Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48. godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1 Broj 16 Dopisi se šalju uredaištvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Osnovan 1898. god. : Radikalnom narodu na uvaženje Nesređenost prilika u Radi- kalnoj stranci nije dala još nika- | kva znaka da je popustila; čak izgleda da je gora danas nego što je juče bila, i da nema iz- gleda da će u dogledno vrijeme | krenuti na bolje. Mi nijesmo u | — za to odgovorni. I tako nama | mogućnosti da pronađemo lijeka | boljetici koja mori stranku, niti imamo pretenzija da joj dajemo savjete za što skorije ozdravljenje. Mi samo konstatu- jemo jedno veliko zlo, koje bi trebalo da najuspješnijim sret- stvom i što perti, koji imaju mnogo težu zadaću, punu odgo- vornosti ispred svoje savjesti i i- spred cijeloga naroda: uređenje države. Danas postoji u Beogradu Ze- maljski Akcioni Odbor Radikal- ne stranke. Ovaj je iz svoje sre- dine izabrao Uži Akcioni Odbor, koji rukovodi poslovima stranke pod pretsjedništvom g. dr. Laza- ra Markovića ministra pravde, a | povri ova dva uža i šira odbora, postoji dakako i Glavni Odbor Radikalne stranke, o kome zna- mo samo da postoji, ali ne daje o sebi glasa, pa ne znamo ni kakav stav on uzimlje prema promjenama koje su nastale u voćstvu stranke od 17 decembra na ovamo, ni u kakvom je »dno- su prema spomenutim odborima. A totreba da se zna, jer ma koliko ti novi odbori mogu biti među sobom složni, ne zna se u kojoj su podređenosti oni prema Glavnom Odboru i prema šefu stranke g. Aci Stanojeviću. Može neko vjerovati da su izvršene preinake u voćstvu potpuno le- galne i opravdane, ali ovo neko zatajivanje Glavnog Odbora i njegovo nesudjelovanje u radu, može dati povoda i drukčijem mišljenju, a to bi moglo štetno djelovati i na stranku i na na- rod, koji mora da riješi jedno veliko naše unutrašnje pitanje. Mi se ne upuštamo u kritiku Sporazuma, nego u samom inte- resu toga sporazuma držimo, da bi trebalo da se ustanovi legi- timnost svakoga onoga, koji u tom pitanju govori u ime Radi- kalne stranke, odnosno u ime Srpskog naroda. Mi ne možemo zbog ograničene slobode štampe da govorimo u opšte o sporazu- mu; ni u najboljoj namjeri da koristimo samoj stvari, ne može- mo da osuđujemo ono što ne va- lja, jer to se tumači kao dasmo protivnici sporazuma u opšte. Ili kad bismo predlagali neke sa- Svim logične i opravdane ismjene u sporazumu, ili da se obzirom na teške vanjske prilike cijeli Radikalnu | prije otstrane eks- | pred sobom | posao sporazuma estavi za bolja vremena, to bi _ nekome izgleda- lo zločin, rušenje jednog veli- kog državnog djela, za koje su se založili najbolji naši političari i državnici, koji su kaže se običnim smrtnim ljudima ne bi ostajalo ništa drugo nego da ću- timo, ili da odobravamo sve što se uradilo i što će se još uradi- ti. A to ne možemo, sa dva ra- zloga: prvo zato _ što i najbolji sporazum (ovo treba da podvuče- mo), može u nečemu biti pogre- šan, pa je potrebno da se to razvidi i eventualno ispravi, da se ne da povoda nezadovoljstvu, daljoj svađi i nastavljanju ovako nezavidnog našeg života, naših međusobnih odnosa. Drugi je ra- zlog, št nije tačno, prema kriti- ci same hrvatske javnosti, da je sporazum zadovoljio iSrbe i Hr- vate, kako je u samom početku raspravljanja bilo predviđeno i naglašeno. Svaki razuman čovjek treba zato da prizna, da ipak neke sasvim logične i opravdane korekture u sporazumu treba iz- vršiti, pa da se zatim mirno i bez predrasuda nastavi rad oko daljeg uređenja Neće zato biti ni od kakve koristi, nego napro- tiv biće od ogromne štete i za sporazum i za Radikalnu stranku ako se ona pocijepana bude an- gažovala za naše definitivno ure- đenje, jer ta pocijepanost dovodi narod u zabunu, on ne zna ko- me od vođa ima da vjeruje; a nije dobro ni da sami pretstavni- ci narodni svrše posao uređ»nja sami, a da se ranije ne posavje- tuju direktno sa narodom; nego je potrebno da se narod s njima porazgovori, da uvaži i opravda- ne želje krajeva, koji obzirom na državne i opšte narodne interese nijesu složni sa dosadanjim rije- šenjima, pa da odredi kompaktno svoj stav, a ne da mu se po svr- šenom poslu,samo forme radi, iz- nese neko riješenje, na koje narod treba samo da da svoj pristanak. Našemu narodu ne treba go- voriti ni o patriotizmu, ni o nje- govim dužnostima prema državi, jer ta su mu osjećanja prirođena i može u tome da pouči drugo- ga; nego mu treba objasniti šta je u pitanju, da ne bi pogrešnim svojim pristajanjem povrijedio i državni interes i svoj narodni, jer jednom počinjena pogreška, ne da se lako ispraviti. Braća sama kažu da je spora- zum djelo nužde i obostrane po- trebe. Nema spora, znači da bi sporazum bio malo drukčiji, da nije iz nužde stvoren. Ali ne bi bilo opravdano da braća iskoriste te prinudne prilike za sebe, na | svoju korist, kad bi još htjeli na- metati samo svoju neke čudne i nelogične pretpo- stavke, stvarati još nelogičnije dedukcije, kao n. p. što su kaza« li da ,ko kritikuje sporazum, protivnik je svaRog sporazuma“; ili ,,ko ruši sporazum, ruši i Hr- vatsku i državu“, i zato ,,da se Hrvatima specijalno nameće duž- nost, da u ovoj stranputici po- kažu svu svoju konstruktivnost“, Braća se pomalo zalijeću, kad | hoće u drugoga da nađu želju za rušenjem ostaloga, i kad oni govore o kon- struktivnosti. Ne da se nikako ni pomisliti, da narod koji je hoće da je sruši. To može samo | volju, 1 na svoju državu, niti je umije cije- niti; koji nikada nije ni prstom krenuo ouda kad je trebalo za tu državu; a brkaju pojmove kad . govore o konstruktivuosti, jer bez sporazuma i svega | | | vidnu državu. sumnje nije konstruktivan onaj ko se odriče narodnog jedinstva i predlaže cijepanje države. A za naš narod govore njegova djela, govore sjajne stranice nje- gove starije i novije istorije, ko- liko je on konstruktivan. Bilo je vrijeme kad u njegovoj državi nije bilo Hrvata ni jednega pa da mu pomogne; pa ipak je sam, svojom snagom, svojim nadprirod- nim žrtvovanjem i svojim kultom | za slobodu i nezavisnost, podigao ovako veličanstvenu zgradu, ova- svojom mukom = stvorio državu, | ko divnu i prostranu, u svakom obziru naprednu i mnogima za- Hi Imali smo već, više nego jedan put, prilike da javnosti prikažemo u pravom svijetlu pokvarenijaštvo, već u priči poznatog starog po- kvarenjaka ,,Obzora“. Ovog starog pokvarenjaka za- brinulo je muogo današnje kriti- čno stanje u Evropi. Ovo i ova- kovo cpasno stanje zabrinulo ga je tek ovih dana toliko jako, da nas sve Srbe, Hrvate i Slovence pozivlje na slogu i saradnju, a istovremeno ne može a Ja, — možda u interesu te naglašene sloge i saradnje — ue udre pro- tiv umišljene velikosrpske pro- pagande i drugih umišljenih ra- zloga, sa kojima su dosad zava- ravali mese, i čime su uspješuo Stvarali između braće antagoni- zam, koji se. je ispoljavao čak iu neželjenim teškim ispadima, da Se na kraju pod takovim dušev- nim raspoloženjem sa jedne stra- ne zaključuje i zaključi — — — Širite Dubrovnik“ U strahu pred razvojem prili- ka, videći možda, Hanibala pred vratima, >Obzor« je napisao čla- nak u kome kaže: »Sudbonosni događaji, koji tre- su Eyvropon, vidljiva su opome- ona svim političkim ljudima, da nikada kao danas nije bila po- trebna gsloga i saraduja Hrvata, Srba i Slovenaca. Jer što god bi moglo razdvajati Hrvate, Srbe i Slovence međusobno i ma što o- ni mogli prigovoriti sadanjem stanju u Jugoslaviji, opet je ne- Pobitna činjenica, da nam je za- jednička država svima najsigur- 1 Neizlječivo poRkvarenjaštvo nije jamstvo za slobodan život i narodni razvitak. Srbi, Hrvati i Slovenci ne mogu jedni druge POgaziti, uništiti, ne dostaje im za to snage, sve kad bi se jedni od njih zanosili tako luđačkim težnjama, No ne samo to, nego je i očito svakom razboritom čo- vjeku, da jedino u zajedničkoj državi mogu Srbi, Hrvati i Slo- venei i danas, a sutra mogda još više, potpuno razvijati svoje spo- sobnosti i štititi svoje interese, te prema tome doista biti suve- reni državni faktor. Svaki sklop izvan Jugoslavije. nametnuo bi i Srbima i Hrvatima i Slovencima : neizbježno podređen položaj, što više oni ne bi mogli biti sigurni ni za svoj narodni opstanak. Kroz ovih dvadeset poratnih go= dina nagomilalo se mnogo jada i čemera u Hrvatskim srcima, pa su i oni Hrvati, Koji su prije i za rata izložili svoje živote za ujedinjenje sa Srbima, morali 2za- uzeti oštro oporbeno stanovište protiv velikosrpske politike koja je htjela hrvatski narod pro- glasiti brojčanom manjinom“. Evo ovako, dosljedan svome starom pokvarenjaštvu, »Obzor« pozivlje na slogu i saradnju. Dok u početku lije krokodilske suze, da ,nikada kao danas nije bila potrebna sloga i saradnja Hrva- ta, Srba i Slovenaaa“, odmah za- tim, da bi tu traženu slogu i sa- radnju što jače učvrstio, udara lažno na nekakvu velikosrpsku politiku koja ide, ništa manje nego, zatim da Hrvatski narod proglasi brojčanom manjinom. Može li se zamisliti većeg po- kvarenjaštva od ovog kojeg, mo- ra se priznati, dosljedno provo- di stari pokvarenjak »Obzor«.