovelo na suviše niski stepen. Mi ne bilježimo ni što je ko ka- zao u pijanom stanju, ali bilje- žimo sva ona bezakonja Koja su trijezno ( smišljeno učinjena. Zna- mo vrlo dobro imena svih lica dubrovačkog »sovjeta« koji vedri, oblači i došaptava — jer ne po- stoje pismena naređenja — op- ćinskom = povjereniku, ko sve ima da bude otpušten. Znamo također i ko je glavni a ko odgovorni faktor u pojedinoj u- stanovi, ko ima da nas »za- štiti« a ko ne, iko snosi odgo- vornost za pojedinu protuzako- nitost. O tome i te kako vodimo računa. A konačno poznate su nam i namjere onog dijela ulice koja ni sebi dobra ne želi, pa skoro uvijek unaprijed znamo što »sovjet« ima da odluči na pr- vom svom zasijedanju. Ali neka zuadu, naročito oni zeleniji koje revoltira istina u našim dopisima 'o stanju u Dubrovniku, njenoj općini, te »kulturnim« i »patri- otskim“ organizacijama, da smo mi u nedavna vremena vodili borbu sa njihovim učiteljima i rediteljima punokrvnim austrijan- cima, i da smo tu opasniju borbu sa daleko jačim neprijateljem crno žutom Austrijom riješili u našu korist zato što jeiondana našoj strani bila istina i pravda — kao i danas. Refleksi sporazuma“ Bilo bi bezumno tvrditi, da iz- među nas Srba i Hrvata, koji smo se đavno sporazumjeli i o- nog dijela Hrvata koji vodi bor- bu za »sporazum«, nije potreba od jednog istinskog, pravog, pra- vednog i definitivnog sporazuma, Ovo što se danas nazivlje spora- zumom, najbolje dokazuje sam razvoj događaja pod njegovim o- kriljem da je to sve drugo samo ne od svih dobromislećih željeni sporazum. S toga današnji ova- kav sporazum mora da se ikrogz. štampu odrazuje u pravom svi- jetlu, maročito kroz onaj dio štampe koja traži da se dođe do jednog iskrenog i pravednog spo- razuma, a koju zbog toga nepra- vedno proglasuju kao »protuspo- razumašku«. »Trgovinski glasnik« piše: »Političkim krugovima je ja- sno, da ne može biti normalnog života u našoj državnoj zajednici dok ne budu u njoj vlađali u potpunom sporazumu i Srbi i Hr- vati i Slovenci, naročito ako se uzmu u obzir današnji događaji u Evropi. Radi toga se smatra da je potrebno naći što prije ta- kvo riješenje, koje će zadovoljiti Srbe, naročito ako se uzne u obzir da su srpske stranke i ja- vuost uvijek željele politiku iskre- nog sporazuma sa Hrvatima, koji bi bio prihvatljiv i jednoj i dru- goj strani. Međutim, glavno Di- tanje koje se danas nameće, jeste pitanje zadovoljenja Srba i ure- đenja srpske jedinice. Obzirom na međunarodnu si- tmaciju i želju Srba da se ova sporna pitanja riješe u punom sporazumu sa pretstavnicima hr- vatskog naroda, niko sa ove stra- ne ne sumnja, da je danas mo- guć zdrav sporazum na širokoj podlozi, koji bi ojačao ovu dr- |.žavu i spremio je za svaku ne- željenu eventualnost. Da tako bude, jednako je u interesu Srba, Hrvata i Slovenaca. Smatra se, da je sve ostalo manjeg značaja i da je potrebno prije svega ri- ješiti pitanje zadovoljenja srpskih težnji i želja, koordinirajući ih sa željama i težnjama Hrvata. Dovoljno patriotizma ima i na jednoj i na drugoj strani da bi se moglo posumnjati u ispravan ishod ovog krupnog državnog posla. Potrebno je samo htjeti i početi«. Pančevačke »Srpske narodne novine« donose: »Upitajmo se pošteno:.šta su Hrvati sfvarno dobili novim ure- đenjem Hrvatske Banovine, koja dolazi kao posljedica sporazuma između g. Drag. Cvetkovića i g. dr. Mačeka! Mi otvoreno i pošteno odgo- varamo, posle svestrane studije: | Hrvati stvarno ne dobijaju ništa! | Dobijaju mnogi njihovi prvaci, | dobijaju mnogi partijski bukači i drekavci, ali vrijedni i trudo= | ljubivi dio našeg naroda, koji se naziva i Koji mi nazivamo Hr- vatima, ne. dobija baš nista. I dalje će 80 od roo hrvatskih se- ljaka živjeti s prihodom manjim od 1000 dinara godišnje! I dalje | podnositi ako ne veće, ali u sva- kom slučaju isto toliko velike terete, kao i do sada. Od izvje- šavanja hrvatskih trobojnica, od skidanja Ćirilskih natpisa s nad- | leštava i od toga da li će žan- darmi biti Srbi Ličani i Užičani, | ili Hrvati Ličani i Bošnjaci, hr- vatski seljak neće vidjeti nika- kvu vajdu. Pa ni od toga da li će na mjesto raznih Mažuranića, Matica, Nikića, Preka, Auera, Krizmana, Šuperina, Hanžeka i| drugih Hrvata koji su do spora- zuma zauzimali ministarske polo-. žaje, vidjeti u foteljima Šuteje, Torbare, Andrese, Krnjeviće, Bi-. čaniće pa i samog dr. Mačeka! Naprotiv! Kada prestanu »po-. zajmice« iz državnog budžeta, kada počne da se podnose tereti. prema novom banovinskom budže- tu, hrvatski će seljak biti još više. opterećen, nego li do sada! Ništa: mu neće pomoći što je cijena soli i petroleumu već sada snižena! Živi bili, pa vidjeli! i Ali je naša država kao cjelina znatno oslabljena sporazumom. Ako ništa drugo a ono sama po: java i drskost one »Šačice“ (koju g. dr. Maček spominje u svome | proglasu. Op. »D«) dijelom »pla: ćenih a dijelom zavedenih ljudi dokazuje da je državni autoritet opao, da je država oslabila! Na sirota čovjeka i zec kezi zube! No upitajmo se: da li je ow dje doista u pitanju samo jedna »šačica Hrvata«? Mi se tomo ramo zapitati, jer g. dr. Maček tvrdi da je to malobrojno dru Štvo postavilo sebi za cilj »di omete normalni razvitak političkih prilika u pravcu demokratije i parlamentarizma«, što znači i di omete »konačno dovršenje spo razuma hrvatskog naroda sa n& rodom srpskim«. i Ako je g. dr.. Maček doisti »firer« Hrvata, kako on sebe zt mišlja; ako je on doista prat pretstavnik Hrvata, kako to tvrdi njegovi trabanti a kako se dadi zaključiti i prema protokolu spo s. Treći razgovor ugodni dvaju političaru B. — Klanjam se gospon A- dame! A. — Dobar dan, cio dan. B. — Jesi li se staložio i uvi- dio da nije baš sve crno u našoj Banovini ? A. — Imaš pravo, samo mi nešto ne ide u glavu. Dok smo mi vas ostavili da radite u vašoj Banovini sve što hoćete, pa ma bilo i na uštrb našeg imena, vi ste se svojski razmađarili po na- šoj jedinici, pa huškate onaj ve- seli katolički svijet protiv svakog autoriteta naše Kraljevine. Zalo- snim konstatacijama u Vojvodini pridružio se hrabro i Vrhbosan- ski prvosveštenik usred Sarajeva u prvom centru naše jedinice. Šta misliš, kad bi naš Dositije udario tako po Zagrebu; ali je on uviđavan i pametan čovek pa neće ni aluzijama da remeti brat- sku slogu. Veoma je interesantno da g. Šarić sve katolike Bosne i Hercegovine trpa u Hrvate, a ja sam ti već jednom prilikom naglasio da se hrvatsko ime slabo ili nikako nije ni znalo sve do do okupacije 1878. Katolici su se zvali /atini, njihovi sveštenici pisali ćirilicom i mučili se sa pravoslavcima kao beslovesna raja agi i begov4. Kad je Filipović zaposio Bosnu, skočila je vrijed- nost »latinima«. Austrija naiđe na udruženi otpor pravoslavnih i muslimana ali ga slomi i istače katolicizam nad ostalim vjerama. Vrata Bosne se širom otvoriše za propale plemiće poljske, češke i njemačke, pa tom prilikom i braća Hrvati jurnuše u Bosnu sa svojim kuferčetom. Doći će, dragi moj prijatelju, vrijeme kad će se kuferaši morati vratiti odakle su došli. Onda će tek u Bosni biti mira. B. — Pa g. Šarić se lijepo ogradio od svake politike, on je jasna kazao: Mi se biskupi ne bavimo politikom, jer to nije po- dručje našega rada. Pa što ga onda napadaš? A. — Ne napadam ja njega lično, ja samo kritikujem njegov rad kao prvosveštenika. Kad je on mogao u sred Bosne da uz- vikuje: Živjela slobodna Hrvat- ska! Onda tek možeš misliti šta i kako radi u narodu napr. fra Pava sa širokog Brijega. Kakvu on tek vodi politiku, kad mu pret- postavljeni starešina ovako uzvi- kuje! To je namijerno trovanj mase narodne protivu Srba, s kl jima treba da žive u tijesnom. neposrednom dodiru. G. Šarić i ovim svojim govorom potpisi molbu za penziju. | B. — De, de, vidićemo, 1 moj se žestiti. A. — Ne žestim se ja, sam mi je krivo i žao da uviđavi ljudi i sjedne i s druge straf nećć da uvide koliku štetu ifi sreću stvaraju ovakovim ispadi S opštoj zajednici — Jugoslav! Grabe od Srba, kao da smo rusko-finskoj granici, kao da ? smo »braća« i u jednoj kući. vakav rad ne vodi dobru i jat bojim da ne bude sve gore i gof A kad dođe ono najgore, kađ bojica porazbijamo glave, 0" ćemo doći k svijesti. Samo da! bude dockan.